Nepoznata Turska: NA PUTU SVILE DREVNI GRAD KASTAMONU

Novinari iz Evrope, Afrike i Azije pozvani su u Tursku na obilježavanje godišnjice od neuspjelog vojnog puča prije dvije godine. U sklopu posjete boravili su tri dana u gradu i regiji Kastamonu na sjeveroistoku Turske, obišavši drevne lokalitete i znamenitosti ovog malog grada, nekada važne stanice na Putu svile. Među njima je bio i reporter Stava

 

Da se upozna cio Istanbul, trebala bi dva životna vijeka, kaže poslovica, a da se obiđe kompletna Turska, trebalo bi ih barem još nekoliko. Stoga, mnoge tajne ove velike zemlje ostanu skrivene za oči mnogih. Jedna od njih jeste regija i grad Kastamonu na sjeveroistoku Turske, ove godine proglašen glavnim gradom kulture u Turskoj. Grad izgrađen oko jedne rijeke pomalo podsjeća i na Sarajevo, jer se zbog okolnih brda mogao širiti samo u dužinu. Na osnovu arheoloških nalaza i pisanih tragova, pretpostavlja se da je osnovan u 18. stoljeću prije nove ere, što ga čini jednim od najstarijih gradova na svijetu koji je u kontinuitetu naseljen skoro 4.000 godina.

Grad je tokom rimskog perioda bio poznat kao Timonion (Τιμόνιον na grčkom). Promjena imena seže u 10. stoljeće, kada je Manuel Erotikos Komnenos, trakijski vojnik, a zatim istaknuti general i otac bizantijskog cara Isaaca I Komnenosa, dobio zemlju oko Kastamonua od cara Basila II i izgradio tvrđavu koja se zove Kastra Komnenon (Κάστρα Κομνηνών). Poslije je naziv Kastra Komnenon skraćen u Kastamone, a onda preplavljen u Kastamoni ili Kastamonu. Ibn Battuta posjetio je ovaj grad, pri čemu ga je nazvao “jednim od najvećih i najfinijih gradova, gdje je roba raznovrsna, a cijene niske”. Ostao je tamo četrdeset dana, a iz njegovih zabilješki jasno je to bio jedan od najvažnijih gradova starog svijeta.

S obzirom na bogatu kulturnu historiju, Kastamonu je mjesto na koje dolaze brojni turisti, uprkos tome što je prilično udaljen od velikih centara moderne Turske. Ipak, nekada je Kastamonu bio važna stanica na znamenitom Putu svile, a tragovi antičkih vremena i danas su vidljivi po sokacima ovog izuzetnog grada. Istovremeno, u njemu je vidljiv i život kakav se živi u unutrašnjosti Turske, daleko od svjetala Istanbula, u kojem se može vidjeti i progres kojeg je Turska ostvarila na svom putu ekonomskog jačanja, ali i automobili stariji od pedeset godina, nane u šarenim šamijama koje neodoljivo podsjećaju na one iz bosanskih sela, kafane u kojima starci po cijeli dan sjede prisjećajući se vremena svoje mladosti.

SVE LJEPOTE SVIJETA NA JEDNOM MJESTU

Bilo bi teško i nabrojati sve prirodne i kulturne znamenitosti Kastamonua, od antičkih grobalja, jezera i vodopada, prirodnih pećina pod zaštitom UNESCO-a, preko drvenih džamija koje stoljećima prkose zubu vremena, pa sve do muzeja koji čuvaju uspomenu na znamenitosti ove regije. Smješten u unutrašnjosti Turske, s prekrasnim šumama na obroncima, Kastamonu se može pohvaliti s nekoliko izuzetnih spomenika: bizantijski dvorac iz 12. stoljeća koji su izgradili Komneni, džamija Atabey iz 13. stoljeća i džamija Ibni Neccar iz 14. stoljeća. U Arheološkom i etnografskom muzeju prikazani su artefakti pronađeni u regiji, dok Muzej Liva Paşa Mansion ima i lokalne etnografske artefakte. U blizini grada jeste Evkaya, kamena grobnica iz 6. stoljeća prije nove ere.

Zanimljivo je obići i selo Çömlekçiler, smješteno četrdesetak kilometara zapadno od grada Kastamonua, koje i danas ima tradicionalne drvene kuće i farme za uzgoj konja. Ilgarini pećina u regiji Pinarabaşi, sjeverozapadno od Kastamonua, jedna je od najvećih u Turskoj, a, pored nje, u ovoj je regiji smješteno i pedeset drugih, manjih pećina.

S obzirom da se regija Kastamonu prostire do obala Crnog mora, ona ima i velike potencijale za ljetni turizam. Dva ponajljepša obalska gradića jesu Inebolu i Cide, poznati po svojim prirodnim ljepotama. Kao sklonište mnogim civilizacijama starosjedilaca, Cide se spominje kao drevni grad Aigialos u Homerovom epu Ilijada, zajedno s obližnjim drevnim gradom Kitoronom. Rimljani, Bizantijci, Seldžuci i Osmanlije ostavili su značajne tragove u Cideu, koji je također bio popularna destinacija za putnike duž Puta svile i zemljište za trgovce koji su se u jednom trenutku bavili trgovinom naveliko s Rusijom.

Iako nema toliko znamenitu prošlost, Inebolu ipak predstavlja istinski dragulj na obali Crnog mora. Naši domaćini u Turskoj vodili su nas na obalu Inebolua, gdje smo posmatrali zalazak sunca koje u svega nekoliko sekundi kao da s horizonta potone u morske dubine. Doživljaj je to zbog kojeg se mnogi mahsuz zapute kao ovom gradu, iako do njega trebaju dva sata vožnje od Kastamonua.

Južno od Kastamonua nalazi se Nacionalni park Ilgaz, prekrasno zaštićeno područje na planinama Ilgaz i skijaškim centrom. Na istoku parka, kod rijeka Devrez i Kızılırmak, nalazi se Tosya, gdje obimna rižna polja pokrivaju široke ravnice nadomak grada. Riža iz Tosyje, kako nam je objasnio gradonačelnik, a u šta smo se i sami uvjerili tokom ručka, specifičnog je ukusa i predstavlja jednu od znamenitosti ovog gradića. Zbog svoje unikatnosti, prepoznata je kao vrijednost koju ne treba izvoziti nigdje izvan Turske, te ju je stoga i nemoguće jesti negdje osim u ovoj zemlji. U Kastamonuu regiji mogu se probati i neka druga jela kojih nema u drugim krajevima Turske i svijeta. Najpoznatije od njih, kako kažu lokalci, jeste crna čorba, pravljena od biljke koja raste u području Pinarbasi, pokrajine u regiji Kastamonu.

Regija Kastamonu značajna je i zbog toga što je Kemal Atatürk 23. augusta 1925. godine upravo u njoj započeo revoluciju promjene načina odijevanja. Atatürk je u svojoj posjeti Kastamonuu u zgradi Cumhuriyet Halk Partisi 1925. godine održao historijski govor o odjevnoj revoluciji, potičući Turke da preuzmu tekovine evropskog načina odijevanja, a da odbace fesove i tradicionalnu narodnu nošnju. Zgrada u kojoj je održao taj svoj govor danas se koristi kao Arheološki muzej.

UNIKATNI KANJON I DRVENA DŽAMIJA IZ 14. STOLJEĆA

Ipak, grandiozni kanjon Horma predstavlja ponajvažniju atrakciju Kastamonua i jedno je od onih mjesta zbog kojih ljudi prelaze hiljade kilometara kako bi ih vidjeli.

Horma kanjon drugi je najdublji kanjon na svijetu. Most za pješake izgrađen je na visini od pedesetak metara od rijeke koja huči uskim kanjonom, dok se visoke litice uzdižu ponad glava ostavljajući posmatraču pogled na uski dio neba. Na pojedinim dijelovima toliko je uzak da odrasla osoba može rukama dodirnuti njegove dvije litice istovremeno. Staza nešto kraća od dva kilometra trenutno se dograđuje, uz stroge mjere sigurnosti i svijest o značaju ovog ekosistema. Tako, naprimjer, tokom gradnje drvene staze nije posječeno niti jedno stablo. Radeći na dograđivanju staze, radnici brinu o svakom drvetu, pa ponekad satima traje sječa pojedinih dijelova staze kako bi stablo koje se našlo na putu ostalo netaknuto. Stoga staza izgleda kao autentični dio prirodnog mozaika, a iz nje svako malo kao da izviru nova stabla.

Uz ovaj kanjon vrijedi spomenuti i Mahmut-begovu džamiju iz 1366. godine, izgrađenu od kamena i drveta, s izuzetnim rezbarijama i arabeskama oslikanim u bordo i maslinastoj boji. Njena specifičnost ogleda se u tome što za izradu drvenog stropa nije utrošen niti jedan ekser. Stari su majstori pravili žljebove u drvenim gredama uklapajući ih jednu u drugu, pa je cijela džamija izgrađena kao velika slagalica. Uprkos tome, autentični drveni strop još služi svojoj svrsi, držeći krov džamije i štiteći vjernike od kiše i nevremena. Od drveta je izgrađen i mahfil, tačnije, četiri manja mahfila na različitim visinama. Za penjanje na mahfil upotrijebljene su ljestve, a ne stepenice, kako je to inače običaj u džamijama. Razlog tome treba tražiti u činjenici da je ova džamija mala i da bi stepenice smetale klanjačima u centralnom džamijskom dijelu. Danas je otvorena za turiste, a država ju je zaštitila kao jedan od važnih spomenika islamske duhovnosti u Turskoj.

Na kraju našeg puta objasnili su nam da smo u tri dana boravka u Kastamonuu uspjeli vidjeti tek manji dio bogatog prirodnog i kulturnog naslijeđa. Velik je, kažu, Kastamonu da bi se mogao upoznati kroz tri dana. Veliki je i bogat toliko da se turisti u njega rado vraćaju, zavedeni njegovim ljepotama i gostoprimstvom poslovično ljubaznih Turaka.

PROČITAJTE I...

Neko bi se mogao zapitati: A zašto još niko nije rekao javno da bi Srebrenica mogla biti nešto kao bošnjački Alamo. Odgovor bi se mogao naći u samom poznavanju svega što se izdešavalo u Srebrenici. Ona spada u mnogo složeniju tragediju i obimniji zločin nego što je trinaestodnevna opsada Alama. Stoga je bolje što u Bosni i Hercegovini takvih komparacija zasad nema, makar ne javnih

“Postoji za to više razloga, od brzog načina života do povećanog broja ljudi koji žive u urbanim sredinama, gdje fizički nije ni moguće zaklati kurban. Također, ono što se još prakticira po manjim sredinama kod podjele mesa, da se dio mesa dijeli i komšijama, iz godine u godinu se sve manje dešava u urbanim sredinama, a prije svega zbog nepostojanja svih potrebnih uvjeta za klanje kurbana u gradskim jezgrama”, pojašnjava Karalić, osnivač organizacije “Pomozi.ba”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!