Svako raslojavanje i fragmentiranje negativno se reflektira na naš opstanak

“Bošnjaci Hercegovine više od jednog stoljeća susreću se s vrlo teškim izazovima kriza, ratova, migracija, iseljavanja, siromašenja, pustošenja, što sve zajedno utječe na našu brojnost, bitisanje i utjecaj koji možemo ostvarivati u javnom i društvenom životu. Stoga bi jedna i jedina politika koja bi se trebala ostvarivati među našim političkim i javnim ličnostima bila politika saradnje, uvezivanja, okupljanja i čuvanja zajedništva oko onoga oko čega se ne može niko razilaziti, a to je opstanak i dostojanstveniji život u svim segmentima”

Muslimani u Hercegovini već su godinama suočeni s kontinuiranom potrebom odbrane i reagiranja na vanjske pojave i društvene procese kako bi zaštitili vrijednosti života koje stoljećima baštine. U tom smislu, glas mostarskog muftije mr. Salema ef. Dedovića čini se dominirajućim. Zbog toga smo muftiju Dedovića zamolili da za Stav prokomentira aktuelne društvene prilike u Hercegovini i na području Mostarskog muftijstva. 

STAV: U ramazan ste ušli s radosnom viješću da je nakon skoro sedamdeset godina “proklanjana” Sinan-pašina džamija u Mostaru. Šta za Vas znači taj događaj?

DEDOVIĆ: Sinan-pašina ili Atik džamija najstarija je mostarska džamija. Sagrađena je 1474. godine, a kroz svoju je povijest dograđivana i proširivana. Doživjela je brutalno miniranje, rušenje i zatrpavanje 1949. godine, uz još jedanaest mostarskih mihraba (osam džamija i tri mesdžida), koji su se u periodu socijalističkog sistema vlasti i sveopće ateizacije društva našli na brutalnom mrziteljskom udaru na islam, islamsku kulturu i raskošnu graditeljsku baštinu uzdizanu stoljećima ranije. Ova džamija najveća je mostarska džamija, nalazi se u najstarijoj mostarskoj mahali, na lijevoj obali Neretve, gotovo uz nju. Monumentalno je to zdanje koje zadivljuje svojom ljepotom, graditeljskim izrazom i skladom. Stoga nam je njeno ponovno uzdizanje najljepši ovogodišnji ramazanski poklon i radost koja se ne može jednostavno opisati. Uspravljanje ovog najstarijeg grandioznog simbola naše duhovnosti u ovom gradu svjedoči o odlučnosti ovovremene generacije muslimana da se zatrta bogata baština revitalizira, a posebno da se novim naraštajima Bošnjaka Mostara prenese predaja o našim čvrstim korijenima ovdje, da motivirani ustrajavaju i da obogaćuju duhovni, kulturni i društveni život grada. Nadahnuće i inspiraciju imaju, volju, htijenje i odlučnost trebaju ustrajno i strpljivo da ojačavaju.

STAV: Ramazanske aktivnosti na području Mostarskog muftijstva iz godine u godinu sve su sadržajnije i dostojanstvenije. Koje od njih biste posebno izdvojili?

DEDOVIĆ: One su takve jer u njih unosimo dušu, ljubav, predanost i istrajnost. Onda se to prepoznaje i kod naših džematlija i imama, te svih drugih važnih sudionika u organizaciji i realizaciji vjerskog života u ramazanu, pa stoga i ostvarimo sadržaje u kojima ima prefinjene duhovnosti, kulture, običajnosti i zavičajnosti. Na moju ličnu inspiraciju i motivaciju utječu, prije svega, naši ustrajni i dobri muslimani i muslimanke s kojima se susrećem tokom čitavog ramazana posvuda u džematima našeg razuđenog i geografski najvećeg bosanskohercegovačkog muftijstva. Oni vjerno čuvaju svijest o svojim džematima i daju doprinosa sve boljoj organizaciji Islamske zajednice na terenu, a koju domaćinski odgovorno izgrađuju i o njoj brinu naši saradnici: članovi Muftijstva, glavni imami, predsjednici medžlisa, predsjednici džematskih odbora i svi drugi. Sve jača solidarna i bratska svijest koja se razvija među većim i stabilnim džematima prema onim manjim, razuđenim i povratničkim jeste nešto što je zaživjelo, a što nam daje veliku nadu da ćemo, uz Allahovu pomoć, očuvati te važne rubne džemate na periferiji i u njima obnovljenu i izgrađenu infrastrukturu. Ohrabruje nas i sve heterogeniji sastav naših džemata, u kojima vidimo dosta mladih koje treba podržati i usmjeriti da budu korisni članovi zajednice. Mislim da je to veliki potencijal s kojim treba ustrajno raditi i pridobijati ga.

STAV: Nažalost, džemati u povratničkim medžlisima, pogotovo u istočnoj Hercegovini, svedeni su na minimum. Šta u tom smislu još može uraditi Islamska zajednica? Koje su strukture našeg društva pozvane da bi se ta slika mijenjala nabolje?

DEDOVIĆ: Za nas je važno saznanje da se javljaju inicijative na tom prostoru koje unose neki optimizam i nadu. Kupovina bilećke “Kovnice” prošle godine jedna je takva pozitivna priča. Tu ubrajamo i vrlo mlade ljude povratnike koji na tom prostoru obnavljaju svoja imanja, žive ondje, bave se uzgojem stoke, proizvodnjom zdrave hrane. Imami kao predvodnici zajednice su im živi i svijetli primjeri na tom planu. Naš glavni gatački imam Sadet ef. Bilalić živi s porodicom u centru Gacka, u Trebinju s porodicom živi imam Sadmir ef. Mustafić, a u Trebinje s porodicom doseljava i naš novi trebinjski glavni imam hafiz Sadik Fazlagić s dvoje djece, koja će sjeseni u tamošnju osnovnu školu, što su prva bošnjačka djeca koja zakoračuju u trebinjske škole nakon više od 25 godina prekida. Političke strukture Bošnjaka moraju intenzivno, a ne samo pred izbore, biti angažirane na terenu, s narodom i u narodu, i s njim razviđati procese koji su od općeg interesa za naše bitisanje na tom prostoru. Svaki pomak i korak na tom planu je dragocjen i vidljiv je, ali se on mora događati na terenu, u tom lokalnom društveno‑političkom i kulturnom miljeu.

STAV: Na jednom naučnom skupu u Trebinju nedavno ste najavili da će se i Islamska zajednica angažirati na obnovi Begove kuće u Trebinju. Kako je to moguće izvesti s obzirom na činjenicu da je taj lokalitet administrativno-pravno u posjedu nekih drugih pravnih subjekata?

DEDOVIĆ: Govor o Trebinju bez spomena njegovog prepoznatljivog i reprezentativnog simbola bošnjačke kulture u ovom gradu, Resulbegovića ili Begove kuće, bio bi nepotpun i manjkav. Iako nije riječ o vakufskom objektu, jeste riječ o građevini koja ima historijski, kulturni i duhovni značaj za trebinjske Bošnjake, jer se u njenom imenu i raskošnom graditeljskom izrazu ogledao kulturni duh našeg naroda, pa je kao takva smetala rušiteljima i sravnjena je sa zemljom 1993. godine. Ona bi trebala tako biti obnovljena kao izraz naše kulture i naš prepoznatljivi simbol u ovom gradu, i nikako drugačije.

Njenom obnovom zacijelila bi jedna naša velika još otvorena rana, a put razumijevanja, dijaloga i saradnje između Srba i Bošnjaka, te Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Srpske pravoslavne crkve u ovom gradu i regiji vjerujemo da bi otvorio novu epohalnu stranicu, što bi bilo moguće, ako bude dovoljno volje, iskrenosti i spremnosti.

Imajući u vidu činjenicu da je kompleks Begove kuće u Trebinju u stvarnom smislu i značenju predstavljao i simbol zajedničkog života u ovom historijskom gradu, neminovno bi njegova obnova upotpunila taj sada nedostajući aspekt za život u sadašnjosti i nadu za izvjesniju budućnost.

STAV: Uprkos Vašim stalnim upozorenjima, politički ambijent Bošnjaka u Livanjskom kantonu uopće se ne mijenja. Bošnjaci su ondje i dalje građani drugog reda. Šta se u tom smislu uopće može promijeniti?

DEDOVIĆ: Primijeniti dosljedno, potpuno, sistemski, stvarno i suštinski odluku o konstitutivnosti svih naroda na svakom dijelu naše domovine stvari bi pokrenulo u mnogo drugačijem svjetlu. Ovako, na djelu imamo segregaciju i obespravljivanje, uvažavanje Bošnjaka samo kao vjerske skupine, a eliminiranje i primisli o pravu na nacionalni jezik i nacionalnu grupu predmeta. To je okrutno i to je neodrživo. Ne vidimo da ta segregacijska hrvatska politika na tom prostoru pravi ikakav otklon od tzv. hercegbosanske ideje i projekta, koji je dobio svoj pravni i konačni epilog i pred Međunarodnim sudom pravde i kao takav je osuđen i presuđen. Ne primjećujemo da nosioci te politike pokazuje katarzične oblike ponašanja i revidiranja stavova.

STAV: Svojevremeno ste zatražili kontrolna arheološka iskopavanja lokaliteta Lakišića harema. Izostala je šira podrška bošnjačkih političkih struktura, a sad im se to kao bumerang vraća u vidu inicijative da taj prostor gradske vlasti i službeno pretvore u parking, čime se neutralizira zahtjev Islamske zajednice star sedamnaest godina za povrat nasilnim putem oduzetog vakufskog zemljišta. Kako komentirate i šutnju i novo nasilje nad tim vakufom?

DEDOVIĆ: Politički, statutarni i zakonski vakuum u kojem se Mostar nalazi od 2012. godine perfidno se na terenu koristi za ostvarivanje hrvatskih nacionalnih političkih ciljeva, od kojih je jedan i Centralna gradska zona, pa iako ne postoji regulacioni plan, sve se čini da se to privede krajnjoj namjeni i u korist i u interesu jedne politike. Tu vidimo da se norme, zakoni i procedure jednostavno krše, a ranije donesene odluke u vezi s tim kao da ne postoje. Sve je ovo dio zahtjeva i planova koje je u Promemoriji u decembru 2014. godine članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda iznio mostarsko-duvanjski biskup, a koji bi se u njegovu mandatnom periodu trebali ostvariti. Tu je, između ostalog, i ovo pitanje. Podsjetit ćemo javnost da smo mi prošle godine pripremili obimni videomaterijal (emitiran na RTM-u u tri serijala) i golemu pisanu dokumentaciju koja svjedoči o flagrantnim kršenjima zakona, procedura i pravila u Centralnoj zoni Mostara, što je dostavljeno nadležnom tužilaštvu, istražnim i sudskim organima na postupanje. Ne vidimo da se po tom pitanju nešto i poduzelo. Islamska zajednica nastavit će pravnu borbu do kraja. Nažalost, moramo reći da je gradonačelnik de facto sva zakonodavna i izvršna vlast u gradu već skoro šest godina i da nismo zadovoljni djelovanjem bošnjačkih predstavnika u gradskoj administraciji, nema jasnih i odlučnih zahtjeva da se krupna pitanja, kao što je ovo oko Lakišića vakufa i brojna druga, nametnu i da se tako pregovara s jednom arogantnom i isključivom politikom koja ne vidi ništa osim sebe i svog interesa.

STAV: Mostar je ovih dana ponovo došao u fokus domaće i svjetske javnosti zbog očigledne samovolje nekih struktura kantonalnih vlasti i opstrukcija smještaja migranata u Salakovcu. Kako to komentirate?

DEDOVIĆ: Na primjeru smještaja tih doista nesretnih ljudi u Salakovac, jer ratovi na Istoku su ih unesrećili, oduzimajući im ljudsko dostojanstvo, pokazalo se jedno netolerantno, isključivo orbanovsko lice koje ne sagledava suštinu niti uzroke onoga zbog čega i otkud ti ljudi uopće na tlu Evrope. Ti ljudi nisu svojom voljom ovdje, njih su ratovi, sukobi, siromaštvo i razgradnja njihovih društava nagnali u nepoznati, daleki svijet, na put pun neizvjesnosti, tegoba i bola. Eto, mi smo se samo jednim dijelom našli na toj ruti i bilo bi etički da uzmognemo snage i volje da pomognemo suosjećajući u ljudskoj nevolji. To bi tako trebalo biti na svim nivoima, i onome ličnom – građanskom i onome kolektivnom – državnom i sistemskom, shodno mogućnostima.

STAV: Na tradicionalnom blagajskom mevludu poslali ste poruku da rješenja za Mostar moraju biti posebna, cjelovita, statutarna, da ne mogu biti ishitrena i da ne mogu na prevaru nikome donijeti dominaciju. Možete li dodatno prokomentirati ovu izjavu?

DEDOVIĆ: Mostar ima poseban status, koji mu je naznačen i u mirovnim rješenjima, i u Washingtonu i u Daytonu, i to nije slučajno. To je tako jer je ovaj grad odbranjen i jer su Bošnjaci položili i uložili sav svoj kapital da se sačuva njegova cjelovitost. Ostali smo iznenađeni da se u najnovijim pregovorima o rješavanju pitanja izbora u Mostaru to tretira dijelom nekog većeg paketa, gdje bi on bio opet nekom vrstom monete za potkusurivanje. To je neprihvatljivo i Mostar ne može biti dijelom rješavanja pitanja Izbornog zakona na nivou Bosne i Hercegovine i izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. U javnost su izlazile i informacije o nekoj vrsti dogovora koji parcijalno rješava određena pitanja oko izbora u Mostaru (broja vijećnika, izbornih zona i slično), a ne zakonski, statusno i cjelovito. Zato smo i poslali poruku da je svako rješenje koje nije bazirano na čvrstom zakonskom i statutarnom okviru manjkavo i narušava temeljnu ideju da ovaj historijski grad mora ostati jedan, jedinstven, nedjeljiv, slobodan i otvoren, s osiguranom jednakopravnošću za sve narode.

STAV: Vaša poruka muslimanima i na mevludu u Blagaju bila je da okrenu lica jedni drugima, da se međusobno pomažu i solidariziraju. Koje su to vrijednosti oko kojih bi se trebali prije svega Bošnjaci u Hercegovini okupiti i oko kojih ne bi smjelo biti nikakvih dilema i polemiziranja?

DEDOVIĆ: Naš narod na prostoru Hercegovine više od jednog stoljeća susreće se s vrlo teškim izazovima kriza, ratova, migracija, iseljavanja, siromašenja, pustošenja, što sve zajedno utječe na našu brojnost, bitisanje i utjecaj koji možemo ostvarivati u javnom i društvenom životu. Svako raslojavanje i fragmentiranje slabi i negativno se reflektira na našu poziciju i uopće opstanak. Stoga bi jedna i jedina politika koja bi se trebala ostvarivati među našim političkim i javnim ličnostima bila politika saradnje, uvezivanja, okupljanja i čuvanja zajedništva oko onoga oko čega se ne može niko razilaziti, a to je opstanak i dostojanstveniji život u svim segmentima.

STAV: I na kraju, zamolit ćemo Vas za Vašu ramazansku poruku muslimanima u Bosni i Hercegovini i Bošnjacima u dijaspori.

DEDOVIĆ: Mjesec ramazan je tu da nas dozove pravim vrijednostima, da se mi dozovemo sebi, da okrenemo svoja lica i svoje misli svom Gospodaru. Ramazansko vrijeme prilika je koju bismo trebali iskoristiti okrećući se predano svom Stvoritelju, pokoravajući se Njegovim uputama da živimo kao muslimani, pomireni u sebi, sa samima sobom, i pomireni s braćom svojom, i komšijama svojim, i rodbinom svojom, i raznolikim pojavnim svijetom kojeg je Allah stvorio, a kojeg treba racionalno i primjereno koristiti i čuvati od svake vrste uništavanja i zloupotrebe. Upravo nas ibadet posta miri s nama, donosi nam toliko potrebni mir i red, a odagnava toliko nepotrebnu napetost, nered i haos koji sve snažnije opterećuju našu živote. Ramazan je vrijeme dobrote, darežljivosti, insanijeta (ljudskosti). Srca svoja i duše svoje otvorimo, ona neće osiromašiti budemo li ih otvorili i za sebe i za druge. Ona će time biti samo bogatija, potpunija i zadovoljnija. Tako se ni imetak neće umanjiti izdvajanjem zekata, on će se time samo uvećati, jer se time osigurava i čisti, a to je pravo uvećanje i prava dobit. Okrenimo lica svoja u ovom mubarek-mjesecu jedni drugima i srca svoja jedni za druge, misli svoje nahranimo samo onim što je lijepo i pozitivno, otvorimo se prema blagodatima ovog veličanstvenog mjeseca koje su nam tu, nadohvat, nemojmo bježati od njih. Dobrota, vrlina i sreća su tu kod nas, od nas zavise, od naših riječi, naših koraka i naših misli.

PROČITAJTE I...

U Sarajevu je Tole imao šest operacija, ali mu doktori nisu uspjeli spasiti nogu. “Gangrena mi je bila zahvatila nogu, pa mi je rahmetli doktor Fuad Šišić rekao da je moraju amputirati jer mi je život ugrožen. I sada se sjećam njegovih riječi: 'Nećeš lopte moći igrati, nećeš trčati, ali ima milion drugih stvari koje ćeš razotkriti u životu.' Ove riječi su mi odredile ostatak života i, evo, kako život prolazi, tako se uvjeravam koliko je doktor Šišić bio u pravu”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!