Serdžade i ćilime koje držimo po kućama drugi izlažu u svjetskim muzejima

Prošle je sedmice u hanikahu Gazi Husrev-begove medrese otvorena jedinstvena izložba posvećena starim serdžadama, ćilimima i tepisima. Izložba je rezultat mukotrpnog rada dvojice istaknutih aktivista, dr. Harisa Derviševića i Kenana Šurkovića, koji pokušavaju osnovati muzej islamske umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Prema Šurkovićevim riječima, naša zemlja ima toliko značajnog blaga orijentalno-islamske kulture da bi jedan takav muzej bio među najznačajnijim i najvećim u čitavom svijetu

FOTO: Velija Hasanbegović

Izložba “Stare serdžade sarajevskih džamija” otvorena je 7. decembra u hanikahu Gazi Husrev‑begove medrese i bit će otvorena do 21. decembra u okviru manifestacije “Selam, ya Resulallah”. Autori izložbe, Kenan Šurković i Haris Dervišević, radili su na ovom projektu sedam mjeseci, ali njihovo interesiranje za stare rukotvorine orijentalno-islamske kulture u BiH traje već desetljeće.

“Kolega Šurković i ja u posljednjih desetak godina istražujemo privatne i javne kolekcije serdžada u Bosni i Hercegovini, tako da sada imamo dobar uvid u broj i stanje ovih artefakata. Ono u šta nismo imali uvid jeste umjetnost tepiha i ćilima u Bosni i Hercegovini. Do nas su dolazile, uglavnom, obeshrabrujuće vijesti da toga skoro da nema i zaista smo imali priliku vidjeti da je dosta toga nestalo iz glavnih sarajevskih džamija smještenih u starom jezgru grada. S tom smo idejom krenuli istraživati ovo blago, da vidimo koliko je toga ostalo u drugim džamijama”, kazao je dr. Dervišević, ističući da su za ovaj projekt dobili podršku od Medžlisa Sarajevo i s njihovim dopuštenjem obišli četrdesetak osmanskih džamija smještenih po mahalama i periferiji Sarajeva.

Pronašli su 43 stare serdžade, tepiha i ćilima, a na izložbi je predstavljeno njih 23. Najviše ih potječe iz područja zapadne Anadolije, jedan dio iz Irana, a pronašli su i nekoliko bosanskih ćilima. Dervišević ističe da pronađeni ćilimi nisu naročito vrijedni, što nije slučaj sa serdžadama. “Nisu to neki bolji primjerci bosanskih ćilima. Ipak, moram biti iskren da nismo očekivali da ćemo pronaći toliko vrijednih eksponata, naročito nakon Šurkovićevog iskustva iz Mostara”, objasnio je Dervišević.

Skriveno blago sarajevskih džamija

Kenan Šurković, glavni urednik časopisa Islamic Arts Magazine, prije nekoliko je godina tražio po mostarskim džamijama stare serdžade, ali nije našao ništa. “Gdje su ti artefakti nestali – to ne znam. To bi zahtijevalo jednu posebnu istragu. Ali je činjenica da je Mostar bio jedan od gradova od kojeg se mogao očekivati veći broj aretefakata orijentalno-islamske kulture”, kaže Šurković. On pripovijeda da je prilikom posjete cara Franje Mostaru 1910. godine napravljena svečana staza od perzijskih ćilima duga 400 metara. Također, ističe da se na fotografiji Karađoz-begove džamije snimljene prije same agresije na BiH vidi mnoštvo starih serdžada i ćilima, ali da danas od toga nema ni traga. Obeshrabren iskustvom iz Mostara te podacima iz Bosanske krajine, iz koje su također stizale neočekivano loše vijesti, Šurković se nije nadao da će pronaći toliko starih serdžada i ćilima u sarajevskim mahalskim džamijama. “Nismo mogli vjerovati da je toliko toga ostalo u sarajevskim džamijama. Ono što se nalazi u hanikahu polovina je od ukupnog broja serdžada i ćilima koje smo pronašli, jer prostor hanikaha ne dopušta tako veliku izložbu”, istaknuo je Dervišević.

Najstarija serdžada potječe s kraja 18. stoljeća. Plave je boje i oivičena kožnim zakrpama. “Ista takva, gotovo potpuno identična, nalazi se u historijskom muzeju ‘Vicoria and Albert’ u Londonu. Nismo mogli vjerovati da smo pronašli nešto takvo. Takvu serdžadu imaju u kolekciji velikog muzeja”, kaže Dervišević. On smatra da bi blago sarajevskih džamija nestalo u narednih deset godina, da se on i Šurković, čije zasluge posebno ističe, nisu dosjetili da istraže ovu zanemarenu umjetnost.

Dervišević objašnjava da ga je sa Šurkovićem spojila ljubav prema islamskoj umjetnosti. Smatra da se ovom naslijeđu ne pridaje gotovo nikakva pažnja, a da se radi o vrijednim umjetničkim djelima. “Smatramo da je to zapostavljeno i da se nepravedno tretira kao usputno naslijeđe koje nije prezentirano na najbolji način. Kolega Šurković putuje više nego ja. Obilazio je izložbe po Istanbulu, Kataru, Dubaiju, Kuala Lumpuru, i ima zaista dobar uvid u islamsku umjetnost na globalnom nivou. Šurković je shvatio da ono što mi imamo po kućama i privatnim kolekcijama ljudi izlažu u svjetskim muzejima. Dakle, naša ljubav nije samo prema tepisima, ćilimima i serdžadama, nago općenito prema islamskoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini, i to nas je spojilo na ovom projektu”, poručuje Dervišević. Kaže da su njih dvojica obišli gotovo sve što su mogli u našoj zemlji i da imaju dobar uvid u privatne i javne kolekcije u Bosni i Hercegovini.

 Ka muzeju islamske umjetnosti u BiH

Dvojica vrijednih aktivista i zaljubljenika u islamsku umjetnost već dugo vremena rade na projektu muzeja islamske umjetnosti koji bi u svoju kolekciju uključio vrijedne eksponate razasute širom Bosne i Hercegovine. Dervišević i Šurković smatraju da je ta ideja ostvariva. “Mi nemamo neki utopijski projekt. Želimo napraviti muzej koji će biti samoodrživ i koji će operirati najsavremenijim postulatima muzeologije. Takav muzej ne postoji od Istanbula do Berlina. Budući da na širem području Balkana ne postoji ništa slično, smatramo da je ta ideja ne samo moguća nego i nužna. Ove serdžade i ćilimi koje smo sada izložili mogli bi biti nukleus kolekcije koja bi bila izložena u tom muzeju”, objašnjava Dervišević.

Slično razmišlja i njegov kolega Šurković. On ističe da su brojne dragocjenosti smještene u Zemaljskom muzeju, Muzeju Grada Sarajeva, Historijskom arhivu, Nacionalnoj biblioteci, Bošnjačkom institutu i drugim institucijama, ali da su one najčešće smještene u podrumima i magacinima i nisu izložene u stalnim postavkama. Stoga posjetioci ovih važnih institucija nemaju priliku vidjeti svo bogatstvo islamske umjetnosti Bosne i Hercegovine na jednom mjestu.

“Kada bismo iz sarajevskih muzeja i arhiva izvukli svo bogatstvo islamske umjetnosti koje se tu čuva, mogli bismo formirati jedan od najvećih i najznačajnijih muzeja islamske umjetnosti na svijetu. Ovo nije nikakvo pretjerivanje. Nažalost, to se naslijeđe sada ne vidi jer je najčešće ostavljeno u depoima i podrumima, a vrlo je malo toga izloženo”, ističe Šurković. On poručuje da bi muzej kojeg planiraju osnovati trebao objediniti naslijeđe islamske kulture u BiH, ali da taj plan umnogome zavisi od dogovora spomenutih institucija i njihove želje da učestvuju u jednom takvom projektu. “Ako bi taj muzej bio osnovan na nivou Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, odnosno, ako bi samo ta institucija podržala projekt, onda bi se tu najvjerovatnije izložili eksponati koji pripadaju Islamskoj zajednici. Između ostalog, tu bi se izložilo i ovo što smo našli po sarajevskim džamijama. A i toga nije malo. Zasada je to broj od 43 serdžade i ćilima, ali treba istaći da još nismo obišli sve džamije, pa će taj broj vjerovatno biti i veći. Dakle, kada bi u taj muzej ušlo samo ono što je u posjedu Islamske zajednice, to bi opet bio značajan muzej”, objašnjava Šurković.

Ovaj svjetski priznati stručnjak iz oblasti islamske umjetnosti kaže da u Bosni i Hercegovini imamo i kvalitetne savremene umjetnike koji se bave islamskom umjetnošću. “Ako našu savremenu umjetnost poredimo s onim što se radi u islamskom svijetu, onda trebamo istaknuti da se kod nas savremena islamska umjetnost svela na nekoliko imena. Ne može se naša umjetnička scena porediti s onim što se radi u Iranu, naprimjer, ali umjetnici koji se tim bave veoma su kvalitetni”, ističe Šurković. Muzej islamske umjetnosti doprinio bi svakako aktualiziranju priče o islamskoj umjetnosti, što bi mnogo značilo za ukupnu scenu savremene islamske umjetnosti u našoj zemlji.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!