Okrenite se kibli

Masa je ljudi tada srećom zaustavljena, ali Bošnjaci se još uvijek, sporo i s otezanjem, okreću prema kibli. Možda je to zato što je lakše usvojiti jednu drugu izjavu koja se puno češće ističe od medija: “Kome, ba, da se mi prilagođavamo, neka se oni nama prilagođavaju!?” Bez ikakve želje da potičemo bilo kakvo nadmetanje između ovih dviju izjava, odnosno dva čovjeka koji su ih izrekli, treba tek upozoriti na dva postojeća koncepta.

Rekao je to spontano, izbacio je to iz desnog rukava svoga džubeta, u trenutku kada nije bilo vremena za razmišljanje i za bilo kakvu političku korektnost. Ramazan je dobro vrijeme da se prisjetimo tih riječi i konteksta u kojem su izrečene. “Okrenite se kibli”, zagrmio je prije gotovo dvije godine reisul-ulema Husein ef. Kavazović u Srebrenici, kada su Bošnjaci krenuli u nešto što se moglo jako loše završiti.

Masa je ljudi tada srećom zaustavljena, ali Bošnjaci se još uvijek, sporo i s otezanjem, okreću prema kibli. Možda je to zato što je lakše usvojiti jednu drugu izjavu koja se puno češće ističe od medija: “Kome, ba, da se mi prilagođavamo, neka se oni nama prilagođavaju!?” Bez ikakve želje da potičemo bilo kakvo nadmetanje između ovih dviju izjava, odnosno dva čovjeka koji su ih izrekli, treba tek upozoriti na dva postojeća koncepta.

Jedan se okreće prema kibli, u čemu je sadržano sve što treba biti sadržano za dostojanstven hod jednog muslimana (u odnosu prema sebi, u odnosu prema različitom), a drugi nema potrebu da se okrene ničemu što nije u stanju da se prilagodi njegovim potrebama.

Jedan je teži put, njime se čovjek izgrađuje i dugoročno je isplativiji. A ovaj je drugi lakši put i tek na kratke staze nam se prikazuje kao iskaz snage. Ustvari je slabost, jer čovjek se njime zatvara i, na koncu, urušava unutar sebe. Ali dobro zvuči, a u današnje vrijeme masmedija mi volimo prihvaćati sve što u sebi nosi neku izvanjsku zvučnu senzaciju, bez obzira na to što je opustošeno od smislenih sadržaja. Okretanje prema kibli, usredotočenje na suštinu, pak, ne nosi ništa senzacionalno.

I zato se treba prisjetiti da nije bilo uvijek tako. Naprimjer, može nas, a ramazan je dobro vrijeme za taj posao, iz temelja potresti jedan tek naoko nezanimljiv katalog izložbe u izdanju Gazi Husrev-begove biblioteke, koji je pod naslovom Bosanske vasijjetname na osmanskom jeziku pripremila Azra Gadžo-Kasumović. Riječ je izboru dokumenata oporuka ili testamenata, ali vasijjetnama se može odnositi i na duhovnu poruku. Da ne duljimo, ono što je vidljivo iz tih vasijjetnama jeste da se oporučitelji uopće nisu bavili dunjalukom, znajući da im u trenutku smrti više ništa od njega neće biti od koristi.

Zanimao ih je samo ahiret, a s obzirom na današnje vrijeme i materijalističku utrku u naoružavanju prolaznim i kvarnim, potresna je i postiđujuća količina pobožnosti koja se u njima nalazi. Među gomilom begova i paša, pokajnika i Božijih robova koji se natječu u dobročinstvima, derviša i uleme koji mole da im se halali hak, u tom svijetu gasuljenja, ćefina i dženaza, u onome što svakoga od nas čeka – da bude mejit, ima jedna vasijjetnama koja će nas posebno dirnuti. Naravno, ako prepoznamo njenu draguljnost i autentičnost. Datirana je na 1270/1854. godinu od Umihane, kćeri Mehmeda, sluškinje u kući bega Derviša Abdullaha, iz Sarajeva. Oporučuje da je Derviš-beg opremi, a ona ne oporučuje nikakav iznos:

“BI-SMI-LLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je spas i mir na našeg Poslanika i Zagovornika za naše grijehe Muhammeda i na njegovu porodicu i sve njegove ashabe. A potom, pošto je Ovaj svijet prolazan, a Ahiret vječan potreban je vasijjet kao mjera opreza za Ahiret. Nakon što svaki mumin insan procijeni svoje stanje opažajući šta je to što ima na Ovom svijetu/Dunjaluku, a šta je zaradio, te nakon što sam shvatila da u našem imetku postoji ono što zavređuje vasijjet, ja ova bijedna grješnica, služeći već mnogo godina u kući Derviš-bega Abdullaha, ostarjela sam toliko da me treba u odijevanju i u svemu lijepo gledati kao svoje dijete, a pogođena sam i bolešću.

Nikakvog mi imetka nije ostalo. Potrošila sam sve što sam od novca imala na ime svog izdržavanja za lijekove, protiv bolesti. Potvrđujem i svjedočim da nemam svog imetka u kući mog dobročinitelja spomenutog Derviš-bega Abdullaha u kojoj sam stanovala. Samo je moja molba sljedeća: kada me god pogodi edžel neka se spomenuti zapovjednik potrudi plemenitim nastojanjem da potroši iz svog imetka za opremanje, iskat namaza, kefaret i kamene nišane, ukratko neka me u skladu sa uzvišenim Sunnetom dovede do milosti Milostivog Rahmana.

Odredila sam i postavila za izvršenje naših vasijjeta vasi-muhtara. Više puta sam halalila meni zbog mene (sebi zbog sebe) što sam hizmetila prošlih godina u njegovoj kući. Molim da on, također, halali meni koliko god mu bude od srca pošlo i koliko god potroši. Neka Uzvišeni Hak olakša naš kraj svima nama iz Svog savršenog merhameta. Neka se moj posljednji govor završi pri mom zadnjem nefesu riječima La ilahe illallah Muhammedun resulullah. Amin. Kada se pojača moja smrtna bolest neka se kod mene nađu neke čiste žene dobrog djela/amela i sa abdestom, spremne. Neka iskrena srca/hulusi kalbile i glasno mnogo puta napominju Kelime-i šehadet i neka telkin čine, te neka uz nas uče časnu suru Ihlas. Neka napominju mnogo tevbi i istigfara i telkin čine, i neka me podsjećaju. Molba nam je da po ovom pitanju budu krajnje brižne i pažljive.”

Dobra naša Umihana-hanuma, ali kakve to ima veze s reisom Kavazovićem i okretanjem kibli? Ama baš svakakve. I mejita se stavlja u mezar okrenutog prema kibli, ali tada ga više niko ne pita hoće li se prilagoditi ili neće.

PROČITAJTE I...

. Katarze neće niti može biti dok u hrvatskoj javnosti potpuno ne zamre ideja iz koje se izrodilo zlo kojem je presuđeno u Hagu, ta demonska ideja podjele Bosne i Hercegovine i ekskluzivnog hrvatskog nacionalnog prostora u kojem će Hrvati imati veća prava od drugih. Dok se ova ideja ne delegitimizira i potpuno ne kriminalizira u hrvatskoj političkoj kulturi, katarza će ostati samo lijep san

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!