Nova Kasaba: Djecu povratnika podučavala pijana učiteljica

Prvog je dana nove školske godine desetak roditelja otišlo kući nezadovoljno jer nisu uspjeli upisati djecu u Edukativni centar u Novoj Kasabi. Nema prostora. U ovim improviziranim prostorijama nastavu već pohađa 125 učenika. Ove su godine samo prvačići primljeni, njih deset

Nova Kasaba, jedno od najstarijih naseljenih mjesta u istočnoj Bosni, smještena je na međi između općina Bratunac, Zvornik, Vlasenica i Milići. Kroz Novu Kasabu vodili su stoljećima putevi od granice prema unutrašnjosti. I danas je tako. Samo što danas više putnici ne svraćaju u mjestašca pored puta, samo profuraju, a ona ostaju zarobljena u svom tihom i povučenom životu. Takva je bila i Nova Kasaba cijelo ljeto, tiha, ali već prvog septembarskog jutra dječiji smijeh odjekivao je dolinom. Posljednjih je nekoliko godina Nova Kasaba oživjela otkako djeca iz rubnih dijelova ovih četiriju općina pohađaju osnovnu školu u Edukativnom centru u Novoj Kasabi.

Zapravo, nije to redovna nastava, to je instruktivna nastava, a izvode je nastavnici iz Sarajeva, njih 16. Svakog jutra dolaze iz Sarajeva da održe nastavu za 125 učenika u Novoj Kasabi. Ove je godine u školu upisano i 10 prvačića. U Edukativnom centru je tijesno, prostorije su manje nego što je predviđeno pedagoškim standardima, a često se dva razreda spajaju u jednu učionici zbog manjeg broja učenika, pa tako, recimo, imate u učionici 1. i 3. ili 2. i 4. No, zahvaljujući Islamskoj zajednici BiH, koja je ovaj Edukativni centar dala na korištenje za održavanje instruktivne nastave, djeca barem imaju gdje ići na nastavu.

 

Djeca koja pohađaju instruktivnu nastavu u Edukativnom centru uglavnom su bila upisana u Osnovnu školu “Petar Kočić” Kravica, odnosno područne škole Konjević‑Polje i Pobuđe. Prije tri godine roditelji ove djece počeli su dugu i tešku borbu za prava svoje djece – pravo na izučavanje nacionalne grupe predmeta i da u njihovim knjižicama piše bosanski jezik, a ne jezik bošnjačkog naroda. Počela je i nova školska godina, četvrta u improviziranoj, a rješenja nema.

U Novu Kasabu stigli smo u vrijeme dok je nastava bila u toku. Prvi dan u klupama za đake bio je i prvi dan u klupama za roditelje. Vijeće roditelja imalo je sastanak, bilo je bučno kao i uvijek na takvim sastancima jer uvijek ima sitnih problema koje treba rješavati. Najvažnije je da su oni krupni riješeni – nastavnici su došli i počela je školska godina.

Ibrahim Ibrahimović iz Konjević‑Polja ima sina u drugom razredu. Amer se zove. Ibrahim je, kako kaže, sretan što je njegovo dijete u ovom Edukativnom centru.

“U Konjević‑Polju bili su teški uvjeti. Moj stariji sin, sada je on četvrti razred Srednje poljoprivredne škole, kad sam se vratio ovdje 2005. godine, išao je u Konjević‑Polje u školu. Imao je jednu učiteljicu koja je pijana dolazila na nastavu. To nije bilo nikakvo vaspitanje, dijete mi je bilo odličan đak, ali je tu teško prolazilo pošto sam ja, kao roditelj, tada bio pokrenuo ovaj isti postupak. Roditelji su bili pristali da me podrže. Htio sam da blokiram kompletnu školu zato što znam da svako dijete u BiH, bilo da je bošnjačko, hrvatsko ili srpsko, ima pravo na nastavu na svom jeziku. Kada je učiteljica dovela direktora škole, roditelji su odustali”, ispričao je Ibrahimović.

Vehid Dedić, član Savjeta roditelja, kazao nam je da je Sud u Banjoj Luci presudio da roditelji krše prava djece jer su ih izveli iz sistema. Njihov je advokat uložio žalbu, ali dok čekaju da vide šta će biti sa žalbom, ipak su morali platiti 4.000 maraka sudskih troškova.

Roditelji djece koja pohađaju nastavu u Novoj Kasabi zahvalni su federalnom ministru za raseljene osobe i izbjeglice Edinu Ramiću, koji je osigurao autobus za prijevoz učenika, tako da roditelji barem o tome ne moraju razmišljati. Međutim, još ne znaju hoće li imati podršku Ministarstva obrazovanja i nauke Federacije.

Prvi dan školske godine ipak nije bio sretan za sve učenike i roditelje. Naime, desetak roditelja iz okolnih sela koje smo zatekli u Edukativnom centru htjelo je djecu ispisati iz redovnih škola RS‑a i upisati ih na instruktivnu nastavu u Novoj Kasabi. Nažalost, kućama su se morali vratiti nezadovoljni jer njihova djeca nisu mogla biti primljena u Edukativni centar zato što nema više prostora za prijem novih učenika. Prve godine na instruktivnu nastavu dolazilo je 97 djece, druge godine 117, a ove se godine broj povećao na 125.

Nihada Čolić, koordinatorica instruktivne nastave u Novoj Kasabi, kazala nam je da se ovdje nastava izvodi po planu i programu Kantona Sarajevo.

Prošle godine bilo je problema s plaćanjem nastavnog kadra jer je Ministarstvo Federacije čas htjelo, čas nije htjelo uplaćivati novac za plate nastavnika koji svako jutro prelaze oko 120 kilometara u jednom smjeru kako bi održali nastavu i koji nakon nastave ponovo prelaze 120 kilometara u povratku kući u Sarajevo. I njima bi zasigurno bilo lakše da rade u Sarajevu, ali oni su se odvažili na čin vrijedan svake pohvale i veliku žrtvu za pravdu, jednakost i pravo na obrazovanje.

Čolić je istakla da se ni za ovu godinu još ne zna hoće li Ministarstvo obrazovanja i nauke Federacije plaćati ove nastavnike. Ministar Ramić je preuzeo na sebe rješavanje pitanja prijevoza učenika, održavanje objekta preuzeo je Rijaset IZBiH i još samo plaće za profesore da se riješe.

I ona nam je kazala da je veliki broj roditelja koji žele da djecu iz drugih škola u RS-u upišu u Edukativni centar.

“Mi nemamo prostora za prijem novih učenika, jedino prvačiće primamo. Nemamo prostora i ne smijemo to sebi priuštiti jer moramo poštovati pedagoške standarde i higijenske uvjete. Roditelji su nam saopćili da se više ne radi samo o ‘bošnjačkom jeziku’ nego o ukupnoj nekvaliteti obrazovanja koju imaju njihova djeca, čime su apsolutno nezadovoljni”, kazala je Čolić. Asim Esmić, nastavnik islamske vjeronauke, dodao je da su uvjeti u Edukativnom centru mnogo bolji nego u većini zvaničnih škola u RS-u i da imaju sve uvjete za rad, od materijalno‑tehničkih sredstava do nastavnog kadra.

Jasmin Pavica predaje engleski jezik u Novoj Kasabi. Kaže da mu je drago da su djeca u klupama i hvala Bogu da je počela školska godina kako treba, barem zasad. Ove godine nastavnici engleskog jezika imaju jednu novinu, a to je da će i prvačići imati engleski.

“Prvačići k'o prvačići, sve će to biti igra i pjesmice, ali to je idealna dob da uče strane jezike, od 4 do 7 godina”, dodao je Pavica.

On, kao i ostalih 15 nastavnika, dobrovoljno su se prijavili da ovdje rade i, dok priča, jasno se primijeti da mu se grlo stegnulo, a oči napunile suzama. “Vezani smo za ovu djecu, ovo što djeci ne dozvoljavaju da uče maternji jezik i da ga zovu kako se oduvijek zvao jeste apsurd. Ovo je nastavak borbe za BiH i zahvaljujem Bogu što sam dio procesa i da mogu na neki način pomoći”, istakao je Pavica.

Isti je dan počela školska godina i u područnoj OŠ “Petar Kočić” u Konjević‑Polju. OŠ “Petar Kočić” sastoji se od centralne škole u Kravici i dviju područnih škola u Konjević‑Polju i Pobuđu. U ovoj školi na tri lokacije nastavu izvodi 30 nastavnika.

“Bojkot nastave u ovoj školi traje pune tri školske godine. Iz naše škole ispisalo se više od 100 učenika. Ova škola ima uvedenu nacionalnu grupu predmeta od 6. do 9. razreda i učenici rade po udžbenicima i nastavnom planu i programu iz Tuzlanskog kantona. U nacionalnu grupu spadaju maternji jezik, istorija, geografija i vjeronauka”, kazala je direktorica OŠ “Petar Kočić” Olivera Beatović i dodala je da je maternji jezik u knjižice prošle godine upisan kao “jezik bošnjačkog naroda”, a tako će biti i ove školske godine.

Ernad Ćehajić sedmi je razred u Novoj Kasabi, vrlodobar je učenik, ali od svega mu je najdraže da igra fudbal iako nema gdje trenirati jer u FK Jadar Nova Kasaba igraju samo odrasli.

Kaže da mu je bolje u Novoj Kasabi nego u školi u Raševu (selo u općini Zvornik) jer ima više djece, bolje su ekskurzije… U Raševu ih je ih je bilo samo šestero.

Emina Ahmetović već treću godinu ide u Edukativni centar. Kaže da je za vrijeme raspusta poželjela školu, što zbog drugara, što zbog učenja, jer kako je odličan đak, voli učiti sve predmete.

Djeci ništa ne smeta, bitno je da se imaju gdje družiti i učiti, ali s odraslima je malo teže, oni zahtijevaju ovo, ono…

PROČITAJTE I...

Sukobi u Saboru počeli su prilikom rasprave o Nacrtu zakona o poštanskoj štedionici krajem 1910. i početkom 1911. godine, a pokretanje jezičkog i agrarnog pitanja u Saboru prekinulo je definitivno sporazumni rad i dovelo do pregrupiranja i traženja saveznika među političkim grupama te do nastojanja Zemaljske vlade da stvori radnu većinu, sastavljenu od poslanika iz sve tri vjersko-nacionalne grupe

Bez ZAVNOBiH-a, i na njemu izgrađenih institucija javne vlasti, ne bi bilo ni aktualne državne neovisnosti. Bošnjaci su uvijek Bosnu smatrali svojom domovinom, baš kao i danas, te tradiraju sve pozitivne tekovine jedne takve ideje, bez obzira na to u kakvim se povijesnim kontekstima ona razvijala

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!