Referendum, prije 26 godina

Prije 26 godina, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ. Većina Bosanaca i Hercegovaca glasala je za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana. Na referendum je izašlo oko 64% građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih 99,44%. Mnogi su bh. Srbi, prema instrukcijama njihovog političkog vrha, bojkotirali referendum. BiH je proglasila svoju nezavisnost 1. marta 1992. godine, a kao odgovor na referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim gradovima. Zemlje članice Evropske zajednice priznale su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države, Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina postala je 22. maja 1992. godine članica Ujedinjenih naroda

Bila su to vjerovatno tri najdramatičnija dana u novijoj povijesti BiH. Referendum, glasanje građana BiH o nezavisnoj Bosni i Hercegovini, pa barikade na ulicama Sarajeva i prve žrtve kao najava agresije na zemlju koja je tek odlučila proglasiti samostalnost. Redovi koji slijede izvadak su najvažnijih tekstova iz sarajevskog Oslobođenja kao podsjećanje na važne trenutke i osobe od prije dvije i po decenije.

Četvrtak, 27. februar: Oslobođenje 27. februara na naslovnici donosi članak o posjeti Sarajevu Warena Zimmermana, tadašnjeg ambasadora SAD u Jugoslaviji. Na prvi pogled, dan običan kao i svaki drugi. Nogometaši Sarajeva i Željezničara spremali su se za nastavak sezone, Sejo Bukva najavljivao je povratak u redove KK Bosne nakon operacije koljena, a Mile Stojić promovirao je u zgradi sarajevske “Svjetlosti” svoju novu knjigu pjesama. Sarajevski MUP nabavio je nova “pauk‑vozila” i pokrenuo akciju uklanjanja nepropisno parkiranih automobila. Kazna je iznosila 2.890 dinara. Vremena ipak nisu bila nimalo normalna. U Goraždu nije bilo grijanja, na Savi su mostovi bili porušeni i skela kod Orašja bila je jedini spas.

U Glamoču je ubijen omiljeni liječnik Alojzije  Kelava, a Satiš Nambijar imenovan je za komandanta snaga UN u bivšoj Jugoslaviji, a Mate Boban i Radovan Karadžić otputovali su na sastanak u austrijski Graz. Lord Carrington stigao je u Beograd razgovarati sa Slobodanom Miloševićem o miru u Jugoslaviji. U Sarajevu su Alija Izetbegović i Stjepan Kljuić razgovarali sa Zimmermanom. Pod naslovom Hrvati su za, Oslobođenje piše kako je izlazak na referendum politička platforma HDZ-a i da će Hrvati tako dati glas za suverenost i samostalnost svoje domovine BiH. Upitan da prokomentira predstojeći referendum, Zimmerman je izjavio: “Mi smo za referendum”, i najavio dolazak promatrača iz SAD koji će pratiti glasanje.

Referendum o nezavisnoj BiH odnosio je najviše prostora u novini. Glasači su na izlazak pozivani plakatom na kojem su bili ispisani stihovi pjesme Da sam ptica, a u istom broju objavljen je i tekst tadašnjeg magistra Šaćira Filandre, koji tvrdi kako “Bosnu čuvaju principi”. Filandra piše o raznim oblicima opstruiranja referenduma, “kao pogrešne i jedine karte na koju igraju građanske snage BiH, manipuliranje građanstvom, pretvarajući ga u etničku masu, posebno je interesantno. Na sceni se najednom pojavljuju tvorci nacionalnih zajednica koji alibi vlastite teorijske i političke inferiornosti, glede stvarnih zahtjeva normi civilizacijskog ponašanja, pokušavaju pravdati niskim stupnjem individualne svijesti pripadnika matičnih nacionalnih zajednica”.

Dva dana pred referendum MUP je najavio kako će biti pojačane mjere sigurnosti te zatražio od građana da provjere da li su upisani u biračke spiskove. U anketi Oslobođenja našli su se Mirsad Fazlagić i Mirza Delibašić. “Referendum čekam kao šansu za poravnavanje rezultata, kao šansu za izjednačavanje s drugima, s glasom za”, kazao je Fazlagić. “Ovu BiH ja hoću da vidim kao nezavisnu i ravnopravnu s ostalima, a siguran sam da ćemo se, kad nam svijest malo naraste, opet udružiti. Povezat će nas mnoge stvari. Prvenstveno ekonomija”, kazao je Delibašić. U Sarajevu je umro Zlatan Karavdić, nekada član Predsjedništva SR BiH, generalni direktor Privredne banke Sarajevo.

Petak, 28. februar: Dan je Oslobođenje otvorilo naslovnicom o mirovnim pregovorima u Lisabonu. Radovan Karadžić dao je intervju bečkom Kuriru, u kojem je kazao kako je kantonizacija jedino rješenje za BiH. Protiv tog su prijedloga pred sarajevskim “Konakom” protestirali članovi SDP-a Miro Lazović, Gradimir Gojer i Senad Šećerović. U Stocu je srušen spomenik palim borcima, a uvodnik broja potpisao je Kemal Kurspahić, koji tvrdi: “Za je za bliskost.”

Emir Kusturica oprostio se tekstom Odlazak građanina od Zlatana Karavdića, “Nadrealisti” su bili na turneji po Sloveniji, a referendum je najavljen i u Južnoj Africi, onaj o ukidanju aparthejda. Vinko Puljić i Salih Čolaković, tadašnji predsjednik Mešihata, održali su zajedničku konferenciju za novinare, na kojoj su pozvali građane da iziđu na referendum i izjasne se o suverenosti. Komentator Oslobođenja Emir Habul poziva na glasanje, tvrdeći kako negirati suverenitet BiH znači jačati vlast susjednih država.

Noć ranije u Banjoj Luci minirana je džamija Ferhadija i oštećeno turbe Ferhad‑paše Sokolovića. Satiš Nambijar, general iz Bombaja, ličnost je u fokusu Oslobođenja, koje objavljuje i kako je preminuo Milan Janićijević, poznatiji kao Burduš. U Hrvatskoj je počelo prvo samostalno nogometno prvenstvo, a jugoslavenski su se olimpijci iz Albertvillea vratili poniženi, bez ikakvih rezultata.

29. februar: BiH odlučuje o suverenosti naslovnica je Oslobođenja od 29. februara. U sedam sati otvoreno je 4.500 glasačkih mjesta. Predsjednik glasačke komisije Mirko Bošković kazao je kako su obavljene pripreme u 107, od 109 bh. općina. Oslobođenje donosi na naslovnici i detalje s konferencije za novinare koju su održali Alija Izetbegović, Stjepan Kljuić, Jure Pelivan, Rusmir Mahmutćehajić, Haris Silajdžić i Mirko Bošković. Izetbegović je kazao kako bi bio zadovoljan s odzivom 60 procenata građana.

Silajdžić je rekao kako je referendum posljednji uvjet svijeta za nezavisnost, a Kljuić i kako će uskoro zakazati konvenciju koja će ga potvrditi kao predsjednika HDZ-a. Uvodnik Oslobođenja potpisuje Goran Milić, koji kaže kako je “danas dan za svečano odijelo”. Mostarski su taksisti glasači prevozili besplatno. U Travniku je blokiran put ka Banjoj Luci nakon što su stanovnici naselja Stojkovići zatražili odlazak vojske iz njihovog mjesta. Oslobođenje prenosi i detalje s pres‑konferencije SDS-a, na kojoj je rečeno kako Srbi neće ometati referendum. Najavljen je i dolazak prethodnice snaga UN-a u BiH za desetak dana, a Alija Isaković imenovan je za upravnika Narodnog pozorišta u Sarajevu.

1. mart: Odziv veoma dobar stoji na naslovnici od nedjelje 1. marta. Blokada puta kod Travnika rezultirala je smrću taksiste Boška Zahara i Vase Potajca, mještanina Ljubinog Hana. Ljekari se za život bore Samiru Magliću. Oni su stradali u puškaranju na barikadi koju su srpski žitelji Ljubinog Hana postavili na ulazu u selo. Asim Fazlić, načelnik SJB Travnik, kazao je kako naoružana, maskirana lica nisu dozvolila policiji izlazak na uviđaj. Situacija u Travniku bila je dramatična, a u Ljubinom Hanu kazali su kako neće skloniti barikadu sve dok im se ne obrati Radovan Karadžić.

Izvještavajući o referendumu, američki mediji pišu kako su to presudni dani za BiH, iz Washingtona javlja Ivica Mišić. Najavljuje se pobjeda većinskog opredjeljenja za nezavisnost, dok francuski mediji tvrde kako ni referendum ne garantira sadašnje granice BiH. Oslobođenje na posljednjoj stranici javlja kako je najveći odziv na referendum zabilježen u Cazinu, 77,5 posto, a najmanji u Šekovićima, 1.64 posto. U Maglaju je eksplodirala bomba u kafani Dževada Bašića. Jedna marka vrijedila je 85 dinara, a nogometaši Željezničara stupili su u štrajk, tražeći ultimativno odlazak trenera Milana Ribara.

2. mart: Uvjerljiv odgovor Evropi naslovnica je Oslobođenja od 2. marta. Prvog dana referenduma, stoji u članku, glasalo je 50,88 posto stanovnika BiH. “Mislim da možemo da kažemo da smo ne samo suverena i nezavisna država, mi smo to i do sada bili, nego i međunarodno priznata država”, izjavio je Alija Izetbegović nakon glasanja i obilaska pres‑centra u Skupštini SR BiH. “BiH nije nacionalna država, već građanska republika, i uvjeren sam da će BiH biti nukleus integracije na novim osnovama među bivšim državama”, kazao je Haris Silajdžić, ministar vanjskih poslova BiH.

Na drugoj strani Oslobođenje opširno izvještava o dramatičnoj noći u Banjoj Luci, gdje je došlo do oštrog sukoba SDS-a Bosanske Krajine i sarajevske centrale. Kako bi smirio strasti, Karadžić je govorio tri i po sata. U Ljubuškom je u zrak odletio spomenik partizanima, a kod Mrkonjić‑Grada dinamitom je srušeno turbe Alije Đerzeleza. Rezervisti u Trebinju istjerali su članove glasačke komisije s njihovih mjesta, dok je u Brčkom demolirano glasačko mjesto. Popustila je napetost u Turbetu nakon ubistva dviju osoba. Zbog štrajka igrača, Željezničar je protiv Pelistera igrao s juniorskim sastavom i izgubio 1-0, kako je okončana i utakmica Sarajeva u Nikšiću. U Mostaru je Velež pobijedio Rad s 2-0, golovima Jedvaja i Maslovara. Borac i Sloboda igrali su 2-2.

Istog dana Oslobođenje izdaje vanredno, besplatno izdanje. S naslovom Barikade protiv Sarajeva list izvještava o tome kako je glavni grad BiH osvanuo pod barikadama. Pale su i prve žrtve, ima ranjenih, a u gradu je paralizirano svako kretanje. SDS izdaje saopćenje u kojem stoji kako su razlog za barikade dešavanja na Baščaršiji, gdje je ubijen građanin srpske nacionalnosti Nikola Gardović. U gradu zasjeda Krizni štab, a Ejup Ganić s naslovnice poručuje: SDS organizator barikada. Predsjedništvo SR BiH jednoglasno je osudilo nasilje i pozvalo sve građane Sarajeva da se vrate svojim kućama i redovnim poslovima.

List u posebnom izdanju detaljno izvještava o ubistvu svata. Piše kako je u nedjelju u 16 sati, na svadbi Milana Gardovića, ubijen njegov otac Nikola, a ranjen zet Radenko Mirović. “Policija je sporo reagovala”, kazao je gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković. U članku o ubistvu stoji i kako su osumnjičeni Suad Šabović, Igor Dodig i Muhamed Švrakić, za kojima se traga. U gradu su zatvorene prodavnice, hljeb se prodavao s kamiona, a na Baščaršiji su osvanule crvene i zelene beretke. Iz Hitne pomoći su kazali kako su tokom noći u Sarajevu ubijene četiri osobe, troje ih je ranjeno, a Alija Mulaomerović, direktor Zavoda za hitnu pomoć, rekao je kako je lično urgirao kod Ljiljane Karadžić da omogući nesmetan rad osoblju ove ustanove.

Na Kozijoj ćupriji postavljena je barikada na kojoj se nalazilo između dvije i tri hiljade ljudi, lokalnog stanovništva s Hreše i Buloga, koje je organizirao SDS. Na Jarčedolima su granatama pogođene četiri kuće, Francuska traži hitan dolazak plavih šljemova u BiH, a Nikola Koljević kaže kako je sve što se dešava isključivo odgovornost Alije Izetbegovića.

3. mart: Dogovor uklanja barikade naslov je s prve strane od 3. marta. Na proširenoj sjednici Predsjedništva SR BiH, kojoj su prisustvovali i predstavnici Vlade, policije, JNA, ali i Rajko Dukić, predsjednik Kriznog štaba SDS-a, osuđeni su incidenti, rečeno je da referendum ne prejudicira organizaciju Bosne i Hercegovine te naređeno da se do jutra uklone sve barikade. Izvještaj novinara s barikada govori kako su one postavljene u formalnoj organizaciji Rajka Dukića, a oni koji su bili na barikadama izjavili su kako neće ići s njih dok se ne razriješi sve ono što se dešavalo na Baščaršiji.

Prema nepotpunim podacima, do nedjelje navečer na referendum je izašlo 57 posto, saopćeno je iz Izborne komisije. U Cazinu je izlazak bio 98,7 posto, a referendum nije održan u Drvaru i Bosanskom Grahovu. Radovan Karadžić izjavio je kako neće prihvatiti nezavisnu BiH. Kroz Sarajevo je vozilo samo šest tramvaja, željeznička stanica bila je blokirana, a pruge minirane. Odgođene su sve operacije u bolnici Koševo. Cijena je hljeba preko noći udvostručena na 100 dinara, a cigarete “Morava” prodavane su, umjesto za 50, za 80 dinara (90 današnjih feninga).

U Sarajevu je 2. marta ubijen Ramo Biber, radnik na obezbjeđenju sarajevske žičare, tokom “obavljanja redovnih poslova obezbjeđenja na gornjoj stanici”. Biber je bio na Vidikovcu, zajedno sa dispečerom Abdulahom Rizvanovićem. Negdje oko 14 sati grupa nepoznatih naoružanih muškaraca opkolila je stanicu, a neki su pokušali ući u objekat tražeći od Rame i Abdulaha da napuste stanicu. Biber je ubijen dok se s Rizvanovićem spuštao prema gradu. Dan kasnije, ujutro oko devet sati, na mjesto ubistva izašla je patrola Stanice javne bezbjednosti Stari grad a uviđajem je rukovodio Ismet Dahić. Snimak iznošenja Biberovog tijela i kasnijeg uviđaja može se naći na Youtubeu.

„U stanicu milicije Stari grad obratio se Abdulah Rizvanović koji je izjavio da je istog dana, oko 14 sati, na drugoj kapiji trebevičke žičare, gdje je obavljao dužnost dispečera, odnosno strojara za prijem korpi, zajedno sa Ramom Biberom, radnikom na fizičkom obezbjeđenju objekta, došla tri nepoznata lica u bijeloj maskirnoj uniformi, koji su se predstavljali kao pripadnici specijalne jedinice JNA iz Rajlovca i strogim glasom naredili da se otključa prostorija“, kazao je u kameru tada lokalne Hayat televizije Dahić, nakon uviđaja u restoranu Vidikovac.

„S obzirom na situaciju koja se događala u gradu, uz sumnju da se radi o licima koja imaju namjeru da izvrše zauzimanje objekta, dogovorili su se da napuste prostoriju i da pobjegnu u pravcu grada  Krećući se trasom koju su, po izjavi dobro poznavali, uputili su se u pravcu grada. Negdje oko 300 metara u pravcu grada, na sedmom stubu trebevičke žičare, čuli su psovke i povike iza sebe i rafalnu paljbu. U jednom momentu, Biber se sapleo i pao u snijeg. Rizvanović je priskočio, podigao ga i nastavio trčati prema gradu“, kazao je Dahić i nastavio: „Trećeg marta, oko 9 sati, u dogovoru sa rukovodiocem trebevičke žičare i upravnikom objekta Vidikovac, izašli smo na lice mjesta i konstatovali da je izvršen nasilan ulazak u objekt trebevičke žičare, da je u prostoriji pucano iz vatrenog oružja, da su na licu mjesta pronađene čahure ispaljene iz pištolja i automatske puške i da je komisija iz SJB izzvršila uviđaj i utvrdila tragove nasilničkog ulaska.“

Dahić je objasnio i kako je pronađeno tijelo Rame Bibera. „Krećući se tragovima Rizvanovića i Bibera, na daljini od oko 300 metara od trebevičke žičare, kod sedmog stuba je pronađena bunda koju je odbacio Ramo Biber. Pedesetak metara dalje pronađen je džemper koji je bio natopljen krvlju koji je pripadao Biberu. Na daljini od oko 300 metara našli smo tijelo poginulog Bibera, gdje je vidljivo da je pogođen sa tri metka u predjelu pleksusa a meci su ostavili duboke tragove. Na desnoj strani sljepoočnice je vidljiva ulazna rana metka nepoznatog kalibra.“

Nekoliko sati nakon što je na Trebeviću ubijen Ramo Biber, desilo se još jedno ubistvo. U naselju Kobilja glava ubijen je 18-godišnji Kenan Demirović. Dok se vraćao kući s posjete djedovom mezarju, na njega je pucano iz zasjede. „Pas tragač nas je brzo doveo do kuće gdje su se ubice sklonile“, kazao je dan nakon ubistva novinaru Elviru Bucalu „u kameru“ Vehid Hodžić, načelnik SJB Vogošća. „Upozoreni smo da ne prilazimo jer će se pucati na nas. Odmah sam naredio da se ljudi povuku, da ne gube glave. Tražio sam pomoć iz Sarajeva da se kuća blokira, da se izvrši korektan uviđaj. Da se pokušaju naći izvršioci i oružje. Dok se čekao uviđaj, trojica civila su se izvukla iz kuće i otišla kroz šumu.“

Nakon dženaze, o tome kako mu je ubijen sin svjedočio je i Kenanov otac, Adem Demirović. „Pošao je na dedin mezar i vraćao se nazad, preko livade, u šumi ga je sačekala zasjeda. Pucali su na njega mučki, u potiljak, usmrtili su ga na zvjerski način. Komšije, moram reći Srbi. Narod se digao, htio je demostracije, htio opkoliti ta sela ali ja to nisam dozvolio. Ne znam ko je to bio, krivca treba naći, to bi država trebala da uradi ali je ona onemogućena.“ Po Kenanu Demiroviuću danas je nazvana jedna od ulica u sarajevskoj općini Novi Grad.

Četvrtog marta Centar službi bezbjednosti Sarajevo objavio je kako je “29-godišnji Ramiz (Jusufa) Delalić, rođen u Priboju, nastanjen u Sarajevu, za kojim se traga” umiješan u ubistvo svata na Baščaršiji. Oslobođenje dalje piše: “Za Delalićem se traga od prošle godine kada je pobjegao iz Istražnog zatvora u Sarajevu, gdje se nalazio nakon što je pred zgradom Predsjedništva SR BiH pucao na dvojicu građana kojima je nanio teške tjelesne povrede. Za njim je raspisana i savezna potjera zbog silovanja u Titovom Užicu. U dosadašnjem operativnom radu utvrđeno je da se na krvavoj svadbi pucalo iz dva pištolja. Sumnja se da su pucali Suad Šabović i Ramiz Delalić. Povodom ubistva, roditelji Muhameda Švrakića uputili su nam demant u kome negiraju učešće njihovog sina u zločinu. Nezvanično smo i saznali da dosadašnji tok istrage ide u prilog ove tvrdnje.”

Prema podacima iz Hitne pomoći, do drugog marta u Sarajevu je registrirano troje mrtvih i četvero povrijeđenih građana. U Humskoj ulici u Pofalićima na barikadi je ubijen Strajo Pandurević. Pandurevića je ustrijelio neko od njegovih saučesnika u blokadi grada. Kod tunela na izlazu iz grada prema Palama, nađeno je tijelo muškarca i jedna ranjena žena. Na Koševskom brdu je ubijen jedan muškarac a u u Vilsonovom je šetalištu ranjen Obrad Grubišić.

Trećeg marta u Gacku su ubijena dva mladića. Na prevoju Čemerno ubijeni su Armin Pošković i Zoran Grebović. Patrola milicije pronašla ih je mrtve u kamionu TAM.  Prema pretpostavkama policije, ubila su ih nepoznata lica koje su ova dva mladića povezli kamioniom prema Gacku. Pogibija mladića dovela je do velike napestosti među Bošnjacima u Gacku, koji su organizirali protestno okupljanje. Na njemu je tražena brza istraga i uklanjanje barikada sa svih puteva.

Koji dan nankon ubistva u Gacku, u Čapljini je ubijen Božo Lasta a ranjena su još četverica Čapljinaca. Na Lastu je pucano dok je automobilom išao na posao, u tvornicu keksa Lasta. Bombe su odjekivale Gračanicom, Dobojem, Banja Lukom, na Bosanski brod su padale minobacačke granate. Počinjao je rat.

 

PROČITAJTE I...

Mora se priznati da je Nacrt manjkav i da ga treba doraditi, ali daleko od toga da treba biti odbačen. Svako ko studira ili je studirao na Univerzitetu Sarajevo svjestan je da je normiranje ponašanja studenata i profesora neophodno. Činjenica je da ima profesora koji pijani dolaze na predavanja, koji piju na fakultetima, profesora koji uzimaju mito i studenata koji ga daju (makar to bila čokolada “Milka”), studenata koji na predavanja i vježbe dolaze u šorcevima, studentica koje dolaze u odjeći koja više priliči “Zvezdama Granda”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!