Sve više akcija za pomoć liječenja oboljele djece

Ljudi na društvenim mrežama reagiraju kao da su oboljeli njihovi bližnji, tuguju i raduju se s porodicama. Svaki apel o prikupljanju novca za liječenje odjekne u javnosti, pa, iako ih je do sada bilo bezbroj, humani ljudi još se nisu umorili od pomaganja

 

Skoro svakim danom raste broj akcija raznih humanitarnih udruženja, kolektiva i porodica s ciljem prikupljanja finansijskih sredstava za liječenje u inostranstvu. Nažalost, veliki broj oboljelih jesu djeca. Još nismo zaboravili malog rahmetli Arslana, rahmetli Nejru, rahmetli Farisa, a i dalje pratimo borbu preslatke Dalal, malog junaka Aleksandra ili predivnog dječaka Emina, koji je, nažalost, životno ugrožen.

Upravo zbog potrebe liječenja u inostranstvu posljednjih godina, svoja predstavništva u Sarajevu otvorilo je nekoliko turskih bolnica, između ostalog, “Medical Park”, “Memorial”, “Acibadem” i Univerzitet Koç.

Emina Ihtijarević, predstavnica “Medical Parka”, koji u Bosni i Hercegovini postoji od 2015. godine, kaže da su željeli biti produžena ruka domaćem zdravstvu, pa su stoga otvoreni za svaki upit, edukaciju i razmjenu mišljenja, a s druge strane pacijentima pružaju podršku i u smislu prevođenja dokumentacije, savjetovanja, kao i svih drugih radnji koje su im potrebne u toj teškoj životnoj fazi. Usluge koje pružaju u Bosni i Hercegovini besplatne su, a broj liječenih pacijenata u Turskoj neprestano raste.

“Moramo naglasiti da svakodnevno imamo upite za drugo mišljenje, međutim, mnogi pacijenti nisu imali potrebu za izmještanjem, nego su terapiju u skladu s dogovorom i konsultacijom ljekara nastavili primati u Bosni. Trenutno imamo devet pacijenata u Turskoj, mnogi urade dijagnostiku i vrate se na liječenje u Bosnu i Hercegovinu, a nakon transplantacije organa ili nekih zahtjevnijih operacija i terapija, pacijenti ostaju duže”, pojašnjava Ihtijarević. Nažalost, ističe da je procent djece među njihovim pacijentima dominantan, odnosno da su 70% pacijenata upravo djeca.

S obzirom na to da je liječenje u Turskoj za naše građane izuzetnu skupo, Ihtijarević kaže da se za one pacijente koji ne mogu platiti novac skuplja uz pomoć humanitarnih udruženja, ljudi dobre volje, te u krugu uže i šire porodice. “Moram pohvaliti rad nekoliko udruženja koja su zaista od velike pomoći ljudima u potrebi, a to su ‘Pomozi.ba’, UG ‘Karaula’, UG ‘Đerđef’, kao i Udruženje za djecu oboljelu od raka. Bolnica nema odgođeni način plaćanja, ali ako je život u pitanju, nismo nikoga odbili, a posebno ako iza njih stoji jedno od navedenih udruženje”, kaže Ihtijarević, dodajući da se trude da zdravstvena briga ne bude privilegija bogatih, već da je pristupačna svima.

Navodeći da im se pacijenti većinom obraćaju kada su satjerani u ugao i kada nemaju izlaza, kaže da je bilo takvih slučajeva da se zakasnilo s liječenjem ili nije bilo adekvatnog odgovora pacijenta na terapiju. Iako ljekari u većini slučajeva nađu odgovarajuću terapiju, bilo je, nažalost, pacijenata koji su, uprkos svim nastojanjima, izgubili bitku za život.

“Rast u potrebi za liječenjem u inostranstvu prisutan je zbog nemogućnosti obavljanja određenih kako dijagnostičkih, tako i operativnih zahvata u Bosni i Hercegovini, a to sve zbog insuficijencije adekvatne opreme, materijala i drugih dijagnostičkih struktura i procedura koji uveliko poboljšavaju pravilno donošenje dijagnoze, što diktira tok i ishod liječenja”, kaže Ihtijarević, naglašavajući da im posebno bogatstvo predstavlja to što ostaju u kontaktu s porodicama pacijenata koji više nisu među živima. “Medical Park” ima potpisan ugovor s Federalnim zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja za deset vrsta bolesti, među kojima su transplatacija koštane srži kod djece i odraslih, transplatacije jetre kod djece i odraslih, transplatacija bubrega kod djece i odraslih, neurohirurški zahvati (TrueBeam i gama-nož), kardiohirurški zahvati, kao i ostala rijetka patologija.

Još jedna od bolnica, koja još od 2014. godine ima ugovor sa Zavodom, jeste grupacija “Memorial”. A, kako kažu iz ove grupacije, do sada je veliki broj pacijenata dobio svoju šansu za izlječenjem zahvaljujući upravo ovom ugovoru.

Zdravstvena grupacija “Memorial” počela je u Sarajevu raditi krajem 2013. godine. Odluka o otvaranju predstavništva proizašla je prvenstveno iz potrebe da se približe pacijentima, da dostupnost ljekara i informacija koje su potrebne pacijentima učine pristupačnijim te da olakšaju liječenje u svojim bolnicama.

Emina Frljak-Šeh, predstavnica grupacije “Memorial” za Balkan, kaže da od samog osnivanja predstavništva pacijenti mogu dobiti sve potrebne informacije o liječenju, besplatne konsultacije i drugo mišljenje od renomiranih ljekara, kao i procjenu troškova i prijevod medicinske dokumentacije i, na koncu, punu organizaciju odlaska u jednu od bolnica “Memoriala” u Turskoj. “Nekoliko stotina pacijenata liječeno je i izliječeno u našim ustanovama. Uglavnom je riječ o oboljenjima koja u datom trenutku nisu mogla biti tretirana u Bosni i Hercegovini, kao što su transplantacije jetre sa živog donora, kompleksni slučajevi transplantacije bubrega, onkološka oboljenja, transplatacija koštane srži, kao i neka druga rijetka oboljenja”, kaže Frljak-Šeh, ističući da smo svjedoci povećanog broja oboljele djece u svijetu, pa tako ni kod njih nije rijedak slučaj hospitalizacije pedijatrijskih pacijenata.

Zbog velikog broja malverzacija koje se, nažalost, dešavaju prilikom sakupljanja sredstava za liječenja, politika njihove grupacije takva je da se ne uključuju u procese sakupljanja, ali, kako kaže Frljak-Šeh, kao bolnica nastoje pomoći davanjem posebnih pogodnosti i odobravanjem dodatnih popusta. “Svaki pacijent sa sobom nosi svoju životnu priču i svoje bitke. U većini slučajeva, to su teške životne priče, teška oboljenja, koja su sama po sebi mukotrpna i dugotrajna. Da biste radili ovaj posao, morate biti osoba s visokom dozom empatije, morate biti vrstan psiholog, sociolog. Pacijenti u vama vide nadu i spas, vežu vas za njihove priče i živote, tako da, svjesno ili ne, postajete dio toga. Nemate taj luksuz koji se zove radno vrijeme, vikend, tu ste za njih u svakom trenutku. Najveća nagrada i satisfakcija je kada vidimo da se naši pacijenti zdravi vraćaju svojim porodicama”, kaže Frljak-Šeh.

U Federalnom zavodu za zdravstveno osiguranje i reosiguranje smatraju da su pacijenti dovoljno upućeni u mogućnosti liječenja putem Zavoda s obzirom na to da ordinirajući ljekari koji su u komunikaciji s pacijentom znaju mogućnost i postupak upućivanja osiguranih lica na liječenje u inostranstvo. Iz Zavoda navode da je 2016. godine, u skladu s Pravilnikom o uvjetima i postupku upućivanja, na liječenje u inostranstvo poslano približno 350, a u 2017. godini približno 500 pacijenata. Postupak upućivanja osiguranih lica na liječenje van države propisan je pravilnikom o uvjetima i postupku. “U tom smislu, pacijent ne pokreće samostalno proceduru, već to čini klinička zdravstvena ustanova koja liječi pacijenta. Odluke se donose u propisanim rokovima, a u slučaju hitnosti i životne ugroženosti prema hitnoj proceduri u skraćenim rokovima”, pojašnjavaju iz Zavoda.

O mogućnostima i opravdanostima liječenja u inostranstvu od oboljenja predviđenih Pravilnikom odlučuje Federalno ministarstvo zdravstva. Ministarstvo usvaja Pravilnik, a Zavod provodi ono što se njime propisuje. Zavod ima ugovore sa zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj, kao i s klinikama u evropskim centrima.

Nažalost, veliki broj oboljelih koji se odluče potražiti lijek u inostranstvu, među onima čija oboljenja nisu predviđena Pravilnikom Zavoda, primorani su sredstva pronaći sami. U takvim slučajevima najviše pomažu različita humanitarna udruženja koja se uključe u akciju, pokrenu apel, ustupe svoje bankovne račune, organiziraju razne aktivnosti, a sve u cilju podrške u prikupljanju novca. Među organizacijama kojima se porodice najčešće obraćaju jeste i “Pomozi.ba”, koja je do sada kroz svoje brojne akcije pridobila povjerenje građana.

Elvir Karalić, osnivač organizacije “Pomozi.ba”, navodi da se, nažalost, iz dana u dan povećava broj onih kojima je potrebna pomoć za liječenje, a sama “Pomozi.ba” je u posljednjih godinu i po pomogla pedesetak ljudi po toj osnovi.

“Akcije prikupljanja sredstava za liječenja uopće nismo mislili raditi, a i nismo to činili prvih nekoliko godina od osnivanja. Međutim, s ekspanzijom naše organizacije uvidjeli smo da imamo kapacitete da ljudima pomognemo i po toj osnovi te da se sredstva dosta brže skupe kada smo mi uključeni u akciju, u odnosu na to kada porodica sama pokušava prikupiti novac za operaciju ili postoperativne terapije”, kaže Karalić, dodajući da je od pedesetak ljudi za koje su pokrenuli akciju jedan dio uspješno izliječen, neki su još na liječenju, a nekoliko je njih, nažalost, izgubilo bitku. Kada se jednom prikupe sredstva, liječenje u nekim slučajevima traje godinama.

“Odziv na ove akcije je fascinantan, pogotovo kada su u pitanju akcije za liječenje djece. Ljudi se iznova, možemo slobodno reći na dnevnom nivou, odazivaju na ove akcije, konstantno pomažu i doniraju. Samo je naša organizacija protekli mjesec osigurala više od 200.000 maraka za tri dječaka koja će se liječiti na različitim krajevima svijeta”, naglašava Karalić.

Novac se, kaže on, teže skuplja ako su pacijenti nešto starije osobe. Toliko je mnogo apela za liječenje djece te se donatori odlučuju prvenstveno njima pomoći. “Kod takvih slučajeva, mi, kao organizacija, u pravilu uplatimo i dio od naših nenamjenskih sredstava za liječenja, a porodica samostalno nastavlja prikupljati sredstava uz određenu vrstu podrške s naše strane”, kaže Karalić. Navodi da “Pomozi.ba” ima i nenamjenski fond za liječenja koji u pravilu nije veliki, a tu je riječ o sredstvima koja neko uplati i ostavi njima da odluče za koja liječenja će ih iskoristiti. “Znalo se dešavati da akcija bude i više nego uspješna pa se porodica odluči dio sredstava donirati za druge osobe, a mi u pravilu ta sredstva onda dijelimo na više apela, kako bismo pomogli više ljudi s manjim iznosima, umjesto da sva sredstva usmjerimo samo na jedan slučaj”, pojašnjava Karalić.

I zaista, ljudi na društvenim mrežama reagiraju kao da su oboljeli njihovi bližnji, tuguju i raduju se s porodicama. Svaki apel o prikupljanju novca za liječenje odjekne u javnosti pa, iako ih je do sada bilo bezbroj, humani ljudi još se nisu umorili od pomaganja.

 

PROČITAJTE I...

Mina Ibrahimović vratila se u svoje Dimniće prije nekoliko godina, kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te muž Sadik. Do prije dvije godine živjela je u drvenoj kućici. Federalno ministarstvo za izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pedesetak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće

: Crkva Manastira u Zavali jedini je primjer polupećinske crkve u Bosni i Hercegovini i nalazi se u istoimenom selu u zapadnom dijelu Popovog polja, četrdesetak kilometara južno od Stoca. Mještani kažu da je Manastir dio religijskog, kulturnog i prirodnog konteksta povezanog atrakcijama u Popovom polju kao što su pećina Vjetrenica, ostaci srednjovjekovnih crkava, stara željeznička stanica, kula, niz stambenih objekata u selu Zavala i Trebišnjica, najveća ponornica u Evropi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!