Počelo suđenje policajcima RS-a

U Kravici je ubijeno ukupno 1.113 ljudi. Nedjeljko Milidragović naređivao je i učestvovao u ubistvima, a Golijanin, Batinica, Dačević, Miletić, Petrović, Parović i Vasić s drugim pripadnicima 1. i 2. voda 1. čete Centra “Jahorina”, postupajući po tom naređenju, pobili su oko stotinu preživjelih civila, među kojima je bilo i ranjenih lica.

U Beogradu je danas počelo suđenje osmerici pripadnika bivše Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske. Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinica, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović, Dragomir Parović i Vidoslav Vasić optuženi su za zločine nad civilima nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Oni se terete da su u Srebrenici počinili ratni zločin nad civilnim stanovništvom, tako što su u hangaru Kravice 14. jula 1995. godine ubili više stotina Bošnjaka.

Među žrtvama koje su ubijene u hangaru Kravice do sada je identificirano više od 1.300 civila muslimanske nacionalnosti čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim grobnicama Glogova 1 i 2 i Ravnice, kao i u više sekundarnih grobnica. Suđenje im je trebalo početi u decembru prošle godine, no odloženo je nakon što je sud od srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine zatražio da mu dostavi imena i identitete zaštićenih svjedoka. Branioci optuženih tražili su da se odbrana upozna s identitetima zaštićenih svjedoka prije početka suđenja, ali je sud odbio da to učini. Na pripremnom ročištu koje je održano u oktobru prošle godine, bez prisustva javnosti, svi su optuženi negirali krivicu.

Najpoznatiji među osmericom optuženih jeste Nedeljko Milidragović zvani Neđo Kasapin jer je nakon rata u Srbiji bio mesar. On je optužen da je sam ubio 23 osobe, naredio likvidaciju oko 100 zarobljenika u skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici, ubio dvojicu zarobljenika koji su se predali na cesti između Bratunca i Konjević‑Polja, izdvojio desetogodišnjeg dječaka i naredio da ga se ubije, sve nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Svi su nedostupni Sudu BiH, gdje su optuženi još 2012. godine. Zato im se sudi u Beogradu. Svi se brane sa slobode.

“Suđenje je jedna stvar, ali je, po meni, važnije pitanje da li će biti pravde. Dosadašnja iskustva koja imam sa sudovima u Hagu i bivšoj Jugoslaviji ne daju nadu da će biti pravde. Pitanje je i šta znači kazna za takve ljude. Imamo iskustva suda u Hagu, kojem svi vjerujemo ili bismo mu barem trebali vjerovati, koji je donosio presude za genocid i onda ljude puštao na slobodu prije vremena. Ti ljudi danas slobodno hodaju. Žive, rade i uživaju u statusu ratnih heroja. To nije pravda”, komentira početak suđenja za Stav Hasan Nuhanović, autor knjige Pod zastavom UN – međunarodna zajednica i genocid u Srebrenici.

“Imamo slučaj ovih optuženih kojima počinje proces u Beogradu. Živjeli su mirno na slobodi 22 godine. Brane se sa slobode. Ako i budu osuđeni, izaći će na slobodu nakon dvije trećine kazne i ostatak života provesti mirni, bez brige. Složit ćete se da tu u takvim slučajevima i s takvim presudama nema pravde.”

U optužnici koju je pročitao zamjenik tužioca za ratne zločine Mioljub Vitorović, navedeno je da su “Nedeljko Milidragović, kao komandir 2. voda 1. čete Centra za obuku Jahorina Specijalne brigade policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Milivoje Batinica, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Dragomir Parović, kao pripadnici tog voda, a Aleksa Golijanin i Vidosav Vasić, kao pripadnici 1. voda 1. čete Centra Jahorina, kršeći pravila međunarodnog prava unutar, ispred i u neposrednoj okolini hangara zemljoradničke zadruge u selu Kravice, općina Bratunac, vršili ubistva civila, i to kao masovne likvidacije više stotina civila muškaraca bosanskih muslimana”.

– U ranim jutarnjim satima 14. jula 1995, ispred hangara Kravica, nakon što su se prethodne noći po naređenju Nedeljka Milidragovića pripadnici 2. voda, kao i pojedini pripadnici 1. voda 1. čete Centra za obuku Jahorina koji su se za tu priliku stavili pod njegovu komandu, rasporedili oko prostorija hangara u kojem je u tom trenutku bio zatvoren veliki broj civila, kao i nakon što su drugi pripadnici MUP-a RS, uključujući i NN pripadnike 1. čete Centra Jahorina, počev od 13. jula 1995. otpočeli sa likvidacijama tih ljudi, pucajući u njih kroz otvore hangara iz automatskog naoružanja i ubacujući ručne granate, te na taj način ubili neutvrđeni broj osoba, Milidragović je izdao naređenje da se izvrši i učestvovao u izvršenju ubistava, a Golijanin, Batinica, Dačević, Miletić, Petrović, Parović i Vasić, zajedno sa drugim NN pripadnicima 1. i 2. voda 1. čete Centra Jahorina, postupajući po tom naređenju, ubili oko stotinu preživjelih civila, među kojima je bilo i ranjenih osoba – navodi se u optužnici.

Dodaje se kako su zarobljene civile “najpre, Milidragović i Golijanin pozivali da izađu na betonski plato ispred hangara, obećavajući da im se ništa loše neće desiti, pa pošto su ovi to i učinili, primorali ih pod pretnjom smrću da pjevaju četničke pjesme, nakon čega je Milidragović naredio prisutnim pripadnicima 1. čete Centra Jahorina, među kojima Golijaninu, Batinici, Dačeviću, Miletiću, Petroviću, Paroviću i Vasiću da formiraju streljački stroj i zajedno s njim strijeljaju tu grupu civila, što su oni svi zajedno i učinili, rafalnim pucanjem iz puškomitraljeza i automatskih pušaka, a potom iz neposredne blizine Milidragović pucajući pojedinačnim hicima iz pištolja marke CZ, Golijanin iz ‘škorpiona’, te Batinica i Petrović iz automatskih pušaka ubili one koji su davali znake života”.

Optužnica navodi kako su masovna ubistva, po naređenju Milidragovića u više navrata, nastavljena “sve do večernjih sati” 14. jula 1995.

– Prisutni pripadnici 1. čete Centra Jahorina pod njegovom komandom i po tom naređenju, Golijanin, Batinica, Dačević, Miletić, Petrović i Parović, zajedno sa drugim NN pripadnicima 1. čete Centra Jahorina, izvršili su masovno ubistvo civila koje su drugi NN pripadnici MUP-a RS i VRS-a prethodno lišili slobode i u autobusima i kamionima sukcesivno, u više navrata, dovozili do hangara i predali njima u vlast, pucajući iz vatrenog naoružanja i tako izvršili ubistvo više stotina civila, pa je tako, usljed opisanih radnji okrivljenih i drugih pripadnika MUP-a Republike Srpske, uključujući i NN pripadnike 1. čete Centra Jahorina, lišeno života najmanje 1.313 civila, čiji je identitet do sada utvrđen i posmrtni ostaci ekshumirani na više lokaliteta u BiH: Glogova, Ravnice, Hangar Kravica, Zeleni Jadar, Zalazje, Pusmulići, Blječeva i Budak – navedeno je u optužnici srbijanskog tužilaštva.

Prije početka suđenja, zahtjev jednog od advokata odbrane prema kojem je traženo izuzeće zamjenika tužioca u ovom predmetu Mioljuba Vitorovića i Brune Vekarića, sud je odbacio, kao i zahtjev da se početak suđenja odgodi do imenovanja vršioca dužnosti tužioca za ratne zločine.

Advokat porodica žrtava zločina u Kravici Nikola Čukanović je u pauzi današnjeg glavnog pretresa kazao kako su potezi odbrane najvjerovatnije bili s ciljem odugovlačenja početka suđenja.

– Od ovog suđenja očekujem, prije svega, da žrtve dobiju pravdu. O težini zločina najbolje govori podatak da su dva zamjenika tužioca za ratne zločine 50 minuta čitala imena žrtava iz optužnice. Očekujem da će sud postupati u skladu sa zakonom i da će donijeti presudu po kojoj će svi za koje se utvrdi da postoji odgovornost, dobiti adekvatnu kaznu – rekao je Čukanović.

 

PROČITAJTE I...

“Analizirajući zakonski tekst kao cjelinu, sa sigurnošću se može utvrditi da on ne predviđa izvođenje nastave u Kantonu Sarajevo na samo jednom od zvaničnih jezika. Ne može se nazivati diskriminacijom to što se nastava neće izvoditi na jeziku koji Ustavom i Zakonom nije priznat kao zvanični jezik. Niti jednim aktom nije utvrđeno postojanje jezika koji bi se imenovao kao ‘bosanski, hrvatski i srpski jezik’”

Edina Solak, Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine, Institut za jezik, Sarajevo, 2014. godine, 278 stranica Knjiga Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine Edine Solak među rijetkim je studijama ove vrste koje u obzir uzimaju literaturu i dokumente na osmanskom turskom jeziku. Pisana iz aspekta sociolingvistike, definirajući istovremeno šta je u jezičkoj politici pitanje struke a šta politike, studija na pregledan način predstavlja značaj i kontekst rasprava o jeziku u Bosni i Hercegovini u periodu koji obrađuje te ukazuje na činjenicu da se jezik u Bosni stoljećima nazivao bosanskim.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!