Ljubav je na Tornju

Misli i ideje koje su mogle nastati jedino kao plod uma koji se decenijama kajmačio na državnim jaslama i narodnim parama nevjerovatno se dobro uklapaju u cijeli Avazov koncept u narodu poznatiji kao avazovština

Odnedavno imamo privilegiju da nas sa stranica Dnevnog avaza svojim mislima oplemenjuje propali SDP-ov predsjednički kandidat Bakir Hadžiomerović, i to tituliran kao “ugledni novinar”. Probrane doskočice, duhovite usporedbe, maštovite alegorije i ostale misli i ideje koje su mogle nastati jedino kao plod uma koji se decenijama kajmačio na državnim jaslama i narodnim parama nevjerovatno se dobro uklapaju u cijeli Avazov koncept u narodu poznatiji kao avazovština.

No, ne smijemo dopustiti da nas privilegija uživanja u ovoj sinergiji uljuljka te se moramo podsjetiti da je do prije nekoliko godina haustorski polimat Hadžiomerović bio od Dnevnog avaza nazivan islamofobom, partijskim urednikom, četničkim jatakom i čuvarom medijskog konclogora za Bošnjake. Oni koji su o Hadžiomeroviću mislili poput Avazovih novinara nerijetko su ga znali nazvati i “bezistančetom”. To je proizvodilo silnu kakofoniju u javnosti, pljuštale su optužbe i uvrede, etikete i klevete.

Šta se u desilo od tada, da li su se prilikom propalih kandidatura za člana Predsjedništva zbližili neutješni Radončić i Hadžiomerović, da li je Fahrudin u Bakiru prepoznao sebe u mladim danima, je li ljubav počela još s političkom aktivacijom Radončića 2010. godine, da li ih je spojila muzika ili je u pitanju nešto peto, ostat će tajna sjenovitih hodnika i mračnih ćoškova Tornja. Preostaje nada da će romansa što duže potrajati i da će te dvije specifične medijske energije biti koncentrirane na jednom mjestu. Lakše se diše.

PROČITAJTE I...

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!