Ljubav je na Tornju

Misli i ideje koje su mogle nastati jedino kao plod uma koji se decenijama kajmačio na državnim jaslama i narodnim parama nevjerovatno se dobro uklapaju u cijeli Avazov koncept u narodu poznatiji kao avazovština

Odnedavno imamo privilegiju da nas sa stranica Dnevnog avaza svojim mislima oplemenjuje propali SDP-ov predsjednički kandidat Bakir Hadžiomerović, i to tituliran kao “ugledni novinar”. Probrane doskočice, duhovite usporedbe, maštovite alegorije i ostale misli i ideje koje su mogle nastati jedino kao plod uma koji se decenijama kajmačio na državnim jaslama i narodnim parama nevjerovatno se dobro uklapaju u cijeli Avazov koncept u narodu poznatiji kao avazovština.

No, ne smijemo dopustiti da nas privilegija uživanja u ovoj sinergiji uljuljka te se moramo podsjetiti da je do prije nekoliko godina haustorski polimat Hadžiomerović bio od Dnevnog avaza nazivan islamofobom, partijskim urednikom, četničkim jatakom i čuvarom medijskog konclogora za Bošnjake. Oni koji su o Hadžiomeroviću mislili poput Avazovih novinara nerijetko su ga znali nazvati i “bezistančetom”. To je proizvodilo silnu kakofoniju u javnosti, pljuštale su optužbe i uvrede, etikete i klevete.

Šta se u desilo od tada, da li su se prilikom propalih kandidatura za člana Predsjedništva zbližili neutješni Radončić i Hadžiomerović, da li je Fahrudin u Bakiru prepoznao sebe u mladim danima, je li ljubav počela još s političkom aktivacijom Radončića 2010. godine, da li ih je spojila muzika ili je u pitanju nešto peto, ostat će tajna sjenovitih hodnika i mračnih ćoškova Tornja. Preostaje nada da će romansa što duže potrajati i da će te dvije specifične medijske energije biti koncentrirane na jednom mjestu. Lakše se diše.

PROČITAJTE I...

Propusti ili zloupotrebe koje su pojedinci činili u prethodnom periodu vješto su korišteni da se pokuša demonizirati cijela jedna politika. A posebno bi bilo zanimljivo napraviti analizu kako to da je najglasniji u online napadima na prethodnu vlast čovjek koji je u Sarajevu bio njen glavni protagonist, do prije godinu prva violina izvršne vlasti, a danas skupštinski vođa

Radnička partija Kurdistana (PKK) teorijski je priznata kao teroristička organizacija od EU i SAD, dok praksa, najblaže rečeno, govori drugačije. PKK je od osnivanja 1978. promijenio više sponzora, počev od Sovjetskog Saveza kao glavnog, Sirije kao gostoprimca, Grčke kao simpatizera itd., da bi se posljednjih decenija čvrsto ugnijezdio u jasle Zapada. Da, tog istog na čijim se listama terorističkih organizacija nalazi. U praksi je jedino za Tursku PKK zaista teroristička organizacija

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!