Sjećate se Nigerije

Zločin je učinjen našem fudbalu, zločin je učinjen prema djeci, prema talentima koji su se trebali razvijati ispravno. Ima i objektivnih okolnosti. Ne možemo se pohvaliti sportskom infrastrukturom, komšije nas drže na oku, ali, s druge strane, krivi smo jer smo imali sistem po principu “daj meni danas”.

 

Koliko smo samo puta poželjeli da se nađemo među velikim svjetskim ili evropskim reprezentacijama i kolika je samo čast biti rame uz rame velikanima?! Ovog puta nam se to ostvarilo. Reprezentacija Bosne i Hercegovine potpuno je ravnopravna onima od kojih su se mnogi bojali. Italija ili Holandija, svejedno… Mi smo odmah tu uz njih, a kud će veća satisfakcija za bh. reprezentativce, a i sve nas koji ih tako zdušno pratimo. Možda jedino treba da napomenemo da smo s njima daleko od Svjetskog prvenstva u fudbalu i da nas veže samo ta gubitnička sudbina.

I dok se po ruskim stadionima šepure fudbalski profesionalci 32 svjetske zemlje, naši su na zasluženim odmorima. Nije baš izvjesno da li se sunčaju zajedno s Italijanima ili Holanđanima, ali svakako im ne zavide oni iz Moskve, Rostova ili Samare. U Rusiji se odvija ono što se čeka pune četiri godine i, ruku na srce, opet sve izgleda spektakularno. Očekivano, sve je jako lijepo i bez nas. Možda nama to ne godi, ali koga tamo briga za to?! Niko ne pati što se na tribinama ne citira Dino Merlin, tamo su aktuelne neke druge pjesme. Vjerovatno nedostajemo jedino Nigeriji, kojoj smo dali ruku spasa u Brazilu i koja je preko nas prošla dalje.

Sigurno nije smak svijeta to što Džeko i kolege nemaju priliku na mundijalu pokazati šta znaju, ali možda više brine kako dosegnuti neki budući. Ekipa se lagano osipa. Poput telefonske kartice koja lagano ostaje bez impulsa, a nikako da se napuni ponovo. Najlakše bi bilo preći na pretplatu, ali naša pretplata u vidu dijaspore isto je tako iscrpljena, pa nam ostaje samo glavobolja.

Može se reći da smo mlada zemlja po stažu u FIFA-i i UEFA-i, ali to nikako ne može biti alibi. Trebamo se zapitati zašto mi naš nacionalni tim ne možemo kvalitetno popuniti. Iza nas su već decenije postojanja omladinskih selekcija, a priliv kvalitetnih igrača više je nego mizeran. Danas možemo poduzeti nešto za budućnost, ali vrijeme kada smo trebali stvoriti zamjenu za Misimovića, Spahića, Lulića ili Ibiševića odavno je prošlo.

Zločin je učinjen našem fudbalu, zločin je učinjen prema djeci, prema talentima koji su se trebali razvijati ispravno. Ima i objektivnih okolnosti. Ne možemo se pohvaliti sportskom infrastrukturom, komšije nas drže na oku, ali, s druge strane, krivi smo jer smo imali sistem po principu “daj meni danas”.

Nije tajna da je vlasnik pilane ili slastičarne mogao svog sina obući u dres reprezentacije puno lakše nego konobar iz Bužima ili Livna. Iako je taj sin vlasnika pilane sve osim talenta. Nudila su se mjesta u reprezentacijama, kuriri su nudili, a među kuririma i novinari. Nazovitalenti imali su kompletan hosting. Medijski popraćeni, a selektorima je to olakšavalo. Živjelo se dobro od toga. I selektori bez ugovora i kuriri su dobro živjeli, a fudbal u BiH trpio je tada, a ostaje da još trpi.

Djelomična naplata traje već godinama, a sada je tu pred nama cijeli dug. Sigurno ga nećemo moći isplatiti u trenutku i, gledajući razvoj drugih, pred nama nisu sjajna vremena. Kako već vježbamo u Rusiji, ostaje nam da navijamo za komšije, jedne ili druge, a nisu nam nezanimljivi Iran ili Saudijska Arabija. Već nekako ćemo naći razlog zašto su oni naši, dok oni istinski naši, puni samopouzdanja i nadanja, čekaju nove kvalifikacije.

 

PROČITAJTE I...

Finale ovogodišnjeg Copa Libertadoresa sudar je braće blizanaca rođenih u gradskoj luci koje je jedne od drugih odvojila historija. Buenos Aires bio je paraliziran. I opet će za nekoliko dana. Običan svijet bježi s bojnog polja, žaleći u sebi što se nije uspio dokopati karte čija je cijena rasla sedamdeset puta kod preprodavača. Ostatak zemlje pratit će bez daha utakmicu. Svaki policajac bit će raspoređen u nekoj od ulica. Boca – River, kažu Argentinci, možda nije najbolja, najljepša ili najuzbudljivija utakmica ikada. Nije u pitanju pobjeda, važno je poraziti suparnika, jer porazi u Argentini traju duže od pobjeda

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!