Piramida zla

Kukić je Radončiću obećao glasove svoje podaničke i klijentelističke mreže ne bi li kako ovaj konačno uspio u svojoj “potrazi za zlatnim runom”, tj. ulaskom u Predsjedništvo BiH.

 

Nakon što je u okviru predizborne kampanje Fahrudin Radončić posjetio Banoviće, te se pozitivno izjasnio u vezi s Kukićevim feudalnim projektom PDA, uslijedilo je oglašavanje iz ove stranke.

Poručili su da je Radončić njihov favorit za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Naravno, riječ je o već dogovorenoj predstavi i davno usklađenim izjavama. No, zanimljivo je koliko se zlokobnosti i primitivne političke kulture krije u takvim razmjenama nježnosti.

Radončić ne samo da je kroz poruka koje je poslao iz Banovića oponašao već poznati jezik Kukićevog lokal-patriotizma, gdje se pod terminom lokal podrazumijevaju isključivo Kukić i uski krug osoba u klijentelističkom odnosu s njim, on je u suštini javno poručio da će uraditi ono što je SDA rezolutno odbila – hraniti Kukićeve apetite, te mu dopustiti da i dalje terorizira i ekonomski iscrpljuje sredinu u kojoj je postao gotovo pa suvereni vladar.

Kao protuuslugu, Kukić je Radončiću obećao glasove svoje podaničke i klijentelističke mreže ne bi li kako ovaj konačno uspio u svojoj “potrazi za zlatnim runom”, tj. ulaskom u Predsjedništvo BiH.

Sad možemo vidjeti gotovo shematski prikaz takve priželjkivane feudalne hijerarhije: Radončić na vrhu, odakle bi upravljao dispenzacijom državnih funkcija i titula, povoljnih ugovora i raznih olakšica, a ispod njega regionalni i općinski kneževi koji bi bili zakon sebi samima te autokratski i čvrstom rukom vladali lokalnim sredinama i bivali nagrađivani s vrha u skladu s tim koliko podržavaju svog suverena.

A, naravno, narod i obični svijet imali bi tretman kakav imaju svi oni koji su nisko rangirani u današnjim Radončićevim ili Kukićevim organizacijama – kmetovski.

PROČITAJTE I...

Propusti ili zloupotrebe koje su pojedinci činili u prethodnom periodu vješto su korišteni da se pokuša demonizirati cijela jedna politika. A posebno bi bilo zanimljivo napraviti analizu kako to da je najglasniji u online napadima na prethodnu vlast čovjek koji je u Sarajevu bio njen glavni protagonist, do prije godinu prva violina izvršne vlasti, a danas skupštinski vođa

Radnička partija Kurdistana (PKK) teorijski je priznata kao teroristička organizacija od EU i SAD, dok praksa, najblaže rečeno, govori drugačije. PKK je od osnivanja 1978. promijenio više sponzora, počev od Sovjetskog Saveza kao glavnog, Sirije kao gostoprimca, Grčke kao simpatizera itd., da bi se posljednjih decenija čvrsto ugnijezdio u jasle Zapada. Da, tog istog na čijim se listama terorističkih organizacija nalazi. U praksi je jedino za Tursku PKK zaista teroristička organizacija

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!