NOVI STAV: POGLEDAJ NAS, JA RABBI

Sarajevska kantonalna vlast i njeni medijski privjesci pokušavaju nas vratiti u komunistički “tamni vilajet” represijom i cenzurom na slobodu medija. Tekst o pisanju Stava objavljen na Radiju Slobodna Evropa, kao i izjave pojedinih “uglednih” medijskih radnika i javnih ličnosti, eklatantan su primjer napada na slobodu govora i medije, pokušaja uvođenja cenzure i autocenzure, nametanja ideje da se o određenim temama ne smije kritički pisati, kao i poziva da se prema onima koji drugačije misle djeluje represivno.

 

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Jedna od središnjih tema ovog dvobroja Stava je funkcioniranje vlasti u Kantonu Sarajevo, odnosno, 150 dana nove vlasti koje su u Kantonu Sarajevo obilježile smjene.

Svako onaj ko Sarajevu i Bosni i Hercegovini želi dobro ne vidi ništa problematično u tome da na odgovornim mjestima sjede Srbi, Hrvati, Jevreji i svi drugi koji vole svoju zemlju, osim ako njihovom imenovanju ne prethodi hajka na obraz i čast onih koje smjenjuju. A vladajući konglomerat za sebe priskrbljuje atribute tužitelja i sudija i ničim dobijeno pravo da javno presuđuju ko je pošten, a ko nije, ko je sposoban, a ko nesposoban, i to po principu – ako si s nama, sposoban si i pošten, ako si u SDA, nesposoban si i korumpiran.

Sarajevska kantonalna vlast i njeni medijski privjesci pokušavaju nas vratiti u komunistički “tamni vilajet” represijom i cenzurom na slobodu medija. Tekst o pisanju Stava objavljen na Radiju Slobodna Evropa, kao i izjave pojedinih “uglednih” medijskih radnika i javnih ličnosti, eklatantan su primjer napada na slobodu govora i medije, pokušaja uvođenja cenzure i autocenzure, nametanja ideje da se o određenim temama ne smije kritički pisati, kao i poziva da se prema onima koji drugačije misle djeluje represivno.

U novom broju Stava pišemo o Bošnjacima i ideologiji. Pitanje postojanja konkretnih ideologija na bosanskohercegovačkoj i bošnjačkoj političkoj sceni, njihove međusobne sukobljenosti, razlike između proklamiranih ideologija i onih u koje se stvarno vjeruje i uloge koju realpolitika ima u političkim odlukama – nedovoljno je istraženo. Ipak, političku scenu u Bošnjaka mogli bismo, u kontekstu postojanja političke ideologije, ugrubo podijeliti u dva tabora. Prvi tabor sačinjavaju one stranke i političke ličnosti koje svoj legitimitet crpe iz tekovina prošlog sistema, dok su u drugom stranke koje svoj legitimitet crpe iz perioda stjecanja nezavisnosti i odbrane od agresije.

Bošnjaci i Hrvati su u Prijedoru, kao i u ostatku Republike Srpske, diskriminirani u pogledu prava na maternji jezik, zapošljavanje, ne uživaju status ravnopravnog naroda iako im to garantira Ustav tog entiteta. Diskriminacija je zastupljena i u drugim aspektima. Jedan aspekt jeste i pravo na kulturu pamćenja. O tome za Stav, povodom Dana bijelih traka, piše historičar Jasmin Medić.

Tokom maja smo imali priliku svjedočiti ponovnom otvaranju fočanske ljepotice Aladža džamije, što je kod mnogih probudilo i sjećanja na dešavanja u Foči tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Mnogi su u Foči ostavili svoje djetinjstvo, mladost, svoj život ili čak kosti svojih najmilijih. Danas većina njih nosi u sebi tragove dešavanja u Foči. Jedan od njih jeste i Mustafa Mujo Musić, rođen 20. januara 1936. godine u selu Dobromanovići kod Foče. Kao dijete je ostao bez oca, koji je pretrpio četnička mučenja u Drugom svjetskom ratu, od čijih je posljedica i umro. Dedo Mujo priča za novi Stav.

Iz Foče donosimo još jednu priču, i to o iftarima u haremu Aladža džamije.

Aladža u Foči ovogodišnjeg je ramazana džamija koju svako želi posjetiti, iftariti u njenom haremu, učiti zikr poslije akšama i klanjati teraviju u tijesno zbijenim safovima. Svaki dan i svaku večer posjećuju je ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, jer, prema komentarima posjetilaca, svi su jedva čekali njeno obnavljanje i otvorenje. U Aladži se klanja bešvakat, a poslije podne-namaza neizostavna je mukabela. Dženan ef. Krajišnik, imam Aladže, živi u Foči s porodicom već dvije godine i tvrdi da ovakvu posjećenost definitivno nisu očekivali i nisu mogli ni zamisliti.

Za novi Stav govori i Rizvan Halilović, predsjednik Udruženja “Bosfor”. Tema razgovora jeste Sultan Fatihova “Ahdnama” koja potvrđuje da u islamu nema prisile.

Stav piše o teraviji u Chapelle Saint-Michelu, odnosno, kako su Bošnjaci u Bruxellesu ovog ramazana klanjali u crkvi.

Imam iz džemata IKC “Nur” Amer-efendija Durmo kaže da su reakcije džematlija na obavljanje namaza u crkvi različite, ali da su većinom pozitivne. “Najbitnije za nas jeste to da imamo svoj kutak u kojem možemo iftare organizirati, džumu i teravih-namaz obaviti. Taj prostor koji se nalazi u sklopu crkve nije bio namješten, bilo je tu par ikona i krstova koje smo uz saglasnost domaćina premjestili u drugu prostoriju”.

Obnavlja se čuvena Šerefudinova Bijela džamija u Visokom a reporteri Stava su provjerili kako teku radovi.

Šerefudinova Bijela džamija jedinstven je sakralni objekt u ovom dijelu Evrope. Nije kopija ni osmanskog ni arapskog stila, a onda zbog toga nije bilo moguće pronaći donatore među prijateljima iz islamskih zemalja. Građena je od sredstava vjernika iz Visokog pa i Bosne i Hercegovine i cijele Jugoslavije, a sudbina joj je takva da se i ova adaptacija, koja još traje, finansira dobrovoljnim prilozima vjernika i privrednika iz Visokog i muslimana iz Bosne i Hercegovine i šire.

Dvobroj magazina Stav na 104 stranice u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 30. maja, širom Bosne i Hercegovine.  

 

PROČITAJTE I...

Ilegalni migranti neprestano stižu i procjenjuje se kako ih u Krajini trenutno ima više od 6.000. Građani u Bihaću i Velikoj Kladuši, koji su proteklih mjeseci pokazali bezbroj primjera humanosti prema migrantima i izbjeglicama, iz očaja sve više negoduju zbog činjenice da su u ovom problemu ostavljeni od svih da žive u velikoj neizvjesnosti i strahu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!