Nezaposlenost na historijskom minimumu

Posljednjih nekoliko godina prisutan je pozitivan trend na tržištu rada u Bosni i Hercegovini, mobilnost tržišta rada na znatno je višem nivou, tvrdi Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine.

 

Posljednjih nekoliko godina prisutan je pozitivan trend na tržištu rada u Bosni i Hercegovini, mobilnost tržišta rada na znatno je višem nivou, tvrdi Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine.

“Nezaposlenim osobama učinjena su dostupnim prava koja im pripadaju po Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju, procedure za dobijanje prava iz aktivnih politika zapošljavanja pojednostavljene su i učinjene dostupnijim, tako da je mobilnost osoba u smislu poznavanja prava znatno viša i nezaposlene osobe bile su motiviranije da iskoriste prava koja im pripadaju po zakonima”, kaže Bandić na početku razgovora za Stav.

STAV: Prema podacima koje ste naveli, znatno se brže smanjuje broj nezaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine nego u Republici Srpskoj. Zbog čega je tako?

BANDIĆ: Federacija BiH imala je u posljednjih nekoliko godina vrlo ozbiljne procese koji su se odvijali kroz Federalni zavod za zapošljavanje, gdje su zaista veliki iznosi sredstava stavljeni na raspolaganje nezaposlenim osobama kroz aktivne politike zapošljavanja i mislim da je upravo to razlog zašto se smanjio broj nezaposlenih, ali isto tako, kompatibilno tome, povećao se i broj zaposlenih. I broj zaposlenih u istom je omjeru veći u FBiH nego u RS-u. Upravo je to razlog zbog čega ti brojevi nisu ni približni isti. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u našoj je zemlji u martu 2018. godine bilo 794.505 zaposlenih osoba, što je 3.108 zaposlenih više nego u februaru. Stopa registrirane nezaposlenosti za mart 2018. godine iznosi 37 posto. U martu 2018. godine, u odnosu na isti mjesec prošle godine, broj zaposlenih veći je za 21.452. To je impozantan broj za ovaj period.

STAV: U kojim je djelatnostima najveći rast broja zaposlenih?

BANDIĆ: Najviše se povećao broj zaposlenih u uslužnim djelatnostima, umjetnosti, oblasti zabave i rekreacije, pružanju usluge smještaja, te pripremi i usluživanju hrane, prerađivačkoj industriji i u administrativnim i pomoćnim djelatnostima.

STAV: Osim prerađivačke industrije, sve ostale djelatnosti vezane su za turizam. Može li se zaključiti da je rast broja turističkih posjeta (oko 20 posto godišnje) rezultirao rastom broja novih radnih mjesta?

BANDIĆ: Sasvim je evidentno po ovim podacima da se može doći do takvog zaključka.

STAV: Možete li uporediti stanje na tržištu danas i na početku mandata aktuelnog saziva vlasti na nivou kantona, entiteta i države?

BANDIĆ: Od 2014. godine do danas broj nezaposlenih u Bosni i Hercegovini smanjen je za 83.898 osoba.

Često dolazimo u situaciju da se smanjenje broja nezaposlenih komentira s pogrešne percepcije, pa se, između ostalog, spočitava da se ljudi s evidencije zavoda i službi za zapošljavanje skidaju ne zato što su zaposleni već po nekom drugom osnovu. Naravno da je skidanje ljudi s evidencije nezaposlenih jedna od zakonskih obaveza institucija. Ima više razloga za brisanje s evidencije, npr. odlazak na međunarodno tržište rada, ili ukupan prihod koji nezaposlena osoba ostvaruje zahtijeva brisanje s evidencije, odnosno, ako se uredno ne javlja, osoba bude brisana s evidencije jer se postavlja pitanje je li uopće u BiH.

Ono što je bitno za nezaposlene osobe jeste da mi zaista moramo primjenjivati zakon, bez obzira na to po kojem osnovu nekoga skidamo s evidencije. Brisanje s evidencije onih koji po zakonu gube pravo da budu na evidenciji daje veće mogućnosti institucijama zaduženim za zapošljavanje za usmjeravanje većeg iznosa novca za aktivne politike zapošljavanja. Šta to konkretno znači? Prema Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju, svi zaposleni plaćaju doprinos za nezaposlene i taj se prihod raspoređuje prvo za socijalno zbrinjavanje nezaposlenih. Ako je osoba otišla iz BiH, izdvajamo bespotrebno novac za njegovu socijalnu i zdravstvenu sigurnost. Ta osoba nije tu, taj novac bismo mogli koristiti, npr., za aktivne politike zapošljavanja u vidu obavljanja pripravničkog staža, otvaranja samostalne djelatnosti itd.

Ne možemo primjenjivati zakon selektivno. Ako je zakonom propisano da se briše osoba koja se ne javlja redovno, tu nema dileme, zakon se mora poštovati. To je zaista potreba za nezaposlene osobe. Indikativno je koliko nezaposlenih zaista traži posao. Nikad u Bosni i Hercegovini nisu na valjan, ozbiljan način odvojeni aktivni tragaoci za poslom od pasivnih nezaposlenih, koji su prijavljeni na evidenciju samo zato što tako ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje. Najveći dio osoba koje u Federaciji BiH primaju neki vid socijalne zaštite nalazi se na evidenciji nezaposlenih. Ne kažem da je zanimljivo biti na birou, ali kada ste na birou i imate tu potvrdu, stječete mogućnost ostvarivanja različitih prava u različitim sferama.

Recimo, ako obavljate neku djelatnost nacrno, npr. moleri, keramičari, frizeri, pedikeri i drugi, oni idu s cijenom rada ispod one cijene koju nude osobe koje su registrirane za iste te djelatnosti. S jedne strane, nisu registrirani, a na drugoj strani dobijaju pravo na zdravstveno osiguranje jer su kao nezaposlene osobe prijavljeni na birou. Dakle, od dvije osobe koje su obrazovane za obavljanje iste djelatnosti, jedna je cijenom rada potpuno neprihvatljiva tržištu, to je osoba koja plaće sve poreze i doprinose i njena je cijena značajno viša, dok osoba koja prava ostvaruje putem biroa i radi nacrno nudi nižu cijenu rada prihvatljiviju tržištu. To je nešto što se mora ispraviti.

Također, nigdje drugdje nije dozvoljeno da osoba kojoj se jednom ponudi posao i odbije ga ostane na evidenciji službe za zapošljavanje. Nigdje na svijetu nije prihvatljivo da student može biti na evidenciji nezaposlenih. Ako gledamo kroz prste i ne primjenjujemo zakon, radimo to na štetu nezaposlenih osoba jer tako znatno manje trošimo na aktivne mjere za zapošljavanje. Najviše trošimo za socijalnu sigurnost, zatim na zbrinjavanje radnika firmi koje su u postupcima stečaja i likvidacije, tek onda izdvajamo za aktivne politike, ako šta ostane. Često kažu da je 100.000 ljudi otišlo iz Bosne i Hercegovine u nekom kratkom periodu. Ja ne znam da li je otišlo. Ali, prema stvarnim podacima, da je otišlo 100.000 ljudi, broj nezaposlenih morao bi se smanjiti za 100.000, ali nije. Očito izdvajamo sredstva za ljude koji nisu tu. To je velika pljačka, organizirani kriminal.

Nije dobra situacija imati 400.000 nezaposlenih, ali mi sami sebe ovako potkradamo. Ipak, urađeno je dosta na tržištu rada. Da se povećao broj zaposlenih, može se primijetiti na osnovu budžeta zavoda i službi za zapošljavanje. Evo, recimo, Federalni zavod za zapošljavanje imao je u 2015. godini prihode 104 miliona maraka, a u 2017. godini 145 miliona, što znači da su prihodi povećani za 40 miliona maraka. Prihodi Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo povećani su s 42 miliona maraka u 2017. godini na 52 miliona maraka, dakle, za 10 miliona. Za aktivne politike zapošljavanja u 2014. izdvojeno je 5,8 miliona, u 2017. godini 9,14 miliona. To su pokazatelji koji jasno pokazuju da je došlo do povećanja broja zaposlenih jer prihod zavoda i službi za zapošljavanje može se povećati samo od novih zaposlenih.

STAV: Koje su se aktivne politike zapošljavanja pokazale najdjelotvornijim?

BANDIĆ: Ono što mogu da zaključim, pošto mi ne provodimo aktivne politike, to rade entitetski i kantonalni zavodi, jeste da su sredstva izdvojena za aktivne politike vrlo brzo utrošena i sasvim je sigurno da ima rezultata. Mislim da bi bilo krajnje vrijeme da zavodi i službe za zapošljavanje imaju direktnu saradnju s ministarstvima obrazovanja jer nemamo usklađen sistem obrazovanja s potrebama tržišta rada. Na ovaj način ne možemo ni doći do pravih informacija o potrebama tržišta rada. Smatram da Zakonom o radu moramo propisati obavezno objavljivanje javnih poziva za zapošljavanje i u javnom i u realnom sektoru putem službi za zapošljavanje. Samo tako možemo doći do pravih informacija o potrebama realnog sektora, jer sada raspolažemo anketnim podacima.

Kada bi službe za zapošljavanje imale informaciju šta tržište traži, mogle bi odrediti koje mjere aktivne politike koristiti da se olakša zapošljavanje. Mogla bi se raditi, npr., dokvalifikacija prema potrebama tržišta. To je interes i poslodavaca jer bismo imali politike usmjerenog dejstva. Država ulaže novac u radnika, u njegovu prekvalifikaciju, i dobija zaposlenog radnika. Sada je situacija takva da država stavi na raspolaganje nezaposlenim osobama novac za prekvalifikaciju i onda oni kažu: “Ja ću da se prekvalificiram za zaštitara”, neko položi vozački itd., i onda čekaju da im neko nekad da priliku da obavljaju neku djelatnost. Ovako već imamo javni poziv i firma traži, npr., tesare, a vi na evidenciji imate nezaposlene sličnog zanimanja kojima bi trebalo pružiti dodatnu obuku. Novcem države finansirate obuku i, naravno, firma tako pripremljenog radnika odmah zaposli. Danas dobijanje novca za prekvalifikaciju i dokvalifikaciju ne znači da se brišete sa zavoda nego samo nemate više pravo na novac.

STAV: Veliko interesiranje, posebno kod mladih, izazvale su mjere aktivne politike zapošljavanja koje se odnose na finansiranje pokretanja samostalne djelatnosti. Mislite li da je vrijeme da se i u školama počne izučavati predmet poduzetništvo?

BANDIĆ: Nigdje u svijetu izbor profesionalne orijentacije nije prepušten na izbor djeci. Imaju institucije koje se time bave. Mi imamo tradicionalni izbor profesionalne orijentacije, npr. ja sam advokat, pa moja djeca po inerciji trebaju biti advokati. Svuda u svijetu, gdje je primijećen pad nezaposlenosti, ključni razlog jeste institucija za profesionalnu orijentaciju. Te institucije ulažu novac i znanje u djecu i obrazovni sistem, u pronalaženje nastavnog kadra koji će djeci moći prenijeti znanje i stvoriti kadrove za deficitarna zanimanja. Ako imate djecu koja pokazuju manjak znanja iz matematike i fizike, to je znak da u njih treba znatno više ulagati, i vremena i znanja. Kad sam bio u Japanu, tri puta su me pitali je li moguće da su mladi teško zapošljiva kategorija.

Nezamislivo je da se uopće mladi školuju za suficitarna zanimanja jer to znači potrošnju vremena i novca samo da bi bio na birou kada završi školovanje. Moramo imati instituciju za profesionalnu orijentaciju djece, a prethodno moramo znati stvarne potrebe tržišta rada. Npr., prema anketi, trenutno su potrebe u IT sektoru i elektrosektoru neograničene, a imate ovamo ekonomiju i razne nastavničke smjerove kojih je najviše na birou. Imamo na birou 10.000 takvih ljudi i mi opet proizvodimo novi kadar. Trenutno nema nijednog IT inženjera na birou.

STAV: Agencija posreduje u zapošljavanju u Sloveniji, Njemačkoj, a potpisan je i ugovor s Katarom. Koliko je naših ljudi otišlo vani da radi i kakvi su uvjeti za rad u ovim zemljama?

BANDIĆ: Što se tiče Slovenije, u 2017. godini u Sloveniji je izdato 9.923 radnih dozvola za građane BiH i toliko je i zaposleno naših građana u Sloveniji. U prošloj godini ukupna potraživanja Slovenije bila su 16.479 radnika i, od tog broja, Bosna i Hercegovina je dobila 9.923 dozvole. Od početka primjene sporazuma sa Slovenijom do danas izdato je 24.216 radnih dozvola bh. građanima u Sloveniji. U većini slučajeva riječ je o angažmanu muške radne snage. Što se tiče Njemačke, u pogledu dogovora o zapošljavanju medicinskog kadra sa srednjom stručnom spremom prošle godine izdata je 851 radna dozvola. Sličan je trend i u 2018, do kraja maja oko 300 osoba je zaposleno. Od 2013. godine do kraja maja 2018. izdato je 3.900 radnih dozvola. Dvije trećine zaposlenih jesu žene.

STAV: Ranijih godina bilo je slučajeva da su radnici iz Bosne i Hercegovine prevareni prilikom zapošljavanja u inostranstvu. Šta savjetujete radnicima da izbjegnu neugodne situacije?

BANDIĆ: Nedavno se pojavila firma iz Srbije, vrbovala radnike iz Bosne i Hercegovine i vodila ih u Slovačku. Radnici su prevareni, od njih su uzeti novac i dokumenti. Mi smo reagirali i sa slovačkim zavodom riješili problem. Firma iz Srbije je prijavljena. Nije dobro s aspekta odgovornosti da stalno govorimo kako je Bosna i Hercegovina grozna, kako nigdje nije gore, jer onda se ljudi dovijaju različitim metodama i vrbuju druge ljude i šalju ih negdje, jer je, eto, svugdje, kao, bolje nego u Bosni. Mi savjetujemo da svako ko želi ići vani dođe u Agenciju i provjeri poslodavca. Mi ćemo rado provjeriti informacije.

PROČITAJTE I...

“Pokušavamo da damo što bolje uvjete za rad kroz plaće, beneficije, da ih motiviramo i da u njih ulažemo da svaki mjesec sve više vrijede. Volimo tu zdravu konkurenciju. Evo, ovih dana se priča o dolasku nekoliko njemačkih i austrijskih firmi u Sarajevo i okolinu da otvore svoje pogone. Nama je to drago jer uz velike firme, uspješne firme, možemo i mi učiti i razvijati se. Ne možete sakriti znanje unutar svoje ograde. Ta tržišna utakmica treba da bude poželjna za svakog poslodavca i stimulativna, da se borimo kako da stvorimo što bolje uvjete. Kada smo radili edukaciju za arhitekte, imali smo 10 polaznika, sedam najboljih zaposlili smo u našoj kompaniji, oni su i danas kod nas u firmi”, kaže direktor “Ećo Company”

Unska pruga najkraća je željeznička veza između kopnene i južne Hrvatske, a ide preko teritorija Unsko-sanskog kantona i od neprocjenjivog je značaja za srednjodalmatinske luke, posebno zadarsku, u koju je kao većinski vlasnik ovih dana i zvanično ušao kineski partner koji je spreman na dokapitalizaciju lučkih kapaciteta, te obnovu jednog kraka Ličke, ali i Unske pruge

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!