Trumpov pritisak na Tursku: Ucjene, prijetnje i sankcije

Slučaj američkog evangelističkog sveštenika Andrewa Craiga Brunsona, koji je tinjao u pozadini već dovoljno pokvarenih odnosa SAD-a i Turske, munjevito je eskalirao prošlog četvrtka i premašio sve do sada viđeno. Brunson je sveštenik Crkve Uskrsnuća u Izmiru s kongregacijom od tridesetak članova koji u Turskoj živi 23 godine. Optužnica ga tereti da je za račun FETÖ-a i PKK radio na prikupljanju informacija u cilju političke i vojne špijunaže

Jedna od standardnih optužbi protiv Turske tiče se pravosuđa, odnosno navodnog nepostojanja nezavisnosti pravosuđa u ovoj zemlji. Naprasna “zabrinutost” za stanje turskog pravosuđa naročito je zanimljiva u svjetlu činjenice da prije četiri-pet godina, kada je ono bilo praktično igračka u rukama terorističkog kulta FETÖ, unatoč grotesknim procesima, niti strani zvaničnici niti strana štampa nisu imali ni blizu toliko primjedbi (ako su ih uopće i imali).

Međutim, ono što mora zapanjiti svakog s trunkom objektivnosti jesu pokušaji iz inostranstva da se političkim pritiscima utječe na tursko pravosuđe, te da se zahtijeva politička intervencija turskih zvaničnika u rad pravosudnog sistema. Vrhunac licemjerja jeste što takvi zahtjevi redovno dolaze od zvaničnika zemalja koji se, kada treba djelovati recipročno – uhapsiti, staviti u kućni pritvor ili isporučiti kriminalca i/ili teroristu Turskoj, kriju iza nezavisnosti pravosuđa.

Recimo, Grčka, koja se buni što su njena dva “zalutala” vojnika na teritoriji Turske ušla u pravosudni proces (i ima dovoljan nedostatak obraza da poteže to pitanje na NATO samitu), hladno je dala azil FETÖ pučistima koji su s helikopterom “zalutali” na njenu teritoriju kada je puč propao.

Međutim, slučaj američkog evangelističkog sveštenika Andrewa Craiga Brunsona, koji je tinjao u pozadini već dovoljno pokvarenih odnosa SAD-a i Turske, munjevito je eskalirao prošlog četvrtka i premašio sve do sada viđeno.

Andrew Craig Brunson, za kojeg američki mediji uvijek naglase da je iz Sjeverne Karoline – valjda da se istakne porijeklo iz tzv. biblijskog pojasa (Bible belt) – bio je sveštenik Crkve Uskrsnuća u Izmiru s kongregacijom od tridesetak članova. Živi u Turskoj dvadeset tri godine. Uhapšen je 9. decembra 2016. godine zbog sumnje u povezanost s FETÖ-om i PKK-om. Optužnica ga tereti da je za račun tih dviju organizacija radio na prikupljanju informacija u cilju političke i vojne špijunaže. Brunson odbacuje i negira sve optužbe. Ako bi se krivica dokazala na sudu, mogao bi biti osuđen na 35 godina zatvora.

SVEĆENIK NA MJESTU TERORISTIČKIH NAPADA

Međutim, kada se čita optužnica koju je javni tužilac Berkant Karakaya predao 2. visokom krivičnom sudu u Izmiru, nameće se utisak da, bez obzira na eventualnu krivicu ili nekrivicu, sveštenik Brunson ima mnogo stvari koje treba objasniti turskom pravosuđu. Prije svega, to je njegovo prisustvo na mjestima daleko od svoje dijoceze, baš nekako (koincidentalno?) kada se na tim mjestima dešavaju teroristički napadi, ulični nemiri ili rat. Šta je, naprimjer, radio 20. jula 2015. godine u Suruçu, gradiću na granici sa Sirijom, na dan kada je bombaš-samoubica napao skup tzv. Federacije društava socijalističke omladine (o čemu je Stav pisao, broj 21, 30. juli 2015. godine) ili u Diyarbakıru, odnosno Sur distriktu Diyarbakıra, baš u vrijeme (2015) kada je PKK ondje pokušavao zapodjenuti urbani gerilski rat. Ili u Kobaneu, u Siriji, baš tokom nasilja. Da li je možda išao širiti krišćansku ljubav?

Ne samo tužilac i sud nego bi i turska javnost bila voljna čuti objašnjenje zašto je i s kim je 1.306 puta razgovarao na području Suruça u roku od samo dvije godine, kako pokazuje HTS (Historical Traffic Search) izvještaj o njegovom mobilnom telefonu. Najzad, poruka koju je poslao jednom američkom vojniku poslije kraha gülenističkog puča 15. jula 2016. godine, a koja glasi: “Čekali smo neke događaje koji će prodrmati Turke. Postojali su uvjeti za povratak Isusu. Pokušaj puča bio je šok. Mnogi Turci bili su sigurni u vojsku, kao u prošlosti, ali ovog puta je bilo suviše kasno. Poslije pokušaja puča, ovo je drugi potres. Mislim da će stvari krenuti lošije. Na kraju ćemo mi pobijediti”, također zaslužuje razjašnjenje.

Ove “detalje” iz optužnice strani su mediji redovno ignorirali, dok naglasak stavljaju na svjedočenja tajnih svjedoka spinujući da se optužnica bazira isključivo na njima.

Da SAD žulja hapšenje i proces protiv Brunsona, odavno je jasno. Članovi Kongresa SAD-a naoštrili su se da Turskoj uskrate kredite, onemoguće dobijanje već plaćenih aviona F-35, natjeraju na odustajanje od kupovine ruskog protuzračnog sistema S-400, sve koristeći “nevinog” pastora, odnosno njegovo oslobađanje bez suđenja kao polugu. To, naravno, ide uz spin da je on “samo talac”.

Do četvrtka je sve to još bilo na nivou Kongresa / Senata, a predsjednik SAD-a nije u obavezi da potpiše sve ono što se Kongresu i Senatu učini kao zgodan zakon. Naprotiv, na nedavnom samitu NATO-a odnosi između Trumpa i Erdoğana činili su se više nego dobri. Erdoğan je poslije Bruxellesa rekao za turske medije da je dobio potvrdu od Trumpa da će Turska dobiti svoje F-35. Tu moram dodati digresiju: SAD nisu baš u jakoj poziciji da ucjenjuju s isporukom F-35. Naime, to je zajednički proizvod za koji Turska izrađuje određene komponente. General Mattis, sekretar odbrane SAD-a, nedavno je pismom upozorio zakonodavce da bi odlaganje isporuke aviona Turskoj moglo dovesti do prekida lanca proizvodnje, ako bi došlo do prekida isporuke turskih dijelova, što bi vodilo kašnjenju isporuke i višim cijenama za od 50 do 75 aviona, a nadomjestak turske proizvodnje trajao bi između osamnaest mjeseci i dvije godine.

TEORIJE O NEUSPJELOJ RAZMJENI

Onda je u četvrtak 26. jula, dan nakon što je sud u Izmiru preinačio odluku od prethodne nedjelje i prebacio pastora Brunsona iz zatvora u kućni pritvor, uslijedila eksplozija “twitter-(ne)diplomatije”. Potpredsjednik SAD-a Mike Pence zaprijetio je ozbiljnim sankcijama ako Brunson ne bude pušten na slobodu odmah, a zatim je Trump također zaprijetio velikim (sic!) sankcijama. Ministar inostranih poslova Turske Mevlut Çavuşoğlu odgovorio je twittom: “Niko ne diktira Turskoj. Mi nikada nećemo tolerirati bilo čije prijetnje. Zakon važi za sve. Nema izuzetaka.”

Istovremeno se u američkim medijima (prije svih u Washington Postu) pojavila teorija da je Turska prekršila zakulisni dogovor da se Brunson “trampi” za Ebru Özkan, tursku državljanku uhapšenu prilikom napuštanja Izraela (pogledati Stav broj 176) pod, blago rečeno, priglupim optužbama (ako ćemo o taocima, ona je pravi primjer), koju je navodno na nagovor Trumpa Izrael oslobodio. Dok turski zvaničnici ne negiraju da je od Trumpa tražena pomoć u vezi s Özkan, žestoko demantiraju bilo kakav zakulisni dil. Ako se uključi mozak, mora im se povjerovati, jer Ebru Özkan, protiv koje se nije (čak ni u Izraelu) mogla podići suvisla optužnica, jednostavno se ne može svrstati u istu kategoriju s Brunsonom. A i inače, u izboru kome vjerovati, američkim zvaničnicima i medijima ili turskim zvaničnicima, biram ove druge. To nije nikakav antiamerikanizam, nego, jednostavno, iskustvo.

Ako je bilo zakulisnih radnji i dogovora, a postoje pretpostavke i novinski izvještaji bazirani na anonimnim izvorima (a kakvim drugačijim?) da ih je bilo, te da su ti napori sada upropašteni “twitter-bravurom” Mikea Pencea, onda je logično da se razmjenjuju “subjekti” bar približne težine. Prema tekstu Ragıpa Soylua, dopisnika Daily Sabaha iz Washingtona, takvi su se pregovori navodno vodili na nivou ministara inostranih poslova SAD-a i Turske, a Brunson bi bio zamijenjen za Mehmeta Hakana Atillu, bivšeg zamjenika generalnog direktora Halk banke, osuđenog zbog povreda američkih sankcija Iranu maja ove godine (u procesu koji je po nivou travestije pravde ličio na gülenistički ili staljinistički).

Ta teorija, za razliku od američke, ima (mnogo) više smisla, ali ni nju ne treba uzeti zdravo za gotovo. Turski zvaničnici uporno tvrde da je sudbina pastora Brunsona u rukama suda, na koji izvršna vlast nema utjecaja (i zaista, to bi se moglo ilustrirati mnogim primjerima). Najtačniji element teorije jeste objašnjenje besmislene erupcije Penceovom željom da impresionira upravo Bible belt, značajan dio republikanskog glasačkog tijela. Uostalom, to ne bi bilo prvi put da igra za domaću publiku napravi haos u međunarodnim odnosima. Problem s tim dijelom glasačkog tijela jeste uvjerenost u kršćansko-cionističku superiornost, što i nije neki dobar osnov za građenje odnosa na principima uzajamnog poštovanja i reciprociteta. Kako će se najnovija kriza odvijati, zavisi isključivo od američke volje da se uklopi u spomenute principe.

PROČITAJTE I...

Ermina Lekaj Prljaskaj je saborska zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, slovenske i makedonske nacionalne manjinu u Republici Hrvatskoj. Ova pripadnica albanske nacionalne manjine politički djeluje u Klubu zastupnika Milana Bandića i podržala je Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH. To je bio povod za žestoku reakciju mladog aktiviste i bošnjačkog političara u Hrvatskoj Armina Hodžića. „Politiku koju vodite ne vodite u ime Bošnjaka Hrvatske“, poručuje Hodžić koji je do sada jedini viđeniji Bošnjak u Hrvatskoj, a da djeluje unutar nacionalnih institucija, koji je reagirao na događaje u Hrvatskom saboru. Otvoreno pismo Armina Hodžića prenosimo u cijelosti:

Želi li Bandić da Hrvati u Sarajevu i BiH imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu, trebalo bi ukinuti institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa, posmjenjivati sve Hrvate direktore javnih poduzeća, ambasadore, generale, ministre, uvesti kategoriju Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti i forsirati propagandu kako se Hrvatima daju velika prava jer je bošnjačka vlast u Sarajevu bila pokroviteljem godišnjeg hodočašća u organizaciji Katoličke crkve na spomen žrtvama Vukovara, uvesti davanje po dvadesetak hiljada maraka iz kantonalnih budžeta za izdavačku djelatnost manjinskih udruženja Hrvata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!