Obnova Aladže prekretnica je i veliki vjetar u leđa Bošnjacima

Potrebno je puno više energije, znanja i sredstava uložiti u ekonomiju, kulturu i obrazovanje, kako bi se osnažile zajednice Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. To je jedan od najvećih izazova Bošnjaka u narednim godinama, ali i najvažnijih preduvjeta opstanka Bošnjaka u ovim krajevima, očuvanja naših zajednica i džemata, ali u konačnici i očuvanja naše domovine Bosne i Hercegovine.

Piše: Ramiz SALKIĆ, potpredsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS

 

Svaki put kada bih posjetio podrinjski gradić na obalama Drine i Ćehotine, neizostavan je bio i obilazak mjesta gdje se spajaju ulice Meše Selimovića i Osmana Đikića. Na tom mjestu vrijedni radnici ponovo su započeli podizati jednu od najljepših džamija u ovom dijelu svijeta.

Kamen po kamen, godina po godina. Pred našim očima ponovo je nicao naš ponos, arhitektonski dragulj prvobitno izgrađen 1550/1551. godine. Prošle su manje od četiri i po godine napornog rada, a bosanskohercegovački nacionalni spomenik s UNESCO-ove liste, fočanska ljepotica, ponovo je zasijala punim sjajem.

Ezan s munare čuvene Aladže i prvi namaz u ovoj džamiji bit će najbolji ramazanski poklon muslimanima u ovim krajevima, Bosni i Hercegovini, ali i cijelom svijetu. Aladža, kao zajedničko dobro i jedan od najvažnijih spomenika kulturne baštine u Bosni i Hercegovini uopće, dar je za sve dobre ljude naše domovine. Aladža i još 11 fočanskih gradskih džamija porušene su početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je, uz progon i ubistva Bošnjaka, započelo i sistemsko rušenje stotina džamija i vjerskih objekata koje su predstavljale višestoljetni temelj našeg identiteta i pečat postojanja muslimana u ovoj zemlji. Radilo se o objektima starim nekoliko stotina godina, koji spadaju u red nacionalnih spomenika i bogate kulturne baštine u dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine koji danas nosi naziv bosanskohercegovački entitet RS.

Uprkos najtežim zločinima, rušenju naših imanja i džamija, u nama nije ubijena ljubav prema rodnom kraju i našim džamijama. Naprotiv, naučili smo još više cijeniti i poštovati naša višestoljetna ognjišta, a nakon okončanja agresije na našu domovinu, nada i želja za povratkom svaki je dan bila sve veća. Uprkos poteškoćama, zaprekama, brojnim problemima i ubistvima povratnika, Bošnjaci se snažno odlučuju za povratak svojim domovima. Vrijedno obnavljaju svoja imanja, kuće i drugu infrastrukturu, čime iskazuju neizmjernu ljubav prema svojim naseljima i svom rodnom kraju.

Istovremeno, dok su se obnavljala imanja, Bošnjaci su započeli i obnove džamija i vjerskih objekata, koji ponovo postaju naši orijentiri i pokazatelji da na ovim prostorima nastavljaju da žive Bošnjaci muslimani. I ovaj proces bio je mučan i bolan, čemu svjedoči i ubistvo Murata Badića na polaganju kamena temeljca za Ferhadiju džamiju u Banjoj Luci. Uprkos svemu, s podizanjem džamija, podizalo se i naše samopouzdanje, rasla je i naša vjera u opstanak na ovim područjima.

Džamije su značile prekretnice i jedan od pečata našeg povratka na naša višestoljetna ognjišta. Tako su obnove Atik džamije u Bijeljini, Musa-pašine džamije u Novoj Kasabi, Ferhadije u Banjoj Luci i Osman-pašine u Trebinju označile prekretnicu za Bošnjake u ovim krajevima naše domovine, dok će obnova Aladže u Foči također biti prekretnica i veliki vjetar u leđa Bošnjacima u ovim krajevima.

Obnova svih ovih džamija, kao i naših imanja i infrastrukture, odvija se, prije svega, zahvaljujući ljubavi naših ljudi, koji su se odlučili dijelom ili u potpunosti vratiti na svoja ognjišta. Obnova se odvijala zahvaljujući nesebičnoj podršci mnogobrojnih prijateljskih zemalja i snažnoj organizaciji i istrajnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Potrebno je istaknuti i pomoć organa vlasti različitih nivoa u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, državnih organa Bosne i Hercegovine, nesebičnu podršku velikog broja privrednika, ali i uz ogroman doprinos naših građana koji borave izvan domovine.

Nažalost, obnova džamija, ali i cjelokupni proces povratka prolazi bez značajne podrške onih koji se smatraju i nazivaju sljedbenicima politike koja je planirala, organizirala i porušila 614 džamija u Bosni i Hercegovini. Oni, nažalost, i danas toleriraju skrnavljenje naših džamija, napade na naše imame, a najviši predstavnici srpskog naroda negiraju genocid nad Bošnjacima i govore pogrdne riječi o našem ezanu. To su poruke onih koji su u svakom pogledu sljedbenici rušilačke i zločinačke ideologije i koji nemaju mjesto u civiliziranom svijetu.

Nažalost, do danas nemamo ni adekvatnih presuda za rušenje džamija, među kojima su mnoge proglašene nacionalnim spomenicima i koje predstavljaju kulturnu baštinu, ali ne postoje ni značajnije presude za ubistva mnogobrojnih imama, među kojima je najsvirepije ubistvo bratunačkog glavnog imama Mustafe efendije Mujkanovića, koji je brutalno ubijen u logoru za Bošnjake u školi “Vuk Karadžić” 1992. godine u Bratuncu.

Valja podsjetiti da postoje i rijetki primjeri pomoći predstavnika bosanskih Srba pravoslavaca u obnovi naših džamija. Tu pomoć posebno poštujemo i cijenimo. Pomoć bi vjerovatno bila i puno veća da je aktuelna vlast propagirala ideje mira i suživota, a ne ideje dalje podjele ove zemlje. Zbog svega navedenog, izuzetno je važno istaknuti da su nedavno dvije učiteljice iz Osnovne škole “Sveti Sava” u Foči organizirale posjetu učenika Aladži. Djeca su nakon posjete bila oduševljena, a tokom predavanja su učili o islamu, te su bolje upoznali građevinski biser svjetskog ranga koji se nalazi u njihovom gradu. Ostaje nam da se nadamo, ali i da radimo više na tome da ovakve posjete postanu praksa u cijeloj zemlji.

Džamije, kao višestoljetni pečat i temelj našeg identiteta, u sredinama gdje su se Bošnjaci vratili nakon progona, etničkog čišćenja i genocida, skoro su sve obnovljene. Okrenuli smo novi list. Nakon obnove naših kuća, džamija i infrastrukture, sada zajedno trebamo naći načina da zaposlimo naše ljude, ojačamo džemate i učinimo zajednice održivim za život našeg naroda u ovom dijelu domovine. Stoga, želim da naglasim da nam u budućnosti ekonomija i zapošljavanje moraju biti prioritet broj jedan.

Potrebno je puno više energije, znanja i sredstava uložiti u ekonomiju, kulturu i obrazovanje, kako bi se osnažile zajednice Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. To je jedan od najvećih izazova Bošnjaka u narednim godinama, ali i najvažnijih preduvjeta opstanka Bošnjaka u ovim krajevima, očuvanja naših zajednica i džemata, ali u konačnici i očuvanja naše domovine Bosne i Hercegovine.

 

 

PROČITAJTE I...

Ostao sam šokiran pojedinim iftarskim “ponudama”, tačnije cijenama. Ruku na srce, to nema nikakve veze s duhom ramazana i onim što bi iftar vjerniku trebao značiti. Platiti 50, pa i više konvertibilnih maraka za jedan iftar pretjerivanje je koje se ničim ne može opravdati niti bilo kako dovesti u vezu s duhom ramazana. Kada sam jednom prijatelju, onako i sam začuđen, pokazao sličnu cijenu jednog iftara, odmahujući rukama, rekao je: “Vala, da je s onog svijeta – što je previše, previše je”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!