Neka pobijedi najluđi

Englesku fudbalsku ligu ove sezone obilježit će sudari peterice velikih trenerskih imena, supermenadžera, kako su ih prozvali tamošnji novinari. Svaki od pet trenerskih velikana dolazi iz različitih država i kultura koje su oblikovale njihovo poimanje života i fudbala. Stižu iz država koje su redom fudbalske velesile i sada se takmiče u najmoćnijoj fudbalskoj ligi – engleskoj

Gledajte fudbal dovoljno dugo i pred vašim očima dogodit će se sve. Možda ne u prvoj ili drugoj sezoni posvećenosti igri, ali u narednim godinama svakako. Čuda i nemoguće situacije dešavat će se na terenu i van njega kao da sama magija neuhvatljive igre nije dovoljna. Gledat ćete golove iz kornera, autogolove s centra igrališta, odbrambene igrače s dodijeljena tri žuta kartona, golmane kako postižu golove u posljednjim sekundama utakmice, kosti kako se lome, trenere koji u bijesu čupaju travu, fanove kako goli trče terenom. Vidjet ćete i spomenike koje su navijači sagradili svojim idolima, tribine kako se ruše, dva brata kako igraju u suprotstavljenim timovima i druga dva brata kako navijaju za suprotstavljene timove. Vidjet ćete kako fudbal zaustavlja rat. Gledajte fudbal i postanite svjedoci ushićenja koje nosi život i golgote koja dolazi sa smrću. Gledajte i vidjet ćete sve.

PET VELIKANA

Oni koji vole i gledaju fudbal već dugo navikli su da svaka nova sezona nosi iznenađenja i neočekivane prevrate. Ono što je ova donijela ljubiteljima igre sklapalo se i pakovalo, poput najljepšeg poklona, dugo i u tajnosti. Dan po dan, ime po ime, mozaik se sastavio, slika je postala kompletna i dugo čuvane vijesti objelodanjene su na naslovnicama novina. San je postao istina. Pet najvećih fudbalskih umova našlo se na jednom mjestu. U Premijer ligi Engleske, jedan protiv drugog, ove godine borit će se Antonio Conte, Pep Guardiola, Jürgen Klopp, José Mourinho i Arsène Wenger. Sukob supermenadžera, kako ih engleski novinari nazivaju, neće biti samo taktička bitka sažeta u 90 minuta utakmice, bit će to sučeljavanje fudbalskih filozofija. Svaki od pet trenerskih velikana dolazi iz različitih država i kultura koje su oblikovale njihovo poimanje života i fudbala. Stižu iz država koje su redom fudbalske velesile i sada se takmiče u najmoćnijoj fudbalskoj ligi – engleskoj. Nijedan od njih, naravno, nije Englez, oni se svojih velikih trenerskih imena jedva sjećaju, ali zato imamo priliku gledati najbolje od italijanske proračunatosti (Conte), španske kombinatorike (Guardiola), njemačkog presinga (Klopp), portugalske defanzive (Mourinho) i francuskog nadahnuća (Wenger).

Kada se ove karakteristike spoje s milionima engleskih funti koje teku kroz račune svih klubova, očekivati bilo šta manje od jednogodišnjeg fudbalskog praznika nema smisla. Filozofije svakog od trenera kvalitetan su i legitiman put ka trijumfu, ali niti jedna ne polaže pravo na apsolutnu ispravnost niti titulu najljepšeg načina igranja fudbala. Ona filozofija i poimanje igre koje se pomoću stručnosti menadžera najuspješnije na terenu implementira postaje pobjednička. Ovakve duele različitih shvatanja igre do sada mogli smo jedino gledati u završnim fazama Lige prvaka ili utakmicama svjetskih i evropskih prvenstava. Ovogodišnjih 38 kola Premijer lige Engleske po prvi će put odgovoriti na pitanje ko je zaista najbolji. Prošla takmičarska godina u Engleskoj završila se krahom velikana, što je iskoristio Leicester i napravio jedno od najvećih iznenađenja u povijesti. Claudio Ranieri predvodio ih je s klupe predvidljivim, ali do perfekcije dovedenim sistemom koji je iz kola u kolo donosio nove bodove. Do kraja sezone većina konkurenata posustala je, a u posljednjim dvama kolima i Tottenham, jedini ozbiljan protukandidat Leicesteru, definitivno je ispao iz utrke za titulu. Slavlje Ranierija, igrača i navijača Leicestera, ali i svih neutralnih ljubitelja igre bilo je iskreno, slobodno od bilo kakvih očekivanja u budućnosti. Radovao se Leicester bez zadrške za razliku od timova koje smo navikli gledati kako na kraju sezone proslavljaju titule. Bila je to radost u trenutku, skoro dječija, bez planova za početak iduće sezone, razmišljanja o odbrani titule, pojačanjima i odlascima igrača. Ali ni po tom pitanju ne stoje loše: Vardy i Mahrez preživjeli su vrelo ljeto transfera i ostali u ekipi, Ranieri je i dalje tu kao i nekoliko novih pojačanja. Otišao je snažni veznjak N'Golo Kanté u Chelsea, ali okosnica tima je nepromijenjena i ove godine okušat će se i u Ligi prvaka.

Sada, nakon ludila prošle sezone, ništa što uradi Leicester neće biti iznenađenje. Šokirat će nas podjednako ponovno osvajanje titule koliko i ispadanje iz lige. Plasman među prvim četirima timovima ili tavorenje u sredini tabele sasvim su realan rasplet događaja, a Leicesterova jaka privlačnost i leži u činjenici da se kraj njihovog puta nikada jasno ne nazire. Makar ne dok ih trenira stari italijanski lisac Ranieri, koji i ove sezone sigurno sprema neočekivane udarce u tijela engleskih velikana i nada se da će, pored toga što je njegov tim branilac titule, opet biti shvaćen kao autsajder.

KULT TRENERA

U fudbalskim ligama širom svijeta koje iz sezone u sezonu od najboljih podjednako crpe snagu i moral najjasnije do izražaja dolazi poznato sportsko pravilo: da je titulu lakše osvojiti nego odbraniti. Osim što će za Leicester biti puno teže ponoviti čudo koje su napravili prošle godine, brojevi su ovaj put još nepovoljniji. Ukupno 75 trofeja kao treneri osvojili su Conte (Chelsea), Guardiola (Manchester City), Klopp (Liverpool), Mourinho (Manchester United) i Wenger (Arsenal). Velike utakmice u kojima su predvodili svoje timove, individualne nagrade, igračke zvijezde koje su trenirali, ne mogu se ni pobrojati. Zajedno imaju 21 naslov prvaka u ligama “petice” i osvojene četiri Lige prvaka. Pored pet velikih imena i branioca titule Ranierija, ovosezonsko takmičenje u Engleskoj neće proći a da svoju riječ ne kažu i Tottenhamov Mauricio Pochettino, predvodnik mlade generacije stručnjaka, zanimljivi i energični Slaven Bilić na klupi West Hama, Evertonov Ronald Koeman i iskusni menadžer Southamptona Claude Puel.

Engleska liga već je godinama, uprkos rezultatima koji često osciliraju, uvjerljivo najatraktivnija za gledaoce širom planete. Odlikuje je fudbal pun tempa, prisustvo navijača uz rub terena i posebna fudbalska kultura o kojoj govore svi koji su makar jednom u karijeri osjetili čar engleskog fudbala. Samo još u Engleskoj živi kult trenera koji osobu na klupi čini jednako bitnom kao i najplaćenijeg igrača u timu. Karijere Alexa Fergusona i Arsèna Wengera jedino su i mogle desiti se u zemlji koja je izumila fudbal. Ove godine čitav spektakl otišao je korak dalje i sve podsjeća na hollywoodski blockbuster. Najveće su zvijezde na jednom mjestu i sezona ispunjena akcijom i prevratima očekuje nas od prvog sudačkog zvižduka. Naravno, kao i svaki put kada veliki hitovi dolaze pred publiku, dvorane kina i tribine ispunjene su do posljednjeg mjesta. O pet velikih trenerskih genija sve je uglavnom poznato. Skoro da ne postoji osoba koja nije gledala makar jednu utakmicu nekog od njih. Predvodili su najveće ekipe i sve je o njihovom poimanju fudbala već znano i viđeno na travnatom terenu. Ne donose u klubove samo nove taktičke ideje već i prepoznatljivi stil. Ono što Manchester City pokušava trpanjem miliona u Guardioline džepove nije samo osiguravanje trofeja već i način da klub izgradi novu filozofiju i postane sinonim za atraktivan fudbal. Poznati kao tim koji je preko noći ušao među elitu zahvaljujući naftom natopljenom novcu, City sada želi stvoriti imidž ekipe kojoj je ljepota igre na prvom mjestu. Boljeg čovjeka od Pepa Guardiole za takvu misiju nije bilo i rasipni vlasnici nisu se libili učiniti ga bogatim.

United je nakon bolnog lutanja napokon pronašao ime dostojno Fergusonovog nasljednika, a Chelsea i Liverpool osigurali su u Conteu odnosno Kloppu sebi trenere čije ponašanje pored aut‑linije poručuje da ništa nije bitnije od voljenog kluba. Tu je i Arsène Wenger, čovjek koji već godinama s navijačima Arsenala posti od značajnih trofeja. Najstariji je menadžer u ligi, svake godine kao da ponavlja iste greške, u posljednjih 13 sezona njegovi fudbaleri povrjeđuju se u prosjeku svako pet dana, ali navijači ga još uvijek trpe i vole. Uz poneki usamljeni transparent koji poručuje da napokon nestane s klupe Arsenala, ipak je Wenger živa legenda i jedan od rijetkih trenera čije pojavljivanje na terenu izaziva ponos i sjećanje na mnoge dobre godine kod navijača.

KREACIJA I DESTRUKCIJA

Ono najzanimljivije donijet će međusobni dueli najvećih. Sezona u Engleskoj duga je i mnogi okršaji koji će u budućim godinama prerasti u legendu sigurno neće izostati. Poput svakog filmskog hita, i ovaj fudbalski, koji nam priprema engleska fudbalska liga, za glavne uloge ima dobre momke i negativce. Pep Guardiola protiv José Mourinha, vječita borba kreacije i destrukcije, želje da se do pobjede dođe razoružavajućim stilom protiv poriva da se protivnik savlada ne birajući sredstva. Dva taktička znalca razlikuju se po svemu osim po tome što su vrhunski. Dok je Guardiola bio “trener i kada je igrao”, kako je izjavio veliki španski napadač Raul za kolegu u reprezentativnom dresu, Mourinhova je igračka karijera beznačajna. Nastupajući za nižerazredne Rio Ave i Belenenses nije ubilježio special one nastup u elitnom rangu portugalskog fudbala, dok je Pep u Cruyffovoj Barceloni bio bitan kotačić tadašnjeg fudbalskog dream teama. Guardiola je prvi trener koji je u jednoj sezoni osvojio šest od mogućih šest trofeja, i to u svojoj prvoj godini u Barceloni. Iskustvo u Barci završio je s osvojenih 14 titula, dok je Mou, uz Giovannija Trapattonija, jedini osvajao ligaške titule u čak četirima državama (Engleska, Italija, Portugal, Španija). Najveće moderno fudbalsko rivalstvo počelo je kultnim susretom Intera i Barcelone u polufinalu Lige prvaka, kada je Mourinho slavio, a nastavilo se njegovim dolaskom na klupu Real Madrida i velikim okršajima s Pepovom dominantnom Barcom. U španskim duelima bio je bolji Guardiola izgubivši samo dva puta u 12 mečeva. Sada je neprijateljstvo, koje je počelo usputnim uvredama na pres‑konferencijama, a kulminiralo nevoljkim rukovanjima pred početak utakmice, stiglo u Manchester i obećava nikad interesantniji gradski derbi.

Bit će također posebno upečatljivi sudari dviju energičnih persona – Contea i Kloppa. Pasionirani Kloppov pristup fudbalu i igračima pod njegovom palicom najbliži je kombinaciji zabave, adrenalina i raspoređene odgovornosti. Njegov tim stoji visoko, često ostavlja puno prostora u defanzivnom segmentu igre, ali na najmanju grešku protivnika reagiraju jakim intenzitetom i spremljenim mehanizmima. Conte i Klopp svoje ekipe odgajaju tako da trče više od drugih, a isto rade i oni pored aut‑linije. Njemački trener nakon nekontroliranog radovanja s igračima najčešće traži naočale po travnjaku stadiona, dok Conte u bunilu skače na ramena prvog suradnika do sebe. Njihovi dueli bit će rat menadžera bliskih po psihološkom pristupu igračima, ali udaljenih po taktičkom shvatanju igre. Dok Kloppovi momci često izgledaju kao raspuštena banda kojoj je jedini cilj u euforiji uletjeti u protivnički gol, Conteova vojska svake sekunde u utakmici mora biti raspoređena prema želji komandanta s klupe. Ono što se može reći za međusobni duel ovih dvaju trenera, da nije dovoljno biti pripremljen i pametan, važi i za čitavu sezonu koja je pred nama. Ovaj put jednostavno nije dosta reći neka pobjedi bolji. Fudbalska godina pred nama u Premijer ligi Engleske tražit će više od toga. Biti brži, mudriji, jači, inteligentniji, neće biti dovoljno za slavu. Jedan od pet velikih morat će učiniti više od toga. Neka pobjedi najluđi.

PROČITAJTE I...

Ovaj je feljton skroman doprinos i prilog fudbalskoj historiji naše države i u njemu su sadržane priče o “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu”. Dokumentarni spomenar na davno prohujalo vrijeme kada su mnogi ljubitelji fudbala odlazili na utakmice radi zabave i uživanja u artističkim potezima i golovima bivših fudbalskih asova od kojih mnogi nisu među živima, pa je i ovo podsjećanje na njih dokaz da nisu zaboravljeni

Nekadašnji golman fudbalske reprezentacije BiH prije nekoliko dana postao je dio stručnog štaba, trener golmana najboljeg fudbalskog tima naše zemlje. Već je tri godine Adnan Gušo i trener jedinstvene škole golmana koju je osnovao u Sarajevu u kojoj trenira stotinjak dječaka iz nekoliko bh. gradova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!