Plaše li se povratnici u istočnoj Bosni novih sukoba

Zasad nema problema, povratnici mirno žive, niko ih ne dira, ali kako se približava 25. septembar mogu se očekivati i problemi, barem sitne provokacije. Povratnici poručuju da neće dopustiti da ih zmija ugrize dva puta iz iste rupe

Hoće li biti rata? Ovo je najčešće pitanje koje se posljednjih dana postavlja u BiH, ali i u susjednim zemljama. Ako je suditi prema tome koliko je komentara na društvenim mrežama u kojima građani govore o ratu, željeli ga ili ne, očito je da su u strahu. Čini se da će se strah i panika od eventualnih novih sukoba u BiH povećavati kako se približava 25. septembar, referendum o 9. januaru, Danu Republike Srpske.

O ratu ne pitaju samo građani, pitaju i diplomate. Prije nekoliko dana u ambasadi jedne zapadne države, koja je ujedno i garant provođenja Daytonskog mirovnog sporazuma, održan je sastanak s direktorima i vlasnicima firmi, uglavnom informacijsko-komunikacijskih, gdje su bili pitani: “Hoće li biti rata?”

Smirivanju tenzija u državi i mirnijim snovima njenih građana nije doprinijela ni antiteroristička vježba MUP-ova Srbije i Republike Srpske na Drini, nedaleko od graničnog prijelaza Šepak. U svakom slučaju, podizanje tenzija poslovično donosi probleme, posebno povratnicima, oni su prvi na meti i za opsovati, i za pretući, uplašiti, uvrijediti, ubiti… Zato smo baš njih pitali boje li se zbog dizanja tenzija uoči referenduma, policijskih vježbi… Dira li ih ko?

Na ulazu u Zvornik iz pravca Bratunca s desne strane na obali Drine smjestilo se naselje Divič. Kada uđete u naselje i pogledate kuće kako su uređene, mali park pored igrališta i samo igralište, uopće nemate utisak da je tu nekada bio rat.

Na ulici sretosmo Ismaila Džihića. U prošlom je ratu on 423 dana proveo u logoru. Kaže nam da se ne boji, nema straha. Da se plašio, ne bi se vratio u Divič nakon više od godinu u logoru, nakon mučenja, prebijanja…

“Da se bojim, ja bih otišao, ili da osjetim da se nešto dešava, otišao bih. Ne čuvam više nikoga”, priča Ismail naslonjen na svoj stari bicikl. Dodaje da su ljudi malo uznemireni, nije im svejedno sve ovo što se dešava. “Tako je bilo i 1991. Sve vježbe, vježbe… i znamo kako je završilo”, kaže Ismail zvani Smajo.

Nastavismo dalje. U jednoj avliji čovjek radi s aparatom za varenje. Iskre frcaju na sve strane. Vidjevši nas, ostavlja aparat, uzima pivo i sjeda na posljednje automobilsko sjedište koje stoji odmah kod ulaza u avliju. Safet Pezerović. Tako se zove.

Priča nam da je ranije bilo sitnih problema kada su se tek počeli vraćati u Divič, ali sada ništa. “Nema nikakvih provokacija. Odem i u Zvornik, ni dolje nema nikakvih problema”, kazuje nam Safet i dodaje da nema više Bošnjaka u Zvorniku, vrlo malo, prodali i izmijenjali kuće i stanove za bagatelu.

(Cijeli tekst pročitajte u novom broju magazina Stav, koji je u prodaji od 7. septembra)

PROČITAJTE I...

Imao sam sreću da sam poznavao Aliju Izetbegovića i svjedočio nekim događajima. Necmettin Erbakan je 1990. imao veliki kongres Refah partije u Ankari i tada je Alija s njim imao sastanak. No, tada je upoznao i Recepa Tayyipa Erdoğana, koji nije imao visoku političku funkciju, a kada se vratio u Sarajevo, na sastanku SDA je rekao da je Kongres lijepo prošao te da je imao lijep sastanak s Erbakanom, ali da im nosi jedan muštuluk

Nekadašnji komandant 7. muslimanske brigade Šerif Patković danas je predsjedavajući Koordinacije boračke organizacije Armije RBiH, koja okuplja Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja, Savez demobilisanih boraca u FBiH, organizaciju Porodica šehida i poginulih boraca i Savez ratnih vojnih invalida. Aktivan je u upravnim odborima fondacija za pravnu pomoć borcima Armije RBiH i za stambeno zbrinjavanje boračke populacije u FBiH. S komandantom smo razgovarali povodom oslobađajuće presude Naseru Oriću, ali i reakcije koju je uputio ispred koordinacije koju vodi na, za borce, neprihvatljivo imenovanje Svetlane Cenić na poziciju predsjednice Nadzornog odbora BH Telecoma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!