Ognjen Tvrtković za Stav: George Michael i Rick Parfitt posljednji su u nizu

Godina koju smo upravo ostavili za sobom naprosto je uzimala velike zvijezde roka, spomenimo samo one najvažnije: Prince, Leonard Cohen, pa David Bowie, Lemmy Kilmster, ali i one koji nisu bili u prvom planu. No, konac kao da je bio mitski: čovjek koji je neke od svojih najljepših pjesama posvetio upravo kršćanskom prazniku Božiću George Michael, pravim imenom Georgios Kyriacos Panayiotou, otišao je prerano na bolji svijet, u 53. godini, nakon silnih problema sa zdravljem

I kad smo se već ponadali da se lista velikih u pop‑glazbi koji su se preselili na onaj svijet konačno završila pred sami kraj 2016. godine, smrt je uzela sebi još dva velika rok‑protagonista: prvo je na Badnje večer otišao Rick Parfitt, gitarista velike boogie‑rok grupe Status Quo (1948), a na sam najveći kršćanski praznik Božić pjevač i skladatelj, producent i filantropist George Michael (1963). Oboje iznimno talentirani, ali sa stilski divergentno različitim karijerama, no koje su imale jedan zajednički nazivnik – njihove su uspješne glazbene karijere, u kojima su prodavali milione ploča i nastupali diljem svijeta, bile isprekidane i zaustavljane neumjerenim životom, dodirima s drogom i drugim pošastima konzumentske civilizacije.

Status Quo elementarnim je rokenrolom osvajao top liste

Pa krenimo od Parfitta, jedne polovice gitarskog dvojca jedne od najdužih i najvažnijih ostrvskih boogie-rok atrakcija, one pod imenom Status Quo. Sjećate ih se kad su se nakon duge stanke okupili da bi svoju jednostavnu, energičnu varijantu roka temeljenog na tri akorda i snažnim rifovima isporučili na početku jednog od najvažnijih događaja u povijesti pop‑glazbe – onoga pod nazivom “Band Aid” 1985. godine. Bob Geldof ih je nagovorio da se okupe nakon duže stanke, i Parfitt, Francis Rossi i društvo su zaprangijali svoju himnu All Over the World i veliki je događaj krenuo. Ali Ricka Parfitta pamtimo ne samo kao elementarnog rok‑gitaristu u grupi koja će prodati preko 130 miliona ploča i koja je ovog ljeta svirala u Hyde Parku akustični set naprosto perfektno nego i kao osobu koja je u svemu pretjerivala – u alkoholu, drogama, vožnji skupim automobilima, luksuznom životu i koječemu još.

Svoj je život u više navrata doveo na rub bankrota, bio je naprosto “bad boy” engleskog roka. Sastavu koji je vodio u školi pridružit će se 1967. godine drugi gitarist Francis Rossi, grupa dobija ime Status Quo i kreće u osvajanje top lista s pjesmama koje su bile elementarni rokenrol – temeljen na heavy-rock boogie frazama s dva ili tri akordna rifa kao stvorenim za velike koncerte i tjeranje publike da sviraju tzv. “air guitars”. Nakon nekoliko neuspješnih LP-ija, Status Quo se definitivno okreće jednostavnijoj, energičnoj, bučnoj glazbi i 1970. godine bilježe prvi uspjeh pjesmom Down the Dustpipe. Njihovu verziju jednostavnog dvanaesttaktnog R’n’B-ija dobijamo na odličnim Lp-ijima Dog of the Head (1971) i još glasnijem Poledriver, na kojima će se naći nekoliko uspješnica, poput Big Fat Mama, njihova verzija Roudhouse Blues uzeta iz mape The Doorsa, Paper Lane i druge.

Slijede još dva uspješna albuma, Hello i Quo, s kojima cementiraju svoj uspješni pohod ka vrhu, temeljen koliko na snažnoj svirci, tako i na glasu Rossija, koji oblači prsluk i to postaje njihov zaštitni znak. Status zvijezda 70-ih definitivno potvrđuju odličnim albumom On the Level (1975) i postaju nešto kao nacionalna institucija na ostrvu i šire s gomilom poklonika tzv. pripadnika Quo Army koji su na koncertima svirali tzv. “vazdušne gitare”. Njihove su ploče iz 70-ih i prve polovice 80-ih veliki radijski i koncertni uspjesi i stalno borave na turnejama, a pjesme su im na top listama. Uključno s himničnom i eponimskom Rockin’All Over the World?.

Između brojnih nastupa, Parfitt je živio brzinom većom od one svjetlosne. Izmjenjivali su se sudari u skupim autima (imao u jednom trenutku 10 Porschea), problemi s drogom, alkoholom, više brakova, bankroti, odlasci u bolnice i koješta još. Sve po formuli “Sex and Drugs and Rock’n’Roll”, kako je to jedanput formulirao legendarni punker Ian Dury. Grupa prestaje s radom, ali je nastup na Band Aidu vraća na pozornice u novom sastavu, 1996. godine slave 30 godina postojanja albumom Don’t Stop, zatim se reformiraju u originalnoj postavi i nastavljaju s uspjehom rokijati po cijelom svijetu. I baš kad su najavili ovogodišnju turneju na kojoj će svirati “akustično”, Parfitt ih je definitivno napustio, u trenutku kada je najavljivao svoj prvi solistički album.

Za nas je najvažnija Michaelova “Miss Sarajevo”

Već smo rekli da je godina koju smo upravo ostavili za sobom naprosto uzimala velike zvijezde roka, spomenimo samo one najvažnije: Prince, Leonard Cohen, pa David Bowie, ali i one koji nisu bili u prvom planu, ali su itekako važni, poput jednog Leona Russella, klavijaturiste i sjajnog skladatelja ili važnog džez‑pijaniste i bluz‑pjevača Mose Allisona ili, pak, čovjeka koji je formuliralo kompleksni zvuk The Beatlesa Sir Georgea Martina.

No, konac kao da je bio mitski: čovjek koji je neke od svojih najljepših pjesama posvetio upravo kršćanskom prazniku Božiću George Michael, pravim imenom Georgios Kyriacos Panayiotou, otišao je prerano na bolji svijet, u 53. godini, nakon silnih problema sa zdravljem. Superstar, zvijezda pozornica diljem svijeta, vlasnik izvanredne mape prekrasnih pjesama koje je mahom sam skladao i producirao, George Michael bio je pjevač anđeoskog glasa koji je za sobom imao sve samo ne urednu i pravolinijsku karijeru. Ona je bila isprekidana aferama s drogom i sudarima u skupim autima, borbom s vlastitom (hetero)seksualnošću, borbom s diskografskim kućama, kao i njegovim permanentnom željom da pomogne drugima, a da to nitko ne zna.

Prvotno udružen početkom 80-ih sa školskim drugom Andrewom Ridgeleyem u sjajnom glam rok‑duetu Wham!, koji će u prvoj polovici 80-ih naprosto harati engleskim i američkim top listama sofisticiranom pop‑glazbom. Tu su pjesme Wake Me Up Before You Go-Go, potom Freedom, Everything She Wants, Young Guns i Bad Boys, a njihov drugi album Make It Big  penje se na prva mjesta top lista i oni kao prvi zapadni bend odlaze na uspješnu turneju po Kini 1985. godine, što će zabilježiti i filmske kamere. Oslobađaju se lošeg ugovora s etiketom “Innervision” i potpisuju za “Epic Records”, a paralelno su dio projekta “Band Aid” u pjesmi Do They Know It’s Christmas?, makar su iza sebe već imali veliku pjesmu Last Christmas, jednu od danas antologijskih posvećenih Božiću. Ali Michael, sin grčko-ciparskog restoratera i Engleskinje, sanja vlastitu solo karijeru koja će ga udaljiti od glam-boy statusa Wham! i već počinje snimati vlastite pjesme u kojima će ga transformirati u modernog Apolona svjetske pop‑scene. Sklada introspektivne pjesme prepune divnih melodija i pamtljivih refrena, koje će mahom sam producirati i koaranžirati. Njegov drugi rad A Different Corner pokazuje ga u novom svjetlu, mnogo ozbiljnijem, i on osvaja top liste. U želji da pokaže dokle može dobaciti, odnosno da pokaže da njegova glazba reflektira sve rukavce popularne glazbe, on snima svoj prvi važniji duet s kraljicom soula Arethom Franklin i pjesma I Knew You Were Waiting (For Me) osvaja top liste i nagradu Grammy. Već sljedeća pjesma I Want Your Sex, iako na vrhovima top lista, biva od mnogih radiostanica odbačena. No slijedi album Faith, nabijen divnim baladama i soul brojevima, izdan koncem 1987. godine predstavlja istinski uspjeh jer bilježimo njegovu transformaciju u serioznog pop‑zabavljača. Ploča se prodaje u preko 20 miliona primjeraka i priskrbljuje mu drugu Grammy nagradu. Svoj status utvrđuje drugim solo albumom Listen Withouth Prejudice Vol.1 iz 1990. i iskazuje sve manje želju za nastupima i prezentiranjima u spotovima, koliko da sklada i producira. Album prati njegova autobiografija, a pjesma Cowboys and Angles jedna je od njegovih najboljih pisana, kao i valcer sa sjajnim saksofonskim ulošcima Andyjem Hamiltona.

Paralelno, on je u problemima s drogom, njegova biseksualnost mu donosi silne probleme, a nakon majčine smrti, otvoreno se bori za prava homoseksualaca. Sa Sir Eltonom Johnom snima duet Don’t Let The Sun Go Down On Me, koji se penje na vrhove top lista, a sve prihode poklanjaju AIDS humanitarnim organizacijama. Nastupa i s grupom Queen, te se paralelno početkom 90-ih bori za svoja prava i u sporu je s kompanijom “Sony Music”, koga gubi i mora platiti ogromnu svotu novca. Napokon dobija odvez ugovora i tek nakon godina pauze snima novi album Older 1996. godine za nove etikete “DreamWorks” i “Virgin”, koje su i dalje plaćale kazne Sonyju, što će ga skoro dovesti do ruba propasti i psihički skoro dotući. Biva zatvaran zbog javnog nemorala, otvoreno konačno, ponovo se vraća na top liste albumom Ladies & Gentelman – The Best of George Michael, a singl s pjesmom Outside penje se na drugo mjesto top lista uz klip koji je pokazao sve teške situacije kroz koje je prošao. Ipak, ploča nije imala uspjeha, on snima antiratnu pjesmu Shoot the Dog, koja je praćena crtanim spotom u kome su George Bush i Tony Blair skupa u krevetu, kao satirični odgovor na njihov rat u Iraku. Tek četvrti album Patience, nakon razlaza s Wham!, izlazi 2004. godine, a tu je i dokumentarac o njegovom životu. Na scenu se vraća 2006. godine i završava turneju decembra 2008. godine, snima sa Sir Paul McCartneyem duet, a 2010. godine je na turneji po Australiji. Paralelno ima probleme s drogama, izaziva sudare i biva osuđivan.

Sve to ga ne zaustavlja da mašta o povratku na scenu, i on početkom 2010. stupa na pozornicu ispred simfonijskog orkestra i kreće s turnejom “Simphonica”, koncertom u Pragu, koja će završiti u Zagrebu, Beogradu i u Ljubljani, ali krajem godine dobija tešku upalu pluća i jedva je preživljava liječeći se u Beču. Ipak, njegove se aktivnosti nastavljaju usprkos permanentnim problemima sa zdravljem – snima još jedan dokumentarac, počinje pisati pjesme s producentom Naughtyjem Boyem. Za nas je možda najvažnija Michaelova ploča Songs from the Last Century, snimljena i izdana 1999. godine, na kojoj snima neke od njemu dragih pjesama drugih autora (Roxanne grupe The Police), a među deset je snimaka i pjesma Miss Sarajevo, koju su ranije izveli skupa U2 i Luciano Pavarotti na onom za nas toliko važnom koncertu za Bosnu i Hercegovinu održanom u italijanskom gradu Modeni.

Dok ovo čitate, produžena komemoracija tom velikom umjetniku ne prestaje i najveći od najvećih mu odaju počast kao velikom umjetniku i osobi koja se permanentno iskazivala kao iskreni filantropista. Elton John, njegov odani prijatelj, na čelu je tih posveta.

PROČITAJTE I...

I tako smo se ove subote uputili tragom sevdalinke, a po prepoznatljivim stajnim točkama šeher Sarajeva. Od sve otvorenijeg i na akciju spremnijeg Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića, svrnuli smo u Art kuću sevdaha u srcu Baščaršije i, na koncu, finiširali u rustikalnom ugostiteljskom objektu smještenom u samoj Sarajevskoj pivari slušajući sevdalinke sve skupa više od pet sati

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!