Milena Mrazović-Preindlsberger, prva novinarka u BiH

Milena Mrazović-Preindlsberger prva je žena novinar u BiH i prvi novinar profesionalac u BiH uopće, prva žena urednik i prva žena izdavač u BiH. Osim toga, godine 1889. postala je prvi ženski član antropološkog društva Habsburške monarhije u Beču. Dakle, za žensku kulturnu historiju BiH i žensko pitanje Milena Mrazović-Preindlsberger izuzetno je važna

Milena Mrazović-Preindlsberger bila je Bosanka po izboru, a ne po rođenju. Ona je postala Bosanka jer je znala vidjeti onu skrivenu ljepotu Bosne koja sigurno postoji, ali se ne otkriva baš svakom oku. Ozarena ljepotom, koja joj se otkrila, mogla je i znala pisati o toj Bosni i njenim stanovnicima. Uostalom, najveći dio svoga života Milena Mrazović-Preindlsberger je provela u „ponosnoj Bosni uz koju je bila vezana cijelim svojim srcem, svojim bićem i svojim mislima i koju nije nikad zaboravila“, kako kaže Hamdija Kreševljaković u nekrologu („Napredak“, Sarajevo, br. 6, 1927., str. 89-90).

 

Ostavila svoje srce u Bosni

Rođena je 1863. godine u Bjelovaru i potomak je stare hrvatske plemićke porodice Mrazovića od Mrazovca, koji se u povijesti Hrvatske prvi put pojavljuju već u 12. stoljeću kao jedna od onih 12 obitelji koje su birale kraljeve. Za vrijeme ratova protiv Turaka Mrazovići dolaze u Bosansku krajinu, o čemu još i danas svjedoči ime sela Mrazovac na Uni. Pradjed Avram Mrazović izdaje 1784. godine prvu znanstveno utemeljenu hrvatsku gramatiku i prvi prevod Goethea na hrvatski jezik. Jedan drugi predak, Mate Mrazović, dugogodišnji načelnik Zagreba, bio je prijatelj i bliski saradnik Ljudevita Gaja.

Milena je, međutim, ostavila svoje srce u Bosni. Školovala se u jednom institutu za djevojke u Budimpešti. Nekoliko sedmica nakon austrougarske okupacije došla je s roditeljima u Bosnu, gdje joj je otac radio kao činovnik, i to najprije u Banjoj Luci a potom u Sarajevu. Iako u Banjoj Luci nije živjela dugo, Milena Mrazović svoje je ime trajno upisala u hroniku ovog grada jer je 1881. godine muzicirala na koncertu klasične muzike koji je označen kao prvi koncert u BiH. „Bosansko-hercegovačke novine“, koje su izlazile u Sarajevu, objavile su da je 31. maja 1881. godine u Banjoj Luci održan prvi koncert ozbiljne muzike. U uvodu opširnog članka naglašeno je da „bijaše održavan CONCERAT – Prvi u Bosni – pod pokroviteljstvom Njeg. Preuzvišenosti fzm. Kriša. Koncert je održan pred mlogobrojnom i odabranom publikom u čast rođenja prejasne prijestolonasljednice“.

 

Čitaocima su u izvještaju date sve tačke programa:

  1. „Svatovski pohod“ od Mendelsona (svirao orkestar 78. pješačke pukovnije)
  2. Uvertira „Riemzi“ od R. Wagnera za glasovir 4 ruke (gospođice M. Mrazović i g. nadporučnika Woda)

Nakon Banje Luke porodica seli u Sarajevo i tu počinje Milenin za to vrijeme veoma neobični životni put. U Sarajevu je živjela punih 40 godina: od 1879. pa do početka 1919. godine. Svojim se radom Milena Mrazović zaista upisala u kulturnu historiju Bosne i Hercegovine i u mnogočemu je krčila put bosanskim ženama koje u to vrijeme nisu imale baš previše mogućnosti za školovanje i stjecanje znanja koja nisu vezana za vođenje domaćinstva i odgoj djece. Milena Mrazović-Preindlsberger prva je žena novinar u BiH i prvi novinar profesionalac u BiH uopće, prva žena urednik i prva žena izdavač u BiH. Osim toga, godine 1889. postala je prvi ženski član antropološkog društva Habsburške monarhije u Beču. Dakle, za žensku kulturnu historiju BiH i žensko pitanje Milena Mrazović-Preindlsberger izuzetno je važna.

Godine 1894/1895. radila je kao nastavnik francuskog jezika u Višoj djevojačkoj školi u Sarajevu. Kad je dr. Makanec 1884. godine osnovao dnevni list „Bosnische Post“, postala je stalni suradnik lista, a 1889. preuzima novine kao vlasnica i glavna urednica. Dotadašnji vlasnik vitez Tepfer ostavio je pred smrt list i štampariju „Bosnische Post“ testamentarno svojoj ortakinji Mileni Mrazović, kojom se nešto prije bolesti bio i zaručio. O nasljeđu i univerzalnoj nasljednici dana je u listu obznana koju je i zvanični list prenio ističući „da će list i štamparija pod njezinom upravom i dalje izlaziti odnosno postojati“ („Sarajevski list“, XII/1889, br. 90, 31. juli). Već početkom septembra (1889. godine) dala je Zemaljska vlada dozvolu za dalje izdavanje lista „Bosnische Post“ Mileni Mrazović kao nasljednici pokojnog izdavatelja i urednika E. viteza Tepfera „koja će listom upravljati u dojakošnjem pravcu“. Ubrzo je postala dopisnica Biroa za telegrafsku korespondenciju. Bila je i urednica austrijskog radija te surađivala sa skoro svim novinama koje su izlazile na njemačkom jeziku. Npr. „Reichspost“ joj je bio posebno zahvalan radi iscrpnih i izvanrednih informacija i članaka koje je objavljivala pod pseudonimom „Milan“.

 

Prvu knjigu tematski posvetila životu muslimana

Kad je list „Bosnische Post“ 1894. godine slavio desetogodišnjicu svoga postojanja cjelokupna svjetska javnost pisala je o tome – da se baš u Bosni, u kojoj žene ne mogu igrati ni najmanju ulogu u javnosti, dogodilo da jedna žena bude zastupnik „najslobodnije profesije“.

Godine 1893. izašla je njezina prva knjiga novela pod naslovom „Selam“ tematski posvećena bosansko-muslimanskom životu. Knjiga je dobila odlične recenzije i ubrzo je prevedena na engleski i ruski. I tamo je „Selam“ dobio odlične kritike, a Milena Mrazović iste je godine napravila „pravi izdavački poduhvat“ – o vlastitom trošku (u svojoj štampariji) izdala je pjesnička djela fra Grge Martića. Kao prvu knjigu „Pjesničkih djela“ objavila je svih 7 dijelova Martićevih „Osvetnika“, a 1895. godine i „Posvetnike“ kao drugu knjigu. Pošto su knjige štampane u njenoj štampariji, mnogi su tada ovo izdanje pripisivali „Bosanskoj Pošti“, na što se često žalila.

Njemački govoreću kulturnu javnost Milena Mrazović upoznavala je s kulturom i prirodnim ljepotama BiH. Ali, o toj zemlji u kojoj je živjela i koju je voljela, ona nije pisala bajke (narodne je bosanske bajke sakupljala, zapisivala i objavila u knjizi) niti je pisala „napamet“. Ona je Bosnu zaista dobro poznavala jer je, većinom na konju, proputovala cijelu zemlju i tako doprla u najzabitija mjesta. Zalazila je u kuće bogataške i sirotinjske, razgovarala sa svima, raspitivala se za sve pa je tako saznala i zabilježila mnogo toga što bi inače propalo. Sakupljala je i bilježila legende, bajke, zagonetke, narodne običaje, recepte… Putovala je u društvu sa slikarkom Augustom Bock, sestrom direktora sarajevske filijale Unionbanke. Slikarka je pravila skice od kojih su kasnije nastale mnoge slike bosanskih pejzaža i portreti bosanske djece, žena i muškaraca.

Osim toga, ona je na ovim putovanjima otkupljivala i tradicionalnu žensku odjeću. Sve je to brižljivo klasificirala i sačuvala, a, nakon Drugog svjetskog rata, njezin je sin tu dragocjenu zbirku, po želji svoje majke, donio u Sarajevo i poklonio Zemaljskom muzeju. Treba napomenuti da Zemaljski muzej nije bio slučajni izbor. Kada je osnivan Zemaljski muzej u Sarajevu, Milena Mrazović bila je među prvim osnivačima i sve do odlaska iz Bosne brinula se o njegovom napretku. Javnosti je zbirka predstavljena 1982. godine izložbom koju je postavila etnografkinja Ljiljana Beljkašić-Hadžidedić.

 

Prva bosanska kompozitorica

Na poziv Etnografskog društva Habsburške monarhije, u februaru 1896. godine održala je opsežno i informativno predavanje u velikoj sali stare vijećnice u Beču i izazvala veliku pažnju bečke javnosti – mnoge novine donijele su izvatke iz predavanja. Bilo je to prvo predavanje o Bosni i Hercegovini u Beču.

Iste godine udaje se za liječnika Zemaljske bolnice u Sarajevu dr. Josefa Preindlsbergera (Wien, 1863 – Wien, 1938), napušta redakciju „Bosnische Post“ i okreće se pisanju knjiga i tekstova za razne evropske novine. Pisala je o svim važnim događajima kao što su aneksija Bosne i Hercegovine, ubistvo prijestolonasljedničkog para u Sarajevu, suđenje Gavrilu Principu.

Godine 1900. izašla joj je u Innsbrucku knjiga „Bosnisches Skizzenbuch“, a 1905. godine, također u Innsbrucku, „Bosnische Volksmaerchen“, 15 narodnih pripovijedaka koje je izabrala kao najljepše iz svoje velike zbirke. Ilustracije za knjigu uradio je tada slavni Ewald Arndt. Iduće godine ista ekipa objavljuje novu knjigu – Milena Mrazović napisala je zanimljivu pripovijest iz prvih dana okupacije Sarajeva pod naslovom „Grabesfenster“, Ewald Arndt uradio je ilustracije, a izdavačka kuća „A. Edlingers Verlag“ iz Innsbrucka potpisala se kao izdavač.

Nova knjiga bila je odlično napisani vodič „Bosnische Ostbahn“ (Wien, 1908) i na kraju ponovo „Bosnisches Skizzenbuch“ (Dresden, 1909). Roman iz života derviša bektijaškog reda ostao je nedovršen.

Osim što je odlično svirala klavir, Milenina umjetnička djelatnost obuhvatala je i kompozitorsko stvaralaštvo koje se kretalo u okvirima malih formi namijenjenih klaviru. Njene su kompozicije najraniji dostupni tragovi o kompozitorskoj praksi u Bosni i Hercegovini. „Württemberg Marsch op. 10 za klavir“ posvećen je Wilhelmu Herzogu von Württembergu, vojnom zapovjedniku i poglavaru Zemaljske vlade u prvim godinama okupacije. Marš je nastao između 1879–1882 , a objavljen je u Beču u ediciji Doblingera. „Osmanisch Mazurka op. 11“ i „Bosnia-Polka Francaize za klavir“ štampane su 1882. u Beču u ediciji Jos. Eberla.

 

90 godina nakon smrti nepoznata u „svojoj domovini Bosni“

U Prvom svjetskom ratu kao bolničarka slijedila je svog muža hirurga po Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Italiji. Prevrat nakon Prvog svjetskog rata značio je i slom svih životnih ostvarenja Milene Mrazović-Preindlsberger. Jugoslavenska država ju je zajedno s mužem deportirala u Beč, tj. „u tuđinu“, kako je govorila i osjećala. Bosnu je ostavila, ali je nije nikad zaboravila i sve do zadnjeg časa održavala je veze sa svojim izabranim zavičajem, npr. pomažući naše đake i bolesnike koji su dolazili u Beč. U svom bečkom stanu uredila je bosansku sobu u kojoj je, kažu, najradije boravila.

Već teško bolesna, u maju 1926. godine održala je u bečkoj Uraniji svoje posljednje predavanje. Naravno, o ljepotama Bosne i Hercegovine i to pred prepunom salom.

Umrla je „u tuđini“ početkom iduće godine, 20. januara 1927. U jednom bečkom sanatoriju. I pokopana je također u „u tuđini“, a skoro su sve austrijske novine još isti dan objavile vijest o njenoj smrti. Ugledni austrijski dnevni list „Wiener Stimmen“ obavijestio je svoje čitaoce da je umrla „slavna bosanska spisateljica“ („Wiener Stimmen: anonim: „Heimgang der beruehmten bosnischen Schriftstellerin“, 20. januar 1927. godine, str.2). I mnogi drugi pisali su o „slavnoj bosanskoj spisateljici“.

Paradoksalno je da danas u Bosni malo ko zna za ovu „slavnu bosansku spisateljicu“, unatoč činjenici da joj pripada istaknuto mjesto u našoj kulturnoj historiji jer je, između ostalog, objavila 5 knjiga s temama iz BiH, dala veliki doprinos muzičkom životu BiH, sakupljala narodno blago, držala predavanja i pisala o ljepotama i kulturnim bogatstvima ove zemlje, bavila se novinarstvom i izdavaštvom. Zvuči nevjerovatno, a ipak je Milena Mrazović‑Preindlsberger danas skoro nepoznata u Bosni. Kako je to moguće? Objašnjenje je krajnje jednostavno: „slavna bosanska spisateljica“ pisala je na njemačkom jeziku (svega nekoliko tekstova objavila je na našem jeziku), tako da se dogodilo da je ne samo danas, skoro 90 godina nakon smrti, nepoznata u „svojoj domovini Bosni“ nego je to bila i za života.

„Povratak kući slavne bosanske spisateljice“ započeo je 2009. godine – tada je „Dobra knjiga“ iz Sarajeva objavila „Bosanske narodne bajke“ u izboru Milene Mrazović-Preindlsberger i s ilustracijama Ewalda Arndta (urađenim za originalno izdanje). Prevod s njemačkog uradila je Suada Hedžić.

PROČITAJTE I...

Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!