Oteto, prokleto

Iako pokušavaju prijetnjama ostati na posjedu, Glišići, vlasnici nekakve fudbalske škole “Džaja”, morat će napustiti imovinu koja je u vlasništvu lokalnog FK “Jedinstva”, odnosno banjalučkih Bošnjaka protjeranih iz tog grada

Minama i prijetnjama Milivoje i Dado Glišić spriječili su početkom ove sedmice njihovu deložaciju s posjeda u banjalučkom naselju Vrbanja. Deložacija je odgođena, no kad-tad će morati biti izvršena. Iako pokušavaju prijetnjama ostati na posjedu, Glišići, vlasnici nekakve fudbalske škole “Džaja”, morat će napustiti imovinu koja je u vlasništvu lokalnog FK “Jedinstva”, odnosno banjalučkih Bošnjaka protjeranih iz tog grada. Zemlja je u vlasništvu Vrbanjaca od 1953. godine, a oduzeta im je 1994. godine.

Glišići su u posjed ušli nakon “dogovora” sa FK “Borac”, koji im je tako pokušao kompenzirati navodni dug od prvo milion, pa 600, pa na kraju 250 hiljada maraka. Prije dvije godine “Jedinstvo” je dobilo prvostepenu, zatim drugostepenu, pa na kraju i presudu Vrhovnog suda RS‑a da im se zemljište vrati. Stvar s deložacijom Glišića samo je djelić priče o otimačini bošnjačke imovine u RS‑u tokom ratnih godina. Naime, povratnici u Vrbanju vodili su godinama bitku za povrat svoje zemlje i na kraju su uspjeli.

Imovinu u predgrađu Banja Luke Glišići su uzurpirali na osnovu lažnih dokumenata. Jedinstvo je 2009. godine tražilo povrat imovine i slučaj dobilo na sudu. U januaru ove godine uspješno su sudski dobili proces o brisanju društvene svojine sa svog posjeda. Sve sudske instance u RS‑u potvrdile su presude i vratile imovinu u posjed “Jedinstva”. Jasno je da Glišić i njegov klub “Džaja” nemaju dozvolu za ulazak na stadion “Jedinstva”, da nemaju dozvolu za gradnju na stadionu te da nemaju dozvolu za gradnju bilo kakvih objekata u tuđem posjedu.

Protiv Glišića je u Banjoj Luci podneseno nekoliko krivičnih prijava, od krađe struje na stadionu, preko falsificiranja isprava, pa sve do prodaje tuđe imovine. “Ponovo naglašavamo činjenicu da su naši pradjedovi igrali fudbal na tom stadionu, da su naši djedovi gradili objekte na tom stadionu, da su naši očevi ponosno decenijama nosili na prsima ime ‘Jedinstva Vrbanja’ i da će naša djeca nastaviti tu tradiciju koja je počela još davne 1936. godine i da se mi vraćamo svojoj kući”, saopćili su prije nekoliko dana povratnici u Vrbanju.

Sve je, dakle, jasno. Osim datuma nove deložacije i konačnog tjeranja uzurpatora njihove imovine.

PROČITAJTE I...

Nije potpuno jasno kako je Jezerski dobio ime. Je li obližnja ponornica nekada u prošlosti ostala bez svog ponora pretvarajući prostranu kotlinu u jezero, ili su močvarne doline ljudima izgledale kao neko presahlo jezero nad kojim stražari grad Jezerski, može se samo nagađati. Ime je sraslo s pitomim krajolikom. Osim ponornice, tu je i velika spilja u kojoj se stanovništvo često skrivalo pred osvajačima

Stari most još uvijek čvršće razdvaja obale Neretve nego što ih povezuje, višegradska se ćuprija, ovisno o uglu gledanja, doživljava ili samo kao stratište ili samo kao postmodernistički, dakle disneylandski apokrifan legat jugoslovenskog nobelovca. A Arslanagića se most ugiba pod teretom kamene ploče na kojoj je uklesano jedno ime, također apokrifno, koje s ovim zdanjem nikakve veze nema

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!