Poezija Alekse Šantića: Sačuvao je popularnost od 19. stoljeća do danas

Aleksa Šantić: Ostajte ovdje, “Prosvjeta”, Sarajevo, 2018; uredila: Dragana Tomašević; izbor i predgovor: Dijana Hadžizukić

 

Piše: Dijana HADŽIZUKIĆ

Dvadeset i sedmoga maja 2018. godine navršilo se sto pedeset godina od rođenja mostarskog, bosanskohercegovačkog, srpskog i južnoslavenskog pjesnika Alekse Šantića. Ovakav jubilej sam po sebi dovoljan je za objavljivanje Šantićeve knjige izabranih pjesama, ali, također, i za svojevrsni osvrt na recepciju njegove poezije kroz protekla desetljeća. Stoga, ovaj izbor nije tek samo još jedan u nizu izbora vođen priređivačevim ukusom i njegovim književno-estetskim kriterijima nego zbir pjesama koje su se pojavljivale u izborima različitih priređivača, u različitim vremenskim i ideološkim kontekstima. U tom smislu, odabrano je dvanaest knjiga izabranih pjesama Alekse Šantića, kao i osam antologija različitog tipa, a koje su objavljene u drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća.

Sudeći prema broju objavljenih knjiga u posljednjih četrdeset godina, Aleksu Šantića možemo svrstati u red najpopularnijih pjesnika južnoslavenskog prostora. U pitanju je pjesnik ne samo obimnog (više od sedam stotina pjesama) već i izuzetno značajnog opusa kako na nacionalno‑političkom i kulturalnom recepcijskom nivou, tako i na nivou ocjena njegovog književno-umjetničkog kvaliteta. Kao jedna od stalno pratećih ocjena poetskog djela Alekse Šantića, pojavljuje se ona davna ocjena Pere Slijepčevića po kojoj je Šantić etički, a ne estetski tip pjesnika koji se predaje kolektivu i zastupa kolektiv, koji nije obuzet samo sobom i ljepotom. No, da li jednom izrečena konstatacija može biti beskrajno dugo prepisivana kao tačna? Šta je s horizontom očekivanja kao obaveznom pretpostavkom svake interpretacije?

Kada su u pitanju književnohistorijski i kritički tekstovi o djelu Alekse Šantića, uočava se tendencija ka pozitivnijem ocjenjivanju ovog pjesnika, kako kroz vremenski, tako i kroz prostorni pomak. Naime, što smo bliži savremenom trenutku, to su pohvale češće. No, isto tako, može se uvidjeti razlika u ocjenjivanju Šantićeve poezije u tekstovima autora iz Srbije naspram onih iz Bosne i Hercegovine. Ono što se dešavalo u Mostaru s kraja 19. i početkom 20. stoljeća u historiji je bosanskohercegovačke književnosti od nemjerljivog značaja, dok, s druge strane, u već etabliranoj srpskoj književnosti istog perioda mostarski krug pjesnika, Zora, pa i Šantićeva poezija u cjelini predstavljaju tek periferni i zastarjeli izraz jedne mnogo veće književnosti.

Oslobođeni ideoloških stega i vlastitog patriotsko-nacionalnog zanosa, kritičari i tumači poezije Alekse Šantića u novije vrijeme usmjeravaju mnogo veću pažnju na artističke nego na tematsko-motivske vrijednosti njegove poezije. Novim uvidima u književnoteorijska znanja, proučavanje poezije Alekse Šantića uveliko se odmaklo od pozitivističkog razvrstavanja tema i motiva, kao i sagledavanja pjesničkog opusa u okviru pjesnikove biografije ili historije i kulture doba u kojem je živio. A kako Šantićeva poezija može biti sagledana kroz sve aspekte poststrukturalističke kritike, to njena savremena proučavanja možemo tek očekivati.

Do određenih zaključaka može se doći već uvidom u nekoliko odabranih antologija u kojima se pojavljuju Šantićeve pjesme, a iz kojih je vidljivo da Aleksa Šantić nije pjesnik dvadesetak dobrih pjesama, kako su često o njemu govorili, nego pjesnik koji ima više od trideset i pet pjesama samo u antologijama (i to onim koje smo uzeli u obzir). Izabrane pjesme (njih skoro tri stotine) koje donosi ova knjiga grupirane su u pet tematskih cjelina, a na temelju njihova pojavljivanja u knjigama izabranih pjesama Alekse Šantića koje su poslužile kao korpus.

Prvu cjelinu čine autopoetičke pjesme te pjesme u kojima su u prvom planu melanholija i tuga. Tu su pjesme Pretprazničko veče, Naš stari dome, Gospođici i druge. Ljubavne pjesme čine drugu cjelinu ove knjige i ujedno čine najfrekventniju grupu pjesama općenito. Tako se pjesma Proljeće javlja u svih dvanaest analiziranih izbora, ali u samo dvije antologije, Emina u jedanaest zbirki (nema je samo u izboru Ilije Kecmanovića). U pitanju su ljubavne pjesme u čijoj se inspiracijskoj osnovi prepoznaje sevdalinka, a u ambijentu mostarske bašče i mahale. Treću cjelinu ove knjige čine pejzažne pjesme, odnosno sve one pjesme u kojima je Šantić stvorio emocije ljubavi ili sjete spram Mostara, Hercegovine, pa i mediteranskog podneblja u cjelini. Iako je u dosadašnjim izdanjima pjesma Ostajte ovdje obavezno bila u grupi rodoljubivih pjesama, ona, prije svega, apelira na svijest budućih iseljenika insistirajući na ljepoti Hercegovine. Vezanost za rodnu grudu nema baš nikakve veze s državom kao političko‑historijskom tvorevinom i ljubavi prema njoj.

Uostalom, od Šantićeva rođenja do danas na ovom se tlu promijenilo država… Pjesme Alekse Šantića iz ove grupe postaju učestalije pred kraj 20. stoljeća, i to direktno proporcionalno smanjenju broja pjesama socijalnog i rodoljubivog naboja. Jasno je da s promjenom ideologije, raspadom socijalističke države, kao i ratovima poduzetim nakon toga Aleksa Šantić i dalje ostaje veliki pjesnik bosanskohercegovačke književnosti, ali sada su u fokusu njegove emocije vezane za porodicu, Hercegovinu, ljubav, a ne Srbija i njeni ratovi. U tom smislu, postaje interesantna grupa rodoljubivih pjesama po kojima je Šantić, kako se čini, u vrijeme svog života, a onda i nakon Drugog svjetskog rata, bio izuzetno popularan pjesnik. Naprosto, bila su to vremena u kojima su ljubavne pjesme, pjesme individualne patnje ili ljepote podneblja smatrane bespotrebnom dekadencijom. Na sličnom fonu promatrane su i pjesme Alekse Šantića u kojima dominira socijalna osjetljivost, tako da su ove pjesme mnogo prisutnije u izborima Šantićevih pjesama objavljenim od 1948. godine pa do polovine šezdesetih godina 20. stoljeća.

Mak Dizdar kazao je jednom prilikom da je pisao malo i da bi volio da je pisao još manje. Za Aleksu Šantića možemo reći da je pisao mnogo i da je dobro što je pisao mnogo, pa je svako vrijeme, svaka ideologija i svaki autor izbora njegovih pjesama mogao posegnuti za onim pjesmama koje odgovaraju trenutku i vlastitom književno-umjetničkom ukusu. A kako su svi spomenuti autori ipak i samo čitaoci umjetničkog djela, njegove semantičke silnice stvaraju se i multipliciraju upravo u tom služenom spletu recepcijskih relacija.

Svaki tumač Šantićeva djela, kao i svaki priređivač njegovih izabranih pjesama, u posljednjih je šezdeset godina uveo u svoj rad i vlastiti položaj u povijesti, pretvorivši čitanje Šantićeva opusa u veliki dijalog s vremenom i historijom. Zahvaljujući tome, Šantić je popularan pjesnik od 1891. godine do danas, a, kako smo vidjeli, književna kritika i historija mu, kako vrijeme odmiče, daju sve značajnije mjesto, pogotovo u historiji književnosti Bosne i Hercegovine. Knjiga sabranih izabranih pjesama Alekse Šantića Ostajte ovdje objavljena u povodu njegovog sto pedesetog rođendana trebala bi poslužiti budućim istraživačima kao polazište za nove dijaloge sa starim, velikim pjesnikom.

PROČITAJTE I...

Prema jednoj svojoj posthumno objavljenoj pjesmi, Ćamil Sijarić želio je da na umoru, u svojim posljednjim satima zemnog života, gleda čađavi zavičajni tavan nad sobom i da čuje let lastavica. Tako nekako umiru njegovi planinci, čijim je sudbinama sagradio svoj literarni svijet. Ali, kao u inat, završio je okrutno urbano, na promrzlom kolovozu jedne sarajevske ulice, poginuvši u saobraćajnoj nesreći 6. decembra 1989. godine

Galerija Uffizi iz Firence jedna je od najpoznatijih institucija kulture na svijetu. U njoj se čuvaju djela koja su nastajala od 12. do 18. stoljeća, a poznata je i po najboljoj kolekciji radova iz italijanske renesanse. U protekla tri mjeseca ova je galerija bila mjesto na kojem je bila postavljena izložba koja je prikazala odnose Firence iz razdoblja kada je tim gradom vladala porodica Medici s islamskim svijetom. Izložbom su organizatori, također, pokušali dokazati koliko su nekada bile jake veze Italije s islamskim zemljama i koliko danas Italijani malo znaju o islamu, povezujući ga isključivo s migrantima i terorizmom, što posljednjih godina izaziva islamofobne izljeve mržnje u toj zemlji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!