Novi pokušaj “lipovačizacije” Krajine

Hamdija Lipovača pokrenuo je novi politički projekt kojeg je nazvao POMAK – Pokret za Modernu i Aktivnu Krajinu. Zvuči domišljato i priziva nadu u prosperitet, ali previše je to i za najlahkovjernije među Krajišnicima. Vjerovatno je Lipovača uvidio da se odnedavno osnivaju mnoge nove stranke i strančice, blokovi i nezavisne liste, pa je i sam skontao da je vjerovatno dobra prilika da i on osnuje nešto pa da kao omanja prikolica ponovo uđe u kakvu u političku karavanu

 

Bosanska krajina i njeni građani, nakon izbora 2010. godine i dolaska na vlast SDP-a na čelu s bivšim kantonalnim premijerom Hamdijom Lipovačom, suočili su se s katastrofom velikih razmjera, čije se posljedice osjećaju još i danas. Ni povratak Stranke demokratske akcije (SDA) nije uspio vratiti stvari u normalu, a unutarstranačka previranja koja ova stranka bilježi na lokalnim razinama poput Bužima govore da situacija trenutno nije nimalo zadovoljavajuća. Od nekada prvog kantona po ekonomskom potencijalu, Unsko-sanski kanton postao je “crni vilajet” u kojem poslije Lipovače ništa više nije isto.

LAŽI, OBMANE I PREVARE

Oni koji dobro poznaju Hamdiju Lipovaču nemaju riječi hvale za njega. Osim što ga bije loš glas da je sklon lažima, obmanama i prevarama, drugovi iz SDP-a reći će o bivšem vođi da ih je dobro namagarčio šireći unutarstranačke sukobe, a zatim smutnju širio na druge stranke. Drugovi su se ipak snašli te mu stali ukraj, izbacivši ga iz svih odbora i organa stranke u kantonu. Satjeran u kut, Lipovača se odlučio na novi potez u nadi da će ispaćeni krajiški narod ponovo nasjesti na staru priču o potocima meda i mlijeka, ovaj put upakiranu u novi politički projekt kojeg su nazvali POMAK – Pokret za Modernu i Aktivnu Krajinu. Zvuči domišljato i priziva nadu u prosperitet, ali previše je to i za najlahkovjernije među Krajišnicima. Vjerovatno je Lipovača uvidio da se odnedavno osnivaju mnoge nove stranke i strančice, blokovi i nezavisne liste, pa je i sam skontao da je vjerovatno dobra prilika da i on osnuje nešto pa da kao omanja prikolica ponovo uđe u kakvu političku karavanu.

Nakon hapšenja 2014. godine, Lipovača se odlučio povući od očiju javnosti računajući na već poslovični bošnjački zaborav. Međutim, njegova prevratnička narav i golemi egoizam nisu mu dozvolili da izdrži dugo van osjećaja slatkoće vlasti. U posljednjih šest mjeseci, kažu upućeni, počeo se nanovo zbližavati sa svojim nekadašnjim odabranim podržavateljima sa sklonostima sluganstvu i poltronstvu. Naravno, on im je to obilno uzvraćao zapošljavanjem u kantonalne institucije, a pride ih je subvencionirao, pa je svaki od njih uspio otvoriti lokalni web-portal s kojeg su prosipali salve hvalospjeva svom meceni. Upravo ti momčići koji su bili još djeca kada je Lipovača prvi put zasjeo na čelo Općine Bihać uspjeli su ga uvjeriti kako ništa nije izgubljeno i da još uvijek ima nade za njega da se vrati u igru i politički reanimira.

Dug je zao drug, znaju to hronični dužnici koji su često meta raznih pritisaka i ucjena. Zna to dobro i Lipovača pa je tu metodu primijenio nad svojim nekadašnjim drugovima Emdžadom Galijaševićem i Šuhretom Fazlićem, koji su dobili gradonačelničke mandate zahvaljujući njemu, a to se očito ne zaboravlja pa su obojica pristupili POMAK-u. Treba podsjetiti da je Emdžad Galijašević, uhapšen zbog primanja mita, prvo bio u SDU, zatim u SDA kao svojevrsni trojanski konj, da bi se sada ponovo aktivirao i skrasio kod svog glavnog mentora Lipovače. Šuhret Fazlić prvo je bio u stranci liberala, pa prešao u SDP, da bi zatim novog domaćina našao u malešnom GS-u, a sada ponovo okreće ćurak i vraća se poput Lesija kući, pravo Lipovači u zagrljaj. Ovo je samo pokazatelj trenda tzv. nezavisne političke scene u BiH, koja se ustvari temelji na odmetnutim samovoljnicima i višestrukim stranačkim pobjeguljama.

Posebno je interesantna priča Albina Muslića iz bihaćkog SDP-a, koji je kao originalni Lipovačin proizvod doživio da mu njegov proizvođač 2011. godine javno kaže: “Ja sam te stvorio!” Dugogodišnje prijateljstvo s Lipovačom nije mu pomoglo i 2012. godine je izgubio jer je drug proizvođač imao interesantni dogovor s Emdžadom Galijaševićem i u burnoj završnici predizborne kampanje ustvari pokopao kandidata vlastite stranke.

Šuhret Fazlić, aktuelni gradonačelnik Bihaća, također je nešto dužan Lipovači jer je, zahvaljujući njemu, 2016. godine dobio izbore. Lipovača je, naime, za Fazlića povukao dio glasova iz SDP-a, a Emdžad Galijašević iz optuženičke klupe za Fazlića povlači dio glasova iz SDA. Bilo je riječ o samo 700 glasova razlike koje su Fazliću omogućili da pretekne kandidata SDA Hadisa Jusića.

No, to nije sve, Lipovača je uz svoje nekadašnje saradnike uspio sakupiti i nešto autonomaša, propalih kadrova raznih stranaka protiv kojih se vode sudski procesi, raznih prebjega i lutajućih lokalnih političarčića u potrazi za uhljebljenjem. Tako je ovih dana na zidu njegovog profila na društvenim mrežama osvanula fotografija na kojoj se Lipovača fotografirao s Emdžadom Galijaševićem, Admilom Mulalićem (DNZ), bivšim načelnikom Općine Velika Kladuša, i Rifatom Dolićem (DNZ), bivšim direktorom Službe za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona. Komentari građana nisu pozitivni. Od psovanja i prozivanja za lopovluk, do upućivanja kritike zašto su se uopće drznuli i pomislili da mogu ponovo varati narod.

Kakav će POMAK napraviti Lipovačin projekt, tek će se vidjeti, ali zanimljivo je navesti razmišljanje nekih ovdašnjih političkih analitičara koji smatraju da se radi o novom srpsko‑hrvatskom pokušaju uništavanja Krajine i uspostave vlasti nad ovim dijelom Bosne i Hercegovine. Možda zvuči kao teorija zavjere, ali ovakvo razmišljanje itekako ima uporišta u dosadašnjem djelovanju Hamdije Lipovače. Uvijek je bilo: “Gdje ima vatre, tu ima i dima” – a Lipovačini tradicionalno dobri odnosi s obiju strana poznati su svima u Krajini.

LIPOVAČINE MUTNE POSLOVNE VEZE S DODIKOM

Krajiška javnost pamti da se Hamdija Lipovača tokom rata učlanio u Hrvatsku mladež, kasnije dobio hrvatski pasoš, a dobivene je beneficije, po mnogim tumačenjima, kasnije morao vraćati bihaćkim Hrvatima. Zauzvrat je dobio glasove brojnih Hrvata i, špekulira se, finansijsku podršku iz Republike Hrvatske. Intrigantno je da Lipovača 2000. godine odlazi na specijalizaciju u Sjedinjene Američke Države, odakle se vratio kao magistar. Neki će reći legalno i regularno, a neki će reći zahvaljujući Izoldi Osmanagić, koja mu je nostrificirala i priznala certifikat kao dokument o završenom magistarskom studiju. Bilo kako bilo, Lipovača je zasigurno izvana potpomagan tokom svoje političke karijere.

S druge strane, njegovo zbližavanje i prijateljevanje sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Miloradom Dodikom u vrijeme premijerskog mandata bilo je očigledno i ne mogu se pravdati Lipovačinim otrcanim izjavama da je multikulturalan političar i da ima dobre odnose sa svim vjerskim zajednicama. To demantira činjenica da je najviše finansija dao Katoličkoj crkvi i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, dok je Islamska zajednica haman ostala kratkih rukava. Primjerice, iz budžeta Kantona finansirao je izgradnju Katoličkog školskog centra u Bihaću, dok isti tretman nisu imali projekti izgradnje obrazovne infrastrukture Islamske zajednice.

Narod je bio ogorčen nakon Dodikove posjete Bihaću u vrijeme mandata Hamdije Lipovače, a Lipovača se vadio na izgradnju dobrosusjedskih odnosa. Međutim, radilo se o izgradnji ličnih odnosa između njega i Dodika. Naime, Banka Srpske, ili “Dodikova banka”, kako je narodski zovu, u vrijeme Lipovačinog upravljanja Unsko-sanskim kantonom kupila je Investment banku, u čijem je sastavu poslovala i Una banka Bihać, a pričalo se kako je iza svega stajao politički dvojac Lipovača – Dodik i njihove mutne radnje oko pranja novca.

Zauzvrat, nekoliko godina nakon Lipovačinog političkog kraha, Dodik ga zapošljava u “Integral inžinjering”, građevinsku firmu iz Laktaša u vlasništvu Slobodana Stankovića, omiljenog Dodikovog milionera i tajkuna iza kojeg stoji niz mutnih i nezakonitih radnji, od kojih je najpoznatija ona u vezi s izgradnjom autoputa Banja Luka – Gradiška, zgrade Vlade Republike Srpske i RTV Doma, u okviru čega je, kako navode srpski nezavisni izvori, pričinjena šteta od više stotina miliona maraka. Lipovačino ime nalazi se među top menadžerima na zvaničnoj stranici ove firme, gdje je potpisan kao direktor poslovne jedinice “Integral inžinjeringa” u Bihaću, za koje niko ne zna ni da postoji, ni gdje joj je sjedište.

Zbog toga se javnost u Krajini po društvenim mrežama pribojava da se u slučaju POMAK-a radi o nekoj novoj srpsko-hrvatskoj zavjeri kojoj je cilj da iz Krajine otjera i ovo malo Bošnjaka što je ostalo. Helem, biće zanimljivo vidjeti hoće li Lipovača odlučiti ići do kraja s ovim projektom te ga kandidirati na izbornim listama. Jer, slabo je poznato da je Lipovača izbačen iz kantonalnog SDP-a, ali je i dalje u SDP-u BiH i to, kako tvrde ogorčeni članovi SDP-a iz USK-a, pod zaštitom Nermina Nikšića. Navodno, želi na listu SDP-a za državni parlament, ali to bi očito izazvalo previše gorčine u USK kantonu pa nije odobreno. POMAK mu je rezervna opcija, a oni koji ga dobro poznaju tvrde kako uvijek igra na sigurno i, ako uvidi da od novog projekta nema fajde i ne prolazi među narodom, neće ga ni razvijati.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!