Opozicijski let iznad kukavičijeg gnijezda

Kukavičijim jajima možemo nazvati stranke koje se nemilice legu (postavljene od ko zna koga) u bošnjačkom političkom gnijezdu i koje traže da ih hrani i tovi bošnjačka politička masa. Isti oni Bošnjaci koje toliko preziru da se ama baš nikada pozitivno ili zaštitnički ne oglašavaju u vezi bilo koje teme koja se tiče njihovih prava, sloboda i interesa, pogotovo kada su oni ugroženi ili pod napadom. S druge strane, stalnim kreštanjem, larmanjem i histeričnim bacakanjem u nevakat unose nevjerovatan štetočinski nered u to isto gnijezdo, te u suštini pokušavaju iz njega izgurati autohtonu i autentičnu bošnjačku političku praksu i misao

Piše: Mustajbeg DRNIŠLIĆ

Neke ptice nikada ne polete, kaže nam tekst jedne pjesme. Što se tiče naše političke scene, tačnije stranaka koje učestvuju u njenom kreiranju, neke ptice nikada ne puste ni glasa ili ga puste u nevakat. To je gotovo uobičajeno ponašanje za mnoge ptičice koje se legu u bošnjačkom političkom gnijezdu. Pošto se ne glasaju na teme koje su presudne za Bošnjake, njihova prava i ljudske slobode u BiH, postavlja se pitanje pripadaju li uopće Bošnjacima ili su kukavičija jaja koja su se izlegla pa čekaju da dovoljno ojačaju ne bi li iz gnijezda odstranili ostale ptičice?

BEZOBZIRAN I HOJRATSKI NASTUP OPOZICIJE PREMA BOŠNJACIMA

Odgovor na ovo pitanje može nam pružiti analiza reakcija u vezi s nekoliko nedavnih događaja (iako govorimo o višegodišnjem kontinuitetu) gdje se nasrtalo na partikularne bošnjačke interese, prava i slobode, i na kolektivnom i na individualnom nivou, i gdje se jasno vidi da je većina opozicijskih stranaka ili šutjela ili ih iskorištavala isključivo radi obračuna na unutarbošnjačkoj političkoj sceni. U tom smislu, niti izgledaju niti se ponašaju kao autentične bošnjačke stranke, odnosno, umjesto da promiču i štite kolektivna prava Bošnjaka od nasrtaja hrvatskog i srpskog šovinizma, oni napadaju one među Bošnjacima koji ta prava brane, označavajući ih fašistima, nacionalistima i radikalima. Jedan od takvih događaja jeste nedavna serija raznorodnih napada na Bošnjake u Kiseljaku; pitanje prava bošnjačke djece da koriste uvjetnu i za odgoj djece primjerenu salu za časove tjelesnog odgoja, napadi na Bošnjakinje radi mahrame, napadi na matičarku radi njenog imena, istjerivanje bošnjačke djece iz autobusa itd.

U vezi svakog od ovih događaja jedine reakcije i saopćenja dolazile su iz SDA, dok SDP nije našao za shodno da se na bilo koji način oglasi ni u vezi sa sistematskom i hroničnom diskriminacijom Bošnjaka u Kiseljaku, ali ni povodom nedavnih fizičkih i verbalnih napada. Štaviše, izjave nekih funkcionera SDP-a u općinama Kiseljak i Kreševo išle su u suprotnom pravcu, pa su isti na društvenim mrežama ili širili najodvratniji govor mržnje prema Bošnjacima (Zaim Beriša, predsjednik Općinskog odbora SDP-a Kiseljak), ili pokušavali da u saradnji s medijima sklonim HDZ-u amortiziraju i relativiziraju te napade jer njihovu problematizaciju vide kao nešto iz čega će SDA profitirati (Merima Bašić, članica predsjedništva SDP-a Kreševo). I Demokratska fronta priklonila se u potpunosti ovoj filozofiji šutologije u vezi s kršenjem ljudskih prava i sloboda Bošnjaka.

Ponašanje ovih stranaka jasnije je ako se uzme u obzir da su u Kiseljaku i SDP i DF praktično u koaliciji s HDZ-om, gdje fingiraju kao, ironije li, predstavnici Bošnjaka. SBB je po običaju bio potpuno nezainteresiran za ove događaje (ili bilo koje druge koji mogu ugroziti personalnu koaliciju Radončić – Čović), a Građanski savez u svom je subverzivno štetočinskom stilu posjetu premijera Kantona Sarajevo Dine Konakovića Kiseljaku nazvao vjerskim turizmom, pri tome vulgarno problematizirajući obavljeni hadž kantonalnog premijera, nazivajući ga “hadži Dinom”, lažovom i demagogom te minimalizirajući stvarne probleme tamošnjih Bošnjaka. Time su se Građanski savez i Emir Suljagić u tumačenju gornje granice bošnjačkih prava i sloboda praktično našli na istoj strani, i to ne prvi put, s najekstremnijim hrvatskim medijima poput Poskok.ba ili Dnevnik.ba.

No, da ovakav bezobziran i hojratski nastup opozicije prema Bošnjacima nije izoliran slučaj, pokazuje i nedavni događaj u Varešu, gdje su lokalni SDP-ovci žestoko verbalno napali na tamošnjeg imama, i to radi obične protokolarne greške prilikom posjete načelnika lokalnoj džamiji. Tu nisu stali pa su neki od njihovih članova i vijećnika u Općinskom vijeću preko društvenih mreža upućivali prijetnje gubitkom posla tamošnjim građanima koji su se kritički oglasili u vezi s takvim njihovim postupkom prema imamu.

Ni ovogodišnji napadi na bošnjačku povratničku populaciju na Sokocu kao ni teško prebijanje bošnjačkog povratnika na Palama nije potaklo ove stranke da se oglase. U vezi s napadom na Palama oglasili su se federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić, koji je zatražio da policijski organi u entitetu RS preduzmu hitne i dodatne mjere zaštite povratnika, kao i SDA sa saopćenjem da su vlasti RS dužne da zaštite povratnike. Ono što je karakteristika nastupa ostalih stranaka jeste potpuni izostanak reakcija, tj. šutnja. Potpuno je isto bilo i u vezi sa slučajem zastrašivanja bošnjačke povratničke porodice na Sokocu, a ni reakcije Sarajevskog muftijstva IZ BiH nisu mogle potaknuti “građanske” ili “opozicione” stranke da se oglase, ako ništa barem radi glasačkog tijela na čije glasove pretendiraju.

KO JE TU LUD, KO ZBUNJEN, A KO NORMALAN

Slučaj kamenovanja Munire Subašić također je propraćen nezainteresiranom šutnjom, a osim premijera Denisa Zvizdića, koji je izjavio da takav sramotan čin zahtijeva potpuni angažman nadležnih organa kako bi se počinilac najoštrije kaznio, niko se drugi nije udostojio ni oglasiti. Međutim, mlitavost, inercija i nezainteresiranost nije stalno stanje opozicionih, alternativnih i građanskih stranaka. Gdje su strastveni, zainteresirani i aktivni, najbolje nam pokazuju njihove reakcije i uobičajena saopćenja oko onoga što bismo mogli nazvati kolektivnim bošnjačkim interesom.

U tom smislu, ilustrativno je pogledati kako su ispratili nedavno obilježavanje Dana Bošnjaka. Za početak, sama činjenica da njemu nije prisustvovao niti jedan čelnik onih koji se samoubrajaju u probosanske stranke (a koje redovno traže bošnjačke glasove) dovoljno govori. Fahrudin Radončić se ispričao u svom klasičnom maniru boležljive duše kada su u pitanju bošnjačke teme. “Prehlađen sam”, obznanio je organizatorima. Naravno, još više otkrivaju izjave visokopozicioniranih članova opozicijskih stranaka. Nerin Dizdar, zastupnik SDP-a BiH u Skupštini HNK, koji je svečanu akademiju u povodu obilježavanja Dana Bošnjaka protumačio da se time “Bošnjaci svode na pleme” i boljševički neduhovito pozvao da se, umjesto toga, “obilježava 9. augusta jer je to dan urođenika”. Na to mu je odgovorio GS-ov Emir Suljagić, protumačivši da je skrivena namjera i pravi razlog obilježavanje Dana Bošnjaka “ustvari poruka da je Bošnjacima bolje bilo sa NDH nego sa partizanima u Drugom svjetskom ratu”.

Veliki meštar Twittera Suljagić nas je prosvijetilo u vezi tog, po njegovom mišljenju, spornog datuma i manifestija kojeg još i naziva “zagovaranjem podjele BiH”, dok u napadu bijesa objavljuje više tweetowa gdje Dan Bošnjaka naziva “revizionističkim balom vampira i bijedničkim pokušajem da se period najvećeg procvata Bošnjaka predstavi tamnim vilajetom”, valjda misleći pod tim procvatom na pedeset godina komunističkog totalitarizma. Još jedan pokazatelj demokratskih horizonata i ideoloških svjetonazora ovdašnje opozicije koja žarko želi poziciju. Naša stranka je van potreba da se uopće komentira kada govorimo o Bošnjacima jer je primijećeno da im je više stalo do kolektivnih prava sarajevskih cuka i maca nego sarajevskih Bošnjaka.

Vratimo li se na kukavičiju analogiju, zaključujemo da kukavičijim jajima možemo nazvati stranke koje se nemilice legu (postavljene od ko zna koga) u bošnjačkom političkom gnijezdu i koje traže da ih hrani i tovi bošnjačka politička masa. Isti oni Bošnjaci koje toliko preziru da se ama baš nikada pozitivno ili zaštitnički ne oglašavaju u vezi bilo koje teme koja se tiče njihovih prava, sloboda i interesa, pogotovo kada su oni ugroženi ili pod napadom. S druge strane, stalnim kreštanjem, larmanjem i histeričnim bacakanjem u nevakat unose nevjerovatan štetočinski nered u to isto gnijezdo, te u suštini pokušavaju iz njega izgurati autohtonu i autentičnu bošnjačku političku praksu i misao koju bi rado zamijenili i tumačili po vlastitim ili svjetonazorima svojih sponzora.

Ljevica će pritom pokazivati smisao za neku ideju, bez obzira šta je ona utemeljena i ravna se prema retrogradnoj i propaloj komunističkoj ideologiji, pokušavajući sebe postaviti u ulogu antifašista, a SDA u ulogu fašista. Rekli bismo da u toj retorici liče na skojevce i rane komunističke revolucionare, što bi bilo čak i pozitivno da nisu beskrajno smiješni i da ustvari nisu najbliži mentalitetu Izeta Fazlinovića, fiktivnom liku iz humorističke serije Lud, zbunjen, normalan. Međutim, njihov srodnik u jurišanju na vlast imenom Fahrudin Radončić nema nikakve konstruktivne ideje osim nekoliko frazetina o evropskom putu i boljoj budućnosti koja će nastupiti kada on stigne na vlast, gdje se i trenutno nalazi. Bosna i Bošnjaci ga ne zanimaju te je u svojim javnim nastupima, kao i nastupima putem saopćenja vlastite stranke, koncentriran jedino na omalovažavanje SDA i njezinih predstavnika.

U biti, Radončić, urotnički štiteći personalni odnos s Čovićem i Dodikom, promovira i kreira tezu o personalnom sukobu između njega i člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Željeni eho javnosti jeste poruka o političkoj kaljuži i nizu personalnih sukoba te zaštiti interesa tzv. “pet mafijaških obitelji”, kao i prikrivanju “politički motiviranih ubistava” u njihovoj režiji, uključivši i procesuiranju posve “nevinog” tajkuna Radončića. No, pobrojimo li zone interesa stranaka i njihovih lidera, te događaje na koje reagiraju, otkrivamo sasvim drugu realnost u kojoj opoziciji i SBB-u nije stalo do zaštite bošnjačkih prava i sloboda, već se bave kontinuiranom proizvodnjom haosa. Da ne legu kukavičija jaja, mogli bismo zaključiti da su obične kukavice.

PROČITAJTE I...

U tom smislu, ilustrativna je nedavna izjava Ane Babić, predsjednice Skupštine Kantona Sarajevo i članice SBB-a, koju je dala krajem oktobra: da je SBB pogriješio što je glasao za imenovanje škole u Dobroševićima po Mustafi Busuladžiću te da će ta stranka na nekoj od narednih skupštinskih sjednica pokrenuti pitanje promjene imena ove škole

Fahrudin Radončić glavni je nosilac izazivanja, širenja i produbljivanja moralne i političke krize i negativnog stanja među Bošnjacima. Dalji trend takvih pogubnih Radončićevih utjecaja treba spriječiti glasanjem na izborima 2018. godine. Patriotske snage odgovorne su da narodu objasne karakter Radončićeve destrukcije. Ako društveni i politički faktori ispune tu vrstu svoje odgovornosti, onda ostaje samo odgovornost na narodu. Ako se problem Fahrudina Radončića ne objasni narodu, onda za posljedice nije odgovoran narod, već će biti odgovorni politički i drugi društveni faktori koji su trebali, a nisu narod osvijestili o opasnostima Radončićevog neprijateljskog djelovanja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!