O članku “Foreign Affairsa”: Radikalni politički pamflet bivšeg službenika britanskog konzulata

S obzirom na to da je autor iznosio teze kao slobodni pojedinac, i da su one po mnogim osnovama neodržive i neuvjerljive, onda im ne treba pridavati pažnju ma koliko sadržavale elemenata skandala u sebi. Ironija je da jedino ovakva medijska pažnja u Bosni i Hercegovini daje privid relevantnosti teksta Timothyja Lessa, koji, u svojoj suštini, nije više od radikalnog političkog pamfleta

Ugledan američki magazin Foreign Affairs stekao je kroz gotovo stotinu godina postojanja čitaoce u raznim dijelovima svijeta. Njegov primarni cilj jeste razumijevanje američke vanjske politike i međunarodnih odnosa. Uređivačka politika lista takva je da dopušta i veoma različite poglede i tumačenja određenih pitanja, jer nije riječ o zvaničnoj vanjskoj politici već o njenoj interpretaciji iz različitih uglova i interesa. Uzimajući u obzir da list može uzeti u razmatranje bilo koje dešavanje u bilo kojem kraju svijeta, onda mora biti jasno da kompetencije autora koji potpisuju tekstove za ovaj magazin ne mogu biti izbalansirane, te se povremeno može desiti da autori s manje znanja i kompetencija objave tekstove koji nisu na nivou onoga što se smatra standardom Foreign Affairs magazina koji ga čini prepoznatljivim i utjecajnim u krugu svojih čitaoca. Međutim, ovaj utjecaj nikako se ne može nazvati utjecajem na vanjsku politiku jer se zna da se ta politika formira, artikulira i provodi unutar US State Departmenta.

U ovom trenutku nije važno na koji je način tekst Timothyja Lessa našao prostor u posljednjem izdanju Foreign Affairs magazina. Međutim, očigledno je da on nesumnjivo pripada kategoriji tekstova koji su ispod prepoznatljivog standarda magazina, a za to postoji niz argumenata. Prije svega, tekst obiluje proizvoljnim zaključcima koji nisu prethodno argumentirani. Primjetna su i gruba prepojednostavljivanja odnosa balkanskih zemalja i naroda koji su historijski kompleksni. Prijedlog autora za konačno rješenje pitanja Bosne i Hercegovine nije znanstven, nije čak ni provodiv na način kako to autor zagovara. Kada bismo slijedili njegov recept jednoetničkih država, u Evropi bi vjerovatno nastalo novih dvadesetak država, ali time problemi ne bi nestali, već bi se vjerovatno multiplicirali onako kako je to već viđeno na balkanskim prostorima. Uzevši u obzir da je jedino neposredno iskustvo o poznavanju političkih prilika i odnosa u Bosni i Hercegovini stekao radeći u britanskom konzulatu u Banjoj Luci, nije teško pretpostaviti odakle je došla inspiracija za promoviranje političkih stavova o podjeli Bosne i Hercegovine između susjednih država. Ovakav pristup već je isproban i mnogo puta osporen upravo na terenu na koji se autor poziva, tako da evociranje velikodržavnih aspiracija malih balkanskih država nikome ne može biti od koristi. Arhitektura Balkana završena je. Ono što nama treba jeste unaprjeđenje regionalne saradnje, kroz iskren dijalog i puno uvažavanje postojećih državnih suvereniteta.

Da je kojim slučajem Less diplomatski predstavnik svoje zemlje ili visoki vladin službenik, onda bi se teze u njegovom tekstu trebale čitati s više pažnje. S obzirom na to da je autor iznosio teze kao slobodni pojedinac, i da su one po mnogim osnovama neodržive i neuvjerljive, onda im ne treba pridavati pažnju ma koliko sadržavale elemenata skandala u sebi. Ironija je da jedino ovakva medijska pažnja u Bosni i Hercegovini daje privid relevantnosti teksta Timothyja Lessa, koji, u svojoj suštini, nije više od radikalnog političkog pamfleta.

Ono što je za nas u Bosni i Hercegovini bitno jeste činjenica da Sjedinjene Američke Države, u kojima se Foreign Affairs objavljuje, te Velika Britanija čiji je autor državljanin, snažno podupiru teritorijalni integritet naše zemlje i pružaju kontinuiranu pomoć Bosni i Hercegovini na putu evropskih i NATO integracija. To je nešto što sigurno neće izmijeniti ovaj tekst Timothyja Lessa.

(Autor radi kao ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova BiH u čijem se portfoliju nalazi Sjeverna Amerika)

PROČITAJTE I...

Imao sam sreću da sam poznavao Aliju Izetbegovića i svjedočio nekim događajima. Necmettin Erbakan je 1990. imao veliki kongres Refah partije u Ankari i tada je Alija s njim imao sastanak. No, tada je upoznao i Recepa Tayyipa Erdoğana, koji nije imao visoku političku funkciju, a kada se vratio u Sarajevo, na sastanku SDA je rekao da je Kongres lijepo prošao te da je imao lijep sastanak s Erbakanom, ali da im nosi jedan muštuluk

Nekadašnji komandant 7. muslimanske brigade Šerif Patković danas je predsjedavajući Koordinacije boračke organizacije Armije RBiH, koja okuplja Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja, Savez demobilisanih boraca u FBiH, organizaciju Porodica šehida i poginulih boraca i Savez ratnih vojnih invalida. Aktivan je u upravnim odborima fondacija za pravnu pomoć borcima Armije RBiH i za stambeno zbrinjavanje boračke populacije u FBiH. S komandantom smo razgovarali povodom oslobađajuće presude Naseru Oriću, ali i reakcije koju je uputio ispred koordinacije koju vodi na, za borce, neprihvatljivo imenovanje Svetlane Cenić na poziciju predsjednice Nadzornog odbora BH Telecoma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!