NOVI STAV: Herceg-Bosna, konačan pad

Izostanak imenovanja zajedničkog jezika dokaz je da ova zbrda-zdola sastavljena skupina, u najvećem broju nelingvista, još nema hrabrosti iskreno se suočiti s javnošću, koja čeka da alfa i omega cijelog projekta Snježana Kordić pošteno stane uz svoju dugogodišnju ideju o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku – pa kom opanci, kom obojci.

U prodaji je novi broj magazina Stav.

Tri su ključne teme koje obrađujemo u ovom broju. Suđenje čelnicima tzv. Herceg-Bosne, Deklaracija o zajedničkom jeziku te šesti april, datum koji se obilježava kao nezvanični početak agresije na BiH.

Prije četiri godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu na ukupno 111 godina zatvora osudio je bivše čelnike samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne: Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.

Protekle nedjelje održana je rasprava na kojoj su se osuđeni žalili na kazne dok je Tužilaštvo tražilo da im se, zbog zločina počinjenih tokom 1993. i 1994. godine, kazne uvećaju. Konačna presuda čelnicima Herceg-Bosne planirana je za novembar 2017. godine.

Hamza Ridžal piše o Deklaraciji o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku.

Izostanak imenovanja zajedničkog jezika dokaz je da ova zbrda-zdola sastavljena skupina, u najvećem broju nelingvista, još nema hrabrosti iskreno se suočiti s javnošću, koja čeka da alfa i omega cijelog projekta Snježana Kordić pošteno stane uz svoju dugogodišnju ideju o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku – pa kom opanci, kom obojci.

U ovom broju Stav piše i o autonomiji univerziteta u Evropskoj uniji.

Razumijevanje uloge i funkcija upravljačkih struktura u pojedinim obrazovnim sistemima odredila je da su u određenom broju država svi članovi ili većina članova upravljačke strukture vanjski članovi koje imenuje odgovarajući organ vlasti, kao i da takva upravljačka tijela imaju nadležnost da sudjeluju u izboru i imenovanju organa rukovođenja, kao i u njegovom smjenjivanju, odnosno razrješenju

Stav donosi ratni dnevnik posljednjeg sarajevskog svećenika u opkoljenom Sarajevu

Sarajevski svećenik Dragomir Ubiparipović u privatnom dnevniku iznosi svoja zapažanja o događajima i ljudima koji su zadešeni početkom ratnog pustošenja u Sarajevu. I sam zatečen novonastalim prilikama, svećenik se prima zapisivanja, želeći da ostane svjedočanstvo o užasu koji se počeo uvlačiti u ljudske duše. Iz namjere da sačuva hram i dragocjenosti Crkve, da bude uz vjernike i nevoljnike, on u gradu provodi prvih 140 ratnih dana. Nakon toga odlazi iz Sarajeva kao posljednji pravoslavni svećenik koji je boravio u opkoljenom gradu

Pišemo i o desetoj godišnjici odlaska neponovljivog Safeta Isovića.

Njegovo ime postalo je mnogima prvom asocijacijom za sevdalinku, pa mnogi i danas pogrešno smatraju sevdalinkom sve što je on pjevao. Pjesnik pjesme, kako ga opisa Gunić, rođen je 1936. godine u Bileći, ali je već kao dječak tokom Drugog svjetskog rata bio primoran s roditeljima zagaziti nesigurnim putevima izgnanstva

Stav predstavlja knjigu “Islamsko kulturno naslijeđe u Evropi” autora Adisa Tanovića.

U knjizi je napravljen fokus na život muslimana u Andaluziji, koji su živjeli na visokom stepenu kulture i obrazovanja te dali svoj veliki doprinos razvoju nauke i tehnologije. Kada je u pitanju islamska baština na prostoru Bosne i Hercegovine, Tanović kaže da su mnogobrojni objekti visoke estetske i arhitektonske vrijednosti našli zasluženo i neizostavno mjesto u ovoj knjizi

U ovom broju Stav piše i o sevdalinci na filmskom platnu.

Još od samih početaka bh. kinematografije sevdalinka nije činila samo muzičku podlogu filmskog djela koja prati i upotpunjuje radnju već je direktno učestvovala u kreiranju njegovog narativa i forme. Tako su tekstovi sevdalinke, u kojoj dominiraju motivi ljubavi, čežnje, patnje, korišteni kao prikaz unutrašnjeg stanja likova. Prvi primjer ovoga postupka zabilježen je u ostvarenju Hanka (1955).

Novi Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, šestog aprila, širom Bosne i Hercegovine.

 

PROČITAJTE I...

Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac, Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik đakovačke crkve s one strane Save. U svakom su se ratu vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Ne postoji ugledni Bošnjak, a izuzetak nisu bili i “neugledni”, koji nije prošao kroz žutotiskaško sito i rešeto Dnevnog avaza, koji je pokrenuo i do današnjeg dana pokreće predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić. Zarovili smo u novinsku arhivu te ćemo u nastavcima pokušati pokazati na primjerima posvemašnje neprincipijelnosti i vlasničko-uredničke nekonzistentnosti zašto je Dnevni avaz, po riječima brigadnog generala Mustafe Polutka, “neprijateljska propaganda”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!