Muzaffer Çilek: “Problem s investicijama nije u vlastima ni BiH ni Turske, problem je u turskom privredniku”

“Problem nije u BiH, problem je u turskom investitoru, u njegovoj psihi, u nečemu unutarnjem koje je uvijek teško definirati. Ovdje pričamo o turskim privrednicima, a ne turskoj vlasti. Vlada Turske, a posebno turski predsjednik Erdoğan, koristi svaku priliku da privrednike usmjerava u BiH. Stotinu puta sam tome osobno svjedočio. Ali turski privrednici u nekom su stanju psihe koja kao da je usađena putem uvijek problematičnih glasina. Govorimo o konstrukcijama tipa 'da je u BiH nemoguća birokratija', 'da je teško dobiti dozvolu', i na kraju 'da je u BiH nemoguće poslovati'. Oni nemaju pravo tako misliti, a kamoli tako govoriti, jer ja imam četiri kompanije u BiH i svjedočim da su to sve laži”

 

Svoj prvi posao započeo je s jedanaest godina u Bursi, a naučio ga je od svog dede koji je bio bakardžija. Porodica Muzaffera Çileka porijeklom je iz Fojnice. U Tursku su imigrirali krajem 19. stoljeća, a njegovo prezime danas nosi ime prestižne turske kompanije za izradu dječijeg namještaja koja ima svoje podružnice širom svijeta. Muzaffer Çilek jedan je od najuspješnijih industrijalaca u Turskoj, a na rang‑listi dobrotvora u toj zemlji nalazi se na 26. mjestu. Nije ostao gluh ni na zov svoje domovine te je prije šest godina u Sarajevu osnovao Fondaciju BİGMEV, koja pomaže našim poduzetnicima da izvoze na strana tržišta, ali i da se privlače strani investitori u BiH. Svoj humanitarni rad nikada nije oglašavao na sva zvona niti se njime razmetao, a upućenima je poznato da je nakon stravičnih poplava koje su pogodile BiH donirao veliki broj namještaja za ugrožene obitelji. S Muzafferom Çilekom ovaj smo put razgovarali u svojstvu izaslanika utjecajne turske trgovinske organizacije DEIK, koja je ovih dana našoj vlasti preko njega poslala poruku da će se, bez obzira na pokušaj državnog udara, saradnja dviju zemalja nastaviti i u budućnosti intenzivirati.

STAV: Ispred turske institucije DEIK ovih ste dana upoznavali predstavnike naše vlasti i državne institucije da se ekonomska saradnja s Turskom, bez obzira na neuspjeli puč, nastavlja, štaviše, da će se intenzivirati. Šta ste im tačno poručili?

ÇILEK: Predsjednici poslovnih vijeća svih zemalja u kojima DEIK ima svoja sjedišta počeli su set aktivnosti da prezentiraju što su ciljevi terorističke organizacija FETÖ i šta se desilo u noći 15. jula. BiH i Republika Turska jako su važni partneri na političkom i ekonomskom planu. Nakon neuspjelog državnog udara, naši ni politički ni ekonomski odnosi ne smiju biti narušeni. Naprotiv, oni sada moraju napraviti jedan uzlet. U narednom periodu bit će više investicija iz Republike Turske, bit će više ekonomske, razvojne trgovine. Trenutno skrećemo pažnju na terorističku organizaciju FETÖ Fethullaha Gülena, koja je aktivna u 170 zemalja svijeta. Pozicije moći stekli su tako što se predstavljaju kao dobrotvori i humanitarci koji pomažu dotičnoj zemlji, a posebno su se fokusirali na obrazovanje djece i obrazovne procese. Šta su radili u Turskoj? Tokom proteklih 30 godina uspjeli su se infiltrirati u sve državne institucije. Svoje podanike, koje su pomno birali između najvjernijih, postavili su na oficirske pozicije u vojsci, kao tužioce u tužilaštvu, sudije u sudstvu itd. Gdje je god bio najmanji komad državne operative, tu su oni instalirali svoje ljude. To su radili tokom posljednjih 30 godina, a u posljednjih 5 godina radili su još intenzivnije.

Što se tiče razgovora koje smo obavili s bh. predstavnicima vlasti, prije svega moram reći da privrednici iz Republike Turske moraju dodatno razumjeti kolika je prilika BiH. Kada pogledate makroekonomske pokazatelje i progres koji je BiH zabilježila u posljednjem periodu, vidite da je to drugi po redu progres na zapadnom Balkanu. Mi vjerujemo da je BiH sada u jednom bitnom momentu kada ostvaruje svoj rast i da će sigurno napraviti dobar potez onaj ko sada bude učestvovao kroz projekte i investicije u tom razvoju. To što se BiH približila MAP-u i što očekujemo realno da će biti kandidat za EU 2017. godine dodatno je argument za sve one koji žele investirati. Dobili smo vitalne informacije od zvaničnika, poput predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića o rastu ekonomije i pozitivnim ekonomskim pokazateljima, kao i ostvarenom napretku i u zapošljavanju i u realnom sektoru. Mi ćemo sada te podatke prenijeti i dostaviti ih na važne adrese u Republici Turskoj, odnosno u poslovnom svijetu.

STAV: Hoće li nove političke okolnosti u kojima se nalazi turska vlast utjecati na poboljšanje ekonomije i vanjskotrgovinske prilike?

ÇILEK: Demokratija je u Republici Turskoj pobijedila. Nakon posljednjih događaja, sve će biti bolje i po pitanju demokratskih vrijednosti, pitanju slobode, ekonomije i ekonomskih odnosa. Organizacija FETÖ bila je država u državi i pravili su birokratske probleme kako im je odgovaralo. Država se doslovno obnovila i sada može puno lakše i efikasnije funkcionirati. Država će sada povećati investicije, spustiti kamate i pojačati bilateralnu ekonomsku saradnju. Trenutno s Rusijom imamo jako bitno partnerstvo, a možda će biti obnovljeno i s Egiptom. Podrazumijeva se da to uključuje Balkan, a posebno će s BiH biti novih i odličnih poslova.

STAV: Uporno se ponavlja teza da Turska ne investira dovoljno u BiH? Šta je razlog da nema više investicija, a Turci su evidentno blagonakloni prema BiH?

ÇILEK: Odgovor je na to pitanje težak. Sve ide u prilog tome da bi u BiH trebao biti veliki broj turskih investicija. Tu su naše historijske, kulturne, bratske, a i rodbinske veze. Tu je i emotivna naklonjenost i prijateljstvo, ali i ogromne prilike za biznis. Tu su silna bogatstva BiH i kvaliteta ljudi koje žive na ovom prostoru. Sve je to netaknuto i čeka da bude iskorišteno. Država BiH i njeni narodi imaju veliku želju poslovati s BiH, a to želi i turski narod. Ali, iz nekog razloga nisu se uspjeli spojiti na zadovoljavajući način. BiH je sebe dokazala, ima prilike, dobro je vođena i privlači investitore iz cijelog svijeta, a Turska je jedanaesta po investicijama. Problem nije u BiH, problem je u turskom investitoru, u njegovoj psihi, u nečemu unutarnjem koje je uvijek teško definirati. Ovdje pričamo o turskim privrednicima, a ne turskoj vlasti. Vlada Turske, a posebno turski predsjednik Erdoğan, koristi svaku priliku da privrednike usmjerava u BiH. Stotinu sam puta tome osobno svjedočio. Ali turski su privrednici u nekom stanju psihe koja kao da je usađena putem uvijek problematičnih glasina. Govorimo o konstrukcijama tipa “da je u BiH nemoguća birokratija”, “da je teško dobiti dozvolu”, i na kraju “da je u BiH nemoguće poslovati”. Oni nemaju pravo tako misliti, a kamoli tako govoriti, jer ja imam četiri kompanije u BiH i svjedočim da su to sve laži. Međutim, ja vjerujem da će se nakon 15. jula ove glasine smanjiti. Štaviše, smatram da je to planski konstruirano da se zaustavi turski investitor u BiH. A opet, oni koji su to radili jesu turski privrednici koji su bili članovi paralelne državne strukture. Oni su birali kuda će se usmjeriti privrednici i gdje ulagati.

STAV: Ima li prijateljstva u biznisu?

ÇILEK: Radim i trgujem od svoje jedanaeste godine. Naravno da ima prijateljstva. Da bi se sjelo za sto, a čovjek bira s kim će sjesti, bitno je prijateljstvo. Najmanje 50% dobiva se prijateljstvom. Onda dolazimo do profita. Tada se prijateljstvo zaboravlja i mora biti obostrani interes. Neće funkcionirati ako postoje dva prijatelja od kojih jedan računa da će ovaj drugi zbog prijateljstva kupiti po višoj cijeni, a onaj drugi misli da će ovaj zbog prijateljstva prodati po nižoj cijeni. Obostrani interes je uvjet svih uvjeta i tu nema prijateljstva. No imamo i održivost posla, koja je opet vezana za prijateljstvo jer ljudi neće odustati zbog nekih sitnih problema. Nekad će biti neki manji profitni projekti i gubici, ali će to prijatelj otrpjeti.

STAV: Je li moguće ekonomsko partnerstvo između jedne razvijene Turske i BiH, koja se tek razvija?

ÇILEK: Moguće je pričati o partnerstvu zbog toga što Bosanci rade kvalitetno i na vrlo visokom nivou kada rade posao. U Turskoj imamo poslove velikih gabarita, ali su ponekad improvizirani. Turci imaju osjećaj za poduzetništvo, a taj nagon i veliki megaprojekti kada se upare s kvalitetom i osjećajem za organizaciju koja postoji kod Bosanaca fantastičan je preduvjet za partnerstvo. Ovdje pričamo o dvjema kompanijama koje se mogu odlično upotpuniti, ali često dođe do problema. Turci su nestrpljivi. Često žele brzo ostvariti profit, na to su navikli. A Bosanci drukčije razmišljaju, više kao Evropljani. Oni kažu: “Hajmo mi izgraditi dobar temelj i sistem pa ćemo pare zarađivati dugoročno.”

STAV: Porijeklom ste iz BiH, šta Vas je motiviralo da ulažete u ovu zemlju i osnujete Fondaciju BİGMEV?

ÇILEK: Radim od svoje jedanaeste godine. Ušao sam u biznis vrlo mlad i, kada sam napunio pedeset godina, ponuđena mi je pozicija počasnog konzula BiH u Turskoj. Tada sam smatrao da kao član bošnjačke dijaspore u Turskoj nisam dovoljno učinio. Jesam pomagao, ali sam smatrao da to nije bilo dovoljno. Pa kad nisam dovoljno pomogao da BiH dobije nezavisnost, odlučio sam pomoći sada da se razvije. Porodica Çilek ima i druge fondacije, pa sam imao iskustvo u tom polju. Rekao sam da idemo razvijati odnose između BiH i njene dijaspore. Proces je to i projekt koji je započet uz konsultacije i s bosanskohercegovačkim vlastima. U vrlo kratkom vremenu napravili smo mnogo dobrih projekata i stekli ugled. Također, potakli smo da se osnivaju slične fondacije. Ovaj projekt most je između privrednika. U suštini, naša je misija dvojaka. Pomažemo bosanskohercegovačkim kompanijama da izvoze i privlačimo investitore u BiH. BİGMEV trenutno radi na stotinama malih i velikih projekata. Radimo na tome da bh. brendove predstavimo svijetu i otvorimo im mogućnosti. S druge strane, imamo turske investitore koje motiviramo i pružamo im pomoć da ulažu u BiH. Oživljavamo uspostavljene bratske protokolarne odnose između općina BiH i Turske te iniciramo nova bratimljenja. Pomažemo uspostavljanje veza između obrazovnih institucija, a povezujemo i državne razvojne agencije i tu smo da im pomognemo u ostvarivanju novih projekata. BİGMEV je sarađivao s Tešnjem, Brčkom, Mostarom, Dobojem… Zadovoljni smo i zahvalni ljudima što su otvorili vrata i dostavili projekte za koje smo im tražili partnere u Turskoj. Moram istaknuti da nam je od početka zanimljiv čitav prostor BiH. Imamo situaciju da Turci uglavnom dolaze u Federaciju BiH, a mi smo taj princip nadišli. Imamo saradnju sa svim narodima, a posebno s dijelovima BiH koje graniče s drugim državama.

STAV: Čovjek ste koji je svojim radom uspio od nule. Možete li našim čitaocima ukratko ispričati Vašu životnu priču?

ÇILEK: Od svog dede sam s deset godina naučio bakardžijski zanat. Pravio sam džezve. S mojih dvadeset godina počeo je taj sektor izumirati i primat je preuzeo porculan i plastika. U Bursi je izrada namještaja bila dominantna, pa sam se prebacio na taj sektor. Onda sam vidio da u tom sektoru svi prave sve elemente namještaja i niko ne radi kvalitetno i specijalizirano. To je kao da odete na Olimpijadu sa željom da pobijedite u svim disciplinama. Tada sam rekao da ću se ja specijalizirati za dječiji namještaj i prodavat ću ga u cijelom svijetu. Rekao sam da ću ga raditi kao što ga niko ne radi, unijet ću novinu, bit ću autentičan i originalan. To je osiguralo da od firme napravim brend. Također sam odlučio da ću namještaj prodavati roditeljima bogate djece u cijelom svijetu, ali ću 10% od zarade slati siromašnoj djeci. Tako sam odlučio tada i tako je i danas kada moja kompanija posluje na 5 kontinenata i u 66 zemalja, s preko 400 prodavaonica i s potencijalom da povećamo na 2.000. Od našeg prezimena Çilek, koje znači jagoda, mi smo napravili brend koji djeca vole. Moja je porodica porijeklom iz Fojnice, a u Bursu je doselila 1878. godine. Moja loza svoje korijene vuče od čuvenog nakšibendijskog šejha s Oglavka Abdurrahmana Sirri-babe Sikirića.

STAV: Na koji način Vi, kao neko ko se statistički vodi kao bh. dijaspora, gledate na potencijal naše dijaspore i koje su poluge koje mogu taj potencijal pokrenuti?

ÇILEK: Nažalost, rastužuje me kada u BiH vidim da svi previše očekuju od države. I privrednici i narod. U Turskoj nije takvo stanje. Tamo svako zarađuje svoj kruh ispod svog čekića i na svom nakovnju. Niko ne čeka da mu država nešto da. Svako je gospodar svoje sudbine. Tada država od tih ljudi dobiva, potom tim istim ljudima daje. To je kao pumpa za vodu. Ona počinje izvlačiti tekućinu tek kada u nju uspete vode. Znači, prvo narod mora raditi i plaćati poreze da bi država bila jaka i da to može vratiti narodu. Naravno, domaći proizvodi i potrošnja su važni. Slično razmišlja i turska dijaspora u Njemačkoj. Ona je stalno u potrazi kako da u Turskoj potroši novac koji je zaradila u Njemačkoj. Bošnjačka je dijaspora nakon rata poput onog suhog cvijeta maslačka. Vjetar je puhnuo i sada se razišlo po čitavom svijetu. Porodice su se pocijepale i otišle u tuđinu. Ako tražimo priliku u dijaspori, treba znati da su svi ti ljudi stekli neka nova znanja, etablirali se u tim zemljama i društvima. Svaki je od njih prilika za ovu zemlju. Smatram tu dijasporu uspješnom jer se u zemljama u koje je izbjegla izvrsno integrirala. Organizirani su, imaju komunikaciju, svoja udruženja i džemate. Nedostatak je to što intelektualci i privrednici ne postavljaju dovoljno pitanje šta mogu učiniti za svoju zemlju s mjesta na kojem se nalaze. Mi imamo ministarstva i institucije koje se brinu za dijasporu te i oni moraju postavljati pitanja šta mogu učiniti za svoju dijasporu. Odljev mozgova mora se smanjiti i ne možemo si priuštiti daljnji odlazak kvalitetnih ljudi. Možemo taj proces čak i obrnuti. Da mi privučemo ljude da se vraćaju s iskustvima i znanjima koje su stekli u razvijenijim društvima. Dijaspora je prilika koja je ponuđena, a da je uopće nismo ni svjesni. Ja sam primjer te dijaspore. Uspio sam u Turskoj, zaradio sam novac, a sada ga ulažem u BiH, zapošljavam ljude i sretan sam da doprinosim razvoju ove zemlje.

PROČITAJTE I...

Firma “Butmir”, čiji je vlasnik Husein Hasibović, osnovala je firmu “Centralni terminal” (CTS) i izgradila carinski terminal na ulazu u Rajlovac iz smjera Vogošće. Početkom godine bilo je najavljeno premještanje carinskog terminala iz Halilovića, a tu je Hasibović vidio svoju priliku da nastavi unosne poslove s Upravom za indirektno oporezivanje BiH

Koliko jučer, bura se digla oko prodaje 40 posto državnog udjela u Fabrici duhana Sarajevo. Dobit Fabrike duhana za 2014. i 2015. godinu iznosila je, prema zvaničnim podacima, oko 4,2 miliona maraka. Od toga je državni udio bio oko 1,7 miliona maraka. Digli su se stručnjaci, eksperti, pozvani i samopozvani, da kritiziraju ovaj potez Vlade FBiH. Istovremeno vlada nevjerovatna šutnja i ignoriranje zbog višemilionskih gubitaka iz IPA fondova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!