Ludilo s Brexitom uvod je u još dublju ekonomsku krizu od one iz 2008.

Ludilo s Brexitom uvod je u još dublju ekonomsku krizu od one iz 2008.

Francuski predsjednik Charles De Gaulle godinama se protivio ulasku Velike Britanije u tadašnju Evropsku zajednicu. Svoje protivljenje argumentirao je britanskim opredjeljenjem prvenstveno na tzv. transatlantsko, de facto anglosaksonsko savezništvo sa svojom bivšom kolonijom, SAD-om. De Gaulle je čak govorio o Britaniji kao trojanskom konju Evropi, danajskom daru preko kojeg SAD ostvaruju svoje parcijalne interese. De Gaulle je predvodio i izlazak svoje zemlje iz NATO pakta 1966. godine, dosljedno se protiveći transatlantizmu kao geopolitičkoj doktrini i praksi. Val studentskih demonstracija 1968. godine prisilio ga je da dadne ostavku, pa u Evropi (jer su njemački lideri bili pristaše ulaska Britanije) više nije bilo ozbiljnijeg državnika i političara koji bi se suprotstavio ulasku trojanskog konja.

 

BRITANSKI, PA AMERIČKI, PA EVROPSKI

Britanija je 1. januara 1973. godine, bez provedenog referenduma, samo preglasavanjem u Parlamentu u oktobru 1971. godine, pristupila Evropskoj zajednici, a 43 godine poslije prva je država koja je aktivirala član 50. Evropskog ugovora i pokrenula razdruživanje, htijući to povrh svega učiniti pod svojim uvjetima slobodne trgovine s Unijom, uz istovremeno drastično ograničavanje slobode tokova rada, migracija, odnosno kretanja ljudi. Naravno da ostale članice Unije nisu pristale na maksimalističke britanske zahtjeve, pa se posljednje dvije godine nastojao dogovoriti tzv. Brexit, prihvatljiv objema stranama, s jasno određenim pravima i obavezama te prelaznim rješenjima, posebno statusa mehke granice Sjeverne Irske i Republike Irske, baziranog na Sporazumu od Velikog petka iz 1998. godine o prestanku neprijateljstava i mirovnom sporazumu protestantske i katoličke zajednice na dijelu irskog otoka koji je sporazumom 1922. godine ostao pod britanskom upravom.

Te 1971. britanska je javnost bila podijeljena oko ulaska u Evropsku zajednicu, čak je 50 posto glasača bilo protiv, a tek 29 posto za. Na referendumu o Brexitu za izlazak glasalo je 2016. 52 posto birača, dok ih je 48 posto bilo za ostanak Velike Britanije u Uniji. Zastupnici Laburističke stranke glasali su u Parlamentu 1971. protiv ulaska, a danas su većinom protiv izlaska Britanije iz EU. Nakon referenduma, ostatak Evropske unije bio je u kratkom šoku jer je ubrzo postalo jasno da se EU zbog toga neće raspasti. Već se duže na Veliku Britaniju gledalo kao na remetilački faktor unutar Evrope jer je u strukturama EU zastupala transatlantske više nego evropske interese. London je godinama više ili manje opstruirao dogovore kojima je određivana politika Evropske unije forsirajući svoje, potom interese transatlantskog savezništva, pa tek onda same Unije.

Kako je Parlament Britanije trebao prihvatiti sporazum o izlasku iz Unije, nakon dvije godine pregovaranja, pri čemu je premijerka Theresa May imala nemoguću misiju usklađivanja potpuno suprotstavljenih i isključivih stavova u objema glavnim strankama i malim koalicijskim partnerima, rasprava i glasanje održano je 15. januara. Uvjerljivom većinom glasova, Donji dom Parlamenta (Dom običnika) odbacio je prijedlog dogovora o urednom razvodu Velike Britanije i Evropske unije, odnosno Brexitu. Protiv prijedloga dogovora o Brexitu koji je Vlada usaglasila s Bruxellesom glasala je nadmoćna većina. Za sporazum su bila 202, a protiv 432 zastupnika. Nakon toga je, na zahtjev opozicionih laburista, glasano o povjerenju Vladi. Tijesnom većinom od 19 glasova konzervativna Vlada preživjela je glasanje, najviše zbog straha torijevaca od novih izbora. Bez obzira na najveći poraz jednog britanskog premijera u historiji, prijevremenih izbora ipak neće biti. Novi izbori vjerovatno ne bi donijeli rješenje. Čak i kada bi laburisti pobijedili, nastavili bi se pregovori s Unijom. Njihov lider Jeremy Corbyn ih je najavio. Međutim, laburisti su podvojeni kao i torijevci. Morat će odlučiti hoće li podržati Tonyja Blaira i njegove sljedbenike, zagovornike drugog referenduma, ili će ostati na Corbynovom kursu. Podjela unutar Konzervativne stranke je jasna. Manjina je za ostanak u EU i norveški model odnosa s EU.

Dvije dominantne struje zalažu se ili za nekakav dogovor o Brexitu, ili za tzv. hard Brexit, bez dogovora. Sporazum nije ni tako loš, uz ograničenja početnim crvenim linijama s obiju strana. Jedna od ključnih crvenih linija sa strane 27 članica EU bila je Irska, za koju je Brexit egzistencijalno, a ne samo finansijsko pitanje. Dio evroskeptičnih stavova UKIP (Nezavisne stranke), koja je formalno pokrenula Brexit i praktički nestala nakon referenduma, postao je stabilnim dijelom ideoloških premisa dobrog dijela konzervativaca. Oni se sada sukobljavaju oko dviju suprotstavljenih strategija. Prva je mekši Brexit, kako bi se izbjegao novi referendum na kojem bi Brexit bio poništen. Druga je Brexit po svaku cijenu, koja polazi od premise da nepostizanje dogovora nije katastrofa, dok bi odnose s EU trebalo uspostaviti po pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Ako se May odluči podržati mekši Brexit, mora se dogovoriti s Corbynom, što bi produbilo sukobe konzervativaca. Zagovornici mekšeg Brexita trebaju osigurati da 29. marta, dogovorenog roka za Brexit, ne dođe do nedogovorenog izlaska Velike Britanije iz EU, tzv. crash outa. Zagovornicima hard Brexita odgovara takav rasplet i forsiraju daljnja neslaganja.

 

ZNA LI EVROPA ŠTA HOĆE

Premda su zastupnici odbacili njezin sporazum, nisu srušili Vladu, a May je sedam dana poslije Parlamentu predložila novi prijedlog izlaska iz članstva u EU. Zakonodavci mogu predložiti amandmane, odnosno alternativna rješenja kako bi vidjeli imaju li uopće većinsku podršku. O njihovim izmjenama glasat će se 29. januara, dva mjeseca prije dana određenog za istupanje iz EU. Kako se taj dan približava, u Bruxellesu se sve više spominje mogućnost odgode Brexita kako bi se spriječio haotičan izlazak bez dogovora. Za odgodu je dobila potporu britanskog parlamentarnog odbora za Brexit. No, Vlada Therese May treba to zatražiti od dvadeset sedmerice. “Ako nam kažu da je to radi raspisivanja novih izbora ili novog referenduma, to će biti prihvatljivo”, ocijenio je jedan evropski diplomat, “ali to mora biti brzo, ne više od nekoliko sedmica.” Takav scenarij zagovaraju Škotska nacionalna stranka (SNP), Liberalno‑demokratska stranka, velška nacionalna Plaid Cymru i zeleni, koji pozivaju Jeremyja Corbyna da im se pridruži. No, kad bi se laburistički čelnik odlučio za drugi referendum, to bi potaknulo niz ostavki u njegovu kabinetu, piše britanski dnevnik The Guardian.

Theresa May pokušat će bilateralnim sporazumom s Irskom riješiti problem spornog zaštitnog mehanizma koji je zapreka prihvatanju sporazuma o razdruživanju u Parlamentu, objavio je Sunday Times. List je prenio da premijerkini saradnici smatraju kako bi dogovor s Irskom uklonio razloge protivljenja Demokratske unionističke stranke DUP, koja održava manjinsku vladu na vlasti, kao i protivnika njezinog plana u Konzervativnoj stranci. Irski izvori tvrde da prijedlog o bilateralnom sporazumu “nije nešto što bi razmatrali”. Drugi visoki politički izvor je kazao da to ne bi bilo prihvatljivo Evropskoj komisiji. Mnogi konzervativci i DUP protive se zaštitnom mehanizmu na kojem Evropska unija ustrajava kao jamstvu da se neće uspostaviti tvrda granica između Irske i Sjeverne Irske. Irski ministar vanjskih poslova Simon Coveney kazao je da Dablin “potpuno” podupire dogovor o razvodu koji je dogovoren s britanskom Vladom, uključujući dogovor o zaštitnom mehanizmu za granicu između dvije Irske.

Velika Britanija bi odustajanjem od obećanja o izlasku iz carinske unije nakon napuštanja Evropske unije mogla ukloniti sve prepreke potvrđivanju sporazuma o Brexitu, rekao je povjerenik Evropske komisije za poljoprivredu Irac Paul Hogan. Glasnogovornik premijerke je nakon glasanja naglasio da politika Vlade ostaje izlazak iz carinske unije, a evropski zvaničnici ističu da bi odustajanjem Londona od tog prioriteta EU bila voljna pregovarati te da bi se olakšale poteškoće oko irske granice, najkompleksnijeg pitanja u pregovorima. Bivši britanski premijer John Major pozvao je premijerku da odustane od “crvenih linija” oko Brexita ili da dozvoli Parlamentu pronaći način da se izbjegne štetan izlazak iz Evropske unije bez dogovora. “Crvene linije” Therese May su za izlazak iz carinske unije i jedinstvenog tržišta Unije te okončanje slobode kretanja građanima EU. May bi stoga morala “zaobići” zakonodavce u svojoj stranci koji kažu da su spremni na Brexit bez dogovora te mora odbaciti svoje protivljenje oko ključnih pitanja u pregovorima.

May je odbila ostanak u jedinstvenom tržištu EU jer Britanija ne bi mogla imati kontrolu nad migracijama. Također je odbila ostanak u carinskoj uniji s EU. Dakle, ne jedinstvenom tržištu i carinskoj uniji (radi migracija i nadležnosti EU sudova), ali da sporazumu o slobodnoj trgovini. Uzimamo samo ono što nama paše. Ukoliko May ne može pristati na kompromise, morala bi dozvoliti Parlamentu pronaći način prevladavanja podjele, naglasio je Major. Ukoliko sve to ne uspije, Britaniji je onda potreban novi referendum oko članstva u EU, rekao je dodajući da bi u međuvremenu bilo mudro odgoditi datum Brexita. No, May je, predstavljajući novi prijedlog sporazuma, naglasila da je referendum izdaja demokratije. Taj je stav sukladan s onim probrexitovskih konzervativaca, koji kažu kako bi May prekršila obećanje glasačima ukoliko bi ostala u jedinstvenom tržištu ili carinskoj uniji, ili pristala na drugi referendum. “Brexit bi u tom slučaju bio besmislen. To onda ne bi značilo odlazak iz EU, nego bismo ostali”, rekla je konzervativka Suella Braverman za BBC. Načelno, novi referendum bio bi strukturni udar demokratiji i tu su Theresa May i veći dio konzervativaca u pravu.

Nadalje, Britanija je bila uvjerena da će Evropa zadrhtati od pomisli na njezin odlazak, pa je očekivala znatno više u početku negoli je May ispregovarala na koncu. Očekivala je da će spriječiti migracije i dolazak radne snage te nadležnost sudova EU, izaći iz carinske unije, a zadržati mogućnost povlaštenog plasmana svojih roba i usluga na tržištu EU kroz novi sporazum o slobodnoj trgovini. EU nije pristala, već je postavila uvjete što bržeg izlaska, zadržavanja mehke granice na irskom otoku i, naravno, ispunjavanje svih preuzetih obaveza, posebno finansijskih. Dakle, duh De Gaulleova upozorenja nadvija se danas vrlo aktualno nad Evropom.

Još jedan bivši britanski premijer Gordon Brown rekao je da bi Vlada trebala odgoditi formalni proces napuštanja EU za godinu dana kako bi organizirala održavanje skupština građana koje bi razbile politički zastoj. Skupštine građana služe za savjetovanje s građanima o društvenim ili političkim izazovima koje političari nisu uspjeli riješiti. Moderiraju ih stručnjaci, a usmjerene su na uklanjanje sukoba interesa i lojalnosti koji mogu spriječiti političare u postizanju rezultata. Brown je rekao da su skupštine građana bile korištene u Kanadi, SAD-u i Irskoj kako bi se bavile problematičnim političkim temama. Rekao je da je u posljednja dva stoljeća Parlament uspijevao riješiti političke krize kompromisom i reformom, ali trenutna je situacija posebna jer se čini da je Parlament nesposoban prekinuti zastoj.

The Washington Post prenosi izjavu holandskog premijera Marka Ruttea, koji je rekao da će pratiti kako Britanci “planiraju riješiti stvari, jer nema smisla vrtjeti se u krugovima još nekoliko mjeseci”, te je upozorio holandske kompanije da počnu “hitne pripreme za haotični britanski odlazak”. List ističe kako je ovakav stav u Bruxellesu široko prihvaćen. Postoji mogućnost da se odobri britanski zahtjev za produženjem roka, ali pod uvjetom da “Downing Street pruži vjerodostojno uvjerenje da neće tražiti ustupke koji su već odbijeni.” Ako bi se rok za produženje odobrio, onda bi to, tvrde zvaničnici, bilo do kraja juna, jer se u maju održavaju izbori za novi saziv Evropskog parlamenta. Evropska unija otvorena je za mogućnost “ambicioznijeg” dogovora o Brexitu nego što je bio prijašnji, koji je Parlament Britanije odbio, rekao je glavni pregovarač EU Michel Barnier. “Ako Britanci kažu da žele ambiciozniji odnos, mi smo otvoreni za razgovor”, rekao je Barnier novinarima u Lisabonu za posjete Portugalu i njegovom premijeru Antoniju Costi. Costa je napomenuo da, otkako je dogovor odbijen “u ovom trenutku sljedeći korak ne ovisi o EU ni o Barnieru”, nego o Britaniji. Barnier je ranije portugalskom parlamentarnom odboru rekao da će plan za nepredviđene situacije, donesen kako bi se nosili s neuređenim Brexitom, biti proveden u klimi nepovjerenja.

Odgoda krajnjeg roka planiranog izlaska Velike Britanije iz Evropske unije ima smisla samo ako London iznese planove o nastavku cijelog procesa nakon što su britanski zastupnici odbili nacrt dogovora o Brexitu, rekao je njemački konzervativac Manfred Weber za njemački radio. Zatražio je da Britanci kažu kako žele dalje. Francuski predsjednik Emmanuel Macron kazao je ministrima da je sporazum o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije bio “najbolji mogući sporazum” i da se “o njemu ne može više pregovarati”, rekao je glasnogovornik Vlade Francuske Benjamin Griveaux. Francuska očekuje od Vlade Britanije da se izjasni o tome kako vidi daljnje korake u procesu provođenja Brexita. Njemačka kancelarka Angela Merkel odbacila je daljnje pregovaranje o sporazumu. Merkel je kazala kako je Njemačka spremna i na neuređeni Brexit. Također je poručila britanskoj premijerki Theresi May da je na njoj sada “da kaže kako dalje”.

Ovdje se pokazala neuvjerljivost i panika eurokrata na nacionalnim i unijskim razinama. Prvo ne može ništa, pa onda može odgoda, pa novi pregovori, a cijela se rasprava vodi oko zaštite britanskih finansijskih interesa. Britanija se povlači iz EU kada joj treba, kao što je i ušla kada joj je trebalo. Baš kako je upozoravao De Gaulle. Da nema pregovora o pregovaranom, tvrdili su i Merkel i Evropska komisija, i Macron i glavni pregovarač… Zasad trbuhozborci na razini Komisije pokazuju novu fleksibilnost, a kada će nacionalni lideri, još se ne zna. Ispituje se teren. May je, predstavljajući suštinski neizmijenjen plan B, odbacila novi referendum i izjavila da smatra kako EU neće odobriti odgodu datuma Brexita.

 

EKONOMIJA, A NE POLITIKA

Kako je na vidiku nova velika kriza, Britanija se zapravo priprema na nove uvjete, radi čega je pokrenut Brexit. London će izgubiti dio spekulativnih finansijskih transakcija, ali ne i glavne robne i novčane, odnosno dio spekulativnog mjehura prenijet će se na Frankfurt i ostale evropske berze. Britanci, zapravo, pregovaraju oko što jeftinijeg povlačenja iz EU.

Prema dogovoru koji je odbacio Parlament, Velika Britanija trebala je Evropskoj uniji platiti i 38 milijardi eura za izlazak. Britanija ima ogromnu trgovinsku razmjenu s EU 27, iz Evropske unije izlazi druga najjača ekonomija, nakon Njemačke. To znači da Velika Britanija neće više finansirati jedinstveno tržište EU. I da se dogodi savršeni Brexit, dešavaju se dramatične promjene u budžetu EU. Ako Britanci izađu s hard Brexitom, recesija je moguća za njih, ali i cijelu eurozonu. Brexit će utjecati na usporavanje rasta, bez obzira na obim razmjene s Britanijom. No deal, ili crash out Brexit bio bi iznimno loš za male ekonomije Unije. Međutim, recesija ne nastaje zbog Brexita već Brexit nastaje radi recesije koja se očekuje jer niti jedan strukturni problem iz krize 2008. nije riješen. Dramatično smanjenje kineskog rasta, a Kina je izvozna privreda, u finansijskoj ekspanziji najbolji je pokazatelj bliskog sloma berzi koji se uostalom najavljuje već duže vremena. Sve, od Trumpove politike “America first”, odumiranja multilateralizma i forsiranja bilateralnih dogovora te unilateralnih rješenja ukazuje da je u toku zauzimanje što povoljnijih pozicija pred krah čiji će okidač biti masovan rast korporativnog duga i pad vrijednosti derivativnih instrumenata na njegovoj bazi.

Konsultantska i revizijska firma “Ernst & Young LLP Financial Services” prezentirala je još 7. januara izvještaj u kojem tvrdi da su banke i ostale finansijske kompanije “prebacile aktivu vrijednu najmanje 800 milijardi funti iz Ujedinjenog Kraljevstva u Evropu radi Brexita”, izvijestio je Financial Times. EY tvrdi da to predstavlja otprilike 10% ukupne imovine bankarskog sektora Ujedinjenog Kraljevstva i da je riječ o konzervativnoj procjeni jer neke banke još nisu otkrile plan za nepredviđene situacije. Brojevi odražavaju poteze koji su objavljeni, izjavio je Omar Ali, direktor EY. “Znamo da firme iza scene nastavljaju planirati prema scenariju ‘no deal Brexit’”, dodao je.

Bank of England objavila je da bi u slučaju neuspjeha mehkog Brexita posljedice bile gore nego one iz krize 2008. Za finansijske institucije no deal Brexit bio bi noćna mora. Britanski ugovori s EU regulatornim institucijama prestali bi i banke bi se našle u pravnom vakuumu. To bi značilo njihovu nemogućnost nastavka dijela aktivnosti širom Unije. London je bio neupitna finansijska prijestolnica Evrope desetljećima i u njemu su sjedišta desetina globalnih banaka, kako piše CNN. Međutim, znatno veći problem, ne samo bankama i finansijskim institucijama, predstavlja 1,5 triliona dolara novog finansijskog derivativnog mjehura na bazi brzo rastućeg korporativnog duga, što je više redova veličine veće od bankarskih aktiva i pasiva, a sva je ta “trgovina” fokusirana na malu površinu od cca 1,5 km2 koja se zove City of London. I to je pravi problem koji se krije iza haosa Brexita.

PROČITAJTE I...

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!