Sa Turcima se o svemu uz kahvu dogovorimo

Bilo je perioda u povijesti naše domovine Bosne i Hercegovine kada su pojedini krajevi bili bez ljudi, opustošeni, da li zbog ratova, da li zbog kuge koja je vladala. Ali, narod se uvijek vraćao i ponovo zanavljao život. Kratak je ovo period da bismo mi sada donosili sudove šta će se desiti u budućnosti, ali, u svakom slučaju smatram da je važno da se ono što se zove pamćenje, tradicija pamćenja svih naroda u Bosni i Hercegovini, očuva, a dobar primjer je i obnova džamija poput Aladže i Ferhadije, koje su nekada bile stoljećima tu i okupljale naš svijet“

FOTOGRAFIJE: Velija HASANBEGOVIĆ

Delegacija, koju su predvodili reisul-ulema Husein-efendija Kavazović, brojni muftije, imami i političari te gosti iz Turske, na čelu s Adnanom Ertemom, direktorom Generalne direkcije vakufa Republike Turske, i turskim ambasadorom u Bosni i Hercegovini Haldun Kocom, posjetila je proteklog vikenda gradilište Aladža džamije u Foči. Time je počela manifestacija “570 godina Turhan Emin-begove džamije”, nazvana po najstarijoj džamiji u našoj zemlji.

Turhan Emin-begova džamija sagrađena je 1448. godine u Ustikolini. Srušena je eksplozivom u aprilu 1992. godine. Povratnici nisu mogli čekati njenu restauraciju, pa su sami inicirali i dovršili njenu poslijeratnu obnovu. Muftija goraždanski Remzija-efendija Pitić kaže da je Turhan Emin-beg čovjek koji je davno, prije 570 godina, donio bajrak islama na naše prostore, bajrak koji danas nose svi ljudi pokorni dragome Bogu. Pojasnio je i zašto je odlučeno da se ove godine prvi put dodijeli “Povelja Turhan Emin-bega” i zašto baš Adnanu Ertemu.

“Nagrada je posvećena ljudima koji čine dobro zajednici i tim svojim dobrom poboljšavaju uvjete života ove naše zajednice. Oni uljepšavaju naše krajolike i ambijent u kojem živimo. U Goraždanskom muftijstvu odlučili smo da ta nagrada bude sasvim zasluženo dodijeljena Adnanu Ertemu, čovjeku koji onako uz kahvu, za dvije minute, prihvati svaki dobar projekt koji dolazi iz Bosne. Molim dragog Boga da ga pomogne u njegovom radu i životu”, kazao je Pitić.

VELIKI ČOVJEK NAŠEG VREMENA

Turhan Emin-beg svoju džamiju u Ustikolini sagradio je petnaest godina prije nego što je sultan Mehmed Fatih došao u Bosnu. Njemu su Bošnjaci otvorili vrata u gornjem toku rijeke Drine, a onda je on ta vrata otvorio sultanu Mehmedu Fatihu kada je ovaj stigao u Bosnu.

“Red je da nagradu nazovemo po Turhan Emin-begu upravo zato što imamo i povijesne dokumente koji govore o njemu, imamo i njegov mezar a i fakat je da je on prvi koji je sagradio džamiju u Bosni. S druge strane, Adnan Ertem je čovjek koji je, od 2011. godine, otkako je promijenjen zakon u Turskoj kojim je njihovoj vakufskoj Direkciji omogućeno da realizira projekte i izvan Turske, potpuno posvećen potrebama Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i potrebama Bosne i Hercegovine u cjelini. Brojni su projekti koje Generalna direkcija vakufa Republike Turske, zajedno s našom vakufskom direkcijom, realizira ovdje u Bosni. Turhan Emin-beg je veliki čovjek onog vremena, a Adnan Ertem je veliki čovjek ovog našeg vremena, tako da smo smatrali da bi bilo sasvim prirodno i sasvim pristojno da ova nagrada bude uručena njemu”, naglašava Pitić.

Svi poslovi koje Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini radi nisu vezani samo za objekte Islamske zajednice i nisu isključivo spomenici veličanstvene arhitekture. “Neki od nas to razumiju, dok neki to neće nikada razumjeti, ali izgraditi jednu Aladža džamiju u njenom originalnom obliku i kakva je nekada bila, to ne može svako i dragi Bog ne da svakome ni priliku da to uradi. Mi smo se potrudili da sve ovo organiziramo na Dan državnosti i mislim da ne treba pretjerano napominjati da naša Bosna i Hercegovina nije država koja je jučer postala. ZAVNOBiH je samo jedan od njenih dokumenata iz povijesti koji je iznimno važan, ali imamo mi i mnogo drugih datuma koji su nam jednako važni. Smatrali smo da je veoma značajno da baš na Dan državnosti Bosne i Hercegovine imamo ovu manifestaciju i da zvanično obilježimo 570 godina postojanja muslimanske zajednice u gornjem toku rijeke Drine i džamije Turhan Emin-begove”, ustvrdio je Pitić.

Kada je riječ o restauraciji i gradnji džamija porušenih tokom agresije, reisul-ulema Husein-efendija Kavazović poručuje kako je od iznimnog značaja da se historijske džamije, koje su postojale na ovim prostorima iz osmanskog perioda i kasnije, obnove radi pamćenja u Bosni i Hercegovini, “jer ove džamije govore da su ovdje živjeli ljudi, a život će se svakako nastaviti s Božijom pomoći, bez obzira na to koliko nas ovdje bilo. Bilo je perioda u povijesti naše domovine Bosne i Hercegovine kada su pojedini krajevi bili bez ljudi, opustošeni, da li zbog ratova, da li zbog kuge koja je vladala. Ali, narod se uvijek vraćao i ponovo zanavljao život. Kratak je ovo period da bismo mi sada donosili sudove šta će se desiti u budućnosti, ali, u svakom slučaju smatram da je važno da se ono što se zove pamćenje, tradicija pamćenja svih naroda u Bosni i Hercegovini, očuva, a dobar primjer je i obnova džamija poput Aladže i Ferhadije, koje su nekada bile stoljećima tu i okupljale naš svijet.“

Radovi na Aladži privode se kraju. Grubi radovi su završeni, preostali su poslovi na uređenju i ukrašavanju zidova, pisanju kaligrafskih natpisa na kubetu i ostalim dijelovima džamije. Reisul-ulema Kavazović misli kako je i to dobar znak i stimulans Bošnjacima da Foču doživljavaju svojim gradom i da se vraćaju tu da žive, bilo da je riječ o Fočacima ili nekim drugim Bošnjacima.

“Ne mora tu uvijek biti stanovništvo koje je nekada prije imalo boravište, ali, u svakom slučaju, ovo su veoma ohrabrujući koraci i nadam se, ponavljam, da će ovo dovesti do toga da se naš narod počne vraćati u ove krajeve. Važno je da se obnavljaju objekti, i bez obzira na to što nije sav život u objektima, oni definiraju dio našeg identiteta, pogotovo osmansko naslijeđe u Bosni i Hercegovini, koje je za nas Bošnjake jako važno. Ono je jedno od temeljnih identiteta koje nas čini narodom na ovom području. Veoma sam zahvalan našim prijateljima iz Turske, pogotovo Generalnoj direkciji vakufa, koja je veoma mnogo učinila ovdje kod nas, pogotovo posljednjih godina kada su i oni dobili šansu da pomažu ovakve projekte. Bez obzira na ono kroz što smo kao narod prošli, poruka Aladže, poruka Ferhadije i poruka svih drugih objekata u Bosni i Hercegovini jest da oni pripadaju ne samo Bošnjacima i ne samo muslimanima već pripadaju Svijetu. To su kulturni spomenici, a ne samo džamije. Volio bih da ta poruka stigne do svakog uha svakog čovjeka koji živi na ovim prostorima.”

NAŠE DŽAMIJE SADA PRIPADAJU SVIJETU

Senaid Zaimović, direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, pojašnjava kako s Generalnom direkcijom vakufa Republike Turske sarađuju još od 2012. godine te da su do sada potpisali šesnaest protokola. “Obnovili smo Isa-begov hamam u Sarajevu, Derviš-hanuminu medresu u Bosanskoj Gradišci i štampali veoma zahtjevan projekt sakupljanja arhivske građe iz doba osmanlijskog perioda koja govori o vakufima. Danas smo potpisali tri nova protokola, o ponovnoj izgradnji Dugalića džamije u Nevesinju, zatim Arnaudija džamije u Rogatici, a treći protokol odnosi se na han, odnosno višenamjenski vakufski kompleks u mjestu Han Ploča kod Kiseljaka. Naša saradnja vrlo je plodonosna, jer smo do sada realizirali projekte vrijedne 50 miliona maraka. Bez Generalne direkcije vakufa Republike Turske, na čelu s Adnanom Ertemom, ne bismo mogli obnoviti Aladža džamiju, izgraditi Sinan-begovu džamiju i druge monumentalne spomenika kulture iz osmanskog perioda. Želja nam je i namjera da najviši predstavnici Turske dođu na svečano otvorenje Aladža džamije.“

Pričati o Turhan Emin-begu nemoguće je a da se ne spomene mezarje na Presjeci, mjestu na pola puta između Ustikoline i Grepka, na kojem je, pretpostavlja se, i ukopan Turhan Emin-beg. Stoga je posjeta delegacije Presjeci bila neizbježna. Rasprostranjeno na 40 dunuma zemlje, prema nekim tvrdnjama, Presjeka je najstarije muslimansko mezarje u Bosni i Hercegovini.

Senad Čengić, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Ustikolina, objašnjava da je posebnost ovog mezarja činjenica da su u njemu ukopani muslimani koji su se vjerovatno rodili kao kršćani ili u nekoj drugoj vjeri, a zatim prihvatili islam, živjeli kao muslimani i u islamu preselili na onaj svijet.

“Vidimo da su ukopani po islamskom načinu, gdje je desna strana mejita okrenuta ravno prema jugoistoku, odnosno prema kibli. Također, ovdje su prije četrdesetak godina obavljana antropološka istraživanja i definitivno je ustanovljeno da neki od skeletnih ostataka pripadaju ljudima armejsko-anadolskog tipa, a drugi starobalkanskom tipu. Znači, u vrijeme prije Fatiha i prije osvajanja Konstantinopola, ovdje imamo lokalne muslimane i muslimane s istoka, koji žive zajedno i umiru zajedno na ovome prostoru.”

Adnan Ertem, direktor Generalne direkcije vakufa Republike Turske: Najveća nagrada mi je početi i završiti započeti posao

Radovi na Aladža džamiji su pri kraju. Pretpostavljam da ćemo kroz pet ili šest mjeseci završiti i predati Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini ovu džamiju na korištenje. Kada je riječ o važnosti same Aladže, o tome je najbolje pitati našu braću Bošnjake. Ona nosi tragove rata iz ’90-ih godina prošlog stoljeća. Taj rat je imao strašne posljedice, a jedna od njih je i rušenje ove džamije. Bošnjaci su nakon završetka rata pronašli tragove kamenja, koje je bilo razneseno posvuda. To je bio jedan od prvih koraka ka izgradnji Aladže.

Prije otprilike pet godina postavili smo kamen temeljac i upravo toliko nam je trebalo da radove dovedemo do kraja. Imali smo velike probleme, prije svega pri pronalasku adekvatnog kamena, identičnog izvornom kamenu od kojeg je Aladža bila sagrađena. Morali smo čak iz Mostara donositi materijal i kamenje kako bismo je napravili tačno onakvom kakva je nekada bila. Na taj smo način džamiju restaurirali na autentičan način i sama ta informacija, da smo kamenje donosili čak iz Mostara, pokazuje obim i težinu ovog posla. Vjerujem da će naša braća Bošnjaci biti zadovoljni konačnim oblikom i izgledom Aladže. Mislim da ćemo u aprilu privesti kraju radove.

U Čajniču imamo Sinan-pašinu džamiju, u Banjoj Luci Arnaudiju, Ali-pašinu džamiju u Tešnju, to su samo neke od džamija koje mi trenutno obnavljamo. Sve su one u proteklom ratu porušene. O iznosu troškova zaista ne želim govoriti i to nam čak nije ni bitno. Važno nam je da ulažemo maksimalan trud da oživimo kulturno naslijeđe Bošnjaka na ovom prostoru.

Kada je riječ o samoj nagradi koja mi je uručena, važno mi je da Bošnjaci prepoznaju onoga ko radi i trudi se, tu je fokus, a sam oblik i vrsta nagrade manje su važni. Nagrada je samo informacija da je prepoznato to što mi ovdje nastojimo uraditi, kao i sav taj trud koji ulažemo. Također, zahvaljujem svima na ovoj lijepoj manifestaciji koja je upriličena. Oni koji me poznaju, znaju dobro da nisam osoba koja tek tako olahko prihvata nagrade. Mislim da bilo ko, ko obavlja neku dužnost i radi poslove koji su u opisu te neke dužnosti, ne bi trebao biti posebno nagrađen za poslove koje obavlja, jer to je ipak njegov posao.

Uvijek u ovakvim trenucima kažem jednu stvar ma koliko ona bila poznata, a to je da mi sa svojim aktivnostima zapravo kasnimo. Mi smo stotinu godina bili odvojeni, pa tako i ove naše aktivnosti dolaze sa zakašnjenjem od sto godina. Za mene je najveća nagrada kada vidim Aladža džamiju gotovo završenu, a prije pet godina na tom mjestu nije bilo ničega. Najveća mi je nagrada, također, i manifestacija kojom smo otvorili studentski dom u Sarajevu. Ukratko, najveća nagrada za mene je početi i završiti započeti posao. Bog dragi nam je omogućio da radimo ove poslove u Bosni i Hercegovini i na tome sam Mu neizmjerno zahvalan.

Muftija me je maloprije hvalio i kazao da dok popijemo kahvu, dogovorimo projekte i potpišemo ugovore. Svi znaju da uopće nisam osoba koju neko može lahko uvjeriti u nešto, ali evo, kada naša braća iz Bosne tako dobro urade i pripreme ove projekte, ja ih moram odmah potpisati, jer vidim da je u njima samo hajr. Sedam dana prije nego što ćemo doći u Bosnu, govorili smo o jednom projektu. Kada smo konačno došli, dogovorili smo se da ćemo potpisati tri projekta. Osim džamije u Kiseljaku obnovit ćemo još dvije džamije srušene u prethodnom ratu.

Za kraj, ne mogu a da ne spomenem da je neposredno pred preseljenje predsjednika Alije Izetbegovića, svega dva ili tri dana, u posjetu došao predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Tom prilikom ga je rahmetli Izetbegović zavjetovao riječima: “Brini se o Bosni!” I svi mi, predstavnici Republike Turske u Bosni i Hercegovini, bilo ambasadori, bilo predstavnici drugih institucija Republike Turske, djelujemo i vodimo se ovom mišlju da ispunimo amanet koji nam je ostavljen. Dragi Bog nam se smilovao i omogućio da ovdje možemo raditi na ispunjenju ovog amaneta i ja sam lično na tome Bogu zahvalan. Ovom prilikom molim dragog Allaha, dž.š., da se smiluje našem predsjedniku Aliji Izetbegoviću i zahvaljujem na nagradi, koju prihvatam u svoje ime, ali i u ime ekipe i svih ljudi koji rade na ovim projektima.

PROČITAJTE I...

Mina Ibrahimović vratila se u svoje Dimniće prije nekoliko godina, kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te muž Sadik. Do prije dvije godine živjela je u drvenoj kućici. Federalno ministarstvo za izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pedesetak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće

: Crkva Manastira u Zavali jedini je primjer polupećinske crkve u Bosni i Hercegovini i nalazi se u istoimenom selu u zapadnom dijelu Popovog polja, četrdesetak kilometara južno od Stoca. Mještani kažu da je Manastir dio religijskog, kulturnog i prirodnog konteksta povezanog atrakcijama u Popovom polju kao što su pećina Vjetrenica, ostaci srednjovjekovnih crkava, stara željeznička stanica, kula, niz stambenih objekata u selu Zavala i Trebišnjica, najveća ponornica u Evropi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!