Oteto, prokleto

Iako pokušavaju prijetnjama ostati na posjedu, Glišići, vlasnici nekakve fudbalske škole “Džaja”, morat će napustiti imovinu koja je u vlasništvu lokalnog FK “Jedinstva”, odnosno banjalučkih Bošnjaka protjeranih iz tog grada

Minama i prijetnjama Milivoje i Dado Glišić spriječili su početkom ove sedmice njihovu deložaciju s posjeda u banjalučkom naselju Vrbanja. Deložacija je odgođena, no kad-tad će morati biti izvršena. Iako pokušavaju prijetnjama ostati na posjedu, Glišići, vlasnici nekakve fudbalske škole “Džaja”, morat će napustiti imovinu koja je u vlasništvu lokalnog FK “Jedinstva”, odnosno banjalučkih Bošnjaka protjeranih iz tog grada. Zemlja je u vlasništvu Vrbanjaca od 1953. godine, a oduzeta im je 1994. godine.

Glišići su u posjed ušli nakon “dogovora” sa FK “Borac”, koji im je tako pokušao kompenzirati navodni dug od prvo milion, pa 600, pa na kraju 250 hiljada maraka. Prije dvije godine “Jedinstvo” je dobilo prvostepenu, zatim drugostepenu, pa na kraju i presudu Vrhovnog suda RS‑a da im se zemljište vrati. Stvar s deložacijom Glišića samo je djelić priče o otimačini bošnjačke imovine u RS‑u tokom ratnih godina. Naime, povratnici u Vrbanju vodili su godinama bitku za povrat svoje zemlje i na kraju su uspjeli.

Imovinu u predgrađu Banja Luke Glišići su uzurpirali na osnovu lažnih dokumenata. Jedinstvo je 2009. godine tražilo povrat imovine i slučaj dobilo na sudu. U januaru ove godine uspješno su sudski dobili proces o brisanju društvene svojine sa svog posjeda. Sve sudske instance u RS‑u potvrdile su presude i vratile imovinu u posjed “Jedinstva”. Jasno je da Glišić i njegov klub “Džaja” nemaju dozvolu za ulazak na stadion “Jedinstva”, da nemaju dozvolu za gradnju na stadionu te da nemaju dozvolu za gradnju bilo kakvih objekata u tuđem posjedu.

Protiv Glišića je u Banjoj Luci podneseno nekoliko krivičnih prijava, od krađe struje na stadionu, preko falsificiranja isprava, pa sve do prodaje tuđe imovine. “Ponovo naglašavamo činjenicu da su naši pradjedovi igrali fudbal na tom stadionu, da su naši djedovi gradili objekte na tom stadionu, da su naši očevi ponosno decenijama nosili na prsima ime ‘Jedinstva Vrbanja’ i da će naša djeca nastaviti tu tradiciju koja je počela još davne 1936. godine i da se mi vraćamo svojoj kući”, saopćili su prije nekoliko dana povratnici u Vrbanju.

Sve je, dakle, jasno. Osim datuma nove deložacije i konačnog tjeranja uzurpatora njihove imovine.

PROČITAJTE I...

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

Nisam na početku napomenuo, ali nije ni važno, hodža je bio momak, možda i pušćenac. Uglavnom, žene uzase nije imao pa se počelo govorkati kako je hodža već bacio oko na ovu, pa na onu. Po narodu je hodža svakog dana begenisao drugu. Zbilja je, ipak, bila drugačija. Sigurno ste pomislili kako nije begenisao nijednu. Niste u pravu, ali ću vas opet iznenaditi. Hodža se do ušiju zatreskao, ali ne u jednu nego u dvije, i to, nećete vjerovati, rođene sestre. Znam da se čudite, ali vam pripovijedam sve kako je bilo i kako je do mene stiglo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!