Sv. Rusmir Stolački, prvosveštenik bosanstva

Nije potrebno ni spominjati da je Mahmutćehajićevo insistiranje na etničkom bosanstvo ustvari i borba protiv identitetskog i političkog srpstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini, a što je nesumnjivo borba protiv vjetrenjača koja samo može poslužiti da legitimizira njihove jauke kako su pod asimilacijskim pritiskom bošnjačke većine.

Rusmir Mahmutćehajić ne odustaje od pokušaja da svoje identitetske svjetonazore nametne Bošnjacima uprkos rezultatima popisa iz 2013. godine.

Kao zagovornik etničkog bosanstva, što podrazumijeva da su Bosanci kobajagi jedan narod, nikako da se pomiri s historijskim činjenicama da na prostoru Bosne i Hercegovine nikada nije postojao takav identitetski konstrukt i da su u Bosni i Hercegovini praktično oduvijek, prije postojanja modernog koncepta nacija, pa čak i naroda, postojala najmanje tri odvojena društva koja su gradila svoj identitet na tri različite kulture proistekle iz tri različite tradicije.

Pošto ove činjenice o različitim tradicijama ne idu u prilog Mahmutćehajićevim fantazijama, time gore po tradicije i razlike, jer je Mahmutćehajić odlučio ne toliko da ih zanemari koliko da ih označi štetnim i vještačkim jer one navodno nisu autohtone nego su posljedice nekakvih vanjskih neprijateljskih utjecaja.

Mahmutćehajić ne voli pričati koristeći se činjenicama i argumentima, njega konkretna historija i historijski procesi zamaraju, da ne spominjemo što mu ne daju za pravo. Stoga čitavu svoju teoriju o bosanstvu gradi u metafizičkim sferama nekog “duha Bosne” i “svetog zajedničkog središta” koristeći simboliku da bi sakralizirao svakodnevnu životnu činjenicu o postojanju pluralnosti društva (zanemarujući historijske činjenice da je u slučaju Bosne i Hercegovine to posljedica postojanje nekoliko paralelnih društava na prostoru jedne države), te je nekako uzdigao i transplantirao na nivo identiteta pojedinca i kolektiva.

Činjenica da Mahmutćehajiću nije jasno da to što različite kulture i tradicije na jednom prostoru žive jedna pored druge, pa čak s vremenom i utječu i oblikuju jedna drugu, ne znači da su njihovi baštinici pripadnici istog naroda, za posljedicu ima njegovu netrpeljivost prema bilo kakvim razlikama van okvira izmaštanog bosanstva, naročito bilo kakvim materijalnim dokazima tih razlika.

Baš kao što je svojevremeno bio negativno raspoložen prema obnovi stolačke Begovine, smatrajući da se kao posebna i partikularno bošnjačko-muslimanska cjelina izdvojila iz “svetog” zajedničkog kulturnog centra Stoca, tako je danas Mahmutćehajić negativno raspoložen i prema bošnjaštvu smatrajući da se ono svojom posebnošću izdvaja iz nekakvog zajedničkog bosanstva koje je trokulturno i trovjersko.

Nije potrebno ni spominjati da je Mahmutćehajićevo insistiranje na etničkom bosanstvo ustvari i borba protiv identitetskog i političkog srpstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini, a što je nesumnjivo borba protiv vjetrenjača koja samo može poslužiti da legitimizira njihove jauke kako su pod asimilacijskim pritiskom bošnjačke većine.

Ipak najopasnija dimenzija Mahmutćehajićeve fiks-ideje jeste to što ona ne samo da negira bošnjačku posebnost i zasebnost već što se takva samonegacija raširila u određenom intelektualnom kružoku koji takve ideje iznosi, ironije li, s bošnjačkih pozicija, nastupajući ispred bošnjačkih kulturnih udruženja.

PROČITAJTE I...

Mora se priznati da je Isovićev tekst, naravno, sasvim nenamjerno, ponešto i humorističan jer u njemu pokušava da se bavi kronizmom, korupcijom i legitimitetom izbora. Svakome ko se iole sjeća života u propaloj Jugoslaviji komično je posmatrati kako štovatelj polustoljetnog nedemokratskog jednopartijskoj sistema dovodi u pitanje regularnost izbora u današnjem vremenu. Izbora danas barem ima, a o tome jesu li legitimni, srećom, odlučuju relevantne institucije, a ne Isović i njegovi istomišljenici.

Predlagači odluke prihvatili su činjenicu da su ličnosti čija će imena ponijeti nazivi pojedinih ulica u Sjenici od historijske važnosti i stvar nacionalnog identiteta i jednog i drugog naroda i da ni jedni ni drugi ne mogu odstupiti od toga. Tako su u prijedlog odluke zajedno ušli i Karađorđe Petrović i Alija Izetbegović, i Vuk Karadžić i Muhamed Hevaji Uskufi, i Mak Dizdar i Ivo Andrić, isto kao i mnoge druge za Bošnjake i Srbe značajne ličnosti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!