Mračna prošlost načelnika Miće: “Muslimani su nestajali bez traga”

Miroslav Mićo Kraljević u naredne četiri godine vladat će s načelničke pozicije Vlasenicom. Kadar SNSD-a sumnjive poratne, a još sumnjivije ratne biografije. Kraljević je bio komandant takozvane specijalne policijske jedinice čiji su pripadnici silovali, pljačkali, ubijali i zatvarali vlaseničke Bošnjake. Iako je prošlo četvrt stoljeća i iako je njegovo ime često spominjano na haškim i suđenjima pred Sudom BiH, Kraljević nije odgovarao za ono što je činio u ljeto 1992. godine

Miroslav Mićo Kraljević, kandidat SNSD-a, pobijedio je na izborima za načelnika Opštine Vlasenica. Mićo Kralj, SDS-ov konvertit, godinama je jedan od najutjecajnijih ljudi u ovom dijelu BiH. Kako zbog svojih političkih veza, tako i zbog imidža borca i patriote kojeg je gradio u ratnim godinama. S početkom agresije na BiH imenovan je na dužnost komandanta takozvane specijalne jedinice policije. Zbog toga se Kraljevićevo ime i prezime dugo već dovodi u vezu s ratnim zločinima počinjenim u ovom gradu. No, istrage, barem zvanično, i optužnice nije bilo. Njegovi će politički protivnici iz Vlasenice ustvrditi kako je na slobodi samo zato što je, kao zaštićeni svjedok, pomagao u istragama protiv svojih nadređenih.

Nakon ratnih godina, njegovo se ime i često spominjalo u brojnim istragama i aferama. Kraljević je, kako stoji u presudi Suda u Zvorniku iz marta 2003. godine, osuđen za krivično djelo otmice. Priznao je krivicu i nagodio se za kaznu od četiri hiljade maraka. Kraljević je s bivšim SNSD-ovim načelnikom Opštine Osmaci Branislavom Boškovićem u septembru 2010. godine kidnapirao Lazu Vidakovića, odbornika Naše stranke u Osmacima, i dvanaest ga dana držao u zatočeništvu u Srbiji. Njegovo ime našlo se i među osumnjičenima u akciji “Pandora”, koja je po Tužiteljstvo BiH neslavno okončana. Sumnja se i da je Kraljević jedna od osoba koja je imala itekakvog udjela u propasti vlaseničkih poduzeća, povezuje ga se s ilegalnom sječom šume, nestankom tamošnje pilane, propašću ski‑centra “Igrišta”… Sve su to sumnje, no ono što je nesumnjivo jeste da su brojni svjedoci u različitim haškim procesima njegovo ime često spominjali. I označavali ga jednom od osoba odgovornih za ubistva, mučenje i zatvaranje vlaseničkih Bošnjaka.

MIĆIN INTERVENTNI VOD

U januaru 1992. godine Srbi iz Vlasenice i osam susjednih općina proglasili su SAO Birač. Od 21. aprila 1992. srpske snage preuzimaju vlast u Vlasenici. Srpski Krizni štab imenuje Srbe na sve dužnosti. Vojne jedinice obučava Novosadski korpus JNA na lokalnom stadionu. Ostavljeno im je 90 tenkova i transportera. Srpska vojska i policija ima dva zadatka. Čuvaju važne objekte i hapse Bošnjake po Vlasnici i okolini. U aprilu i maju 1992. godine policija privodi Bošnjake u stanicu i prostorije Opštinskog suda. Nakon ispitivanja i traganja za oružjem, brutalno ih premlaćuju, ponižavaju, hapse. Neke i ubijaju. Krajem maja osniva se logor Sušica, kojim upravljaju vojska i policija. Prva ubistva počinjenja su oko 12. juna. Od ukupno 2.643 ubijenih, još se traga za gotovo 1.000 žrtava iz Vlasenice. O onome šta je Kraljević radio tokom rata u Vlasenici detaljno su, na nekoliko suđenja u Hagu, svjedočili njegovi nekadašnji suradnici, nadređeni, ali i politički prvaci Vlasenice iz tog vremena.

Na jednom od ročišta, tokom procesa protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina, svjedočio je i Slobodan Zečević, koji je bio na komandnoj dužnosti u vlaseničkoj policijskoj stanici. Zečević je detaljno objasnio način na koji je 21. aprila 1992. godine osnovana etnički čista srpska policija u tom gradu, njen aktivni i rezervni policijski sastav te kakva je bila uloga Miroslava Kraljevića u toj jedinici. Jedinica “aktivnih” policajaca brojala je 27 imena. U maju 1992. godine njihov komandir bio je Radenko Stanić, brat Milenka Stanića, predsjednika vlaseničkog Kriznog štaba. Šef kriminalističke policije bio je Milenko Šargić. Direktno nadređeni Staniću i Šargiću bio je Radomir Bjelanović, koji će nešto kasnije, nakon naredbe iz vrha tadašnje RS, otići u Miliće da bi tamo, po uzoru na Vlasenicu, organizirao policiju. Zečević je kazao kako je u Vlasenici isprva postojao aktivni i rezervni sastav policije, dok je nešto kasnije osnovan Interventni vod, jedinica koju su ljudi nazivali specijalcima ili specijalnom jedinicom. Taj je vod brojao oko 25 ljudi. Rezervni sastav policije imao je oko 80 ljudi.

Isprva, rezervni je sastav policije držao punktove na ulazu i izlazu iz grada, no kasnije će obavljati sve uobičajene policijske dužnosti. Miroslav Kraljević imenovan je za komandanta te takozvane specijalne jedinice, a njegov zamjenik bio je, kako je kazao Zečević, Elvis Đurić. Pripadnik ove jedinice bio je i Dragan Nikolić zvani Jenki, kao i Predrag Bastah. Pored njih, za logistiku je bio zadužen Zoran Stupar. Kako je utvrđeno tokom Zečevićevog svjedočenja, Kraljević je odgovarao komandiru stanice policije, dakle Radenku Staniću. “Oni su uglavnom bili na borbenim zadacima. Desetak ih je bilo na dežuri u stanici, ostali su bili na odmoru. Takav je bio sistem”, kazao je Zečević. “Nisu obavljali uobičajene policijske zadatke jer za to nisu bili obučeni. Bili su uglavnom uz takozvanu specijalnu jedinicu, koju je organizirala Teritorijalna odbrana. Krizni štab ih je uvezao u policijsku strukturu. Ni ja ni Bjelanović na to nismo utjecali. To su bile jedinice koje su bile vezane za različite političke igrače, i to nije bio samo slučaj u Vlasenici nego i u drugim općinama.”

Zečević je kazao kako je Milenko Stanić, koji je u to vrijeme bio prvi čovjek SAO Birač, odlučio da specijalna jedinica kojom je komandirao Kraljević postane dio policijske strukture. Zečević je kazao kako je nešto kasnije, krajem ljeta 1992. godine, ova jedinica rasformirana, a njeni pripadnici raspoređeni u nekoliko drugih vojnih ili policijskih formacija, no i dalje su neki od njenih pripadnika, poput Kraljevića ili Đurića, ostali na platnom spisku rezervnog sastava policije.

NESTALI BEZ TRAGA

Također, u Hagu je svjedočio i Mane Đurić, v.d. komandira SJB Vlasenica. Prefiks v.d. će ispred njegovog imena biti izbrisan u augustu 1992. godine. Đurić je u vlaseničkoj policiji naslijedio Dragomira Bjelanovića. Svjedočio je tokom suđenja Radovanu Karadžiću i pokušavao je skinuti odgovornost s policijskih i političkih struktura Republike Srpske za ono što se dešavalo u Vlasenici u proljeće i ljeto 1992. godine. Đurić je tvrdio kako je Interventni vod bio dio vojnih, a ne policijskih formacija, te da su pripadnici tog voda pravili probleme u gradu, ali i da su se opirali pokušajima da ih se stavi pod kontrolu policijskih struktura. Kazao je i da u Vlasenici nije bilo logora, Sušica je, po njegovom mišljenju, bila samo tranzitni centar u kojem su Bošnjaci čekali da sigurno napuste grad. I u kojem su tretirani u skladu s međunarodnim humanitarnim pravilima.

Đurić je detaljno svjedočio i o djelovanju takozvane specijalne jedinice. Potvrdno je odgovorio na pitanje tužitelja da li je njome komandirao Miroslav Kraljević te kazao kako je jedinica brojala između 20 i 25 ljudi. Potvrdio je i kako je Elvis Đurić bio Kraljevićev zamjenik. “Bili su na platnom spisku MUP-a”, dodao je i kazao kako im je on potpisivao naloge za isplatu plaća. U istrazi je, prije no što je pozvan u Hag, Đurić dao iskaz u kojem je opisao zločine nad Bošnjacima Vlasenice koje su činili Kraljevićevi vojnici. Kazao je kako su nakon djelovanja Kraljevićeve jedinice “Muslimani nestajali bez traga”. Tokom svjedočenja u Hagu ponovio je dijelove svog iskaza. “Svakog sam dana informirao Krizni štab i opštinsko rukovodstvo o problemima koje pravi ova jedinica, ali nismo imali rješenja. Počele su borbe između Srba i Muslimana, ljudi su ginuli i nismo imali vremena da jedinicu stavimo pod kontrolu. Počeli smo dobijati izvještaje kako su oni na svoju ruku počeli odvoditi Muslimane iz njihovih domova i da ovi ljudi nakon toga nestaju bez traga.”

Desetog augusta 1992. godine u Vlasenicu je stigla naredba o raspuštanju Kraljevićeve jedinice, no Đurić nije precizirao ko ju je izdao. Odmah nakon što im je naređeno, specijalna jedinica je rasformirana, a upravo je Đurić bio taj koji je potpisao tu naredbu. U Đurićevom je izvještaju stajalo: “Odmah po početku rata, 21. aprila 1992. godine, Opština Vlasenica formirala je vod za specijalne namjene pri SJB kako bi se realizirali ciljevi na osnovu dogovora i sugestija Vlade SAO Birač. Kako bi postupili po naredbi Ministarstva unutarnjih poslova Srpske Republike BiH, ova je jedinica rasformirana na način da je dio pripadnika poslat u rezervni sastav policije, dio je poslat u Crnu Rijeku u komandu vojne policije, a jedan dio vojnika priključen je vojsci.” Đurić je pripadnike Kraljevićeve jedinice optužio, među ostalima, i za rušenje vlaseničke džamije u augustu 1992. godine, što je, kako je pojasnio, bila njihova posljednja akcija nakon koje su raspušteni.

“Od dana kada je taj vod priključen policijskoj stanici, mi smo stalno tražili da budu raspušteni ili da ih se organizira na neki drugi način. Niko od njih nije mogao biti zaposlen u MUP-u i obavljati policijske dužnosti jer nisu za to bili obučeni. Zato smo stalno insistirali da ih se raspusti i, čim smo, konačno, dobili odobrenje za to, odmah smo ih rasformirali. Miroslav Kraljević i Elvis Đurić ipak su ostali na spisku pripadnika rezervne policije. Đurić je objasnio i zašto. “Miroslav Kraljević je teško ranjen nekada u augustu. Nakon toga je hospitaliziran na VMA. Zato nije bilo moguće rasporediti ga negdje drugdje. Zato je ostao na listi. Što se Elvisa Đurića tiče, on je poslan na policijsku obuku kako bi nakon kursa mogao postati regularan policajac.”

PROČITAJTE I...

Kako politika može biti međunarodno vjerodostojna ako najavljen prioritet nije u stanju poštivati i ako su u fokusu pripadnici samo jednog naroda u BiH? Na fonu tako sukreirane vanjske politike, za potrebe dijela domaće javnosti, Grabar Kitarović progovara Amerikancima dragim jezikom sigurnosnih prijetnji, iznoseći dvije opasne tvrdnje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!