Pobjeda bh. radnika u Norveškoj

Ukoliko norveška inspekcija rada zaključi kako su ugovori “Umela” sa svojim uposlenicima sklopljeni na nezakonit način, suprotno norveškim zakonima, moglo bi se lahko desiti da “Umel” dobije zabranu poslovanja u Norveškoj.

Kanadska kompanija Valard obavezala se da nadoknadi sav novac koji su radnici iz BiH morali uplaćivati na osnovu „robovlasničkog ugovora“ matičnoj firmi Umel iz Tuzle. Valard je raskinuo ugovor sa Umelom i radnicima iz BiH ponudio nove ugovore kako bi radili za ovu kanadsku firmu na gradnji dalekovoda u na sjeverozapadu Norveške. Također, radnici će dobiti besplatnu pravnu pomoć kako bi se riješili ugovora s UMEL-om.

“Vrlo smo zadovoljni što je ovaj slučaj okončan na pravi način. Valard Construction preuzima odgovornost i osigurava da se nepošteni ugovori obustave, da se urede isplate plaća a bosanskim radnicima obećavaju dugoročni ugovori s tvrtkom Valard Construction“, kazala je izvršna potpredsjednica Statnetta, Elisabeth Vike Vardheim.

Epilog je to skanadala koji je proteklih mjesec dana potresao Norvešku. Naime, početkom septembra norveški mediji raspisali su se o aferi u čijem su središtu bila 22 radnika iz Bosne i Hercegovine koji u Norveškoj grade milionski vrijedan dalekovod. Naime, u ugovoru koji su potpisali stoji, između ostalog, kako polovicu plaće moraju davati svojoj matičnoj firmi u Tuzli. U protivnom, bit će vraćeni u BiH, a neki od njih tvrde kako im se prijeti da će im, ukoliko ne budu isplaćivali 50 procenata zarade, biti oduzimana imovina koju imaju u Tuzli.

“Statnett”, norveška verzija ovdašnjeg “Elektroprijenosa”, potpisala je ugovor s kanadskom firmom “Valard Constructing”, koja je zaposlila bosanske radnike preko njihove matične firme iz Tuzle. U ugovoru koji je svaki od radnika potpisao navodi se da su “zaposlenici dužni (…) prenijeti 50% svoje neto plaće zarađene u Norveškoj firmi koja ih je zaposlila”.

Iz kanadske firme tvrdili su kako oni s ovako sročenim ugovorima, koji su ilegalni po norveškim zakonima, nemaju nikakve veze. “Mi smo uredno isplatili bosansku firmu. Oni su ovamo poslali radnike koje smo zaposlili u našem norveškom odjelu i rade za norveške plaće. Nismo znali da postoji bilo kakav sporazum ispod stola o povratu novca”, kazao je norveškim novinarima direktor evropske filijale “Valarda” John Carroll. “To se ne može okarakterizirati nikako drugačije nego kao robovlasnički ugovor”, kaže norveški sindikalac Jan Olav Andersen. Carroll dalje tvrdi da njegova firma nije znala za postojanje ovakvih ugovora koji su, po njegovom mišljenju, kršenje “Valardovog” ugovora s bosanskom firmom iz Tuzle.

“OTPUSTIT ĆU LJUDE, NEKA OSTANU GORE”

Bosanska firma iz Tuzle zapravo je “Umel-Dalekovodmontaža”. Njezin direktor Nedžad Aščerić tvrdi za Stav kako je sve što je objavljeno u norveškim medijima neistina te stvar podmetanja konkurencije. “Smatram da to nije problem. ‘Statnett’ nema razumijevanja i meni nije jasno zašto. Radnici ne uplaćuju meni, uplaćuju sebi. Oni su ovdje osigurani, ovdje dobijaju plaću. Uplaćuju hiljadu eura, ostalo uzimaju sebi. Sada sam rekao da neću više tako raditi. Otpustit ću ljude, neka rade gore, šta me briga”, kaže Aščerić u razgovoru za Stav. “Norvežani, kao, štite ljudska prava, a ovamo traže da im neko što jeftinije radi. Ustvari, neko ljudima iz ‘Valarda’ potura, a to sada ide preko nas. Uvijek tu ima puno igara, između ‘Valarda’, ‘Dalekovoda’ iz Zagreba… Igrice su to.”

Sve je počelo sredinom augusta ove godine kada je “Statnettu” poslan mail o potencijalno nezakonito potpisanim ugovorima radnika koji grade elektranu na sjeverozapadu zemlje. Zaposlenici su radili za “Valard”, koji ih je, pak, angažirao kod svog partnera, tuzlanskog “Umela”. U dopisu je stajalo kako bh. radnici narednih pet godina moraju pola svoje plaće isplaćivati “Umelu”, da im se može zaplijeniti imovina ukoliko to ne urade te da ne smiju napustiti Norvešku bez dopuštenja “Umela”. Nakon što je reagirao “Statnett”, kanadska firma odmah je poslala direktora svojih evropskih operacija Johna Carrolla u Norvešku, koji je novinarima kazao kako nije imao pojma o ugovoru koji su radnici potpisali s “Umelom”.

“Prije nekoliko tjedana u ‘Valard’ je stigao anonimni e-mail, s kopijom poslanom ‘Statnettu’. U dodatku maila bila je kopija ugovora između bosanskog radnika i njegovog poslodavca u Bosni. Ovakav ugovor nam je bio nepoznat. Ovi ugovori su vrlo nepovoljni prema zaposlenicima i krše ‘Valardov’ ugovor s bosanskom firmom”, kazao je Carroll. On je dodao da je, nakon što je procijenjeno da su ugovori koje su potpisali radnici iz BiH u suprotnosti s ugovorom koji je “Valard” potpisao s “Umelom”, odmah tražio pojašnjenje u tuzlanskoj direkciji “Umela”. “Oni su nam kazali da moraju isplaćivati plaće i socijalne troškove u Bosni. O tome nas nisu prethodno obavijestili. Platili smo bosanskoj firmi kako bi nam poslali ove radnike. Zatim su oni zaposleni u norveškom odjelu za norveške nadnice i nismo bili svjesni bilo kojeg oblika sporazuma o povratu ispod stola”, tvrdi Carrol.

Aščerić, pak, tvrdi kako su svi radnici prije odlaska u Norvešku pristali potpisati tako koncipiran ugovor. “Svima im ‘Umel’ plaća ovdje zdravstveno i penzijsko osiguranje, ovdje primaju plaću dok su u Norveškoj. Plaću primaju čak i kada nema posla. To su gluposti. Nakon svih troškova koje imam, njima će ostati čistih tri hiljade maraka, ostat će im i plaća koju zarađuju regularno ovdje i svi su pristali raditi posao u Norveškoj.” Na pitanje da li je tačna konstatacija kako se radnicima prijeti oduzimanjem imovine, Aščerić kaže kako su to gluposti. “Pa nisam ja taj koji može oduzeti bilo kome imovinu. Ne znam o čemu uopće pričaju. Ugovor smo potpisali s Kanađanima, radnici su otišli gore i sve je čisto”, kaže Aščerić, tvrdeći kako konkurencija na ovaj način podmeće “Valardu”, ali i njegovoj kompaniji.

Ali, Stav je došao do nekoliko sagovornika u Norveškoj koji tvrde drugačije. Oni tvrde da su se i prije potpisivanja ugovora protivili tome da moraju pola zarađenog novca isplatiti “Umelu”. Međutim, rečeno im je da, “ako oni neće, ima ko hoće”, pa su zato i pristali na takve uvjete. “Postoji član 10. tog ugovora koji je potpisan, u kojem stoji da će, ako ne plate 50 procenata plaće ‘Umelu’, morati isplatiti odštetu od najmanje 20 hiljada maraka. Pravno, to je veoma zbunjujuće. Šta znači najmanje 20 hiljada? Pa to može značiti i 50 hiljada”, tvrdi sagovornik Stava. Dalje, ukoliko ne budu u mogućnosti isplatiti tu odštetu, kaže naš sagovornik, zaplijenit će im se imovina koju posjeduju te vrijednosti. “Oni jednostavno nisu imali izbora, dovedeni su pred svršen čin ukoliko su htjeli raditi u Norveškoj.”

Aščerić, naravno, tvrdi drugačije. “Jedan dio plate uplaćuje se firmi. Firma im ovdje uplaćuje plaću, uplaćuje im osiguranje, penziono, socijalno, zdravstveno. U slučaju da se povrijede, oni ovdje dođu da se liječe. Liječe se o trošku firme, ne liječe se o trošku Norveške. Oni su mjesec i po dana gore i sada je došao ‘Statnett’ da priča. Šta će pričati? Ja radim 40 godina. Sada se to medijski pokušava napuhati, a, ustvari, neko to ‘Valardu’ potura”, kaže direktor “Umela”. “'Valard’ je dobio posao koji su mnogi htjeli. To je milionski vrijedan posao. Sada se tu pojavljuju neke prljave igre”, kaže Aščerić, zaključujući: “Oni ovdje zarade platu i još gore zarade tri hiljade. Ja ih ovdje dočekam, plaćene su im karte i dobiju tri hiljade. I još ovdje oko 700 maraka. Naravno da je neko od radnika pokazao ugovor gore. Pa sve su to igrice. Po meni, nema tu nikakvog problema. Ja sam ih zvao da dođu ovdje, da pogledaju šta im treba. Ne vidim nikakav problem. Norvežani ne trebaju glumiti radničku majku, o radnicima se brinem ja. Oni su gore mjesec dana i pametuju. Šta će sutra kada ne bude posla, kada ga šutnu? Od čega će živjeti?”

U međuvremenu, tvrdi sagovornik Stava, isplivalo je još nekoliko detalja koji su bili zanimljivi norveškim vlastima. Naime, radnicima je, kako se tvrdi, naloženo da pola plaće uplaćuju na devizni račun tuzlanske firme. Norveške banke to nisu dopustile jer je takva uplata, bez valjanog obrazloženja, po tamošnjim pravilima poslovanja, protuzakonita. “Onda je radnicima rečeno da otvore račune na svoje ime u Bosni i da na njih uplaćuju novac, a da onda neko od njihove rodbine to podiže i odnosi u ‘Umel'”, tvrdi sagovornik Stava.

OZBILJNE DEVIJACIJE

Kako nezvanično saznaje Stav, saradnja “Valarda” i “Umela” traje već godinama. Zajedno su obavljali nekoliko velikih poslova u Evropi i na sjeveru Amerike. “Umel” je svoje radnike slao na gradilišta u Kanadi, Albaniji, Makedoniji, na Kosovu. Prije četiri godine na Kosovu, prilikom rušenja dalekovoda, poginula su dva radnika “Umela” tokom radova na autoputu “Ibrahim Rugova”. Jedan je poginuo na licu mjesta, dok je drugi radnik preminuo nekoliko sati kasnije u bolnici u Prištini. Jedan od nesretnih radnika nastradao je prilikom odrona zemlje u rupi temelja za dalekovod. Navodno, nesreća se desila zbog nekorištenja tzv. “razupora” za zaštitu od odrona zemlje. Nejasno je ostalo da li je izdato upozorenje za obavezno korištenje ove vrste zaštite na radu i da li je ono uopće ispoštovano.

Kanadski “Valard” odnedavno ima svoju podružnicu u Zagrebu i u Norveškoj. Podružnice uglavnom vode bivši radnici zagrebačke firme “Dalekovoda”. Bivši član uprave “Dalekovoda” Branimir Alujević godinama je na sličnim poslovima sarađivao s “Umelom”, uglavnom angažirajući tuzlansku firmu kao kooperanta. Branimir Alujević sada radi za “Valard”, pa je saradnja nastavljane angažiranjem “Umela” za posao u Norveškoj. Ukoliko norveška inspekcija rada zaključi kako su ugovori “Umela” sa svojim uposlenicima sklopljeni na nezakonit način, suprotno norveškim zakonima, moglo bi se lahko desiti da “Umel” dobije zabranu poslovanja u Norveškoj.

PROČITAJTE I...

Od novoosnovanih kompanija, najviše radnika zaposlio je “Boxmark Leather”, Lukavac – 422, “Sport Plus Win”, Novi Travnik – 232, “Koala Automotive”, Tuzla – 216, “Torre Nova”, Gradačac – 214, “Progetti Bosnia”, Tuzla – 183, “Elin Motors Bosnia”, Živinice – 153, “Hattrick”, Vitez – 151, “Atena”, Novi Travnik – 149, “Central osiguranje”, Sarajevo – 148 i INZ, Zenica – 109

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!