Najtužnija liga svijeta

Jednostavno, neka se niko ne pravi lud, svira se tu svima i svašta. To je takva liga, ne kažu mnogi uzalud da je teža od Premijer lige BiH. I neka se ne pravi niko budala, znalo se na više utakmica unaprijed ko će pobijediti, a ne baš uvijek da je Sloga u glavnoj ulozi. Čaršija priča da se zna “ulaziti” i u protivničke igrače. Dokaza nema, ali dima ima. Pa ko hoće da vjeruje u onu o dimu i vatri, na volju mu.

Dobili smo prvake države u većini sportova. Za vikend smo saznali i da je Sloga iz Siminog hana slavljenik u najtužnijoj ligi svijeta. Prva liga Federacije BiH godinama je “Divlji Zapad”.

Po do sada odigranom, prvak je trebao biti Velež. Ili kakanjski Rudar. Iz sasvim jednostavnih razloga. Velež je pobijedio Slogu u Siminom Hanu, a Rudar je nanio poraz Jedinstvu u Bihaću kolo prije kraja. Oba su domaćina žarko željela pobjedu. Trebala im je kao zlato, a gosti su igrali samo za obraz. I svi su već upisali bodove, optužili domaćine, a i goste, vidjeli da sude navodno pogodni suci, kad ono, Velež i Rudar se ne slažu. Ironija jeste, ali pobjede Veleža i Rudara ekscesi su u ovoj ligi. Za razliku od bezobrazno lošeg suđenja i ništa manje bezobraznih lobiranja, podmetanja i navlačenja, s druge strane.

Onako populistički, najlakše bi bilo reći da je za sve kriv Azmir Husić. Njegova Sloga morala je ući i svi jednostavno rade za njega, ali to je potpuna neistina. Iako je baš u ovoj novini ispisano ponešto redova kritika na Azmirov račun, prije svega onih o uvjetima na stadionu, nikako Husić nije uzrok onoga u čemu ovo takmičenje pliva već godinama. Husić je tek stigao sa svojim kamionom, a ova naša voda odavno je zamućena istresanjem raznoraznog otpada. Uostalom, dobro su upoznati već znali kako će Husić pobijediti sve do kraja kada je zasjeo na prvo mjesto, pa prose bodove kod kuće. On je uložio u ekipu i ništa čudno nije što je postao premijerligaš. S druge strane, i Olimpik je uložio novac, pa zašto bi bilo nezasluženo da su oni postali novi premijerligaši?

Problem je u tome što niko neće priznati da je zasluženo drugoplasirani. Svi u drugima traže alibi za eventualni neuspjeh, a jasno je da, ako ne uspiju jedni ili drugi, niko osim njih nije kriv, jer je razlika toliko mala. Da je jedan domaći kiks izbjegnut, sve bi bilo drugačije. Potpuno je nejasna logika sportskih radnika koji vode većinu klubova Prve lige FBiH. Kao: evo, mi ćemo malo namjestiti tamo, malo platiti ‘vamo, malo ćemo i sudijama dati, pa i novinarima, ali to možemo samo mi. Varaju se, kada mogu jedni, mogu i svi ostali.

Jednostavno, neka se niko ne pravi lud, svira se tu svima i svašta. To je takva liga, ne kažu mnogi uzalud da je teža od Premijer lige BiH. I neka se ne pravi niko budala, znalo se na više utakmica unaprijed ko će pobijediti, a ne baš uvijek da je Sloga u glavnoj ulozi. Čaršija priča da se zna “ulaziti” i u protivničke igrače. Dokaza nema, ali dima ima. Pa ko hoće da vjeruje u onu o dimu i vatri, na volju mu.

Zanimljivo je uvijek bilo oko borbe za opstanak u ovom čudesnom nadmetanju s još čudesnijim sistemom takmičenja. Na početku se sezone ne zna koliko klubova ispada, a čak ni to ne pomaže. Treba li dvojiti koliko je velika draž jednog takmičenja u kojem se od 6:0 za jednu ekipu dođe do preokreta? I to na 0:3. Neko se sjetio nakon cijele sezone da Travnik ima višak posuđenih igrača, pa to javio Bihaću, a oni se žalili. Ko je kriv drugima što nisu dobro obaviješteni.

Kada se izuzmu sve neregularnosti, slabo stanje klubova, struka trenera, znanje igrača, jedna stvar posebno je poražavajuća. Neko je smislio, pokušao uraditi nešto dobro i propisao da određen broj igrača do 21 godine mora biti u zapisniku, ali i početi utakmicu. Pošto se tim mladima vjeruje, bivaju zamijenjeni u početnim minutama utakmice, i to prolazi bez ikakve reakcije. To ubijanje duha mladih ljudi ne može se opravdati, ali i to se u ovoj ligi radi bez ikakve griže savjesti.

I sve se na kraju svelo na međusobna prepucavanja glavnih aktera. Kritike na račun Sloge, ako si u talu s Olimpikom, mrziš Sarajlije zbog Olimpika, a većina ostalih ne podnosi ni jedne ni druge, jer svi znaju da su zajednički u ovom kolu. Samo je bitno ko će koga nadmudriti. Da ne bude sve negativno, ruku na srce, ta liga odavno je služila svrsi i tu sve besprijekorno funkcionira. Premijerligaši nemaju briga, uvijek imaju gdje ispasti i ta će svrha uvijek biti ispunjena.

 

 

 

PROČITAJTE I...

Pretpostavlja se da u Republici Turskoj živi između četiri i osam miliona Bošnjaka. Na prostore Turske doseljavali su u više navrata, a pretpostavlja se i da između tri i četiri miliona žitelja Turske govori bosanski jezik, zna naše običaje i mnoge narodne pjesme. Jedan od potomaka Bošnjaka iz Turske, hafiz Mustafa Kurttaş, ovih je dana boravio u Bosanskoj Krupi, predvodeći namaze tokom ramazana

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!