Šta nakon prijava DORH-u: Hrvatski zakoni dozvoljavaju progon oficira Armije BiH

Poznati zagrebački advokat Veljko Miljević vrhunski je poznavatelj krivičnog prava u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj; Miljević u razgovoru za Stav pojašnjava na koji način pravosuđe Hrvatske može goniti strane državljane, oficire Armije BiH, kako Hrvatska može suditi svoje državljane optužene pred Sudom BiH te zašto to ne čini

Drugog marta skupina braniteljskih udruga Domovinskog rata u BiH, zbog sumnje da su počinili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, podnijela je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) krivične prijave protiv oficira Armije BiH i dužnosnika MUP-a BiH zbog zločina nad Hrvatima u BiH, ali i za zločine koje su navodno počinili na području Hrvatske u vrijeme dok su bili oficiri JNA.

Prijavljeni su Sefer Halilović, Jovan Divjak, Vehbija Karić, Enver Hadžihasanović, Selmo Cikotić, Asim Koričić, Sakib Mahmuljin, Amir Kubura, Šerif Patković, Džemal Merdan, Ramiz Dreković, Salko Gušić, Enes Kovačević, Fahrudin Ganić, Midhat Cerovac, Fahrudin Agić i bivši ministar unutarnjih poslova BiH Bakir Alispahić. Veljko Miljević, ugledni zagrebački advokat, pojašnjava šta to konkretno znači kada je hrvatsko pravosuđe u pitanju, može li DORH istražiti navode iz krivične prijave i podići optužnice iako se radi o osobama koje nisu državaljani Republike Hrvatske.

MILJEVIĆ: To, konkretno, još ne znači ništa. Raspolaže se s informacijom da su podnijete kaznene prijave protiv šesnaest vojnih dužnosnika Armije BiH. Podnošenje kaznene prijave, samo po sebi, još ne prouzročuje nikakve pravne efekte, nikakve negativne posljedice za eventualno prijavljene osobe. Ali se po prijavi mora postupiti.

STAV: Kako će Hrvatska postupiti?

MILJEVIĆ: DORH nije tu u nekom nereguliranom, zrakopraznom prostoru. U važećem zakonodavstvu Hrvatske na ovo pitanje odgovaraju dva, pa čak i tri zakona. Prvo je Kazneni zakon koji se vjerovatno u Bosni i dalje zove Krivični zakon. Vi u temeljnim odredbama Kaznenog zakona imate takozvano teritorijalno važenje Kaznenog zakona i tu su regulirana upravo ova područja koja su sporna za neznalice. Za znalce uopće nisu sporna. Za nekoga ko laički razmišlja uvijek je problem kako se zakon jedne države može primjenjivati za kaznena djela počinjena na teritoriju druge. U načelu se Kazneni zakon primjenjuje na vlastite državljane i na djela koja su počinjena na području te države. To vrijedi i u Hrvatskoj i u svakoj drugoj kulturnoj, pravno uređenoj zemlji. Međutim, vi imate primjenu kaznenog zakonodavstva Hrvatske protiv koje se apsolutno niko ne buni jer je to normalno u svim pravnim državama, za kaznena djela koja izvan područja Hrvatske počine njezini državljani. To je ono što se zove princip aktivnog personaliteta.

STAV: Podnositelji prijave su, kako se tvrdi, Udruženja zarobljenih pripadanika HVO-a i porodice stradalih. Prijave su upućene DORH-u jer navodno nemaju povjerenja u Sud BiH. Je li moguće, po hrvatskim zakonima, da udruga iz BiH podnese kaznenu prijavu protiv državljana BiH Tužiteljstvu druge države?

MILJEVIĆ: Ono što Vas itekako zanima je primjena kaznenog zakonodavstva na kaznena djela počinjena protiv državljanina Hrvatske izvan njezinog područja. Tu imamo najmanje dvije odredbe. To je odredba članka 15. kojim se kazneno zakonodavstvo Hrvatske primjenjuje i prema strancu. Dakle, i prema državljaninu BiH koji je prema državljaninu Hrvatske ili osobi koja ima prebivalište u Hrvatskoj počini bilo koje kazneno djelo. Članak 16. zakona je centar koji vas u Bosni najviše zanima. Ako je to djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je djelo počinjeno. Dakle, mora postojati uzajamnost norme, mora biti na jednaki način tretirano kao kazneno djelo i ovdje i ondje. To vam je princip takozvanog pasivnog personaliteta. Hrvatska već po tom principu može načelno nešto tretirati. Naime, kazneno zakonodavstvo Hrvatske može se primjenjivati u takvim slučajevima. Nakon toga, centar centra stvari, a to vam je primjena zakonodavstva za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom počinjena izvan područja Hrvatske. Siguran sam da 90 posto zemalja ima tu pravnu odredbu jer smo članice UN-a, a određene Konvencije UN-a obavezuju sve države članice da ugrade takva kaznena djela u svoje zakonodavstvo i da se počinitelji moraju goniti. Bez obzira gdje su počinjena. Hrvatskoj to propisuje članak 16 njenog zakona. U tom su zakonu sadržana djela poput genocida, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini. Silom međunarodnih obaveza uvjeren sam da i BiH mora u svom zakonu imati ovu odredbu. Dakle, kazneno zakonodavstvo Hrvatske može se primijeniti i primjenjuje se prema svakom ko izvan njezinog područja počini ova kaznena djela kao i djela koja je Hrvatska, prema međunarodnom ugovoru, obavezna kažnjavati kada su počinjena izvan područja Republike Hrvatske.

STAV: Postoje li iznimke ili je to pravilo kada su u pitanju te odredbe hrvatskog zakonodavstva?

MILJEVIĆ: Ne uvijek. Zato i želim raspršiti mnoge sumnje koje postoje kod ljudi koji nemaju vremena proučavati pravne norme. Osnovni preduvjet da bi se nekoga moglo goniti za ovo su određene pretpostavke. Ne može se uopće primijeniti Kazneni zakon Hrvatske ako je kazneni progon već pokrenut pred Međunarodnim kaznenim sudom. To su ipak djela koja bi trebao goniti Haag. Ne možete goniti ako je kazneni progon pokrenut pred Sudom druge države. Nema teorije da se u Hrvatskoj goni nešto što je pokrenuto pred sudovima u BiH. Treća mogućnost je ono što muči i jedne i druge, očito u nedostatku pravilne i zakonite korespondencije koja je, opet, regulirana međunarodnim normama i zakonima. To je Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima. Ova treća odredba je sporna. Da bi se postupak mogao pokrenuti u Hrvatskoj, nije smio biti pokrenut u Haagu ili pred sudom druge države. Ali sada imamo nešto što vas zanima. Može biti pokrenut ako se ne može očekivati provođenje pravičnog postupka pred sudom države u kojoj je kazneno djelo počinjeno. To su ove sumnje u Sud BiH koje često slušamo, da neće suditi ljude iz Armije BiH i obratno, da se ljudima iz HVO-a neće suditi u Mostaru ili u Hrvatskoj. Ako je kazneni postupak proveden u drugoj državi, suprotno međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja, onda se postupak može pokrenuti u Hrvatskoj. Ali samo uz odobrenje glavnog državnog odvjetnika. To je kod nas 12-13 godina bio Mladen Bajić i znam iz osobnih izvora da je vrlo često bio u Bosni i Hercegovini i da je dobro surađivao s vašim ministrom pravde i glavnim državnim tužiteljem. Bila je to suradnja u pogledu transfera osuđenika i već osuđenih osoba, a vas prije svega zanima pokretanje postupka. Jedan je drugi još važniji uvjet. Osoba protiv koje se pokreće postupak mora se nalaziti na teritoriju Hrvatske.

STAV: Da li to znači da Hrvatska mora čekati s procesuiranjem ovih osoba ako je u BiH protiv njih otvorena istraga? Neki su slučajevi koji se ovih dana spominju istražuju, ali, nažalost, već godinama?

MILJEVIĆ: Nije vam to tako jednostavno. To što istrage traju tako dugo je sramota. Hrvatska je posljednjih godina uvela reda, pa je propisano da istraga ne može trajati dulje od godinu i pol dana. I kod nas su istrage trajale desetak godina i stalno sam govorio da je to protuustavno i da se tako ne može. Nismo ni mi u mnogo boljoj poziciji ali smo to barem normativno ograničili. Vic je u tome da je jedno suđenje, a drugo pokretanje postupka. Pokretanje postupka inicira se kaznenom prijavom, ali se po našem zakonu ne radi o kaznenom postupku sve dok ne bude doneseno pravomoćno rješenje o provođenju istrage. U predmetima o kojima govorimo mora se provesti istraga, a kazneni postupak počinje potvrđivanjem optužnice. Postoji zakon o Međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima. Bosna i Hercegovina i Hrvatska imaju vrlo slične zakone i u njima su precizno regulirani odnosi. Dužnost je svih država da prema tim zakonima obavještavaju jedna drugu o postupcima. Postupak se ne može pokrenuti bez takve obavijesti. Kad je pokrenut postupak protiv stranca, sud i istražna tijela moraju surađivati s Bosnom i Hercegovinom. Osim toga, osoba koja po međunarodnom pravu uživa određeni imunitet, a moglo bi se raditi da neka od ovih šesnaest osoba ima takav imunitet, nemoguće je protiv nje u Hrvatskoj pokrenuti postupak dok se o sadržaju i opsegu takva imuniteta službeno ne zatraži mišljenje od Ministarstva vanjskih poslova. Nakon toga slijede izvidi, u tim će te izvidima utvrditi može li se i kako neka osoba goniti. Postupci koji teku u Bosni i Hercegovini, ako su u fazi formalnog kaznenog postupka, sigurno predstavljaju smetnju za vođenje postupka u Hrvatskoj jer postoji načelo zabrane dvostrukog suđenja. Sam postupak protiv stranca mora se voditi po pravilima predviđenim konzularnom konvencijom, odnosno, ugovorom između dviju država o tome kako će se kazneno progoniti. Dakle, ako je nešto u BiH provedeno u skladu sa zakonima BiH, ta radnja vrijedi i u drugim državama, konkretno i u Hrvatskoj.

STAV: Koliko dugo mogu trajati te procedure?

MILJEVIĆ: Ovisi o suradnji i sposobnosti ljudi, glavnih državnih tužitelja i ministara pravde. Ako tu suradnja teče dobro, onda stvari idu dobro. To je ono što se zove učinkovito postupanje. To je reguliran prostor.

STAV: Osobe koje se spominju u kaznenim prijavama u ovom trenutku ne moraju brinuti da će biti uhapšeni ako se nađu na teritoriju Hrvatske?

MILJEVIĆ: Pravno da. Jer samim podnošenjem kaznene prijave ne nastupaju nikakve pravne posljedice. Pravne posljedice vežu se tek na moment pravomoćnog rješenja o određivanju istrage. Tek kada ono postane pravomoćno, a ne može biti pravomoćno ako neko prije toga nije ispitan i nije mu pružena mogućnost da se brani, ako mu nije data pouka o svim njegovim pravima. Tek onda mogu nastupiti određene pravne posljedice, ali minimalne. Značajnije posljedice mogu nastupiti tek po pravomoćnosti optužnice. To vam je načelo pravne sigurnosti, da ne možete, ne znajući ništa ni o čemu, doći u situaciju da vas neko hapsi ili goni. A do potvrđivanja optužnice predstoji čitav niz radnji.

STAV: Dakle, ovaj konkretan slučaj nema nikakve veze s načelom univerzalne jurisdikcije?

MILJEVIĆ: Načelo univerzalnosti vam je regulirano člankom 17 u Kaznenom zakonu, ali ono ovdje uopće ne igra nikakvu ulogu. Načelo univerzalnosti u odnosima između Hrvatske i Srbije je stalno tema najviših političkih dužnosnika obje zemlje. Očito da ljudi nisu baš dobro stajali kada je u pitanju pravo. Načelo univerzalnosti je u području međunarodnog kaznenog prava. Ono regulira situacije kada nema nikakve poveznice, niti je čovjek tvoj državljanin, niti je djelo počinio prema tvom državljaninu, niti je počinjeno u tvojoj državi niti to vrijeđa bilo kakva prava i suverenost tvoje države. U situaciji kada ništa od toga nema, a da kriminalac ne bi prošao jeftino, onda su ga sve zemlje svijeta dužne procesuirati. Možete čovjeka koji se zatekao kod vas ili kod nas, suditi za svako djelo za koje je predviđena zatvorska kazna veća od pet godina.

STAV: Prema informacijama kojima raspolažemo, trenutno se u Hrvatskoj nalazi tridesetak osoba protiv kojih je BiH podigla optužnice ili su presuđeni pred Sudom BiH. Riječ je o osobama poput generala Zlatana Mije Jelića ili Ante Jelavića. Zbog čega Hrvatska takve osobe ne procesuira ako se oni već boje da neće imati fer suđenje u Sarajevu ili su u bijegu kako ne bi izdržavali izrečenu kaznu?

MILJEVIĆ: Moramo razdvojiti optužene i osuđene.

STAV: Evo, da razdvojimo. Zašto Hrvatska ne procesuira generala Jelića koji je pravosnažno optužen za ratni zločin u Mostaru 1993. godine?

MILJEVIĆ: Hrvatsko pravosuđe ne da može nego mora reagirati u ovom i sličnim slučajevima. Ako je optužnica podignuta, prema Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći, postoje mehanizmi kojima su takve stvari regulirane. Regulirane su i u međunarodnom ugovoru između BiH i Hrvatske. Ako je pokrenut kazneni postupak u jednoj zemlji, a osoba je nedostupna u toj zemlji, onda će ga se ili izručiti ili će ga BiH suditi u odsutnosti pa će tamo biti presuđena osoba. Apsolutno je jasna obaveza svih država.

STAV: Po nekim informacijama, Bosna i Hercegovina postupak je ustupila Hrvatskoj?

MILJEVIĆ: Postoji i precizna regulativa da se ustupi postupak pravosuđu druge države. Ako se želi ustupiti ovaj konkretan slučaj, onda se sačinjava ugovor za konkretan predmet kojeg potpisuju dva ministra pravosuđa tih zemalja. Odredi se točno kako će se voditi suđenje. To se preciozno regulira, ali postoje temeljne odredbe kako se regulira situacija kako bi došlo do gonjenja kada u drugoj državi postoji optužnica. Još mnogo jednostavnije imate u slučaju dovršenog postupka, ako je osuda već donijeta, imamo preuzimanje izvršenja od druge države. I o tome imate vrlo precizne odredbe o izvršenju stranih sankcija. Nije tu, dakle, greška u pravu. Može biti greška samo u odnosima između nadležnih institucija koje ne postupaju po normama koje su gotovo identične u obje zemlje.

STAV: Već odavno se svako malo pojavi informacija o optužnicama koje Tužiteljstvo BiH podiže protiv generala Hrvatske vojske za događaje iz 1995. godine. Riječ je o kaznenim prijavama koje su predale udruge iz Republike Srpske. Može li bosanskohercegovačko državno Tužiteljstvo uopće podići optužnice protiv generala vojske druge države i kako?

MILJEVIĆ: Sve je opet u Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći. Recimo, Damir Krstićević je problem u pogledu imuniteta. On ima imunitet. Da bi ga se uopće moglo goniti, da bi se mogla pokrenuti formalna radnja u kaznenom postupku, njega nadležno tijelo Hrvatske mora razriješiti imuniteta. On je ministar i ima imunitet. To, međutim, ne znači da on ne može podleći kaznenom progonu. Mandatno-imunitetno povjerenstvo donosi odluku o skidanju imuniteta. Kad se skine imunitet, tad su stvorene pretpostavke da se on može goniti. On mora biti na području naše republike. Ne znam da li kod vas postoji odredba da Bosna i Hercegovina može goniti stranca za takva djela i je li potrebno da mu prebivalište bude u BiH. Po mom mišljenju, ako je djelo počinjeno u BiH, žrtve su u BiH, onda bi morao prevladavati osnovni princip teritorijaliteta. Ne bih htio prejudicirati postupak dok ne vidim sadržaj kaznene prijave ili rješenja o provođenju istrage, tada bih vam odmah dao decidiran odgovor može li ga BiH goniti tamo ili će ga ustupiti Hrvatskoj. Ali će ga se suditi po vašoj optužnici. Progon se ne može izbjeći ako postoje osnove sumje da je počinjeno kazneno djelo, nijanse su onda na temelju čije optužnice i na temelju kojih materijalnih dokaza. Nije to tako komplicirano kao što nam se koji put predstavlja u izjavama službenika.

STAV: Vjerojatno Vam je poznato da je proteklih nekoliko dana Međunarodni sud pravde u Haagu odbio zahtjev BiH za reviziju presude protiv Srbije. Član Predsjedništva BiH Dragan Čović bio je suzdržan i nije htio dati sud o tome ima li agent BiH legitimitet da preda zahtjev. Čović je to obrazložio strahom da BiH ne podigne optužnicu protiv Hrvatske nakon eventualne sudske presude Prliću i ostalima u Haagu. Da li je uopće moguće da BiH tuži Hrvatsku na isti način na koji je tužila Srbiju?

MILJEVIĆ: Teško. Igrom slučaja, zatekao sam se u Srbiji na jednom skupu neposredno nakon što je sud u Haagu donio presudu 2007. godine. Slušao sam vrlo kvalitetna istupanja predstavnika Bosne i Hercegovine koji su bili izuzetno nezadovoljni presudom te ljudi iz Srbije koji su, naravno, bili apsolutno zadovoljni jer nisu bili proglašeni krivima za genocid. To vam je nekako i direktan odgovor na vaše pitanje. Srbija nije proglašena krivom za genocid, nego za poduzimanje određenih mjera kako bi spriječila genocid u Srebrenici i za nekažnjavanje počinitelja. Sadržaj te presude je jasan. E sad, šta je kazao Čović? Mi moramo sačekati drugostupanjsku odluku za šestorku iz Herceg-Bosne, koja će po svemu sudeći biti vrlo slična prvostupanjskoj. Tek nakon toga može se s nekim realnim pretpostavkama graditi mišljenje o tome da li bi se moglo ići na globalnu tužbu. Srbija nije proglašena krivom za genocid pa čak ni u Srebrenici niti bilo gdje u Bosni i Hercegovini. Teško je vjerovati da se Hrvatsku za to može tužiti. Mi smo u Hrvatskoj probali dokačiti Srbiju tužbom i vidjeli smo kako je to završilo u Haagu. I jedna i druga strana proglasile su pobjedu, a niko nije pobijedio. Kraj takve situacije, takvih međunarodnih kriterija, čak i ako bude potvrđena presuda Prliću i ostalima, teško ćete vi prema njihovom stavu i pravilima uspjeti. Ne vjerujem da bi tužba Bosne i Hercegovine protiv Hrvatske imala realne izglede na uspjeh.

PROČITAJTE I...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!