Oteto, prokleto

Iako pokušavaju prijetnjama ostati na posjedu, Glišići, vlasnici nekakve fudbalske škole “Džaja”, morat će napustiti imovinu koja je u vlasništvu lokalnog FK “Jedinstva”, odnosno banjalučkih Bošnjaka protjeranih iz tog grada

Minama i prijetnjama Milivoje i Dado Glišić spriječili su početkom ove sedmice njihovu deložaciju s posjeda u banjalučkom naselju Vrbanja. Deložacija je odgođena, no kad-tad će morati biti izvršena. Iako pokušavaju prijetnjama ostati na posjedu, Glišići, vlasnici nekakve fudbalske škole “Džaja”, morat će napustiti imovinu koja je u vlasništvu lokalnog FK “Jedinstva”, odnosno banjalučkih Bošnjaka protjeranih iz tog grada. Zemlja je u vlasništvu Vrbanjaca od 1953. godine, a oduzeta im je 1994. godine.

Glišići su u posjed ušli nakon “dogovora” sa FK “Borac”, koji im je tako pokušao kompenzirati navodni dug od prvo milion, pa 600, pa na kraju 250 hiljada maraka. Prije dvije godine “Jedinstvo” je dobilo prvostepenu, zatim drugostepenu, pa na kraju i presudu Vrhovnog suda RS‑a da im se zemljište vrati. Stvar s deložacijom Glišića samo je djelić priče o otimačini bošnjačke imovine u RS‑u tokom ratnih godina. Naime, povratnici u Vrbanju vodili su godinama bitku za povrat svoje zemlje i na kraju su uspjeli.

Imovinu u predgrađu Banja Luke Glišići su uzurpirali na osnovu lažnih dokumenata. Jedinstvo je 2009. godine tražilo povrat imovine i slučaj dobilo na sudu. U januaru ove godine uspješno su sudski dobili proces o brisanju društvene svojine sa svog posjeda. Sve sudske instance u RS‑u potvrdile su presude i vratile imovinu u posjed “Jedinstva”. Jasno je da Glišić i njegov klub “Džaja” nemaju dozvolu za ulazak na stadion “Jedinstva”, da nemaju dozvolu za gradnju na stadionu te da nemaju dozvolu za gradnju bilo kakvih objekata u tuđem posjedu.

Protiv Glišića je u Banjoj Luci podneseno nekoliko krivičnih prijava, od krađe struje na stadionu, preko falsificiranja isprava, pa sve do prodaje tuđe imovine. “Ponovo naglašavamo činjenicu da su naši pradjedovi igrali fudbal na tom stadionu, da su naši djedovi gradili objekte na tom stadionu, da su naši očevi ponosno decenijama nosili na prsima ime ‘Jedinstva Vrbanja’ i da će naša djeca nastaviti tu tradiciju koja je počela još davne 1936. godine i da se mi vraćamo svojoj kući”, saopćili su prije nekoliko dana povratnici u Vrbanju.

Sve je, dakle, jasno. Osim datuma nove deložacije i konačnog tjeranja uzurpatora njihove imovine.

PROČITAJTE I...

: “Više od osam hiljada muslimanskih muškaraca eliminirano je od formacija bosanskih Srba nakon pada Srebrenice. U suđenjima održanim poslije rata čula su se ponovo užasna pravdanja o tome da je samo 'izvršavano naređenje'. Predsjednik Srbije Slobodan Milošević optužen je za ili izravno ili prešutno odobravanje pokolja izvršenog po naređenju zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića. Ako razmatramo ova zvjerstva u svjetlu ideja Hannah Arendt, nalazimo da je teško odbaciti srpske vojnike kao tek nezasite krvožedne fanatike, već gledati na njih kao na moderne Evropljane koji nisu daleko od nas ovdje i sada”

Radenko Abazović odluči da se priključi Armiji RBiH. Samo nekoliko dana nakon toga, u velikim i dramatičnim bitkama na Stupu Abazović gine kao član posade našeg transportera. To je bila nevjerovatna situacija. Transporter je bio u borbi, a minobacačka granata s položaja Vojske RS, dok se transporter kretao velikom brzinom, uletjela je kroz otvor, kupolu transportera i ubila čitavu posadu. A što je još više nevjerovatno – Radenka Abazovića ukopali su u onaj isti grob koji je on samo nekoliko dana prije toga iskopao”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!