Polemika uprave “Mittala” i bivših logoraša Omarske

Na članak Sudbina Musića, koji smo objavili u broju 106 magazina Stav, reagirali su iz uprave kompanije “ArcelorMittal”. Stav objavljuje njihovo pismo, ali i odgovor dvojice prijedorskih aktivista, žrtava prijedorskih logora smrti, Sudbina Musića i Satka Mujagića

Ewa Gebala, “ArcelorMittal”, redakciji “Stava”: Nanijeli ste štetu našoj reputaciji

Pišem vam u vezi s člankom pod nazivom Da, u Prijedoru je počinjen genocid, koji ste objavili u štampanoj verziji nedjeljnog magazina 16. marta 2017. godine, a zatim i na web‑stranici stav.ba 20. marta 2017. godine. Vaš članak sadrži mnoštvo činjeničnih grešaka koje ovu kompaniju predstavljaju na loš način i nanose štetu našoj reputaciji. U vašem tekstu tvrdi se da je ruda iz Omarske “ruda najboljeg kvaliteta”, a ustvari je sasvim suprotno. Željezna ruda iz Omarske relativno je lošeg kvaliteta. Željezara u Zenici, u Federaciji BiH, posebno je osmišljena da prihvati baš ovu rudu slabijeg kvaliteta. Čelik koji se pravi od ove rude koristi se, prije svega, kao ojačanje za betonske zgrade, puteve itd.

Vi tvrdite da “menadžment kompanije dozvoljava pristup ovom mjestu veoma rijetko”. Ovo je u potpunosti netačno. Pristup se dobija po zahtjevu, a ograničenja postoje samo tokom državnih praznika i kada su u pitanju sigurnosni razlozi. U protekle dvije godine 25 posjeta je uspješno organizirano, pored komemoracije, koja se svake godine održava 6. augusta. Vi tvrdite da prilikom komemoracije 6. augusta kompanija dozvoljava pristup ovom mjestu na samo dva sata. Ovo je također netačno. Pristup ovom mjestu 6. augusta dogovara se i planira u bliskoj saradnji s lokalnim udruženjima preživjelih zarobljenika, a sam događaj traje oko 4 sata, kako se i zahtijeva.

Sljedeća izjava koju navodite, a koja se tiče tornja “ArcelorMittal Orbit”, potpuno je netačna: “'ArcelorMittal Orbit Tower’ (toranj) napravljen je od rude koja dolazi iz Omarske za koju postoji ozbiljna sumnja da sadrži posmrtne ostatke ubijenih logoraša.” Napominjemo da ruda iz Omarske nije korištena u izgradnji tornja “Orbit”. Također napominjemo da nikakvi ljudski ostaci nisu identificirani u rudniku Omarska, što je potvrđeno u mnogim istragama koje su vlasti naložile. Sve ovo zajedno, očigledna netačnost u izjavama, nastavlja da stvara negativnu sliku o kompaniji i ignorira naš ogroman trud da se bavimo ovim osjetljivim problemima nasljeđa koji su nastali decenijama prije dolaska “ArcelorMittala” na ovo mjesto.

U interesu dobrih novinarskih standarda, takvo nerazumijevanje moglo se izbjeći da ste kontaktirali s nama da nas pitate za odgovor na ono što vas interesira prije nego što ste objavili članak. Nadamo se da ćete to raditi ubuduće. S tim u vezi, ljubazno vas molimo da ili u potpunosti uklonite članak sa sajta ili da ispravite činjenične greške na koje smo vam ovdje ukazali, i objavite ispravak u štampanom izdanju vašeg nedjeljnog magazina u bliskoj budućnosti. Ukoliko ne uradite to, zadržat ćemo naše pravo da tražimo pravni savjet i razmotrimo sljedeće korake.

PROČITAJTE I...

Za njega kažu da je bio nepotkupljiv, da je kao komandant logistike bio jedan od ključnih ljudi za organizaciju odbrane grada Sarajeva. Ideja “Tunela spasa” njegova je zasluga i odvija se pod njegovim rukovođenjem. Za Stav otkriva stvari koje nikad nije javno izgovorio. General-major Armije RBiH Rašid Zorlak svoju životnu priču započinje uz konstataciju: “Samo govorim istinu, ono što sam vidio svojim očima, a o onome gdje ima sumnje neću da govorim. Nema tih para na dunjaluku kojima bi me potplatili da govorim drugačije. Ne dao Bog da se o nekoga ogriješim.” Nakon rata, ovaj vrhunski vojni stručnjak za atomsku, biološku i hemijsku odbranu, jedan od ponajboljih vojnih hemičara u bivšoj JNA, dugogodišnji univerzitetski profesor, bavi se ekološkim uzgojem pčela, kalemljenjem i uzgojem voćaka i malina. Posjetili smo ga na njegovom velikom imanju u Semizovcu kod Sarajeva. General je u sedamdesetim godinama života i radi od jutra do mraka. Sve što mu je na stolu iz njegove je proizvodnje. Posvećen je svojoj porodici i prirodi. Tokom razgovora u njegovoj bašti započela je gromoglasna grmljavina. Generalu smo predložili da se premjestimo pod krov, ali on reče da neće biti kiše. “Kako znate”, upitasmo. “Ne znam ja, znaju moje pčele. Prije kiše vraćaju se u košnicu, a sada miruju”, odgovorio je fascinantni general Armije RBiH koji je uspio što rijetko kome uspije – s prirodom je postao jedno. Poznati je pčelar i kalemar voćaka, a zna se uputiti u šumu s nožićem i izolirskom trakom. “Hvala dragom Allahu, gdje god vidim, ja okalemim. Neko će nekada pojesti. Ako niko drugi, bit će to gozba za ptice”

Cica s više lica – Pamuk dozira kritiku turskih (ne)prilika u zavisnosti gdje, kako i zašto. Nema u tome neke konzistentnosti. Gledao sam više intervjua koje je davao na ovdašnjim televizijama povodom lansiranja novog romana. U zavisnosti s kim razgovara mijenja stavove...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!