Naši pernati drugari: postajemo egzotična destinacija za posmatrače ptica

Dvadesetak članova društva “Naše ptice” sa saradnicima iz drugih organizacija i pojedincima zaljubljenicima u ptice vrše prebrojavanje na svim značajnijim vodenim staništima u Bosni i Hercegovini kao što su Hutovo blato (25 do 30.000 vrsta ptica), Mostarsko blato, Buško jezero, Bardača, ribnjaci Saničani, Plivska jezera, rijeke Vrbas, Bosna, Miljacka, Željeznica, Neretva, Buna, Lašva i dr.

 

Ornitološko društvo (OD) “Naše ptice” pripremilo je nominaciju petnaest bh. kraških polja za listu međunarodnih značajnih područja za ptice (IBA područja) koje će ovaj mjesec biti predane Svjetskoj organizaciji za zaštitu ptica “BirdLife International”. Nominacije su pripremljene za Nevesinjsko polje, Gatačko polje, Dabarsko polje, Fatničko polje, Mostarsko blato, Duvanjsko polje, Kupreško polje, Glamočko polje, Podrašničko polje, Pašića polje, Grahovsko polje, Lušci polje, Vukovsko polje, Ravanjsko polje i Popovo polje.

Prema riječima predsjednika OD “Naše ptice” Dražena Kotrošana, IBA lista je bitna kao preporuka državnim institucijama za očuvanje i zaštitu tih područja. On dodaje da su nominirana polja veoma značajna za gniježđenje pojedinih vrsta ptica poput vivka, prepelice i dr. Osobito je veliki značaj ovih polja za migraciju ptica, posebno za ždralove, gdje se procjenjuje da oko 60 do 80 hiljada jedinki ždrala u sezoni preleti ili se odmara na kraškim poljima, a samo na Mostarskom polju u jednom danu sleti oko 1.500 tih jedinki.

RAZVOJ “BIRDWATCHINGA” U BiH

Trenutno je u svijetu više od 12.000 IBA područja, od toga četiri područja iz BiH, i to Hutovo blato, Bardača, Livanjsko polje i Boračko jezero.

“Dok su prva tri navedena uvrštena na osnovu njihovog sadašnjeg ili prijašnjeg značaja za ptice, za Boračko jezero nemamo puno podataka kako je dospjelo na ovu listu i vjerovatno će biti potrebno uskoro uraditi određenu reviziju njegovog statusa. Nažalost, jedino Hutovo blato ima status zaštićenog područja, ali je aktuelno niz problema vezanih uz upravljanje ovog područja. Nepostojanje zaštite jako ugrožava Livanjsko polje i Bardaču, gdje su pritisci na staništa jako veliki i svakim se danom ugrožava biodiverzitet koji je na datim područjima veoma raznolik”, upozorava Kotrošan, trenutno jedini doktor znanosti koji je doktorirao iz oblasti ornitologije u BiH.

On je uposlenik Zemaljskog muzeja BiH, a volonterski obavlja dužnost predsjednika OD “Naše ptice”, čiji je jedan od osnivača. Objavio je više od 300 priloga iz različitih oblasti nauke, a najviše iz ornitologije. Upravo su ova kraška polja najatraktivnija za aktivnosti posmatranja ptica ili birdwatchinga kao oblika turizma, za čiji razvoj, zbog visokog stepena biodiverziteta, BiH ima izuzetan potencijal. Iz OD “Naše ptice” smatraju da bi ovaj vid turizma trebao biti osnova razvoja lokalnih zajednica na područjima koja su značajna za ptice, bilo da su zaštićena ili ne.

“Mi smo kroz projekte na kraškim poljima počeli s izgradnjom potrebne infrastrukture na Livanjskom i Duvanjskom polju (posmatračnice, infopunktovi i sl.). Interes posmatrača ptica za dolazak u BiH postoji, ali, nažalost, nema agencije koja nudi takve programe pa se svodi na programe pojedinaca i agencija iz drugih zemalja. Za masovniji turizam na temelju birdwatchinga treba vremena i strpljenja”, kaže Kotrošan i dodaje da je potrebno educirati vodiče za ovakvu specifičnu ciljnu skupinu. Osim toga, trebaju dobri programi koji bi, osim posmatranja ptica, uključili i obilazak kulturnih znamenitosti i gastronomsku ponudu.

Smatra se da je birdwatching najbrže rastući vid ekoturizma na svijetu, a jedna prosječna tura u manje razvijenim zemljama košta oko 4.000 dolara po posmatraču. Goran Topić, član OD “Naše ptice”, kaže da je najveći broj posmatrača ptica u Zapadnoj Evropi i u Americi.

“Mi imamo značajan broj vrsta koje se ne mogu vidjeti u tim razvijenim zemljama gdje ima najviše turista posmatrača ptica. Imamo vrste koje su privlačne za turiste jer su oni upoznali atraktivne lokacije, a sad se Bosna otvara kao nova egzotična zemlja za te aktivnosti”, kaže Topić i dodaje da se te ture ili višečasovne šetnje za manje grupice organiziraju u ovisnosti koje vrste ptica turisti žele vidjeti: planinske, šumske, vodene itd.

Prvi sistematski podaci o pticama u BiH prikupljeni su krajem 19. i početkom 20. stoljeća od strane austrijskog ornitologa i kustosa Zemaljskog muzeja Otmara Reisera. On je objavio i jedinu dosad napisanu monografiju o pticama BiH. Prema posljednjem popisu, od 1888. godine do danas su kod nas zabilježene 344 vrste.

“Nažalost, u posljednjih 50 godina veliki je broj vrsta, čak i gnjezdarica, nestao s našeg neba. Najdrastičniji primjer jeste da su se prije 100 godina u BiH gnijezdile sve četiri vrste lešinara, a danas samo rijetko zabilježimo prelete bjeloglavog supa i bradana”, ističe Kotrošan.

PTICE SU SPEKTAKULARNE ŽIVOTINJE

Goran Topić (33) mladi je ornitolog i zaljubljenik u ptice iz Šipova. Izučavanjem ptica počeo se baviti prije deset godina, prvo hobistički, a kasnije i profesionalno.

“Najveće zadovoljstvo koje priroda može pružiti čovjeku jeste proučavanje prirode. Ptice su spektakularna grupa organizama koja od najranijih perioda nastanka ljudi privlači ljudsku pažnju. Na svjetskom nivou, to je grupa organizama koja je najbolje proučena. Dakle, imamo veliku raznovrsnost vrsta, različitih građa tijela, pjesmu, način ponašanja. Tako su i mene ptice opčinile pokretima, ponašanjem, raznovrsnošću boja, pjesmom. Brojne su, svuda su oko nas i veoma lako privuku našu pažnju”, kaže Topić.

Za njega je svaka vrsta ptice na neki način specifična. A ono što najviše zapaža kod njih jeste njihova istrajnost, energičnost, želja za životom, konstanta borba s predatorima, nedostacima hrane, bolestima, čovjekom, s promjenom staništa…

“U svemu tome ptice nađu neki način da prežive, da se prilagode”, ističe Topić, kojem je, uz dvogled, fotoaparat neizostavan dio opreme jer je prilikom pronalaska rijetke vrste bitno napraviti fotodokumentaciju da bi podatak bio validan, a najdraža su mu šumska i riječna staništa za posmatranje ptica.

“Ipak, mjesto gdje se najljepše osjećam je Šipovo, mjesto gdje živim i mjesto koje se izdvaja kao atraktivno za posmatranje ptica jer ima pet rijeka, tri jezera okruženo planinama, značajnim dijelom prekriveno šumom”, priča Topić.

Od 2011. godine on je i koordinator projekta “Zimsko prebrojavanje ptica vodenih staništa” (IWC), koje se organizira svake godine u januaru u BiH. To je međunarodni program koji se od 1967. godine realizira pod okriljem “Wetlands Internationala”, koji je najstarija i najmasovnija aktivnost za proučavanje ptica u svijetu. U Bosni i Hercegovini je započeto 1998, a od 2004. godine ovim programom u BiH koordinira OD “Naše ptice”.

“Tako se dobivaju neprocjenjivi podaci o stanju ptica u čitavoj Evropi, dijelom Azije i Afrike, promjene u brojnosti nekih vrsta na međunarodnom nivou i na osnovu toga se određuju mjere zaštite”, kaže Topić.

Dvadesetak članova društva “Naše ptice” sa saradnicima iz drugih organizacija i pojedincima zaljubljenicima u ptice vrše prebrojavanje na svim značajnijim vodenim staništima u Bosni i Hercegovini kao što su Hutovo blato (25 do 30.000 vrsta ptica), Mostarsko blato, Buško jezero, Bardača, ribnjaci Saničani, Plivska jezera, rijeke Vrbas, Bosna, Miljacka, Željeznica, Neretva, Buna, Lašva i dr., te dostavlja podatke organizaciji “Wetlands Internationala”.

“Veliki broj ugroženih i rijetkih vrsta zimuje na prostoru BiH, od močvarica su to patka njorka, riđoglava patka i mnoge druge”, kaže Topić i poziva sve ljude koji vole prirodu i ptice da im se priključe u proučavanju i zaštiti “naših pernatih drugara”.

KO NAM KRADE PTICE

OD “Naše ptice” ove godine navršava 15 godina postojanja, a osnova je njihovog rada prikupljanje podataka o pticama i staništima na osnovu kojih dalje pokreću različite aktivnosti, od nominacija na IBA listu, prijedloga za zaštitu, borbe protiv ilegalnog ubijanja i dr. Također, bave se i edukacijom gdje obrazuju sve uzrastne kategorije o pticama i nastoje pridobiti nove posmatrače.

“Niz je programa kao ‘Spring Alive’ ili obilježavanje važnih datuma, poput Međunarodnog dana močvara, Dana migratornih vrsta ili Evropskog dana posmatranja ptica, putem kojih nastojimo animirati, prije svega, mlade da uče o pticama i uključe se u posmatranje i zaštitu ptica”, pojašnjava Kotrošan.

Udruženje “Naše ptice” i druga srodna udruženja u BiH posljednjih godina intenzivno rade na sprečavanju nelegalnog ubijanja ptica, uključujući i krivolov.

“Potrebno je razlikovati ova dva termina s obzirom na to da se ptice ubijaju bez potrebe i zbog niza drugih razloga, a ne samo ilegalne trgovine. Primjer ubijanja sova u Domaljevcu ili masovne hajke na kormorane svjedoče tome. Što se ubijanja ptica za potrebe ilegalne trgovine tiče, na udaru su uglavnom pjevice, koje se izvoze u italijanske restorane, ili nešto prije masovno je ubijana liska za potrebe restorana u Hrvatskoj”, kaže Dražen.

Nažalost, dodaje, predmet ilegalne trgovine nisu samo mrtve ptice za restorane već i žive (osobito pjevice), kojima se trguje na crnom tržištu tzv. uzgajivača ptica. Jačanje saradnje s lovačkim društvima, inspektorima za prirodu, pograničnom policijom jedan je od značajnih faktora sprečavanja nelegalnog ubijanja i šverca pticama, ističe naš sagovornik.

Na nizu aktivnosti vezanim uz istraživanje i zaštitu ptica i njihovih staništa ovo udruženje sarađuje s organizacijama iz Banje Luke (Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta i centar za životnu sredinu), Tomislav-Grada (“Naša baština”), Livna (Centar mladih), Blagaja (“Novi val”), Trebinja (CORIE) i Čapljine (“Čaplja” i “Lijepa naša”).

PROČITAJTE I...

Neko bi se mogao zapitati: A zašto još niko nije rekao javno da bi Srebrenica mogla biti nešto kao bošnjački Alamo. Odgovor bi se mogao naći u samom poznavanju svega što se izdešavalo u Srebrenici. Ona spada u mnogo složeniju tragediju i obimniji zločin nego što je trinaestodnevna opsada Alama. Stoga je bolje što u Bosni i Hercegovini takvih komparacija zasad nema, makar ne javnih

“Postoji za to više razloga, od brzog načina života do povećanog broja ljudi koji žive u urbanim sredinama, gdje fizički nije ni moguće zaklati kurban. Također, ono što se još prakticira po manjim sredinama kod podjele mesa, da se dio mesa dijeli i komšijama, iz godine u godinu se sve manje dešava u urbanim sredinama, a prije svega zbog nepostojanja svih potrebnih uvjeta za klanje kurbana u gradskim jezgrama”, pojašnjava Karalić, osnivač organizacije “Pomozi.ba”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!