“Mala Bosna” u Luksemburgu

Wiltz je gradić u Luksemburgu u kojem je ove godine u tri odjeljenja prvačića upisano dovoljno bošnjačke djece da sami mogu formirati jedan razred. Bošnjaci su ovdje istaknuti i u privrednom, političkom i sportskom životu

 

Historija organiziranja bošnjačke emigracije seže u daleku 1906. godinu. U vrijeme nastanka političkih partija u Bosni i Hercegovini paralelno se u inostranstvu formiraju i prve organizacije Bošnjaka. Prva bošnjačka politička organizacija, Muslimanska narodna organizacija s Alibegom Firdusom na čelu, nastala je 1906. godine. Iste te godine ostalo je zabilježeno da se bošnjačka emigracija u Sjedinjenim Američkim Državama, u državi Illinois, organizira kroz zvanično registrirano udruženje “Džemijetul-hajrije”. Danas se originalna dokumenta ove organizacije nalaze u muzeju u Chicagu. Prema pisanim podacima, prvi Bošnjak koji je odselio u Ameriku bio je Nazif Busuladžić iz Sarajeva. On se 1903. godine ukrcao u brod u Hamburgu. Samo tri godine nakon toga, nastaje prva organizacija Bošnjaka u egzilu.

Danas, kada bošnjačka emigracija slavi 111 godina od svog zvaničnog organiziranja, Bošnjaci su jedan od najraseljenijih naroda. U mnogim evropskim zemljama teško je danas naći ijedan grad osrednje veličine a da u njemu ne živi neka porodica porijeklom iz Bosne i Hercegovine ili Sandžaka.

U jednoj državi, ipak, bošnjačka emigracija procentualno je više prisutna nego u većini drugih. Riječ je o Luksemburgu, jednoj od najmanjih evropskih država, rangiranoj po veličini kao 167. država svijeta, s površinom od samo 2.586 km².

Ova država Beneluxa, koja je po uređenju parlamentarna monarhija na čelu s velikim vojvodom Henrijem, zanimljiva je i po etničkom sastavu stanovništva. Prema službenim statističkim podacima, Luksemburg je 1. januara 2017. godine imao 590.667 stanovnika, od kojih su čak 47,7% bili stranci. Ovaj procent znatno je veći ako se uzme u obzir činjenica da se svi oni koji uzmu luksemburško državljanstvo statistički obrađuju kao Luksemburžani.

Bošnjačka emigracija u Luksemburgu predstavlja najbrojniju populaciju iz tzv. trećih zemalja, odnosno među stanovništvom čije porijeklo nije iz država Evropske unije. Bošnjaci u Luksemburgu pretežno vuku porijeklo iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, i to poglavito iz crnogorskog dijela Sandžaka, tačnije Bihora, mada u ovoj zemlji ima Bošnjaka i iz srbijanskog dijela Sandžaka, s Kosova i iz Makedonije.

Prema nekim podacima, u Luksemburgu živi približno 15.000 muslimana. To je jedina država u Evropi, izuzmemo li Balkan, u kojoj su Bošnjaci dominantna većina među muslimanima. Prema nekim procjenama, luksemburških Bošnjaka ima i do 12.000. Bošnjaci čine više od 2% od ukupnog stanovništva Luksemburga, što je ekvivalent procentu Bošnjaka u Srbiji.

Bošnjaci su pretežno koncentrirani na jugu i sjeveru države, a od desetak islamskih centara u Luksemburgu, osim dva, svi su bošnjački.

Jedan od luksemburških gradova u kojem postoji znatna bošnjačka kolonija jeste Wiltz, gradić na sjeveru ove države. Ko se zadesi za Bajram u ovom gradu, može svjedočiti jednoj svečarskoj atmosferi među ovdašnjim Bošnjacima, posjećivanju, bajramlucima i svemu onome što imamo u Bosni i Sandžaku. Ili, pak, ako se zadesite na utakmici lokalnog fudbalskog kluba, prema imenima igrača, ali i navijanju, mogli biste zaključiti da se nalazite u nekom mjestu usred Bosne.

U Wiltzu Bošnjaci imaju restorane, prodavnice s robom s Balkana, a osim u dva bošnjačka islamska centra, uzeli su učešća i u javnom, privrednom, kulturnom i sportskom životu ovog grada. Na skoro svim listama političkih partija na ovogodišnjim lokalnim izborima u Wiltzu nalaze se i Bošnjaci, a na listi vladajuće Demokratske partije aktuelnog luksemburškog premijera Bettela, među trinaest kandidata, čak je troje Bošnjaka.

Wiltz je bratska općina sa Zavidovićima, odakle u ovaj luksemburški grad dolazi veliki broj Bošnjaka. Svake godine 11. jula općina Wiltz preko svojih elektronskih panela raspoređenih po cijelom gradu podsjeća sve svoje stanovnike na genocid u Srebrenici.

U Wiltzu će se ove godine upisati tri odjeljenja prvog razreda. U svakom od njih trećinu čine bošnjačka djeca, što, zapravo, znači da su od tri odjeljenja jedno popunili Bošnjaci. Sve češće Bošnjake možemo susresti i kao radnike u općinama, vrtićima, školama, ministarstvima, bankama…

Navedeno predstavlja svojevrsnu novinu u emigrantskom životu Bošnjaka, a Luksemburg se time svrstava među države u kojima je bošnjačka emigracija dosegla najviši stupanj organizacije i integracije. Ipak, riječ je o sredini nedovoljno prepoznatoj u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, naročito u njihovim državnim i nacionalnim institucijama.

PROČITAJTE I...

Akcija, iz ruske perspektive, nije zavrijedila ni uključivanje protuzračnih sistema S 300 i S-400 pod ruskom kontrolom, što govori da su Rusi ranije primili poruku u manje ratobornom obliku od Trumpovih twittova, pa je, po svemu sudeći, prenijeli Asadu. Rezultat, 103 (ili 105) raketa “Tomahawk” udarilo je po evakuiranim zgradama. Rusi tvrde da je od toga 71 projektil oboren, a zapadni saveznici da su svi pogodili cilj – istinu nikad nećemo saznati

Orbánova stranka Fidesz početkom devedesetih nije bila nacionalistička, nego umjerena liberalna stranka. Orbán tek kasnije skreće udesno, shvativši da liberalizam nema osobitu prođu među nacionalistički i ksenofobno nastrojenim mađarskim biračima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!