OSNOV ENTITETA RS GENOCIDAN JE PO PRESUDI HAŠKOG TRIBUNALA IZ 2007. GODINE

Oni su mene predstavili i napali kao nekoga ko mrzi Srbe, kao neku neznalicu koja ne zna šta priča, a posebno zbog ponavljanja činjenice da je osnov entiteta RS genocidan po presudi Haškog tribunala iz 2007. godine. Na sličan su način demonizirali i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, koji je ustvari najviše izložen omalovažavajućim napadima nemoralnog medijskog cinizma. Medijski teroristi bi nas ušutkali i prisilili da šutimo o tome. Naša je ljudska obaveza da govorimo istinu i na njoj istrajavamo bez obzira na sve! Princip je ljudski – istinu govori i ne boj se

Razgovarao: Ismet ISAKOVIĆ

STAV: Ovih dana svjedoci smo udaraca koje ste primili od srpskih režimskih medija, zajedno s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem. Šta oni nama poručuju, odnosno našoj politici i našim predstavnicima kulturnih institucija? Trebamo li, možda, šutjeti? Vjerujete li da su spremni na bilo kakav oblik katarze? 

LAVIĆ: Nevjerovatno je s kojim bezobrazlukom propagandni cinički žurnalizam pod Dodikovom palicom obrće stavove ljudi, podmeće iskaze, “zamjenjuje teze”, maloumno insistira na glupim premisama, manipulira ljudima, svisoka se odnosi prema ljudima i onda olahko proglasi čovjeka srbomrscem ili nečim sličnim. Jasno je da taj vid žurnalizma i propagandnog djelovanja služi za zastrašivanje srpskog naroda u entitetu RS i produživanje konfliktnog stanja među građanima Bosne i Hercegovine. On hoće da nametne šutnju pred zlom i nemoralom. Tako, naprimjer, njima je potreban neki opasni “islamski fundamentalista” i “radikalni musliman” koji će služiti za zastrašivanje “celokupnog srpstva”, kao da ja kao Bošnjak nemam prečeg posla u životu nego da mrzim “srpski narod”! Niko normalan ne bi trebao povjerovati u to da pojedinac može imati odnos mržnje prema cijelom narodu. Taj velikosrbijanski žurnalistički model manipulacije nije nikakva nova tehnika održavanja neprijateljstva, poticanja straha, potiskivanja individualnog mišljenja, zaglupljivanja masa ljudi, stvaranja teorije zavjere i slično, jer je sasvim vidljivo da srbijansko-bosanskosrpska politika nije napustila luđačke snove Miloševića i Karadžića i predloška SANU u Memorandumu iz 1986. Vučić se totalno izgubio oko Bosne i Bošnjaka. On naprosto ne zna šta bi uradio sa svim onim što je pokrenuto devedesetih godina u disoluciji Jugoslavije.

STAV: Prije neki dan poslali ste pismo Siniši Mihailoviću, glavnom i odgovornom uredniku RTRS-a. Povod je bio prilog u Dnevniku 2 od 31. jula 2018. vezan uz Vaš intervju portalu Vijesti.ba. U njemu, između ostalog, pišete da je srpski narod “zarobljen u ​velikosrbijansku ideologiju​, u strašno necivilizacijsko zatočeništvo”, te da mu se “natura antibosanstvo kao kulturni kod i otkida ga se od vlastite zemlje i države”. Jesu li srpski intelektualci zaboravili šta se desilo sa srpskim narodom u 20. stoljeću?

LAVIĆ: Da, poslao sam svoju reakciju na njihovo jeftino, nemoralno i neprofesionalno tumačenje mojih stavova i izokretanje smisla na sraman, gebelsovski način. Oni su mene predstavili i napali kao nekoga ko mrzi Srbe, kao neku neznalicu koja ne zna šta priča, a posebno zbog ponavljanja činjenice da je osnov entiteta RS genocidan po presudi Haškog tribunala iz 2007. godine. Na sličan su način demonizirali i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, koji je ustvari najviše izložen omalovažavajućim napadima nemoralnog medijskog cinizma. Medijski teroristi bi nas ušutkali i prisilili da šutimo o tome. Naša je ljudska obaveza da govorimo istinu i na njoj istrajavamo bez obzira na sve! Princip je ljudski – istinu govori i ne boj se. Takvi mediji truju ljudske duše u Bosni, podstiču na mržnju i konflikt. Oni obmanjuju javnost, sluđuju srpski narod, podvaljuju mu laži i neistine. Srbi moraju napokon znati da Bosna povijesno nije “srpska zemlja”, bez obzira što to podmeće Milorad Ekmečić, da nikada nije bila srpska kraljevina, da je Vuk Stefanović Karadžić uzeo bosanski jezik za osnovu svog “jezičkog nacionalizma” u pravljenju srbijanske nacije, da svi štokavci nisu Srbi, da oni to manipuliranje i ekspanziju rade od 1863. godine, kada Bogoljub Petranović popularizira srpsko ime u Bosni koje do tada nije bilo poznato narodu, da Načertanije 1844. pokazuje kuda će se decenijama usmjeravati srpski nacijski projekt, da smo to mi sve iskusili i da smo 1992. godine rekli “dosta je više” itd.

Velika je odgovornost tzv. srpskih intelektualaca, jer je intelektualac uvijek jak pojedinac koji ima vlastiti integritet i mišljenje o teškim pitanjima. Srpski intelektualci u 20. stoljeću nisu bili na razini zahtjeva koje pred njih postavlja intelektualnost i duh vremena.

STAV: Historijska je činjenica da je RS nastala na genocidu nad Bošnjacima, no to ne znači da Srbe generaliziramo kao genocidan narod. Vi govorite o velikosrpskoj politici, a ne srpskom narodu u cjelini, zar ne? Napadaju vas da ste Srbe usporedili s nacistima. Također, kažu kako “Lavićev govor mržnje najbrže urušava BiH”.

LAVIĆ: Naravno, niko ne može optužiti srpski narod da je genocidan. Pa to većina Srba dobro razumije. S bošnjačke strane nikada nije izrečen takav stav, ni od ljudi iz politike ni od ljudi iz nauke. Ali, radi se o tome da oni koji su organizirali, pokrenuli i provodili zločin genocida nad Bošnjacima odmah dižu galamu o ugroženosti srpstva, odmeću dimne bombe, zamjenjuju teze, jer se radi o njihovoj zločinačkoj koži. Karadžić je, ustvari, ontološka kukavica, nečovjek, nemoral, jer se sakrio iza srpskog naroda i krenuo u zlodjela. Mi tačno znamo danas ko je obavio uništavanje Srebrenice, Žepe i te šire regije Podrinja. To se više ne može sakriti, o tome se više ne može raspravljati. Postoje spiskovi hiljada ljudi koji su učestvovali u genocidu oko Srebrenice nad Bošnjacima. I nisu svi jednako odgovorni.

Milošević i Karadžić htjeli su srpski narod napraviti svojim taocem ili zatočenikom, tj. sakriti se iza naroda u osmišljavanju i naređivanju zločina. Milošević i Karadžić provode fašističku politiku i koriste se nacističkim metodama istrebljenja nepoželjnih elemenata. Ali, njih dvojica nisu srpski narod i ne mogu se izjednačiti sa svojim bolesnim fašističkim ideologijama s jednim cijelim narodom. Propagandna mašinerija velikosrbijanskog projekta pokušava da nas prevari da mi pomislimo da je Milošević predstavnik svih Srba na planeti. To nije istina i iza njega nikada nije stajao cijeli srpski narod. On je državu Srbiju uz pomoć SANU-a pretvorio u monstruozan fašistoidni režim za uništavanje Bosne i Bošnjaka.

Bosna je povijesno-politička činjenica, kao i Srbija, Hrvatska, Kosovo ili Crna Gora. Ko to previdi i ne priznaje upada u veliku opasnost da se opeče o vlastitu glupost. Vidite šta od sebe radi srbijanski predsjednik Vučić. On više ne zna šta će i kuda će jer politika u jednom povijesnom času traži precizan i civilizacijski odgovor, a ne laž i prevaru.

STAV: Mogu li se sakriti historijske činjenice potvrđene u sudskim presudama internacionalnih sudova?

LAVIĆ: Ne. Nikada se to više ne može sakriti ili negirati. To što je ustanovio i presudio internacionalni Haški tribunal ostaje za vijek vjekova kao činjenica. To je prvi put u povijesti da se zločini na ovom prostoru tako procesuiraju. Ali, postoji snažna tendencija velikosrbijanskih snaga da se to danas potisne, ignorira, obesmisli i negira, da se kaže da je to zavjera protiv srpskog naroda, da to nije istina, da je to antisrpski tribunal i tako dalje. Kada je riječ o sudskim procesima, onda trebamo primijetiti, također, da je s druge strane ovog važnog djelovanja krivica agresora na Bosnu toliko individualizirana da se ne vidi kako je moguće da pojedinci naprave zločine protiv čovječnosti. Neko je morao organizirati i napraviti politički okvir, režim moći ili sistem u kojem se može ostvarivati zločin genocida. Znamo da samo države mogu napraviti velike organizirane zločine genocida. Sudski procesi protiv pojedinaca koji su unutar organiziranog sistema vršili zločine, nažalost, ne sankcioniraju osvajački projekt koji je bio cilj zločina Miloševićevog režima. Srbijanski režim Miloševića napravio je u Bosni teritoriju koja se zove entitet RS. To se nije moglo napraviti bez monstruoznih zločina protiv čovječnosti i genocida nad nesrpskim stanovništvom. I dalje je pred nama otvoreno pitanje: Kako je moguće da ostane nekažnjeno djelo genocida koje nastavlja sa stvaranjem novih problema u Bosni?

STAV: Već se dugo šuška da je Banja Luka u saradnji s Beogradom i uz tajnu pomoć određenih centara moći u Hrvatskoj pripremila gomilu krivičnih prijava za ratne zločine protiv oficira Armije Republike BiH kojima će uskoro obasipati sudstvo u BiH. Kako da se odupremo ovoj očiglednoj strategiji izjednačavanja krivice i uloga u ratu od 1992. do 1995. godine?

LAVIĆ: Vidjeli smo kako se to radi oko generala Dudakovića i grupe pripadnika Armije Republike BiH iz Konjica. Oni su medijski odmah osuđeni, linčovani i proglašeni krivim. Jasno je da se radi o sprezi medija, sudova, politika antibosanstva, obavještajnih krugova… Naravno, velikosrbijanska politika nastoji nivelirati zločine u Bosni tokom agresije, što više krivice prebaciti na “nekoga drugog”, izvući državu Srbiju od bilo kakve odgovornosti za početak, tok i posljedice rata protiv Republike BiH, sva ratna dešavanja prikazati kao “građanski rat” i sukob zbog stare “mržnje” između naroda… Na kraju ovog propagandnog procesa ispast će da su pripadnici Armije Republike BiH bili “agresori”, da su oni započeli rat, da su oni isprovocirali “miroljubivu” JNA i srpske generale. Prosto je neprihvatljivo da se ne procesuiraju ljudi koji su ubijali i godinama terorizirali gradove pod opsadom. Ko je, naprimjer, tri i po godine granatirao Konjic i u njemu ubio stotine ljudi i razorio stotine objekta? Ko je, naprimjer, naredio i ko je ubio stotine Bošnjaka u Nevesinju? Gdje su zločinci iz Bijeljine koji su progonili i ubijali bošnjačke građane 1992. godine? Ko je protjerao Bošnjake iz Trebinja? Gdje su Bošnjaci iz Banje Luke? Kako je moguće da se terorističke četničke organizacije osnivaju po Bosni i demonstriraju svoju mržnju prema nesrpskim građanima? Čini se da je neko zakazao unutar pravosudnog sistema ko je trebao raditi svoj posao. Kako se moglo nešto tako desiti da ljudi koji su zaduženi i plaćeni da čuvaju pravni poredak ne rade svoj posao? Umjesto ratnih zločinaca i njihovih projekata, procesuirani su “seoski kokošari”, nebitni ljudi koji su skrivali “krupne zvjerke”.

Potrebno je uvesti princip odgovornosti u sudstvo, znanstvene organizacije i istraživačke institute, prihvatiti internacionalne standarde i završiti priču oko procesuiranja zločinaca. Plašim se da će nastupiti velike manipulacije koje će odnijeti godine i obesmisliti procese dostizanja prava i pravde među građanima Bosne.

STAV: Nedavno je najavljeno osnivanje Centra za istinu i pravdu, koji bi se bavio otkrivanjem i prijavljivanjem ratnih zločinaca. Zašto nam je, uz postojeće institucije, potrebna ovakva ustanova i kako osigurati da ona ne bude kompromitirana ili uništena u samom začetku?

LAVIĆ: To je trebalo uraditi već odavno, a posebno je trebalo koristiti potencijal nekoliko instituta i univerziteta, postojeće sudstvo, ljude koji su istraživali zločine. Bojim se da to sada može zvučati kao naknadna pamet. Pa već postoje brojne institucije, stotine ljudi koji primaju plaće, čemu oni služe? Mislim da je trebalo mnogo više pažnje posvetiti onome što su do sada radili pojedinci i institucije na dokumentiranju činjenica o ratnim zločinima. Jedno društvo mora imati institute koji prate društvene trendove i predlažu moguće postupke i anticipiraju djelatnosti. To kod nas neko spušta na razinu policijsko-obavještajnih agencija koje imaju sasvim drugo područje interesiranja.

Oko univerziteta se trebaju organizirati brojni istraživački instituti koji bi pratili društvene procese i pojave te predlagali pravovremene aktivnosti. Ovako se uglavnom “oko univerziteta” bavimo glupostima i kretenskim interpretacijama rada znanstveno-istraživačkog pogona. Predlažem da Univerzitet u Sarajevu osnuje Institut za analizu društvenih procesa i kulturnih trendova i da preko tog instituta djeluje velika grupacija kvalitetnih društveno-znanstvenih istraživača i daje nam objašnjenja i opise procesa i pojava u kojima smo se zadesili. Osnova tog rada jeste znanost! Čini mi se da neki ljudi od političke moći ne vide i ne znaju važnost znanosti u bosanskom društvu.

STAV: Šta Vi mislite o grupicama demobiliziranih boraca koji vežu zastave Republike Bosne i Hercegovine i Herceg-Bosne, a potom pokušavaju blokirati Federaciju BiH. Primjerice, u RS-u su prava boračke populacije kudikamo manja, ali nismo vidjeli da nekadašnji borci VRS-a ruše balvane i blokiraju puteve. Šta to govori o nama, barem u smislu razine manipulacije i politizacije boračke populacije? 

LAVIĆ: S tim ljudima treba redovno razgovarati i vidjeti u čemu je suština problema. Mislim da neko iz vlasti snosi odgovornost ako je propustio priliku da ozbiljno sjedne s tim ljudima i vidio o čemu se tu radi, šta to oni traže, ko su oni uopće, čemu služi ta boračka populacija, ko njome manipulira i za koje potrebe. Ovo je pitanje kompleksnije od naše potrebe da rješavamo dnevnopolitičke odnose. Ne mogu da vjerujem da postoje borci koji decenijama poslije rata nisu ostvarili svoja prava ili da ne razumiju realne mogućnosti države oko boračkog dodatka. Izgleda da je na sceni manipuliranje u predizbornom času, za što snose odgovornost svi oni koji nisu riješili pitanje boračke populacije na zakonit i transparentan način.

STAV: Nasuprot toga, Vi na Bobovcu organizirate zajedničku kulturnu bosansku manifestaciju s ostalim narodima u BiH. Znači, očito se može posjedovati neki zajednički osjećaj važnosti u vezi korijena hiljadugodišnje državnosti BiH? 

LAVIĆ: Bobovac je sveto mjesto bosanske povijesti. U njemu su stolovali bosanski kraljevi. Naši Kotromanići bili su ugledna evropska vladarska kuća, povezani s Nemanjićima, Arpadovićima, Babonjićima i drugima. Mi smo to zaboravili u proteklom periodu i našu povijest bosanstva prepustili drugima da je definiraju, strukturiraju i osmišljavaju. Zato je naša povijest puna falsifikata. Bobovac je mjesto bosansko-bošnjanske moći, mjesto na kojem se podsjećamo bana Kulina, bana Mateja Ninoslava, bana Prijesde II, Stjepana II Kotromana, Tvrtka I Kotromana, bosanske banovine i kraljevine, ali i Huseina Gradaščevića, fra Ante Kneževića, dr. Safvet-bega Bašagića, Husage Ćišića, Nurije Pozderca, Džemala Bijedića, Rate Dugonjića, Branka Mikulića, do Alije Izetbegovića i današnjih branitelja Bosne iz svih bosanskih naroda. To je mjesto bosanske državne moći u odnosu na susjede i širu regiju. Mi se tu skupljamo da kažemo da je Bosna živa, da je u nama i da je mi nosimo dalje svojim životom, mišljenjem i djelovanjem. To nije mjesto velikohrvatske ili velikosrpske mitomanije koja nam je nametnula lažne interpretacije Bosne i pokušala kroatizirati / srbizirati svu našu staru bosansku povijesti i lozu Kotromanića. Danas ponovo otvaramo prostor slobode i znanstvenog pristupa bosanskom biću. Naše bošnjaštvo, ali i bosansko hrvatstvo i srpstvo, treba da se zasniva na bosanstvu i bosanskoj povijesti, a ne na orijentalnim narativima.

STAV: Često se spominje sintagma “probosanske stranke”, pa, s druge strane, nacionalne bošnjačke… No, koliko se god Bošnjaci gurali u ladice ljevice i desnice, samoetiketirali se raznim pejorativnim nazivima, čini se da velikosrpske i velikohrvatske politike ne vide razliku. Za njih je sve to unitaristička bošnjačka politika?

LAVIĆ: Antibosanske politike već odavno ne vide Bosnu i ne priznaju je. Ne žele da Bosna postoji kao država. To je osnova njihove političke ideologije, ali to je i polazište svih naših problema u Bosni. Oni hoće da uspostave odnose u Bosni kao odnose “između plemena” koja imaju svoje predstavnike koji će na određenim teritorijama sa svojim religijskim pomoćnicima vladati. Oni ne žele postavljanje ustavnog osnova Bosne na građanskom principu jer tada ne bi mogli imati ovu etničko-religijsku političku demagogiju kao osnovu vladavine. Ovdje je osnova svake ozbiljne politike nužno razumjeti kao vladavinu prava u bosanstvu ili razvijanje bosanskog pravno-političkog sistema u kojem svaki pojedinac i kolektiv može normalno živjeti. Ako pristanemo na etničko-religijsku politiku, da jedan etnarh na jednoj teritoriji sa svojim sveštenicima vlada, onda smo napustili modernu političku ideju i vratili se u neku prošlost iz koje se ne može razvijati država i život u njoj. Mislim da je mehanička podjela na “ljevicu” i “desnicu” vrlo suspektna za bosansku političku situaciju i treba pledirati za širu koncepciju bosanske politike povrh ideološko-partijskih razlika i dnevnopolitičkih potreba pojedinaca i grupa koji su zaposjeli polje političkog djelovanja.

Na unitarističkom mitu posebno insistiraju predstavnici HDZ-a i SNSD-a, uz to dodajući još sintagmu “političko Sarajevo” kao nešto negativno prema čemu se treba odnositi pejorativno, a suštinski je riječ o tome da ove političke opcije ne žele jedinstvenu bosansku državu i hoće da nametnu kao normalno da ne postoji državna vlast nego entitetska. Naravno, u ovom srozavanju države svi su odgovorni na različite načine i u različitoj mjeri. Meni, pored srpsko-hrvatskog projekta antibosanstva, najviše smeta bošnjačko neznanje, neinventivnost, ahistorijski svetogled, kvazireligijska svijest, neodgovornost, loša kadrovska politika, ignorancija pametnih ljudi, bahatost, primitivnost, odbijanje rješenja koja se već koriste u drugim zemljama i slično.

STAV: Dodik je nedavno u Beogradu ponovo nijekao državnost BiH, i to uz odobravanje Vučića, a Čović je uz hrvatski državni vrh slavio “Oluju” i divio se umjesnosti alkara na Sinjskoj alki. Kako je moguće da ovaj dvojac tako dobro sarađuje oko podjele BiH, a istodobno imamo oštre tonove na relaciji Zagreb – Beograd. Očito postoji neka “tajna veza”, zar ne?

LAVIĆ: Pokušaj da se od Dodika napravi veliki politički igrač jeste, ustvari, Vučićev projekt ili srbijanski projekt preko kojeg oni drže “živom” pripovijest o “Velikoj Srbiji”, objedinjavanju “srpskih zemalja”, ostvarenje sna o “državi svih Srba” ili sna “svi Srbi u jednoj državi”. On može utjecati na državnost Bosne koliko i baba Mara iz Čačka. Ali, on može da nam kvari odnose u Bosni, može da ometa procese, da opstruira, da vrijeđa, da potiče mržnju, onako primitivno kako to već odavno radi. Ali, državnost Bosne nije u njegovoj nadležnosti. On je svoj parohijalni mentalitet pobrkao s određenim razinama vlasti. Ali, treba podsjetiti, on je samo papagaj srbijanskog predsjednika Vučića, kojem treba ovo dizanje tenzija zbog neminovne istine o Republici Kosovo, koju će morati vrlo brzo saopćiti Srbijancima i Srbima. A to je kraj njegove vladavine! Jedina osnova “tajne veze” između spomenutog dvojca jeste posao na dijeljenu bosanske teritorije. Nisam u stanju ni zamisliti koliko se intimno mrze!

STAV: BZK “Preporod” nedavno je završio XII kolo Bošnjačke književnosti u 100 knjiga. Iza Vas je gotovo 8 godina mandata. Šta je potrebno da se “Preporod” uzdigne do one razine koju kod Hrvata uživa Matica hrvatska, a kod Srba Matica srpska?

LAVIĆ: Da, objavljeno je 12. kolo edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga. Najesen slijedi promocija širom Bosne i Hercegovine. Ovo je sasvim sigurno najvažniji projekt i događaj u ovom politiziranom ambijentu. Danas smo toliko negativno politizirani da nismo u stanju da svoje kulturno postojanje promišljamo i prezentiramo, da se vidimo kao kulturnu formu s pluralnom strukturom u povijesnom postojanju. U cjelini aktuelnih procesa jednostavno gubimo svoje šire kapacitete i ponašamo se kao reducirana krhotina života. A redukcionizam je opasan za životne tokove koji se ipak nikada ne može svesti na neki ideologiju, mit, kvazireligijsku sliku, trend, efemernost. Zato je ova edicija od izuzetne važnosti za Bošnjake i mi je polahko ispunjavamo, zaokružujemo, privodimo kraju njezinu sadržinu od 100 knjiga. Mnogi među nama, nažalost, ne razumiju iz svojih pozicija moći važnost kulture i obrazovanja za jedan narod. Dovoljno je pogledati ko u vlasti vodi brigu o tim oblastima i koliko se novaca izdvaja za kvalitetne programe.

STAV: Koliko nam je poznato, “Preporod” se nikada nije vezao za neku političku opciju, što smatramo pohvalnim. Međutim, kako je uopće moguće promovirati nacionalnu kulturu bez podrške nacionalne politike. Nije li tako nešto nužno povezano? 

LAVIĆ: Programski “Preporod” ne treba da se vezuje uz političke stranke jer je statutarno usmjeren na brigu oko bošnjačke kulture. A dio bošnjačke kulture jeste i politička kultura. Međutim, godinama iskušavamo jednu shizofrenu situaciju i nerazumijevanje lokalnih političkih silnika koji svoje frustracije ispoljavaju prema “Preporodu” kada ne mogu da organizaciju koriste za svoje interese. Na nekim mjestima, s druge strane, imamo odličnu podršku lokalnih sredina, politike i poslovnih ljudi u svojim kulturnim projektima. Mnogi ljudi ne shvataju da “Preporod” nije politička organizacija, štaviše, on pripada bošnjačkom narodu i brine se o bošnjačkoj kulturnoj formi.

PROČITAJTE I...

Arapske vođe u Zaljevskim zemljama znaju da je potrebno muslimansko jedinstvo i u politici, i u ekonomiji, i u vjerskim pitanjima. Pošto su nacionalnosti, rase i klase u islamu sporedne, onda to ne mora biti Arap naravno. Ipak, djeluje kao da nekim arapskim vođama smeta ako to nije Arap. Jedini koji trenutno na političkom planu nešto pokušava uraditi na obnavljanju muslimanskog jedinstva jeste turski predsjednik Erdoǧan, ali mu neke arapske vođe to ne odobravaju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!