Njemački zavod za statistiku pobija proizvoljne podatke o masovnim odlascima iz BiH

Uvidom u statističke podatke agencija za statistiku Austrije, Danske, Kanade, Norveške, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije, Švedske i Švicarske, dobiven je podatak da se od 1. januara 2013. godine do 31. decembra 2016. godine broj naših državljana u ovim zemljama ukupno povećao za 40.334

 

Iz Bosne i Hercegovine stanovništvo intenzivno seli još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je Jugoslavija otvorila granice i omogućila svojim građanima putovanje i zapošljavanje u inostranstvu. Veliki broj stanovnika Bosne i Hercegovine, naročito iz krajeva koji nisu bili obuhvaćeni industrijalizacijom nakon Drugog svjetskog rata, ili koji su iz političkih razloga ostali manje razvijeni, odlazi tada na “privremeni rad u inostranstvo”. Prema podacima Statističkog godišnjaka SR Bosne i Hercegovine iz 1992. godine, na privremenom radu u inostranstvu 1991. godine bilo je 234.213 osoba.

A na osnovu podataka objavljenih u ovom godišnjaku iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina je među republikama koje su činile Jugoslaviju imala 1981. godine najviši procent odlazaka na rad u inostranstvo. Od ukupnog broja jugoslavenskih radnika u inostranstvu registriranih 1981. godine, njih 21,4% bili su iz Bosne i Hercegovine, koja je te godine činila 18,4% stanovništva Jugoslavije. Doda li se tome broj naših građana koji su radili u Sloveniji, onda je taj procent i znatno viši.

S početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu došlo je i do velikog iseljavanja, što je u konačnici rezultiralo izuzetnim padom u broju stanovnika. Kada se usporede posljednji prijeratni popis (1991) i jedini poslijeratni (2013), vidimo da se broj stanovnika BiH smanjio za približno 850.000, odnosno za nešto više od 19%. Stotine hiljada prognanika vratilo se u Bosnu i Hercegovinu, ali ih je veliki broj i ostao u inostranstvu, čime je, uz tzv. staru emigraciju, naša država postala u odnosu na njen ukupan broj stanovnika jedna od evropskih zemalja s procentualno najvećom emigracijom.

Međutim, s padom Berlinskog zida i otvaranjem granica država bivšeg Istočnog bloka znatno se povećalo i iseljeništvo drugih država, što je naročito intenzivirano ulaskom većine njih u Evropsku uniju. Od 1991. godine do danas Estonija, Latvija i Litvanija izgubile su, uglavnom uslijed iseljavanja, ali i zbog slabog prirodnog priraštaja, između 19% i 26% svog stanovništva. Slična je situacija i s Bugarskom (24,3%) i Rumunijom (16,2%).

“ODVADI POLA”

Podaci koje je nedavno objavila Unija za održivi povratak i integracije BiH, da je iz Bosne i Hercegovine od 2013. godine iselilo više od 150.000 osoba, izazvali su kontroverze u javnosti, naročito nakon što je direktor Federalnog zavoda za statistiku Emir Kremić izjavio da je ovaj broj preuveličan, suprotstavivši mu podatak o nešto više od 10.000 službeno registriranih odlazaka u inostranstvo između 2013. i 2016. godine na period duži od tri mjeseca. Podlogu za špekulacije dala je i sama Unija uskrativši javnost za objašnjenje metodologije po kojoj radi, kako sad, tako i prije dvije godine kada je objavila podatak o iseljavanju više od 80.000 osoba.

Javnost nije obaviještena ni o tome šta podrazumijeva iseljavanje, je li riječ o odlasku ljudi s namjerom da se nikad ne vrate u Bosnu i Hercegovinu, ili su to svi odlasci, uključujući studijske boravke, sezonski rad, studiranje, privremeni boravak zbog liječenja, privremeni boravak zbog zaposlenja, odlazak u posjetu rodbini na period duži od tri mjeseca itd. Također, Unija ničim nije pokazala da je, osim odlazaka, uračunavala i povratke, dakle one ljude kojima je u istom periodu istekla viza pa su se vratili u Bosnu i Hercegovinu. Neke od tih osoba možda su opet tražile i dobile vizu. S obzirom na to da ne znamo ništa o tome kako je Unija prikupljala podatke, moguće je da su takve osobe zabilježene kao višestruki iseljenici. Sve u svemu, ostavljeno je previše prostora za špekuliranje, a javnost se podijelila na većinu koja slijepo vjeruje hipnotizirajućem i lahko pamtljivom prijetećem broju od 150.000 i na one koji bi željeli vidjeti više informacija prije nego što donesu sud i povjeruju.

Prema analizi rađenoj za potrebe ovog teksta, broj osoba koje su Bosnu i Hercegovinu napustile na duži period znatno je manji od 150.000. Uvidom u statističke podatke agencija za statistiku Austrije, Danske, Kanade, Norveške, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije, Švedske i Švicarske, dobiven je podatak da se od 1. januara 2013. godine do 31. decembra 2016. godine broj naših državljana u ovim zemljama povećao za 40.334. On bi bio nešto veći da su bili dostupni podaci za Australiju, Holandiju i Belgiju i neke druge zemlje u koje u manjem broju odlaze na rad naši državljani, ali teško da bi povećanje bilo više od nekoliko procenata, s obzirom na to da nije riječ o zemljama u koje posljednjih godina naši građani odlaze u znatnijem broju, kao što je to slučaj s Njemačkom, Slovenijom ili Austrijom, naprimjer.

Najviše povećanje broja naših državljana bilo je u Njemačkoj. Sa 155.305 njihov je broj povećan na 172.560, što je povećanje za 11,1%, odnosno za 17.255. U istom četverogodišnjem periodu u Sloveniji je broj državljana Bosne i Hercegovine povećan za 14.408, u Austriji za 4.686, SAD-u za 3.207, Švedskoj za 1.612, Kanadi za 601, Danskoj za 553 i Norveškoj za 359, dok ih je u Švicarskoj manje za 2.347. Najizrazitije procentualno povećanje bilježi se u Sloveniji, za 32,8%, a jedino smanjenje bilo je u Švicarskoj, za 6,9%. Po godinama gledano, prednjači povećanje zabilježeno 2014. godine (11.345), a najmanje je bilo 2013. (9.375). Prošle je godine u promatranih devet zemalja broj naših državljana povećan za ukupno 10.140.

Ovim brojevima treba pridružiti i građane Bosne i Hercegovine koji su u inostranstvo otišli s nekim drugim pasošem, u prvom redu s hrvatskim. Prema istraživanjima ranije objavljenim u Stavu, temeljenim na izvještajima četiriju bosanskohercegovačkih nadbiskupija, iz naše je države od 2013. do 2016. godine iselilo više od 32.000 Hrvata. Budući da ne postoji nikakav način da se dođe do podatka koliko je od njih otišlo s hrvatskim, a koliko s bosanskohercegovačkim pasošem, broju od 40.334 možemo dodati i sve odseljene Hrvate, pa će ukupan broj, uz osobe koje nisu obuhvaćene zemljama koje analiziramo, maksimalno iznositi između 73.000 i eventualno 75.000, što je za polovinu manje od broja kojim špekulira Unija za održivi povratak i integracije BiH. Odstupanja zbog nepoznatog broja Hrvata koji su posao pronašli s našim pasošem, te izostanka tačnih podataka za druge države, kao i uslijed nepostojanja preciznih podataka o odnosu rođenih i umrlih i onih koji su u međuvremenu naturalizirani, teško da mogu znatnije utjecati i na smanjenje i na povećanje broja od 75.000.

KO TEBE PROIZVOLJNIM PODACIMA, TI NJEGA NJEMAČKOM STATISTIKOM

Da bismo stekli što bolji dojam o tome kojeg su opsega trenutne migracije bosanskohercegovačkog stanovništva i kako to izgleda u odnosu na zemlje iz okruženja, kao i na ukupne migracijske procese u Evropi, vjerovatno je najbolje pogledati stanje u Njemačkoj, koja predstavlja i najčešće odredište, kako naših građana, tako i državljana drugih zemalja Evrope. Od 42.334 državljana naše zemlje koji su od 2013. do 2016. godine otišli i ostali u devet promatranih država, u Njemačkoj se zadržalo njih 42,8%.

Za posljednje četiri godine njemačka viza bosanskohercegovačkim državljanima izdana je 65.473 puta, od toga prvi put za 48.015 naših državljana. Moguće da je Unija za održivi povratak i integracije BiH, provodeći ankete širom Bosne i Hercegovine, uzimala za osnovu istraživanja ovakve podatke, dakle samo podatke o odlasku. Kada bi se ovi brojevi primijenili i na ostale države u koje naši građani odlaze i potražila analogija, vrlo je vjerovatno da bismo dobili neke visoke brojeve o odlascima, ali oni ne bi bili tačni, kao što i ovi brojevi za Njemačku imaju smisla tek kada se zna ukupno stanje, odnosno kada se zna da se broj naših državljana u Njemačkoj povećao ne za 65.473, niti za 48.015, dakle ne za broj izdanih viza, već za 17.225, koliko iznosi razlika u broju naših građana registriranih u Njemačkoj 2013. i 2016. godine.

Za isti period od četiri godine vizu je prvi put dobilo 135.546 vlasnika hrvatskog pasoša, 82.793 kosovskog, 81.944 srbijanskog, 48.914 makedonskog, 12.913 slovenskog i 7.440 crnogorskog. Ukupno su hrvatski državljani dobili 159.369 viza, srbijanski 112.183, kosovski 92.637, makedonski 61.767, slovenski 14.293 i crnogorski 8.755. Broj državljana Bosne i Hercegovine registriranih u Njemačkoj, kao što je već navedeno, povećao se od 2013. do 2016. godine za 11,1%. U istom periodu, broj građana s hrvatskim pasošem u ovoj zemlji povećao se za 47,8%, s kosovskim za 29,2%, srbijanskim za 10,2%, crnogorskim za 28,8%, makedonskim za 31,1% i slovenskim za 27,5%. Kada bismo čak špekulirali s brojem bosanskohercegovačkih Hrvata koji su u ovom periodu s hrvatskim pasošem otišli u Njemačku i kada znamo da je 42,8% vlasnika našeg pasoša u posljednje četiri godine završilo u Njemačkoj, pa ako bismo tu analogiju primijenili i na naše Hrvate, dobili bismo broj od približno 14.000.

Skupa bi to iznosilo približno 31.000. U tom slučaju, porast broja naših građana registriranih u Njemačkoj iznosio bi 20%, pa bismo i tada imali procentualno niži rast od Hrvatske, Kosova, Crne Gore, Makedonije i Slovenije. Također, taj bi rast bio niži i od albanskog koji iznosi nevjerovatnih 353%, bugarskog (122%), rumunskog (160%), poljskog (47%), slovačkog (51%), češkog (34%), mađarskog (79%), ali i ukupnog evropskog (23,5%), te od povećanja broja državljana Evropske unije (40%), ili ukupnog povećanja stranaca u Njemačkoj, koje od 2013. godine iznosi 1.894.187, odnosno više ih je za 26,3%.

Primijene li se raspoloživi podaci Državnog zavoda za statistiku Njemačke (Statistisches Bundesamt) na ukupan broj stanovnika pobrojanih država, dobit ćemo da je na svakih 1.000 stanovnika Bosne i Hercegovine 9 osoba u protekle četiri godine ostalo u Njemačkoj. Kod hrvatskih državljana taj broj iznosi 22, kod Kosovara 26,4, Srbijanaca 2,9, Crnogoraca 7,6, Makedonaca 11, Slovenaca 2,9, Albanaca 14,2, Bugara 19,6, Rumuna 16,8, Poljaka 6,5, Slovaka 3,3 i Mađara 8,4.

Iz svih raspoloživih podataka vidljivo je da Bosna i Hercegovina nije izoliran slučaj, nije zemlja iz koje ljudi masovno odlaze glavom bez obzira jer u njoj navodno nema nikakve perspektive, već je ona dio općih migracionih tokova u Evropi. Štaviše, naša je država i po apsolutnim brojevima, i po procentu povećanja odlazaka u posljednje četiri godine, i po stopi povećanja odlazaka u odnosu na ukupan broj stanovnika, u boljem položaju od većine država koje su činile Jugoslaviju, ali i od većine analiziranih četrnaest evropskih država. Sve druge priče, koje se ne temelje na činjenicama već na pretpostavkama i potpuno proizvoljnim analizama, ravne su fantazijama, propagandi i senzacionalizmu, a služe za sijanje straha i stvaranje atmosfere defetizma i bezizlazja.

 

Broj državljana Bosne i Hercegovine u pojedinima zemljama na kraju svake od navedenih godina* Razlika od kraja 2012. do kraja 2016. godine izražena u:
2012 2013 2014 2015 2016 osobama postocima
Austrija 89.925 90.936 92.527 93.973 94.611 4.686 5,2%
Njemačka 155.305 157.455 163.519 167.975 172.560 17.255 11,1%
Slovenija 43.947 46.853 50.157 53.681 58.355 14.408 32,8%
Švedska 56.569 56.804 57.289 57.705 58.181 1.612 2,8%
SAD** 697 693 859 958 3.207
Švicarska 33.822 33.146 32.732 32.017 31.475 -2.347 -6,9%
Kanada** 119 147 195 140 601
Danska 22.404 22.544 22.697 22.809 22.957 553 2,5%
Norveška 13.232 13.315 13.453 13.474 13.591 359 2,7%
Ukupan rast po godinama 9.375 11.345 9.474 10.140 40.334

 

* Tabela je sačinjena na osnovu službenih podataka devet državnih statističkih zavoda.

** Podaci za Kanadu i SAD odnose se na povećanju broja državljana BiH, a ne na ukupan broj naših državljana u ovim zemljama.

 

 

PROČITAJTE I...

Cerić je danas posve potrošen, osim što nas podsjeća na prošle političke procese, a na njih smo dužni upozoriti. Naime, kako je uopće Cerić došao u priliku da iz vjerske pozicije krene u pohod na nacionalno-političke visine? Ovaj fenomen indirektno je povezan s jednim novokonstruiranim mitom, bez obzira dolazio iz usta Fahrudina Radončića ili notornog Envera Kazaza, o tome da je Sulejman Tihić navodno bio sekularno i proevropski orijentiran za razliku od Alije Izetbegovića i Bakira Izetbegovića.

Stanoviti Jelica, Nikola i Ranko bili su pripadnici srpske agresorske vojske, ali i partneri i vezni kontakti Fahrudina Radončića i njegove kriminalno-švercerske i ratnoprofiterske družine za vrijeme odbrane Republike BiH od agresije. Oni su za vrijeme opsade Sarajeva zarađivali na preprodaji robe pod izlikom da nabavljaju humanitarnu pomoć za bolnicu. To možemo zaključiti po dokumentu kojega je sačinila tadašnja Služba državne bezbednosti RBiH u operativnoj akciji za više osoba prema osnovanoj sumnji da provode kriminalnu djelatnost i da su u vezi sa osobama na neprijateljskoj strani, a glavna ličnost i naredbodavac u tom lancu je bio „novinar“ Fahrudin Radončić. U svakom slučaju bilo je riječ o „velikoj lovi“ kako tvrdi sam Radončić u transkriptu razgovora. O kolikoj nepravdi i profiterstvu je bilo riječ, pažljivo pročitajte i sami zaključite:

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!