Šta je Alija Izetbegović ostavio u amanet i kako je to Turska shvatila

Briga o Bosni sigurno nije paljenje Arhiva Bosne i Hercegovine tokom protesta 2014. godine, ali zato jeste obnavljanje istog, što je urađeno pomoću TIKA-e. To je ustvari ono na što Bakir Izetbegović misli kada kaže “da Erdoğan dobro nosi taj amanet i pomaže BiH”

Prije nekoliko dana obilježena je 14. godišnjica od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, rahmetli Alije Izetbegovića. Umjesto da se više posvetilo pažnje govoru o djelu i životu rahmetli Alije, vjerovatno najznačajnijeg političara kojeg je ova zemlja imala, mogli smo čitati niz zlonamjernih i nepotrebnih komentara povodom dijela izjave člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Naime, Izetbegović je rekao da je “rahmetli Alija brigu o Bosni i Hercegovini ostavio u amanet turskom predsjedniku Erdoğanu”.

ŠTA BRIGA O BOSNI PODRAZUMIJEVA IZ TURSKOG UGLA GLEDANJA

Ovo nije ništa novo, do sada je ovaj razgovor između rahmetli Alije i turskog predsjednika više puta spominjan. Međutim, baš su se sada uzburkale strasti i intenzivirala polemika te su se javili dežurni “branioci” Bosne, kojima očito uopće nije ni jasno šta znači riječ amanet/emanet. Arapskog je porijekla, a u bosanskom jeziku kao turcizam amanet znači “preporuku, povjerenje, čuvanje, zavjet i svetinju”. No, iz Izetbegovićeve izjave izvučeno je samo ono što što je poslužilo za još jedan obračun s bošnjačkim članom Predsjedništva BiH i još jedno iskrivljeno tumačenje njegovog prijateljskog odnosa s Turskom.

Ne uzevši u obzir cjelovito značenje izjave, kritičari su odmah počeli s objašnjenjima da “Bosna nije ničije privatno vlasništvo da bi je davali nekome u amanet”. No, Bakir Izetbegović je rekao da je Alija ostavio “brigu o Bosni” u amanet, a nas zanima šta ta briga o Bosni podrazumijeva iz turskog ugla gledanja? To su prvenstveno turske investicije koje već imamo, a nove čekamo i tražimo. To je, naprimjer, “Şişecam Soda” Lukavac ili “Natron-Hayat” u Maglaju. Amanet je kada naši poljoprivrednici izvoze maline u Tursku, a naši povratnici pokreću posao pomoću kredita turske Ziraat banke, koja je od 2012. godine do danas omogućila kredit od 200 miliona KM. Briga o Bosni je kada Turska agencija za saradnju i koordinaciju TIKA obnavlja skoro sve što su nekadašnje “komšije” srušile u proteklom ratu, pa na taj način ponovno oživljava turistički potencijal Bosne i Hercegovine. Tako je obnovljeni mostarski most jedan od glavnih turističkih atrakcija naše države. Nakon toliko godina imamo obnovljenu Ferhadiju u Banjoj Luci, most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, stari most u Konjicu, kao i obnovljenu Carevu džamiju u Sarajevu i Baščaršijski trg, a ulaganjima Direkcije vakufa Republike Turske ponovo imamo Aladžu džamiju u Foči.

Amanet su ovce koje su dobile naše porodice u Srebrenici, Zvorniku, Milićima, Vlasenici, zatim kompjuterska oprema data Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, kao i ona data majkama Srebrenice. To je oprema u vrijednosti od 60 hiljada KM data Službi za poslove za strance, kao i traktori u vrijednosti od 140 hiljada KM dati porodicama u Bijeljini i Janji, obnovljena osnovna škola u Gornjem Vakufu ili sportska sala osnovne škole u Konjicu. To je i donacija JU Studentski centar Sarajevo, kao i laboratorijska oprema Poljoprivrednom zavodu Unsko-sanskog kantona. To je i onaj dječiji park u Novom Sarajevu u koji je TIKA uložila 130 hiljada KM ili vrijedna donacija Vojne misije Republike Turske Domu zdravlja Novi Travnik, kao i medicinska oprema porodičnoj ambulanti u Kulen-Vakufu. Možemo navesti i bezbroj donacija i podrški koje se nisu ni našle u medijima, kao što je humanitarna pomoć u vrijednosti od 180 hiljada eura, odnosno 24 tone pomoći podijeljene u Srebrenici, Visokom, Goraždu, Doboju i okolnim selima.

Briga o Bosni je kada bosanskohercegovački farmeri dobiju priliku za izvoz mesa u Tursku, kada turska vojna misija opremi zdravstvenu ambulantu u selu u Prozoru za čije postojanje mi nismo ni čuli, kao što ne znamo ili nismo svjesni da turske općine prave sportske dvorane i centre u našim gradovima. Amanet je kada “Yunus Emre” ulaže u obrazovanje naše djece pa oprema školske kabinete širom Bosne i Hercegovine, što će nam biti na usluzi desetljećima. Dok mi godinama nismo u stanju riješiti problem redukcije vode, istanbulski vodovod nam donira opremu vrijednu milion KM, iako bi zasigurno imali gdje iskoristiti tu opremu i u Turskoj. Osim donacije Klinici za dječiju hirurgiju KCUS-a, TIKA je odlučila s oko 1,7 miliona KM finansirati i završetak izgradnje Klinike za hematologiju.

ŠTA SE TO ŽELI OMALOVAŽITI

Erdoğanovo shvaćanje amaneta jeste i kada Turci anonimno, bez medijske hajke, pokriju sve troškove liječenja male rahmetli Nejre iz Zenice, pa omoguće da se makar održi tračak nade u njeno ozdravljenje. Jesu li dežurni kritičari uopće čuli za vapaj Nejrine majke? To je ista ona nada koja je pružena i kada je Ambasada Turske omogućila da Aldin iz Mošćanice specijalnim avionom bude prebačen na besplatno liječenje u Ankaru i napokon počne živjeti bez bolova. Briga o Bosni pokazana je i u majskim poplavama 2014. godine, nakon čega je TIKA obnovila više od četiri stotine kuća u Maglaju, Sanskom Mostu i Žepču, kao i pomoć za žrtve poplava u vrijednosti od milion KM turskog biznismena i osnivača Fondacije BİGMEV Muzafera Çileka. Zar iz tako shvaćenog amaneta neko želi izvoditi negativne zaključke, zar se takvo nešto želi omalovažiti?

Briga o Bosni sigurno nije paljenje Arhiva Bosne i Hercegovine tokom protesta 2014. godine, ali zato jeste obnavljanje istoga, što je urađeno pomoću TIKA-e. To je ustvari ono na što Bakir Izetbegović misli kada kaže “da Erdoğan dobro nosi taj amanet i pomaže BiH”. Šta bi danas imali ponuditi turistima da nije bilo svih znanih i nažalost neznanih turskih ulaganja koji su jednim dijelom rezultat i Alijinog amaneta? O tome bismo mogli napisati poseban osvrt, kao što bismo mogli iscrpno moralno diskvalificirati one koji taj amanet omalovažavaju, ali ne bi bilo u duhu poštovanja kojeg on predstavlja prema našoj državi.

I još mnogo toga bi se moglo nabrojati i izreći, ali, uostalom, kome? Zar onima koji su slijepi na sve činjenice i jedva čekaju priliku da izokreću dobre namjere i od njih stvaraju posve krive i neprimjerene i uvredljive zaključke. Smeta nam briga o Bosni, a ne smeta nam što ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić u svojoj izjavi prvog predsjednika Predsjedništva Aliju Izetbegovića svodi samo na “babo, otac”, a zatim dodaje “da mi nemamo ništa s njegovim (Bakirovim) babom, niti s Erdoğanom”. Povezanost rahmetli Alije Izetbegovića sa stvaranjem nezavisne BiH niko ne može izbrisati, to bi trebao znati Mektić bez obzira na sve međunacionalne suprotstavljenosti, kao što bi morao znati i to da su Turci obnovili Ferhadiju, koja ponovo krasi Banju Luku, a koju je srušila Vojska RS, koju je i on služio.

Ni član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nije propustio priliku: “Zamislite da smo mi rekli da Bosnu i Hercegovinu ostavljamo u emanet Miloševiću.” Član Predsjedništva BiH Ivanić poredi turskog predsjednika Erdoğana, čija je država trenutno druga u svijetu po pružanju pomoći, s jednim krvnikom i zločincem kojem je u Hagu suđeno za genocid, a što je još gore, vrijeđa i ismijava bol Bošnjaka koji su svoje najmilije izgubili upravo zbog Miloševićeve politike. Neizostavno se javio i Dodik, koji je bio najradikalniji, kao i uvijek, te konstatirao da je “Alija za Srbe ratni zločinac”. Mi konstatiramo da niko od dežurnih “bošnjačkih” kritičara nije reagirao na Dodikovu izjavu.

Dnevni avaz je posvetio posebnu pažnju u kritiziranju Alijinog amaneta s ciljem novog udara na Bakira Izetbegovića. U augustu ove godine Avaz je pisao kako je, “zbog neuspješne koordinacije Denisa Zvizdića, Bakira Izetbegovića i ostalih kadrova SDA, izgradnja autoputa Sarajevo – Beograd došla u pitanje”, a mjesec poslije objavili su: “Saznajemo: Turska odustaje od finansiranja ceste Sarajevo – Beograd?!” Vjerovatno nisu ni slutili da će svoju podršku izgradnji autoputa Erdoğan lično ponoviti u svojoj posjeti Srbiji. Ali kako Avaz mijenja stajališta prema vjetru koji puše, tako smo nakon posjete Srbiji turskog predsjednika Erdoğana u Avazu mogli pročitati sljedeće:

“Ako bi se od svih obećanja koje smo čuli od Recepa Tayyipa Erdoğana i Aleksandra Vučića ispunilo samo to da se od Beograda do Sarajeva putuje autoputem i da Sandžak zbog tog bude još bliže Bosni, bilo bi dosta. Prigovori i neminovne usporedbe koje se nameću u historijskom kontekstu prisustva Turske na Balkanu u bližoj i daljoj prošlosti pretvorit će se u obični prah ako se u toj nakani uspije.”

Šta li će Avaz pisati kada se izgradi autoput Sarajevo – Beograd?

PROČITAJTE I...

“SNSD je imao sve poluge vlasti i čitav sistem na raspolaganju i očekivano je bilo da će sve to iskoristiti da ponovo osvoji vlast. Opozicija nije imala različit pristup ključnim pitanjima u odnosu na vlast, čime je poslala poruku građanima da će sve biti isto, a da samo oni trebaju vladati. Zbog toga su građani dali podršku aktuelnoj vlasti. Nije ponuđeno ništa novo i to se vidjelo kroz blijedu i neuvjerljivu kampanju opozicije”

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!