Muke s prevođenjem sa srpskog na bosanski jezik – i obrnuto

Jedan od roditelja, zabrinut za slučaj “jezik bošnjačkog naroda” u RS-u, tražio je na uvid odluke koje je izdao Odbor za standardizaciju srpskog jezika, a koje se tiču ovog problema. Naravno, tražio je od Odbora da ih dobije na bosanskom jeziku, s obzirom na to da je Odbor imao ingerencije da prevodi s bosanskog na srpski, pa je očekivano bilo i obratno, da se sa srpskog odluke prevedu na bosanski jezik

Iako se u Srbiji, uprkos SANU i Odboru za standardizaciju srpskog jezika, sasvim legitimno Bošnjacima izdaju svjedočanstva u kojima je upisano pravo ime jezika – bosanski jezik, bosanskohercegovačkim Bošnjacima podvaljuje se obezličenje jezika utjelovljeno dvosmislenom sintagmom “jezik bošnjačkog naroda”. Budući da se insistira na tome da se u srpskom jeziku za bosanski jezik kaže bošnjački jezik, a svjedočanstva koje izdaje Ministarstvo u RS-u “moraju” biti izdana na srpskom jeziku, valjano rješenje može biti da roditelji traže da im Ministarstvo RS-a plati ovlaštenog sudskog tumača koji će im službeno prevesti svjedočanstva sa srpskog na bosanski jezik. Tako će postojati službena svjedočanstva u kojima će pisati bosanski jezik. Ili, da se izbjegne sva muka, neka Ministarstvo izda svjedočanstva na bosanskom jeziku, pošto je sasvim prirodno da đaci koji slušaju svoj maternji jezik i nastavu na svom jeziku dobiju i svjedočanstva na svom, a ne na srpskom jeziku.

Izgubljeno u prijevodu

Jedan od roditelja, zabrinut za slučaj “jezik bošnjačkog naroda” u RS-u, tražio je na uvid odluke koje je izdao Odbor za standardizaciju srpskog jezika, a koje se tiču ovog problema. Naravno, tražio je od Odbora da ih dobije na bosanskom jeziku, s obzirom na to da je Odbor imao ingerencije da prevodi s bosanskog na srpski, pa je očekivano bilo i obratno, da se sa srpskog odluke prevedu na bosanski jezik.

Nepoznato je da li su članovi Odbora tražili ovlaštenog sudskog tumača ili su sami prevodili tekst svojih iskaza. Zato je vispreni roditelj sam našao navedene odluke i preveo ih kod sudskog tumača na bosanski. Naravno, dobio je isti tekst koji su mu poslali i članovi Odbora. Za svaki slučaj, svoj bosanski tekst preveo je potom na srpski i poslao ga na adresu Odbora za standardizaciju srpskog jezika tražeći obrazloženje. U svemu tome, rješenje je samo izašlo na vidjelo. Evo nekih stavova koji su bili dio teksta za prevođenje:

  • “Prvom svojom odlukom Odbor za standardizaciju srpskog jezika proglasio je naziv bosanski jezik neprihvatljivim u srpskom jezičkom standardu, u srpskom standardnom jeziku, s odgovarajućim obrazloženjem. Ta odluka objavljena je u više publikacija tokom 1998. godine i njome su rešeni i još neki problemi.” (Deo Odluke br. 11 Odbora za standardizaciju srpskog jezika).
  • “(…) mehaničko prenošenje samoodabrane jezičke etikete Muslimana/Bošnjaka (bosanski jezik) u srpski jezički standard smatramo – neumesnim i neprihvatljivim. Kad se ta etiketa mora ‘prevesti’ na srpski, ona glasi – bošnjački jezik.” (Deo Odluke br. 11 Odbora za standardizaciju srpskog jezika)
  • “Muslimanima/Bošnjacima ne može se, i kad bi se htelo, zabraniti da svoj jezik, u svome jeziku, zovu kako hoće, dakle (i) bosanski (…).” (Deo Odluke br. 1)

Budući da se valjanost prevoda s izvornog u ciljani tekst, odnosno s jednog jezika na drugi, najbolje provjerava obrnutim prevodom i s obzirom na to da su lingvisti iz Odbora za standardizaciju srpskog jezika naveli da u srpskom etiketa bosanski jezik može glasiti samo “bošnjački jezik”, posegnuli smo i za prevodom sa srpskog na bosanski, čime se dobija veoma zanimljiv ishod. Evo samo dijela prevedenog srpskog teksta na bosanski tekst. Dakle, na bosanskom jeziku odluke Odbora za standardizaciju srpskog jezika čitamo:

  • “Prvom svojom odlukom Odbor za standardizaciju srpskog jezika proglasio je naziv bosanski jezik neprihvatljivim u srpskom jezičkom standardu (…)” (Dio Odluke br. 11 Odbora za standardizaciju srpskog jezika)
  • “Kad se ta etiketa (bosanski jezik, op.a.) mora prevesti na srpski, ona glasi – bosanski jezik.” (Dio Odluke br. 11 Odbora za standardizaciju srpskog jezika)
  • “Muslimanima/Bošnjacima ne može se, i kad bi se htjelo, zabraniti da svoj jezik, u svome jeziku, zovu kako hoće, dakle (i) bosanski (…)” (Dio Odluke br. 1)

Ako sada ponovo vratimo s bosanskog na srpski (što je završni korak naše provjere prevoda), imat ćemo sljedeće:

  • “Prvom svojom odlukom Odbor za standardizaciju srpskog jezika proglasio je naziv bošnjački jezik neprihvatljivim u srpskom jezičkom standardu (…).” (Deo Odluke br. 11 Odbora za standardizaciju srpskog jezika)
  • “Kad se ta etiketa (bošnjački jezik, op.a.) mora prevesti na srpski, ona glasi – bošnjački jezik.” (Deo Odluke br. 11 Odbora za standardizaciju srpskog jezika)
  • “Muslimanima/Bošnjacima ne može se, i kad bi se htelo, zabraniti da svoj jezik, u svome jeziku, zovu kako hoće, dakle (i) bošnjački…” (Deo Odluke br. 1.)

Ko tebe zabranama, ti njega logikom

Iz navedenih prijevoda dolazimo da zaključka o apsurdu do kojeg je dovela politička odluka u Republici Srpskoj o neprihvatanju termina bosanski jezik: ondje gdje je u srpskom jeziku termin bosanski jezik (prethodno) ostao u upotrebi, u novom prevodu iz srpskog na bosanski, on glasi isto tako, bosanski jezik. Pošto se iz bosanskog jezika termin bosanski jezik u srpski jezik prevodi kao bošnjački jezik, onda važi i obrnuto – kad se termin bošnjački jezik iz srpskog jezika prevodi na bosanski, on glasi bosanski jezik.

Na osnovu navedenog, zaključujemo da će Srbima biti jasno da lingvisti iz Odbora za standardizaciju srpskog jezika iznose tvrdnje da je naziv bošnjački jezik neprihvatljiv u srpskom standardu, kao i to da se u prevodu od bošnjački dobije opet bošnjački. Što je logično.

Bošnjacima će opet biti jasno da je bosanski jezik Srbima neprihvatljiv (što znamo), ali i to da se bosanski jezik u srpskom kaže bosanski (što opet nije ništa novo).

No, tvrdnja da etiketa bosanski jezik u srpskom glasi bosanski jezik u skladu je i sa službenim Obrazloženjem Odbora za standardizaciju srpskog jezika, konkretnije, sa stavom 1.1. Obrazloženja prve odluke Odbora za standardizaciju srpskog jezika, gdje se kaže:

“Oba prideva (atributa, ktetika), bosanski i bošnjački, u skladu su s tvorbom reči u srpskome jezičkom standardu. Oba stoje u vezi s toponimom (nazivom mesta, oblasti, teritorije) Bosna, kojem prethodi istovetan hidronim (naziv vodotoka) – (reka) Bosna, odnosno s etnicima (nazivima stanovnika sela, gradova, oblasti) – Bosanac (dosad jako čest, isključivo sa zavičajnim, ‘zemljačkim’, značenjem) i Bošnjak. Reč Bosanac izvedena je od morfeme Bos(a)n + sufiks -ac, a Bošnjak od Bosn + sufiks -jak. I Bosanac i Bošnjak često se javljaju kao prezimena migranata iz Bosne u druge predele.”

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!