OGNJEN TVRTKOVIĆ: TEŠKOMETALNI ROK STVARALAC I UMJETNIK ŠIROKIH UMJETNIČKIH DOMETA

Lipovača je sa svojim suradnicima inzistirao na visokoj kvaliteti – i autorskoj, i izvođačkoj, i produkcijskoj. Isto to vrijedi i za njegova koncertna pojavljivanja, ma u kom se kontekstu pojavljivao, kvalitet je bio u prvom planu. Kao gitarista, on je slijedio najbolje domete svjetski priznatih teškometalnih instrumentalista sipajući prepoznatljive rifove u rafalima. Znao je odsvirati nježna, melodiozna sola u baladama, a njegova melodijska inventivnost na tragu je najboljih dometa nečega što bi se danas moglo definirati kao rok i pop koji dolazi iz Bosne i Hercegovine.

Iako je većina površnih slušalaca rok‑glazbe gitaristu, kompozitora i producenta Seada Zeleta Lipovaču (Bihać, 1955) spremna percipirati kao jednog od istinskih heroja bivšeg jugoslavenskog teškometalnog roka, dublja nam analiza i poznavanje njegova rada otkrivaju jednu polivalentnu i nadasve zanimljivu stvaralačku osobu koja se s podjednakim uspjehom ogledala u stvaranju najrazličitijih žanrova popularne muzike.

Njega se, prije svega, može posmatrati kroz klasični teškometalni rok s matičnim mu sastavom Divlje Jagode, potom ga percipiramo i kao jednog od začetnika disko‑glazbe na ovim prostorima (rad sa sastavom Mirzino jato), suradnika s drugim pop‑zvijezdama (od Fadila Toskića do Deena i Mladena Vojičića Tife), a s uspjehom se okušao i u pisanju i produciranju ilahija i kasida.

Njegova ćemo gitarska sola naći na najrazličitijim projektima. Kroz matični su mu sastav prošli neki od ponajboljih instrumentalista i pjevača ne samo iz Bosne i Hercegovine nego i mnogo šire. I ono najvažnije, svaki put kada je radio na nekim projektima, bilo vlastitim ili, pak, surađujući kao skladatelj, producent ili instrumentalista, na pločama je drugih on uvijek inzistirao na visokoj kvaliteti, ali isto tako pokazivao i ekstreman osjećaj za pisanje pjesama koje će instantno postati velike uspješnice i potom se prodavati u ogromnim tiražima.

Naprosto, Zele Lipovača ima iza sebe takve tiraže ploča da možemo komotno govoriti o jednom od najvažnijih autora s ovih prostora koji iza sebe imaju najviše prodavanih ploča uopće. I to nisu samo pjesme koje poznaje svatko, poput Jedina moja, Patkica, Autostop, Krivo je more, Zauvijek tvoj ili notorična himna svih ljubitelja divljih motocikla Motori, nego i mnoge druge pjesme pisane i za matični mu sastav Divlje Jagode i za druge pjevače i grupe.

Bio sam u mnogo situacija prisutan njegovom radu u studiju ili da grupu gledam na koncertima. U svakoj od situacija u kojima se nalazio Lipovača i društvo oko njega iskazivali su krajnju profesionalnost, spremnost na požrtvovan rad i vrhunske napore i stvaralačke rezultate. Naravno, teškometalni rok vrlo smo često spremni potcijeniti i prihvatati kao konzervativan stilski odvojak, što nije daleko od istine, ali ne zaboravimo da su iz njegove stvaralačke retorte izašle i neke od najljepših balada napisanih na ovim prostorima.

On je s lakoćom surađivao s mlađima od sebe od kojih su mnogi došli iz sfera novog vala. Paleta njegovih suradnika uključuje danas neke od najvažnijih protagonista regionalne rok i pop‑scene; sjetimo se samo da je u Divljim Jagodama jedno kratko vrijeme djelovao i Zlatan Stipišić Gibonni, u jednoj je od postava pjevač bio i Mladen Vojičić Tifa, s kojim je realizirao jednu od najboljih ploča Konji, a među suradnicima su bili i danas pokojni klavijaturista Mustafa Muc Ismailovski, Vlado Podany, pjevači Ante Janković i Alen Islamović, bubnjari Nasko Budimlić i Điđi Jankelić, basisti Zlatan Čehić i Sanjin Karići i još neki, a surađivao je i s važnim svjetskim facama na rok‑sceni, bivajući i na pragu međunarodne karijere.

Esencijalni albumi Divljih Jagoda, poput eponimskog Divlje jagode iz 1978. godine preko Staklenog hotela, Motora, (svi za zagrebački “Jugoton”), onda Čarobnjaci i Vatra za sarajevski “Dioskoton”, te još neke ploče i singlovi potvrđuju zorno ono o čemu govorimo. Lipovača je sa svojim suradnicima inzistirao na visokoj kvaliteti – i autorskoj, i izvođačkoj, i produkcijskoj. Isto to vrijedi i za njegova koncertna pojavljivanja, ma u kom se kontekstu pojavljivao, kvalitet je bio u prvom planu. Kao gitarista, on je slijedio najbolje domete svjetski priznatih teškometalnih instrumentalista sipajući prepoznatljive rifove u rafalima. Znao je odsvirati nježna, melodiozna sola u baladama, a njegova melodijska inventivnost na tragu je najboljih dometa nečega što bi se danas moglo definirati kao rok i pop koji dolazi iz Bosne i Hercegovine.

Prisjećam se kad sam ga doveo u dodir s mlađim stvaraocima sa sarajevske rok‑scene, poput Zlatka Arslanagića, Gorana Petranovića i drugih, on je s njima vrlo brzo uspostavljao komunikaciju bez obzira na razlike u godinama i stilska opredjeljenja. Neki od njih bit će mu kasnije postojani suradnici u nekim od njegovih najboljih projekata, bilo onih vezanih za Divlje Jagode ili, pak, u radu s drugim pjevačima.

Ne posljednje, ali krajnje zanimljivo iskustvo imao je s njim vođa danas svjetski uspješnog bosanskohercegovačkog rok‑sastava Dubioza kolektiv Brano Jakubović, grupe čija je stvaralačka poetika sto svjetlosnih godina od onoga što zastupaju Zele Lipovača i njegove Divlje Jagode. Naime, on ga je svojedobno nazvao da potraži dozvolu za obradu njegove balade Krivo je more. Čovjek bi očekivao da će pregovori biti teški i dugotrajni, ali Lipovača je svom mlađem kolegi instantno dao imprimatur za takve stvaralačke poduhvate poželjevši mu usput puno djevojaka koje će se “upecati” nakon što je budu izvodili. Jakubović mi je rekao da nikada do sada nije imao tako lagane i otvorene razgovore i da je bio sretan da je dobio dozvolu za to.

U katalogu “Croatia Records” naći ćete set sa svim albumima Divljih Jagoda, kao i različite kompilacije, posebno balada, a danas slavimo izlazak njegovog drugog solističkog CD-a Internal Waves of Love (prvi je bio Magic Love iz 1993. godine), koji, a u to sam siguran, neće prekinuti rad matičnog mu sastava Divlje Jagode, s kojim je nedavno oduševio publiku u gradu u kome je teškometalna rok‑tutnjava mogla naći idealni okoliš – u Zenici.

PROČITAJTE I...

“Danas je mnogo važnije sačuvati te stare običaje nego što je to bilo nekad u moje vrijeme. Uprkos slabom interesiranju, posebno kod mladih, ipak se nađe određen broj entuzijasta koji su voljni njegovati i promovirati te naše stare običaje. Vrlo je važno sačuvati svoju kulturu jer se po tome prepoznaje svaki narod”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!