Srđan Šušnica za Stav: Postupak za reviziju tužbe mora se desiti

Dokle god postoji Republika Srpska ovakva kakva jeste, sa ovakvom ideologijom pravdanja i glorifikacije zločina i glorifikacije rata u kojem je nastala Republika Srpska, mi ne možemo govoriti da će bilo šta što je vezano za ratne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima, nesrbima, ili bilo šta što je vezano za političku odgovornost države Srbije i političku odgovornost Republike Srpske i njenih organa biti dočekano u nekom pomirljivom, katarzičnom tonu itd.

Nakon savjetovanja u sarajevskoj Vijećnici protekle sedmice i nakon što je konsenzusom donesena odluka o davanju podrške agentu Sakibu Softiću da pokrene reviziju presude u Hagu, posve je jasno da Bošnjaci, lideri probosanskih političkih stranaka, imaju zajednički usvojen stav.

No, savjetovanje u Vijećnici nije bio skup Bošnjaka, nego su se odazvali svi oni koji se smatraju bosanskohercegovačkim patriotima. Predstavnici Srba tvrde da je bila riječ o nekom parainstitucionalnom bošnjačkom skupu, a ponajbolje ih demantira dolazak uglednih Hrvata i Srba iz političkog i društvenog života BiH. Stoga, u cilju da prenesemo dio te atmosfere konsenzusa, Stav je proveo anketu ciljano razgovarajući s intelektualcima iz BiH, Srbije i Hrvatske, pitajući ih šta misle o reviziji presude

Srđan Šušnica, kulturolog

Postupak revizije tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za odgovornost Srbije za genocid nešto je što se moralo podnijeti. Građani BiH, posebno žrtve genocida, žrtve ratnih zločina i žrtve etničkih čišćenja i istrebljenja, imaju pravo da znaju ko je politički odgovoran za agresiju na BiH i genocid i zločine počinjene u BiH. Lično smatram, i kao istraživač i kao kulturolog, da su država Srbija i njeno političko rukovodstvo devedesetih godina prošlog stoljeća, organi i institucije države Srbije, odgovorni ne samo za nesprječavanje genocida i nekažnjavanje genocida, kako stoji u prethodnoj odluci tog Međunarodnog suda, već da su odgovorni i za promicanje, podstrekivanje, suorganizovanje i suizvršavanje genocida u Srebrenici, ali i drugih zločina u BiH.

Tako da postupak za reviziju tužbe svakako se mora desiti, jer time se treba utvrditi i istina i politička odgovornost moćnije strane u sukobu. Mislim da se u reviziju ove tužbe treba ići jer je to naprosto moralno načelo, ali da se otišlo u tu stvar previše stihijski i previše propagandno, performativno, melodramatično, a sa malo stručnog i profesionalnog i ozbiljnog rada da se ova revizija podupre sa novim dokazima koji su pronađeni u posljednjih 7-8 godina u Tribunalu. Mi ovdje ne možemo govoriti da će išta u procesuiranju ratnih zločina, u radu Tribunala u svim presudama, pa i ova revizija, doprinijeti pomirenju u Bosni i Hercegovini kada vi na sceni imate jednu politiku koja aktivno negira genocid i ratne zločine počinjene u ime srpstva i “velike Srbije”.

Ne da oni to samo negiraju već ta strana, političari, rukovodstvo, aktivno i proaktivno se oslanja na zločinačke temelje devetojanuarske Republike Srpske. Oni ne žele da raskrste s njom, ne žele da je se odreknu, ne žele da započnu novu Bosnu i Hercegovinu sa dejtonskim entitetom Republika Srpska, nego stalno izvlače taj kontinuitet tadašnje dejtonske Republike Srpske iz te zločinačke, pobunjeničke devetojanuarske Republike Srpske. Dokle god postoji Republika Srpska ovakva kakva jeste, sa ovakvom ideologijom pravdanja i glorifikacije zločina i glorifikacije rata u kojem je nastala Republika Srpska, mi ne možemo govoriti da će bilo šta što je vezano za ratne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima, nesrbima, ili bilo šta što je vezano za političku odgovornost države Srbije i političku odgovornost Republike Srpske i njenih organa biti dočekano u nekom pomirljivom, katarzičnom tonu itd.

To su iluzije. Država Bosna i Hercegovina i njeno rukovodstvo trebaju da ozbiljno rade na obezbjeđivanju novih dokaza i novih okolnosti i novih činjenica i argumenata i da ozbiljnije porade na toj reviziji. Tu se trebaju iznijeti činjenice koje dovode u vezu državu Srbiju i njene organe, rukovodstvo i budžet, njene vojne, bezbjednosne i obavještajne snage, sa prostorom Bosne i Hercegovine, sa prostorom gdje su činjeni ratni zločini, sa prostorom Bosne i Hercegovine na koji je učinjena agresija. Ne trebamo živjeti u iluzijama da će se desiti bilo kakvo pomirenje sve dok postoji Republika Srpska. Ona mora da kapitulira.

PROČITAJTE I...

Fahrudin Jašarević poznat je pod nadimkom Babo. Prekaljeni je policijski inspektor, specijalac i instruktor Specijalne policije. Nadimak je dobio od kolega kao najstariji specijalac u redovima policijske jedinice “Alfa”. Zapovjednik je Počasnog voda Bošnjaka Republike Hrvatske. Od prvog do zadnjeg dana branio je Hrvatsku od srpske agresije, dva je puta teško ranjavan. No, sudjelovao je i u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije. Kaže da ima dvije domovine i na to je ponosan. “Istinski, iz srca to osjećam”, otkriva nam Babo, s kojim smo razgovarali netom prije nego je Počasni vod dočekao predsjednika SDA Bakira Izetbegovića pred Spomenikom Bošnjacima palim u Domovinskom ratu ispred Zagrebačke džamije, gdje su zajednički proučili Fatihu

U pokušaju odbrane grada sudjelovali su članovi Štaba teritorijalne odbrane i rezervnog sastava policije te patriotske lige iz nekoliko krajiških općina. Nakon dvodnevnih borbi 21. i 22. aprila, jedinice koje su pružale otpor povukle su se na lijevu obalu Une. Dva dana poslije, ove su jedinice još jednom pokušale ovladati gradom i zadržati ga u svojim rukama. U ranim jutarnjim satima 24. aprila prešli su most i zauzeli sve ranije objekte izuzev raskršća na Lipiku, ali zbog umora i gladi te očigledne nadmoći neprijatelja u ratnoj tehnici i naoružanju, bili su uvečer primorani povući se na lijevu obalu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!