Tri decenije među stativama

Nekadašnji golman fudbalske reprezentacije BiH prije nekoliko dana postao je dio stručnog štaba, trener golmana najboljeg fudbalskog tima naše zemlje. Već je tri godine Adnan Gušo i trener jedinstvene škole golmana koju je osnovao u Sarajevu u kojoj trenira stotinjak dječaka iz nekoliko bh. gradova

Oktobar je savršen mjesec u životu Adnana Guše. Ostvario je fantastičan rezultat na lokalnim izborima u Sarajevu, postao trener golmana fudbalske reprezentacije BiH. A njegova “Škola golmana 1” slavi treći rođendan posljednjeg dana tog jesenskog mjeseca. “Sretan sam, imam 41 godinu i postao sam trener reprezentacije. Veliko je to”, priča nam nakon što su okončale kvalifikacijske reprezentativne obaveze.

Odmah nakon utakmica reprezentacije vratio se radu s djecom, poslu koji najviše voli i u kojem najviše uživa. U njegovoj školi u svakom trenutku trenira najmanje 80 dječaka, budućih golmana koji tu uče prve korake, tehniku, finese i način branjenja. “Emir Obuća i Albin Pelak pokrenuli su školu fudbala i zvali su me da radim s njima”, sjeća se Gušo. “Došao sam, ali sam im odmah rekao da želim raditi samo s golmanima. Nekoliko mjeseci kasnije, odlučio sam osnovati školu samo za golmane. I to se brzo pokazalo kao dobar potez. Počela su trenirati djeca iz svih sarajevskih klubova, ali i iz okolnih gradova. Stalno rastemo, napredujemo, treneri su Adnan Pervan, Alen Bešlić, Alen Zuko i ja. A tu je i naš Semir Palo, zadužen za sve aktivnosti van terena.”

Upis u školu traje stalno, zanimljivo je da djeca koja treniraju skoro svakoga dana dovedu nekoga od svojih drugova da radi s njima. Zovu jedni druge i uživaju na stadionu. “Dolaze djeca s Pala, iz Istočnog Sarajeva, i na to smo posebno ponosni. Djeca putuju iz Olova kako bi trenirala ovdje. Ponosni smo i na to što su naša djeca golmani u ‘Sarajevu’, ‘Željezničaru’, ‘Olimpiku’, ‘Slaviji'…”, kaže Gušo.

Počeo je davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća s legendarnim Vasilijem Čikom Radovićem. S njim je dogurao do kadeta “Željezničara” i tadašnje reprezentacije Jugoslavije. Rat je prekinuo razvoj, nastavio je nakon agresije i brzo postao reprezentativac BiH. “Danas djeci prenosim sve ono što sam naučio od Čike Radovića i od Ese Ibrahimovića. Samo rad, i to s kvalitetnim trenerima. S djecom se mora mnogo razgovarati, psihički ih pripremati na ono što ih očekuje na terenu. Djeca ne mogu braniti dobro u kontinuitetu, dolazi do padova, do malih kriza, i na to moraju biti psihički spremni.” Karijeru je gradio u inostranstvu, od Turske, preko Rusije, do Rumunije i Kipra. I zadovoljan je. “Zadovoljan, mada ljudi kažu da se uvijek moglo više. Branio sam u Ligi Evrope, u Ligi prvaka, za selekciju svijeta, za reprezentaciju BiH. Najbolje je bilo u Rusiji i Rumuniji. Puno se ulaže u infrastrukturu, u stručnjake, i tamo se bas osjećaš kao fudbaler.”

Osam je godina u trenerskom poslu, na nagovor nekadašnjih kolega Almira Memića i Mensura Dogana. Školovao se, dobio sve licence neophodne za rad. Planirao je raditi s dječacima “Željezničara”, no dogovora s klubom u kojem je počeo i okončao igračku karijeru nije bilo. “Jednostavno nisam dobio priliku. Ponuđeno mi je da budem trener golmana prvog tima, i to nisam htio prihvatiti. Nisam imao ambiciju raditi u prvom timu, njima sam rekao da je Elvis Karić prava osoba za taj posao. Želim raditi s mladima i pregovarali smo o dolasku u omladinski pogon, imali smo dogovor, ali mi se nakon toga više nikada nisu javili. Da li je ta klupska radna grupa prestala raditi ili nije, ne znam, ali nismo nikada finalizirali dogovor koji smo postigli.” Zato se dogovorio s Nogometnim savezom BiH. I trener je Asmiru Begoviću, Ibrahimu Šehiću i Jasminu Buriću. Reprezentativcima. “Mislim da su sva trojica zadovoljni. Pokazali su to radom na trenizima”, kaže nam. “Ali s njima nije teško raditi, sva trojica dolaze iz klubova koji igraju bitnu ulogu u Evropi. Koncepcija treninga na pripremama reprezentacije slična je kao u klubovima. Radimo regenerativne treninge, situacione treninge, treninge reakcije i brzine, igru nogom… Treninzi se prave u dogovoru s golmanima, prilagođavano treninge protivniku na osnovu onoga što bismo mogli očekivati na utakmici, da budemo spremni na svaku situaciju. Dolaze uvijek spremni, na nama je samo da ih relaksiramo kako bi što spremnije dočekali utakmicu.”

Iako na Wikipediji stoji tako, Adnan Gušo nikada nije bio igrač “Sarajeva” iako je to namjeravao postati. “Bio sam na pripremama s ekipom ‘Sarajeva’, imali smo dogovor o mom dolasku, dogovor nije ispoštovan i kazao sam tadašnjem direktoru Mirsadu Fazlagiću da odlazim iz kluba. To je bilo u vrijeme kada sam, nakon jednog konflikta s Amarom Osimom, napustio ‘Željezničar’. Karijera mi je bila u pitanju, tražio sam klub u kojem ću igrati. Onda sam nakon nekoliko dana otišao u ‘Olimpik’. I da, kasnije sam se pomirio s Amarom…”

 

 

PROČITAJTE I...

U Mariboru je, 27. oktobra na groblju Dobrava, obavljen ukop 796 od oko 3.000 žrtava iz masovne grobnice Huda Jama, jednog od stratišta na bleiburškim marševima smrti. Jedan je to od najstravičnijih zločina kojeg su počinili partizani u junu 1945. godine, po okončanju Drugog svjetskog rata. Neke su žrtve ubijene, a većina je zakopana živa. Desetine ubijenih bile su žene. Ovaj zločin bio je obavijen šutnjom više od šezdeset godina, a jedanaest pregrada od cigle i betona te četiri stotine kubičnih metara zemlje ispunjavali su prolaz kroz dio rudnika koji se zove Barbarin rov, a koji je vodio do posmrtnih ostataka. Projektom iskopavanja rukovodio je Mehmedalija Alić, koji je ujedno tražio i kosti svojih djedova stradalih na bleiburškim marševima smrti. Nadao se da će ih pronaći u Hudoj Jami, ali žrtve iz ove grobnice, iako će biti ukopane 27. oktobra u zasebne grobnice, nikada nisu identificirane. Nihad Halilbegović bio je jedini istraživač ovog zločina iz Bosne i Hercegovine te i u ovom broju donosimo izjave ljudi koji su preživjeli bleiburške marševe smrti, a koje je sakupio Halilbegović

Sve je počelo od Michaela Faradaya, koji je daleke 1831. godine otkrio princip elektromagnetne indukcije, a prvi bežično preneseni kod djelo je Davida E. Hughesa 47 godina poslije. Službenim pronalazačem radija smatra se Nikola Tesla, koji je prvi razvio sistem sa svim temeljnim komponentama današnjeg radija

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!