Opsada izbliza

Audio i videogalerija “Sarajevo 1.425 dana” projekt je grupe entuzijasta koji su bili tinejdžeri i djeca u opkoljenom Sarajevu. Njihova želja bila je da činjenice, dokumente, videomaterijale, sjećanja i priče onih koji su preživjeli opsadu podijele sa sugrađanima, turistima i cijelim svijetom. Galerija, smještena u srcu Baščaršije u blizini sebilja, pravo je osvježenje u turističkoj ponudi glavnog grada Bosne i Hercegovine

 

Turizam je već godinama najbrže rastuća grana privrede u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući geografskom položaju i historijskim okolnostima, naša je domovina zanimljiva turistička destinacija posjetiocima iz regije, ali i turistima iz gotovo svih ostalih dijelova Evrope i svijeta. Posljednjih godina posebno prednjače turisti s Bliskog istoka, a sve su češći i gosti iz Dalekog istoka, od Japana, preko Kine do Malezije i Indonezije.

Povećani broj turističkih posjeta najbolje se vidi po rastu broja hotela i drugih smještajnih objekata u Sarajevu, ali i u drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine.

Izazov koji godinama stoji pred nadležnim vlastima i investitorima jeste kako kreirati privlačnu turističku ponudu i privući posjetioce, jer se globalni trendovi vrlo brzo mijenjaju i za kratko vrijeme mogu se turisti preusmjeriti na druge destinacije.

Pored izgradnje novih smještajnih, ugostiteljskih i rekreativnih sadržaja u Sarajevu zadnjih godina, otvoren je i niz muzeja i galerija koje obogaćuju turističku ponudu.

Ovi objekti spadaju u tzv. “dark” ili “mračni” turizam, koji ima ogroman potencijal u Bosni Hercegovini zbog bliske ratne prošlosti i uz sinergijski pristup nadležnih institucija i privatnih investitora može postati svijetla tačka razvoja turizma i privrede naše domovine.

Većina sarajevskih ulica jesu muzeji na otvorenom zahvaljujući “sarajevskim ružama” i mnogim, još vidljivim ratnim ožiljcima. Najveći uspjeh na ovom polju ostvario je projekt Muzeja ratnog djetinjstva. Također, Općina Novi Grad mnogo je uložila u Dom oslobodilaca na Žuči, gdje uz restoran ima stalna muzejska postava. Tu je i Muzej 105. motorizovane brigade, koji se nalazi u sarajevskom naselju Grdonj, općina Centar, koji čuva uspomenu na herojstvo pripadnika brigade tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata od 1992. do 1995. godine.

GALERIJA U SRCU BAŠČARŠIJE

Nadležne institucije zadnjih su godina uložile mnogo u proširenje muzejskih kompleksa na Kovačima (Muzej “Alija Izetbegović”), Tunela spasa Butmir, Dobrinja, te kompleksa ratne džamije na Igmanu. Također su pripremljeni projekti novih sadržaja čija bi izgradnja trebala početi u narednom periodu.

Galerija “Sarajevo 1.425 dana” projekt je grupe entuzijasta koji su bili tinejdžeri i djeca u opkoljenom Sarajevu. Njihova želja bila je da činjenice, dokumente, videomaterijale, sjećanja i priče onih koji su preživjeli opsadu podijele sa sugrađanima, turistima i cijelim svijetom. Ova galerija, smještena u srcu Baščaršije u blizini sebilja, pravo je osvježenje u turističkoj ponudi glavnog grada Bosne i Hercegovine.

U fokusu njenog rada priče su o ljudskim životima i vrijednostima, o kulturi, muzici, pozorištu u opsadi, o snalažljivosti i duhu onih koji su 1.425 dana preživljavali opsadu u Sarajevu, iza koje su stajale vojne i policijske snage Republike Srpske.

Tokom opsade u Sarajevu su se, prema podacima umjetničkih radnika, “dogodila” 3.102 umjetnička djela, 48 koncerata, te više od 170 izložbi. U sarajevskim teatrima postavljene su 182 premijere koje je vidjelo više od pola miliona Sarajlija. Sarajlije su na taj način opstale kao mislena bića, prkoseći kulturnim otporom okrutnoj opsadi, urbicidu, kulturocidu.

U galeriji je desetominutna projekcija dostupna na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, te engleskom i turskom. Uskoro će projekcija biti dostupna i na drugim stranim jezicima. U galeriji će turisti moći kupiti suvenire i druge podsjetnike na opsadu Sarajeva.

Kroz galeriju “Sarajevo 1.425 dana” osnivači imaju u planu realizirati i druge projekte sa srodnim institucijama i udruženjima.

O motivima i cilju ovog projekta, o reakcijama posjetilaca, saradnji i podršci drugih institucija razgovarali smo s Muhsinom Spahićem, koji je uz Mahira Katicu osnivač galerije.

Motiv otvaranja galerije jeste spasiti od zaborava duh Sarajlija koji je učinio da grad preživi, spasiti sjećanja na one kojih više nema, te upozoriti na neprocesuiranje direktnih počinilaca, kaže nam Muhsin Spahić na početku razgovora.

“Željeli smo pružiti ljudima istinu i činjenice na način kako to rade moderne svjetske galerije i muzeji. Zato smo odlučili da sve pretočimo u prvu audio i videoprojekciju. Ovo je za nas tek početak, jer ćemo u budućnosti naš projekt proširiti i na dokumentarne priče preživjelih Sarajlija koje će dočarati kako su živjeli svakodnevicu, kako su u opkoljenom gradu uspijevali preživjeti i ne izgubiti smisao o ljepoti, ljubavi, poštovanju, toleranciji”, ističe Spahić.

Mnoge sjajne ideje u bosanskohercegovačkom društvu ostanu u glavama ili mrtva slova na papiru, što na našu sreću nije bio slučaj s galerijom posvećenoj opsadi Sarajeva.

“Ideja, zapravo, postoji već dugo, ali trebalo je pronaći sredstva za realizaciju. Željeli smo i da sve izgleda dobro, zato se naša galerija od ideje do svoje premijere razvijala dvije godine”, dodaje Spahić.

Pored upornosti i motivacije osnivača, uspjeh projekta “Sarajevo 1.425 dana” mnogo je olakšala podrška Muzeja Grada Sarajeva.

“Najveća podrška stigla je od Muzeja Grada Sarajeva na čelu s direktorom Mirsadom Avdićem, kome se ovim putem srdačno zahvaljujemo za nemjerljiv doprinos u nastojanju da se kompletira projekt pomoću kojeg ćemo spasiti od zaborava ono kroz šta su glavni grad Bosne i Hercegovine i njegovi građani prošli za vrijeme najduže opsade grada koju pamti moderna historija ratovanja”, naglašava Muhsin Spahić.

SUZE STRANIH TURISTA

Rukovodstvo galerije ima u planu uraditi još videoprojekcija kroz koje žele ispričati sve ratne priče Sarajlija, priče o stradanju, o preživljavanju, priče o onima koji su nas odbranili u najtežem periodu u historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

“Želimo sarađivati i s drugim udruženjima u razvijanju novih ideja, što može prerasti u edukativno-historijski centar. Pojedinci nam se već javljaju i nude saradnju. Već smo, a sigurni smo i da ćemo to nastaviti i ubuduće, uveliko doprinijeli razvoju turističke djelatnosti u Sarajevu i Bosni i Hercegovini”, kazao je Spahić.

Na pitanje da li je opsada Sarajeva, odnosno život u opkoljenom Sarajevu obrađen u zadovoljavajućem obimu kroz naučna istraživanja, Muhsin Spahić odgovara tvrdnjom da se to, nažalost, još nije desilo u dovoljnoj mjeri.

“Iako se puno govorilo o ovoj temi, to je još jako daleko od sistematičnog pristupa. Nismo dovoljno govorili, nismo dovoljno istražili dok niti jedan direktni počinilac zločina tokom opsade, niti jedna osoba koja je ispalila granatu na naš grad nije sudski odgovarala”, konstatirao je Spahić.

Sve je manje vrijednosti koje su bile duh opkoljenog Sarajeva kojeg se afirmira kroz ovaj projekt, smatra Muhsin Spahić: “U ratu su se ljudi više međusobno pomagali, mislili jedni na druge. Danas, da li nas je pregazio ovaj užurbani ‘savremeni’ život, ili je nešto drugo u pitanju, ali sve je manje vremena i sve se manje posvećujemo jedni drugima. U ratu je razvijen sarajevski fiksator koji je spasio mnoge živote. Zašto je danas manje izuma, istraživanja, zašto izostaje napredak iako su uvjeti normalni?! U ratu su nam pozorišta bila puna, da li su danas? Ovo pitanje trebaju postaviti svi svjesni građani, posebno oni koji su preuzeli odgovornosti u društvu.”

Na kraju razgovora pitali smo Spahića kakve su do sad reakcije posjetilaca, nakon gotovo dva mjeseca rada galerije “Sarajevo 1.425 dana”.

“Ni sami nismo vjerovali da će ljudi izlaziti sa suzama u očima nakon projekcije. To su stranci, od kojih mnogi pripadaju nacijama za koje kažu da su ‘hladni ljudi’, ali baš oni su razbili još jednu u nizu predrasuda. Ostavljaju nam poruke na društvenim mrežama, preporučuju nas prijateljima, poručuju da će se vratiti”, odgovorio je.

 

PROČITAJTE I...

Mina Ibrahimović vratila se u svoje Dimniće prije nekoliko godina, kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te muž Sadik. Do prije dvije godine živjela je u drvenoj kućici. Federalno ministarstvo za izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pedesetak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće

: Crkva Manastira u Zavali jedini je primjer polupećinske crkve u Bosni i Hercegovini i nalazi se u istoimenom selu u zapadnom dijelu Popovog polja, četrdesetak kilometara južno od Stoca. Mještani kažu da je Manastir dio religijskog, kulturnog i prirodnog konteksta povezanog atrakcijama u Popovom polju kao što su pećina Vjetrenica, ostaci srednjovjekovnih crkava, stara željeznička stanica, kula, niz stambenih objekata u selu Zavala i Trebišnjica, najveća ponornica u Evropi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!