Stolački SDA, SDP i SBB ujedinjeni u jurišu na vlast

Upravo je nesalomljivi duh ono što karakterizira stolačke Bošnjake. Danas žive pod tiranijom neprikosnovenog gospodara Stoca, HDZ-ovog načelnika Stjepana Boškovića. I kako nam kažu, “neće odustati” od svog grada i želje da političku situaciju u kojoj HDZ vlada punih 26 godina promijene nabolje. Ono što je vrlo bitno naglasiti jeste da svi Bošnjaci s kojima smo razgovarali u vrijeme pred lokalne izbore tvrde da se ne bore protiv Hrvata, nego protiv neradničke i korumpirane vlasti

Bošnjaci su u Stolac uspjeli ući tek tri godine nakon završetka rata, 1998. godine. Dočekala su ih zgarišta na mjestima gdje su se nekada nalazili njihovi domovi i prijeteći izrazi lica njihovih nekadašnjih komšija Hrvata. Tada se u jednom od vojnih transportera mirovnih snaga nalazio predsjednik FBiH Ejup Ganić u pratnji ministra za izbjeglice i raseljena lica FBiH Rasima Kadića. Transporter je kamenovan, što je bila tek uvertira u užas koji su godinama nakon toga proživljavali Bošnjaci povratnici. Sveučilišni profesor Fahrudin Rizvanbegović, potomak Ali-paše Rizvanbegovića i čovjek koji je kao i mnogi drugi Bošnjaci u Stocu preživio zloglasni hrvatski koncentracijski logor Dretelj i zatvor u Ljubuškom, u svoj je grad stigao nekoliko dana kasnije. Uputio se prema Begovini, arhitektonskom biseru iz osmanskog perioda kojeg je u 19. stoljeću sagradio njegov slavni predak. Znao je da će ga zateći zgarište, ali bez obzira na to, nije mogao u sebi suspregnuti očaj i užas nad viđenim. I imao je šta vidjeti. Zločinci su zapalili sve osim toaleta koji su se nalazili uz svaku veću građevinu na Begovini. Na njima je pisalo: “Ovo je WC!” Kasnije je Rizvanbegović u Hagu rekao, na suđenju zločinačkoj grupi predvođenoj Prlićem i Praljkom, da je ta poruka bila smišljena da Bošnjacima poruči da je njihova neprocjenjiva kulturna baština samo toalet. No, Fahrudin Rizvanbegović je svoju Begovinu do današnjeg dana znatno obnovio, ali još uvijek nedostaju mnogi arhitektonski detalji. Kao i mnogi drugi Stočani, koristio je svaki slobodan trenutak i godinama kampirao na zgarištu svoje rodne kuće i radio na obnovi.

HDZ ne da ništa, hoće sve

Upravo je nesalomljivi duh ono što karakterizira stolačke Bošnjake. Danas žive pod tiranijom neprikosnovenog gospodara Stoca, HDZ-ovog načelnika Stjepana Boškovića. I kako nam kažu, “neće odustati” od svoga grada i želje da političku situaciju u kojoj HDZ vlada punih 26 godina promijene nabolje. Ono što je vrlo bitno naglasiti jeste da svi Bošnjaci s kojima smo razgovarali u vrijeme pred lokalne izbore tvrde da se ne bore protiv Hrvata, nego protiv neradničke i korumpirane vlasti. “Vrijeme je da svemu ovome dođe kraj!”, jedna je od poruka s kojom počinje proglas Inicijative za bolji Stolac, kojim se pozivaju svi građani da je podrže i ujedine se protiv dugogodišnje vladavine HDZ-a. Potpisnice proglasa jesu stolački SDA, SBB i SDP, koji su formirali ovu inicijativu kako bi zajednički nastupili na lokalnim izborima u oktobru i omogućili svim građanima bolji život.

Jedan od prvih povratnika u Stolac bio je hrabri Kemal Isaković, koji je također preživio pakao Dretelja.

“Povratak je krenuo sa selom Borojevići 25. marta 1998. godine. Ulazili smo polahko. To je bio jedan mukotrpan posao, a opstruirali su nas na svaki mogući način. Prvi sam put ušao u Stolac 1994. godine nakon Washingtonskog sporazuma u delegaciji u kojoj je bio tadašnji premijer Edhem Bičakčić i Avdo Čampara. Ja sam rođen u Stocu, ne mogu opisati taj osjećaj. Jednostavno, ja sam se sav tresao. I sad se tresem kad pomislim na to. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom. Kuća mi je bila zapaljena, drugi put kad sam došao bila je minirana”, kaže Isaković, koji ističe da je bilo bitno vjerovati u mogućnost povratka.

“Ljudi su dolazili u zgarište i tu se smjestili i čekali pomoć donatora. Krenuli su raditi na svojim imanjima, čistiti, saditi voćke koje bi im po noći posjekli. Svašta se izdešavalo, ali narod je imao volju da se vrati. Ja sam bio tada na čelu SDA i mislim da inače Stočani izuzetno vole svoj grad. To je jedna pitoma čaršija koja plijeni. Vratili smo se i od onog zgarišta došli smo do toga da imamo gdje sjediti. Oko povratka smo iznenadili i strance i domaće političare. Stvorili smo problem svima. Ja mislim da su oni mislili da ćemo se mi vratiti u jednom manjem broju i da ćemo se asimilirati. Međutim, mi smo se vratili i tražimo svoja prava. Mi hoćemo zajedničke institucije, a oni ništa neće. I mi smo bili prinuđeni uvesti dvije škole pod jednim krovom. Nismo imali drugog načina. Krenuli smo s 4 đaka, došli smo do 400 đaka. Bošnjaci nisu ništa uradili uz odobravanje lokalne administracije, sve su uradili mimo njihove volje. I vratili su se ovdje i sve ovo napravili. I sad je došao plafon. Da bi bio dalji napredak u Stocu, Bošnjacima treba vlast”, tvrdi Isaković, koji dodaje da su imali periode kada je Hrvatima bilo zabranjeno da pozdravljaju Bošnjake, a danas ipak ljudi komuniciraju.

“Kad bi se politika približila i postala normalna, ljudi bi postali normalni. Ja vam garantiram, u 24 sata sve bi bilo u redu”, naglašava Isaković, koji nam se potužio da Bošnjaka nema u javnim institucijama te da je posljednji takav slučaj zabilježen pri dodijeli stipendija učenicima. “Bošković je dao 41 stipendiju studentima, a među njima samo jednom Bošnjaku. Šta reći? Kasnije je žalbom i medijskim pritiskom dao još dvije”, uznemireno nam kaže Isaković.

Na listi HDZ-a za ove lokalne izbore nalazi se i osuđeni ratni zločinac Ante Krešić. Bošnjaci su uvjereni da je to poruka da se želi vratiti na 1993. godinu i Stolac bez Bošnjaka. Ipak, Isaković poručuje da je zajednički život moguć. Upitali smo ga na šta pomisli kada čuje lidera HDZ-a Dragana Čovića da su Hrvati u Federaciji majorizirani.

“Kad kažu da su Hrvati majorizirani, volio bih dovesti političare iz Sarajeva ovamo da vide kako to izgleda majorizacija. Trebalo bi se njima dati sve pozicije. Kako su navikli po starinski: ‘Srbin na granicu, Hrvat za ladicu, musliman na stanicu da hamali.’ To je vrijeme prošlo. Možemo korektni biti. Ne treba revanšizam, ali svakome treba dati što mu pripada. Ali HDZ ne da ništa. Hoće sve”, poručuje Isaković, koji ističe da je Stolac najsvjetliji primjer povrataka u državi BiH.

Priča je o majorizaciji Hrvata strašna i podla propaganda

Prof. dr. Kasim Korjenić bio je predsjednik Općinskog vijeća Stolac od 2008. do 2010. godine. I tada su Bošnjaci na izbore izišli sa zajedničkom listom, onoj SDA-SBiH. Dobili su 6 vijećnika, 5 iz SDA i jednog iz SBiH. Na drugoj je strani bilo 11 vijećnika Hrvata, 9 iz HDZ-a, 1 iz HSP-a i 1 iz HDZ 1990. “Od prvog sam dana vidio da to neće funkcionirati. Poslije svakog sastanka gubio sam kilogram svoje težine. Stjepan Bošković je nastupao kao monarh, nije želio razgovarati ni s kim. Na sjednicama Vijeća ponašao se osorno. Odmah je počeo sukob između njega i mene po pitanju uspostave dnevnog reda. On je uvijek insistirao da njegova bude posljednja. Tada još uvijek nije bio reguliran status srednje škole u Stocu. Ona je tada radila po statutu iz 1993. godine, dakle po statutu Herceg-Bosne. Insistirao sam da se napravi statut koji će biti u skladu sa Zakonom o srednjem obrazovanju kojeg je potpisao i Jago Musa, ministar iz HDZ-a. Pisao sam pismo visokom predstavniku Valentinu Inzku. Zakon je nalagao da povratnici, ukoliko imaju preko 20% učenika, imaju pravo na nastavu na vlastitom jeziku. Želim napomenuti da se danas jedino u Stocu, od svih povratničkih mjesta, cjelokupna nastava izvodi na bosanskom jeziku. I uspio sam. Danas u Stocu nemamo dvije škole pod jednim krovom, nego jednu školu s dva odvojena programa. Četiri puta sam na dnevni red stavljao pitanje statuta srednje škole. Pročitam dnevni red, pitam ko je za, a njegovi ljudi kažu da se ta tačka izbaci. Tako da srednja škola u Stocu i danas nema upravnog odbora ni statuta”, upozorava Korjenić i dodaje da je priča o majorizaciji Hrvata strašna i podla propaganda.

Korjenić naglašava da Bošković direktno stopira svaku investiciju u Stolac. Tako je zaustavio ponovo aktiviranje doma za maloljetnike i ponovo pokretanje čuvene koštano-zglobne bolnice, koja je u Stocu funkcionirala od vremena Austro‑Ugarske. Bošković je zaustavio i izgradnju Hotela “Bregava”, kao i pokretanje fabrike kartona u koju je želio ulagati jedan Turčin. Korjenić nije štedio riječi hvale za političku inicijativu SDA, SDP-a i SBB-a.

“Ovo što je sada Salmir Kaplan uradio izuzetna je stvar. Nisu više Bošnjaci u Stocu samo povratnička populacija, sada su politički subjekt. Kada je Salmir predložio inicijativu, odmah smo je prihvatili. SDP se podijelio. Na jednoj je strani Nerin Dizdar, koji je bio protiv toga, a na drugoj Demir Mahmutćehajić, koji me prijatno iznenadio. Ova je inicijativa čudo, i to svakako treba podržati. Nećemo dozvoliti kristijanizaciju Stoca i krst na starom gradu. Ali, isto tako, nećemo dozvoliti ni islamizaciju, niti bilo kakvu ideologizaciju koja će vrijeđati druge. Smatram da ova inicijativa, i ako kojim slučajem ne dobije izbore, ne treba odustati od svojih ciljeva, ne odustati od boljeg i ljepšeg Stoca. Ako Bošnjaci dobiju izbore, onda i Hrvati mogu očekivati pravnu državu i poštivanje ljudskih prava”, rekao je Korjenić.

Salmira Kaplana, predsjednika Općinskog odbora SDA, pitali smo o trenutnom stanju u Stocu te da li postoje međunacionalne napetosti.

“Mislim da ne postoji međunacionalna tenzija. Mi se trudimo tu političku tenziju, koja definitivno postoji, ne prenositi na svakodnevni život i na obične ljude”, otkriva Kaplan, koji je od čelništva SDA dobio svu moguću podršku. “Lista je utvrđena. U slučaju da dobijemo 8 mjesta, 5 bi bilo iz SDA, 2 SDP i 1 SBB. U slučaju da dobijemo 9, ta je osoba nebošnjak i ona se izjašnjava kao ostali i ona ide iz reda SDP-a, koji se izjašnjava kao ostali. Ako budemo imali 9, imat ćemo i načelnika”, optimistično nam govori Kaplan, kojeg smo zatekli u radnoj atmosferi s njegovim kolegama iz SDP-a i SBB-a.

Demir Mahmutćehajić, predsjednik Općinskog odbora SDP-a Stolac, entuzijastično nam se povjerio da rade “25 sati dnevno”.

“Trenutno pripremamo pismo svim ambasadama, međunarodnim predstavnicima, organizacijama koje bi se trebale baviti zaštitom demokratije, poput OSCE-a i OHR-a. U tom pismu navodimo neregularnosti na koje smo naišli u posljednjih pola godine, s vrlo jasnim upozorenjem da, ako se izbori održe ovako kako su pripremljeni, onda neće biti fer i korektni. Međunarodni faktori stalno pozivaju građane BiH da biraju drugačije, ali su upravo oni napravili takav sistem u kojem nije važno kako građani glasaju. Važno je ko broji glasove, ko kontrolira biračke odbore, koliko je mrtvih na izborima, tako da, u suštini, građani nemaju šanse”, kaže Mahmutćehajić i dodaje “da je neophodno da se na sličan način ujedine one stranke koje zastupaju jedinstvene stavove po pitanju državnosti i teritorijalnog integriteta BiH”.

“Je li Stolac dobar primjer za to, vidjet ćemo 2. oktobra”, kaže Mahmutćehajić, koji je prezadovoljan saradnjom s kolegama iz drugih političkih stranaka i uvjeren u pobjedu. I predsjednica stolačkog SBB-a Nermina Frenjo kaže da očekuje pobjedu. “Građani su bili sve vrijeme jako pozitivni zbog inicijative, odazivaju se pozivima i sastancima”, rekla nam je Frenjo i dodala da, zbog velikog rada na terenu, očekuju veliku izlaznost Bošnjaka na dan izbora.

Međutim, nas je za kraj hipotetski zanimalo što će se dogoditi nakon što dobiju izbore i da li je moguće da se poslije izbora raziđu. “Prošli smo kroz toliko teških situacija, toliko problema i podmetanja, optužbi, rovarenja i iznutra i izvana, odradili smo neke stvari koje su izgledale nemoguće i nevjerovatne. Mi smo već pobjednici. Smatram da trebamo ostati zajedno bez obzira na rezultat izbora, da moramo insistirati na odgovornosti izabranih, ko god to bio, trebamo nastaviti surađivati. Zajednički interes i opće dobro je iznad svakog interesa pojedinca i političkih stranaka”, poručuje Mahmutćehajić i ističe da, ukoliko se utvrde neregularnosti, pozvat će svoje članstvo da ignoriraju izabranu vlast te na svaki vid građanskog otpora i suprotstavljanja.

 

PROČITAJTE I...

Kako politika može biti međunarodno vjerodostojna ako najavljen prioritet nije u stanju poštivati i ako su u fokusu pripadnici samo jednog naroda u BiH? Na fonu tako sukreirane vanjske politike, za potrebe dijela domaće javnosti, Grabar Kitarović progovara Amerikancima dragim jezikom sigurnosnih prijetnji, iznoseći dvije opasne tvrdnje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!