Povjerljivi dokumenti o podjeli potencijala rijeke Drine: Srbiji odgovara da se ne dogovara

Stav je u posjedu dokumenata koji otkrivaju prave namjere Srbije koje se nisu promijenile od sedamdesetih godina do danas. Cilj Srbije oduvijek je bio da prisvoji HE Bajina Bašta i Zvornik, a da nakon toga s Bosnom i Hercegovinom podijeli preostali hidropotencijal Drine. Kvaka je u tome što je Srbija korištenjem ovih dviju HE u potpunosti iskoristila ono što joj pripada, a pritom nastoji izbjeći plaćanje naknade za dio potencijala koji koristi za proizvodnju električne energije u HE Bajina Bašta i Zvornik

Podjela hidropotencijala Drine i danas zaokuplja pažnju javnosti, ali i političkih predstavnika Bosne i Hercegovine i Srbije, baš kao što je to bio slučaj i u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća. O raspodjeli hidropotencijala Drine u vrijeme bivše Jugoslavije održan je niz sastanaka stručnih radnih grupa, ali i radnih grupa izvršnih vijeća republika Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Iz dokumenata koji su u to vrijeme nosili oznake “povjerljivo” vidljivo je da Srbija traži isto što i danas – prisvajanje HE Bajina Bašta i Zvornik. Stručnjaci iz Bosne i Hercegovine ni tada, a ni danas na to ne pristaju.

Stav je u posjedu dokumenata koji otkrivaju prave namjere Srbije koje se nisu promijenile od sedamdesetih godina do danas. Cilj Srbije oduvijek je bio da prisvoji HE Bajina Bašta i Zvornik, a da nakon toga s Bosnom i Hercegovinom podijeli preostali hidropotencijal Drine. Kvaka je u tome što je Srbija korištenjem ovih dviju HE u potpunosti iskoristila dio potencijala koji joj pripada, a pritom nastoji izbjeći plaćanje naknade Bosni i Hercegovini za onaj dio koji koristi za proizvodnju električne energije u HE Bajina Bašta i Zvornik.

U nastavku teksta prezentirat ćemo zapise sa sastanaka radnih grupa koje su se bavile podjelom hidropotencijala Drine između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.

Stručnu radnu grupu, koja je pripremala materijal za radnu grupu Izvršnog vijeća BiH, činili su Božo Knežević, Pavo Ramljak i Danilo Ristić. Radna grupa održala je sastanak u Beogradu u januaru 1983. godine.

Predstavnici svih republika prihvatili su jedinstven stav po kojem, “kod vodotoka koji su u cjelini ili djelimično granični između dvije susjedne društveno-političke zajednice, raspoloživi potencijal predstavlja zajednički prirodni nacionalni resurs, čije korišćenje odgovarajućih njegovih dijelova predstavlja suvereno i neotuđivo pravo tih zajednica. Korišćenje treba da se vrši odgovorno i ne na štetu drugog”.

Za podjelu konkretnog potencijala predstavnici SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine složili su se da se to provede tako da se od ukupne srednje godišnje proizvodnje energije nekog postrojenja 50% dijeli prema učešću proticaja i pada na području pojedine republike, a drugih 50% srazmjerno rasprostiranju ukupnih zapremina akumulacije na teritoriji pojedinih republika.

Predstavnici SR Srbije predložili su (a članovi radne grupe iz SR BiH prihvatili) da se kod postrojenja s malim akumulacijama, protočnim hidroelektranama (odnosno kod HE Kozluk, te HE Drina I, II, III) potencijal dijeli direktno po ključu 50:50 posto.

Iako to nije bilo predmet rasprave, indirektno se podrazumijevalo da su granice između SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine definirane, navodi se u izvještaju radne grupe i dodaje da se danas raspolaže samo s granicama katastarskih općina (koje pripadaju SR BiH, odnosno SR Srbiji), a koje potječu još od svojedobne administrativne podjele iz perioda austrougarske okupacije i granica prema tadašnjoj Srbiji.

Najznačajnije neslaganje između predstavnika SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine, navodi se dalje u izvještaju, proisteklo je iz sljedećeg: “Članovi grupe iz SR BiH (polazeći od dogovora na trećem sastanku radne grupe u Sarajevu, novembra 1982. godine) zastupali su stanovište da se pod zajedničkim potencijalom ove dvije republike podrazumijevaju i već izgrađena postrojenja (HE Bajina Bašta i HE Zvornik) i da se podjela ukupnog (izgrađenog i neizgrađenog) potencijala vrši prema kriteriju koji je zajednički usvojen, kako je to već navedeno, kao tzv. nulti početni potencijal. U navedenom postupku (tj. iza te nulte podjele) tek mogu da uslijede dalji razgovori o trajnim ili vremenski ograničenim aranžmanima korišćenja (koncesiona podjela resursa).”

Nasuprot ovakvom stavu, članovi radne grupe iz SR Srbije zastupali su stav da se radnoj grupi izvršnih vijeća predloži obrada podjele potencijala po dvije varijante: prva varijanta – dijeli se (između SR Srbije i SR BiH) cijeli potencijal na rijeci Drini, tj. uključujući i izgrađena postrojenja, i to po usvojenim kriterijima. Druga varijanta – dijeli se samo onaj potencijal rijeke Drine koji je danas neizgrađen, tj. nakon prethodnog izuzimanja HE Bajina Bašta i HE Zvornik, i to također po usvojenim kriterijima.

Članovi grupe iz SR BiH ovakav pristup nisu prihvatili iz nekoliko razloga: “Zaključak radne grupe sa 3. sastanka u Sarajevu glasi da se dijeli cijeli potencijal, uključujući izgrađene i neizgrađene objekte. Članovi grupe iz SR Srbije su pri tome oponirali da tekst zaključaka iz Sarajeva još nije verifikovan. Predložena druga varijanta u suštini ne predstavlja nikakvu varijantu u tehničko-stručnom pogledu nego potpuno drugačije (bitno umanjeno) definisanje ‘paketa’ potencijala koji uopšte treba dijeliti. Stekao se dojam da su predlagači druge varijante polazili sa pozicije partnera u razgovorima koji već efektivno koriste oko 44% od ukupnog za Srbiju i SR Bosnu i Hercegovinu zajedničkog potencijala, da je to u energetskom i energetsko-ekonomskom smislu najvrijedniji dio, da je preostali neiskorišteni dio zajedničkog potencijala u tom smislu manje atraktivan, a njegovo korišćenje uslovljeno prethodnim rješavanjem niza problema”.

Članovi radne grupe iz SR BiH zaključili su u svom izvještaju da se u pogledu podjele resursa, tj. hidropotencijala Drine sa SR Srbijom, daljnji stručni rad aktivnije može nastaviti tek nakon definiranja šta je ukupni zajednički potencijal.

“Ukoliko bi SR Srbija odustala od tog stava, vrlo vjerovatno bi to moglo biti praćeno uslovom da već izgrađeni objekti ostaju na trajno korišćenje SR Srbiji, a da se podjela preostalog potencijala vrši tako da se podrazumijeva da SR Srbiji već pripadaju, kao dio ukupnog potencijala, HE Bajina Bašta i HE Zvornik. Takva bi podjela za SR BiH bila nepovoljna jer bi joj preostao potencijal koji je u energetsko-ekonomskom pogledu nižeg boniteta i koji će, bez intenzivne saradnje dviju pribrežnih republika, biti teško izgraditi. U tom smislu, za SR BiH bilo bi znatno povoljnije da se cjelokupan potencijal (uključujući i izgrađene objekte) dijeli prema usvojenom kriteriju, a da se pitanje HE Bajina Bašta i HE Zvornik tretira kroz vremensko ograničenje korišćenja dijela tog potencijala koji pripada SR BiH”, stoji u zaključku.

Nakon stručnjaka, došao je red na političare. Tako je u Herceg-Novom 1983. godine održan 4. zajednički sastanak radnih grupa izvršnih vijeća.

Na početku sastanka usvojeni su zaključci stručnih radnih grupa, s tim što su Crnogorci pokušavali osporiti zaključke stručnjaka, posebno zbog određenih pitanja vezanih za korištenje potencijala rijeke Morače, te su govorili da se zaključci ne mogu uzeti u obzir jer su doneseni nabrzinu, te da je potreban nastavak rada stručne grupe. “U neformalnim kontaktima predstavnici Crne Gore su rekli da im je prigovarano da su bili suviše popustljivi, da su dozvolili da im stručni predstavnici SR BiH nametnu svoje stavove”, piše u izvještaju.

Predstavnici Srbije najavljuju, stoji u izvještaju, da bi akumulacije Zvornik i Bajinu Baštu trebalo dijeliti po principu 50:50 posto, a ne prema predloženim kriterijima. Očito su naknadno vidjeli da akumulacija Bajine Bašte leži s približno 75% površine na području SR BiH, te da bi, po predloženim kriterijima, toliko potencijala pripalo SR BiH. I dalje su insistirali da se razmatra varijanta podjele potencijala po kojoj bi se isključili izgrađeni objekti.

“Predstavnici SR Srbije predložili su da pitanje podjele potencijala ostavimo kao problem za usaglašavanje između SR BiH i SR Srbije. Zbog toga smo mi dali svoje pisane stavove o svakom pitanju kako bi se ti stavovi dostavili izvršnim vijećima i skupštinama republika”, navodi se u izvještaju radne grupe Izvršnog vijeća SR BiH.

Članovi radne grupe naveli su u izvještaju i neke vrlo bitne podatke koje treba uzeti u obzir kada se pregovara o hidropotencijalu Drine. Ovi su podaci i danas polazna osnova za pregovore o granici između BiH i Srbije i podjeli potencijala ove granične rijeke.

Od ukupnog hidroenergetskog potencijala Drine i Morače iskoristivog u pravcu prirodnog toka, a koji iznosi 13,27 milijardi kWh godišnje (16 Jablanica), na osnovu kriterija koji su dogovoreni, SR BiH pripada 6,18 milijardi kWh ili 47%, SR Srbiji 3,5 milijardi kWh ili 26%, a SR Crnoj Gori 3,59 milijardi kWh ili 27%.

Ako se uzme samo hidroenergetski potencijal Drine, bez Morače, koji iznosi 12,24 milijarde kWh godišnje, SR BiH pripada 6,18 milijardi kWh ili 51%, SR Srbiji 3,5 milijardi kWh ili 29%, a SR Crnoj Gori 2,5 milijardi kWh ili 20%.

Od navedenih 6,18 milijardi kWh godišnje koji pripadaju SR BiH, potencijal koji se dobije kada se podijeli zajednički potencijal sa SR Srbijom i SR Crnom Gorom iznosi 4,18 milijardi kWh ili 68%, a vlastiti (samostalni potencijal) 2 milijarde kWh ili 32%.

Od navedenih 4,18 milijardi kWh, 3,16 kWh ili oko 76% iz zajedničkog je potencijala sa SR Srbijom, a 1,2 milijarde kWh ili 24% iz zajedničkog je potencijala sa SR Crnom Gorom.

“Od ukupnog zajedničkog potencijala koji ima sa SR Bosnom i Hercegovinom, SR Srbija je već iskoristila kroz Bajinu Baštu i Zvornik 2,35 milijardi kWh ili oko 100% svog pripadajućeg potencijala. Ovo je vrlo značajna konstatacija, jer ukazuje na činjenicu da SR Srbija nema više hidropotencijala na Drini. Kod toga je značajno ukazati i na činjenicu da od ukupne proizvodnje Bajine Bašte, kao najznačajnijeg proizvođača hidroenergije na ovom području (1,82 milijarde kWh), približno 70% posto (1,27 milijardi kWh) pripada Bosni i Hercegovini”, piše u izvještaju.

“U SR Srbiji znaju da nemaju više potencijala na rijeci Drini, i to ne samo da ga nema već da bi mogla zadržati postojeći mora da investira u nove zajedničke objekte sa SR BiH u uslovima koji su nepovoljniji nego što su bili kod izgradnje Bajine Baše i Zvornika. Zbog toga je više nego izvijesno da će, ukoliko i prihvate podjelu potencijala uključujući i postojeće objekte, insistirati da postojeći objekti ostanu njima na korišćenje, a da nove gradimo mi”, stoji u dijelu izvještaja koji je naslovljen kao “slobodna interpretacija sastanka”.

Više je od četrdeset godina prošlo od kada se počelo pregovarati o podjeli hidropotencijala Drine između BiH i Srbije. Mnoge bitne stvari sada se pokušavaju zamagliti. Zato i danas ne treba ispuštati iz vida činjenice i ne dopustiti manipulacije. Naime, vlasništvo nad izgrađenim hidroelektranama nije uopće važno, važno je vlasništvo nad hidropotencijalom, a vlasnici potencijala Drine jesu Bosna i Hercegovina i Srbija, i to po principima koje treba utvrditi dogovorom. Poznato je da Srbija nikada od izgradnje ovih hidroelektrana nije plaćala Bosni i Hercegovini naknadu za korištenje zajedničkog potencijala jer svu struju proizvedenu u Zvorniku i Bajinoj Bašti prisvaja sebi, a već četrdeset godina izbjegava konkretan dogovor o podjeli potencijala. Prvo što Bosna i Hercegovina mora uraditi jeste pokušati dogovoriti se sa Srbijom o podjeli hidropotencijala Drine, s izgrađenim i neizgrađenim objektima, zatim naplatiti iskorišteni potencijal po dogovorenom omjeru. A čije su elektrane, nije ni važno. Ako nema dogovora, onda postoje pravni putevi da se problem konačno riješi.

PROČITAJTE I...

Kažu srpski mediji da muftija, osim što ima i privatno, ima i službeno državno osiguranje, da skoro svakodnevno mijenja lokacije, odnosno stanove u kojima boravi, automobile kojima se vozi, rute kojima se kreće, izbjegava komunikaciju putem mobilnih telefona, a, kada piše poruke, to radi u šiframa. Reklo bi se, sjajna predstava Beograda za dizanje rejtinga kod Bošnjaka. Čini se da je to previše i za komični filmski lik Srećka Šojića

Jemen je strateški važna država na vrhu jugozapadne Arabije. Nalazi se uz glavni morski put između Evrope i Azije, kojim svakodnevno prometuju brodovi s milionima barela nafte iz rafinerija u Saudijskoj Arabiji. Već tri godine zemlja pati u ratu dviju grupa koje podržavaju Saudijska Arabija i Iran. Na desetine je mrtvih, milioni ljudi svakodnevno gladuju, djeca umiru od kolere. U septembru je grupi zapadnih novinara bio dozvoljen ulazak u zemlju. Novinar njemačkog magazina Spiegel bio je među njima. Donosi priču o ratu koji nikoga u Evropi ne zanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!