Označiti Radončića kao “Šćepu” nije kleveta

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Tempirano, na isteku posljednjeg dana i posljednjih sati kampanje političkih stranaka pred izbore održane 7. oktobra 2018. godine, predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić gostovao je na Face TV. Sve je izgledalo da je Radončić sebi osigurao da u predizbornoj kampanji ima posljednju riječ, kako se poslije njegovog nastupa na Face TV, a prije glasanja, zbog nastanka predizborne šutnje ne bi mogao pojaviti demanti na njegove teške laži protiv SDA i njenog predsjednika Izetbegovića.

U tom intervjuu voditelj Senad Hadžifejzović tražio je da Radončić odgovori na optužbe da je bio tajni agent KOS-a pod tajnim imenom “Šćepo”. Odgovarajući na to pitanje, Radončić je pokazivao neke papire i tvrdio da ima pravosnažne presude o tome da je neistinitu tezu o njemu kao saradniku KOS-a plasirao Fikret Muslimović, kojeg je uvredljivo nazivao “kosovcem”, iako dobro zna da je Muslimović general Armije RBiH koji je prije rata bio oficir u Službi vojne bezbednosti JNA, a u toku odbrane RBiH (1992–1995) u Generalštabu bio je načelnik Uprave sigurnosti, načelnik Uprave za moral i savjetnik u Predsjedništvu RBiH za vojna pitanja.

Međutim, Radončić je, prema svojoj ustaljenoj propagandi, prikrivao činjenice ili je činjenice iskrivljeno predstavljao. U presudi Općinskog suda u Sarajevu od 23. maja 2017. godine stoji niz izjava i svjedočenja koja govore upravo suprotno od Radončićeve tvrdnje u intervjuu za Face TV. Jedan od svjedoka izjavio je da je 1994. godine, kada je došao u Sarajevo, Mustafa Čandić, putem pismene izjave date Službi vojne bezbjednosti Armije RBiH, iznio svoja saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik KOS-a pod pseudonimom, odnosno tajnim imenom “Šćepo”, uz čuđenje kako je Radončić kao takav mogao biti u Generalštabu Armije RBiH. Svjedoci su na Sudu potvrdili da je ta informacija koju je dao Čandić o Radončiću za Službu vojne bezbjednosti Armije RBiH bila vrlo interesantna. Čandić je kao svjedok potvrdio i bliže objasnio sve što su iznosili drugi svjedoci. Objasnio je niz detalja iz ličnih zapažanja o saradnji Fahrudina Radončića sa Službom vojne bezbednosti bivše JNA, a do takvih saznanja Čandić je došao neposrednim uvidom jer je radio u Beogradu kao oficir u toj službi. Najbitniji sadržaji iz Čandićevog i drugih svjedočenja navedeni su u presudi kojom je Radončić mahao obmanjujući javnost.

Prema tome, Radončić je u intervjuu Senadu Hadžifejzoviću iznio laž, prikrivajući da u papirima koje pokazuje javnosti stoji zaključak Suda da je Muslimović imao osnova da u svojoj knjizi napiše činjenice iz iskaza svjedoka da je Radončić bio saradnik KOS-a i da je u tom svojstvu imao tajno ime (pseudonim) “Šćepo”, pa da se to Muslimovićevo pisanje ne može smatrati klevetom. Muslimović je u svoju odbranu od Radončićevih optužbi pred Sudom iznio niz dokumenata koji potvrđuju ono što je o Radončiću kao o saradniku “Šćepi” napisao u svojoj knjizi. Sadržaj tih dokumenata Radončić nije mogao osporiti niti je osporavao, ali je isticao da ta dokumenta nisu upotrebljiva za postupak na Sudu jer s njih nije skinuta klauzula stroge povjerljivosti. Proizlazi da sve što je o tome Radončić iznosio u intervjuu sa Senadom Hadžifejzovićem i da papiri kojima je mahao pred TV kamerom nisu nikakav sudski dokaz da on nije bio KOS-ov agent pod kodnim imenom “Šćepo”.

U ovoj presudi također se navodi kako je svjedok Armin Cibra, nekadašnji lični vozač i pratilac Fahrudina Radončića, kazao da se Radončić družio s Naserom Keljmendijem, te kako je on lično vidio da su se grlili i ljubili u hodniku Hotela “Casagrande”. “Isto tako, Keljmendi je dolazio u kabinet kod Radončića s Ekremom Lekićem više puta, kao i u kuglanu, te na 15. sprat rotirajućeg restorana Hotela ‘Radon Plaza’, gdje bi se više puta sastajao s Radončićem, Senadom Šahinpašićem Šajom, Ekremom Lekićem i Šejlom Turković. Također mu je poznato da je od Nasera Keljmendija Fahrudin Radončić kupio tri vozila koje je svjedok (Cibra) preuzeo u ‘Casagrande’, i to džipa Grand Cherokee, a dva Audija A8 također je kupio od Nasera Keljmendija. (…) Svjedok (Cibra) je izjavio da je bio na svjedočenju od 12. do 19. septembra 2015. godine, te da je svjedočio organiziranju i ubistvu Ramiza Delalića u Sarajevu, kao i Radončićevih i Keljmendijevih susreta”, stoji u ovoj presudi.

U istoj presudi piše i to da je u Muslimovićevoj knjizi i dokumentima koje je predstavljao u četvrtom dijelu knjige (Lažovi i ubice) navedeno da je Fahrudin Radončić tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu podstrekivao Ramiza Delalića Ćelu da izvrši likvidaciju Muslimovića, odnosno, nagovarao ga da ubije Fikreta Muslimovića.

Na osnovu takvih dokumenata, čija je autentičnost nepobitna, u intervjuu kojeg je Fikret Muslimović 2017. godine dao za Stav, broj 141, objasnio je “da sve ono što je Radončić radio i što i danas radi pripada metodologiji i sadržajima djelovanja osoba koje su oslonci stranim obavještajnim službama, kojima je cilj da u sredinama bošnjačkog naroda ima što više nereda, sukoba, sumnjičenja, kleveta, mržnje i razdora”.

“To pripada metodologiji specijalnog rata. Radončić je toliko očitog zla nanio društvu i državi Bosni i Hercegovini da zaprepašćuje činjenica da neki patrioti BiH mogu na izborima glasati za njega. To je ilustracija kakvu štetu proizvode mediji pod kontrolom Radončića. U jednom sudskom predmetu kroz obrazloženje presude navedeno je da sam ja imao osnova za pisanje u svojoj knjizi da je Radončić bio saradnik Službe vojne bezbednosti s tajnim imenom ‘Šćepo’. O tome postoje uvjerljiva svjedočenja koja su precizno poznata široj javnosti. Također, u knjizi Lažovi i ubice predstavio sam razna dokumenta koja potvrđuju da je Radončić upleten u izazivanje nereda i sukoba između pojedinih dijelova sistema odbrane RBiH u toku najteže ratne 1993. godine, da je podstrekivao na ubistva, da je Radončić bio saradnik Službe bezbednosti JNA s tajnim imenom ‘Šćepo’ i slično. Žao mi je što prilikom pisanja knjige Lažovi i ubice nisam imao Radončićevo pismo prijetnje ubistvom Harisa Silajdžića, ali znam da su dokumenta o tome sada poznata javnosti. Radončić je Silajdžiću putem pisma zaprijetio da će biti ubijen po zakonu Leke Dukađinija iz 15. stoljeća. Građanima ove zemlje sve to treba objasniti, pa neka odluče da li je patriotski ili ne takvom Radončiću dati svoj glas, da li BiH treba ići unatrag u 15. stoljeće, u pravni sistem krvne osvete Leke Dukađinija, ili treba ići u evropsku budućnost”, stoji u ovom intervjuu.

Muslimović je dodao da je Radončićeva propaganda veoma surova, te da je riječ o sadisti koji želi ljude psihološki i moralno uništiti.

“Suvišno je da ukazujem da je Fahrudin Radončić glavni nosilac izazivanja, širenja i produbljivanja moralne i političke krize i negativnog stanja među Bošnjacima. Patriotske snage odgovorne su da narodu objasne karakter Radončićeve destrukcije. Ako društveni i politički faktori ispune tu vrstu svoje odgovornosti, onda ostaje samo odgovornost na narodu. Ako se problem Fahrudina Radončića ne objasni narodu, onda za posljedice nije odgovoran narod, već će biti odgovorni politički i društveni faktori koji su trebali a nisu narod osvijestili o opasnostima Radončićevog neprijateljskog djelovanja. Moj vrijednosni sud o njemu jeste da je on vrlo, vrlo opasna osoba. Zaštita od Radončićeve propagande nije više političko pitanje, već je važno pitanje moralnosti, etičnosti i odgovornosti Bošnjaka. Oni koji podržavaju Radončićevu propagandu snosili bi odgovornost za eventualnu propast države BiH, što patrioti neće dozvoliti”, poručio je Muslimović o Radončiću prošle godine.

Narod je patriotskim refleksom odgovorio i treći put zaredom prepoznao Fahrudina Radončića kao “Šćepu” kojem neće dati u ruke svoju sudbinu i sudbinu svoje države. Predsjednik i osnivač SBB-a završio je ovaj put na trećem mjestu, sa svega 74.178 glasova. Osvojio ih je tri puta manje nego prije četiri godine. A da nije bilo glasova Kukićeve PDA, vjerovatno bi bio i četvrti, iza političkog anonimusa Mirsada Hadžikadića. Nakon ovog izbornog debakla, vjerovati je da je i sam Randočić svjestan svog političkog kraja.

PROČITAJTE I...

Instrukcija resornog ministarstva u Vladi KS ne samo da je dobra i zakonita nego je u skladu s najvišim demokratskim principima i standardima kakvi se primjenjuju u svakom slobodnom i pluralnom društvu. A šta njena primjena znači u školskoj praksi? Nastava maternjeg jezika odvijat će se kao i ranije. Predavat će isti nastavnici i profesori, a učenici će ići u isto odjeljenje, zajedno kao i do sada, bez obzira na to da li im je maternji jezik srpski, hrvatski ili bosanski. Međutim, prilikom obrade nastavnih jedinica koje se tiču standardnojezičke norme nastavnici će voditi računa o izboru svakog učenika

Kako smo na stranicama ovog sedmičnika naglašavali, nacionalne su stranke po definiciji građanske ako im je program baziran na načelima liberalne demokratije i ljudskim pravima i da se u sklop građanskih prava uvrštava i pravo na slobodnu upotrebu jezika koje uključuje školovanje na svom jeziku. To pravo još ne ostvaruju građani bošnjačke nacionalnosti u RS-u niti u kantonima s hrvatskom većinom u Federaciji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!