Liderstvo u Bosni i Hercegovini: Državno vođenje bitnije i od karizme (4)

„Liderstvo – teorija i praksa“ nova je knjiga prof. dr. Selme Cikotića u izdanju TKD Šahinpašić i Fakulteta političkih nauka Univerziteta Sarajevo. Ovom naučnom istraživanju prethodili su na istu temu mnoga predavanja na postdiplomskim i doktorskim studijama na Fakultetu političkih nauka te izlaganja na međunarodnim konferencijama. Stav donosi dijelove ove knjige vezane za bosanskohercegovački kontekst

 

Sadašnja etapa specifičnog etnonacionalnog liderstva potrebna je Bosni i Hercegovini: ne samo zbog potrebe da se ”riješe” nacionalna pitanja unutar ove složene zajednice i države već više iz potrebe da se ižive nacionalne strasti, nadanja i frustracije koje su tokom dužeg historijskog perioda bivali potiskivani i onemogućavani. Jedna od primarnih misija u tom pogledu jeste potreba da se postigne balans nacionalnih strahova i nadanja, jer je u ovom historijskom trenutku unutar bilo kojeg nacionalnog korpusa u Bosni i Hercegovini prisutno uvjerenje da se baš taj narod nalazi u najnepovoljnijoj i najugroženijoj poziciji.

 

Državničko liderstvo – umijeće balansiranja

U Bosni i Hercegovini lahko je dokazati tezu da su svi narodi u njoj, bilo da spadaju u kategoriju konstitutivnih ili ne, najugroženiji. Suština je liderstva u tome da sve narode i sve građane Bosne i Hercegovine dovede u stanje manje ugroženosti. Ovakvu promjenu liderstvo koje pretendira predstavljati samo jednu nacionalnu skupinu teško da može ostvariti. Ovakve će promjene zahtijevati liderstvo koje će pretendirati da predstavlja čitavu državu Bosnu i Hercegovinu, a ne samo jedan njen dio. Takvo će liderstvo po svojoj suštini biti državničko.

Državničko liderstvo razlikovat će se od liderstva političara po svojoj namjeri i sposobnosti da Bosnu i Hercegovinu dožive kao jedinstven državni i nacionalni prostor i po svojoj spremnosti da se brine za sve građane i sve narode Bosne i Hercegovine, a ne samo jedan njen dio. Državničko liderstvo neminovno će se baviti složenom formulom međunacionalnih i različitih interesnih odnosa unutar Bosne i Hercegovine, ali i u odnosu na neposredno i šire okruženje u kome je BiH situirana.

Državničko liderstvo artikulirat će pozitivne vrijednosti i interese svojih građana i naroda, na način da ne ugrožavaju interese niti jednog od naroda unutar Bosne i Hercegovine, niti jednog od neposrednih susjeda s kojima graniči BiH. Sa susjedima će se uređivati odnosi na bazi međusobnog uvažavanja i međusobnih interesa, tragajući za rješenjima i aranžmanima koji su obostrano prihvatljivi.

Takvi će odnosi nametati potrebu promjene stava susjeda Srbije i Hrvatske koji se ”brinu” za Bosnu i Hercegovinu, najčešće to pravdajući obavezom da kao ”garanti” Daytonskog mirovnog sporazuma brinu za mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. Ne sporeći potrebu dobrih odnosa sa susjedima, a i potrebu njihovog jačanja i unapređivanja, valja se podsjetiti činjenice da su i Srbija i Hrvatska bile potpisnice mirovnog sporazuma iz Daytona kao učesnice rata u Bosni i Hercegovini i da u budućim odnosima više pažnje trebaju poklanjati svojoj historijskoj odgovornosti za direktno miješanje u unutrašnje poslove susjedne suverene države nego ”dušebrižničkom” odnosu prema svojim sunarodnicima u Bosni i Hercegovini.

Neupitno je pravo Srbije da brine za položaj i sudbinu Srba u susjedstvu pa i u Bosni i Hercegovini. Na isti se način ima uvažavati i odnos Hrvatske spram Hrvata u svom susjedstvu i u samoj Bosni i Hercegovini. Valja, pritom, zapaziti činjenicu da tu brigu spram svojih sunarodnika u BiH ni Srbija ni Hrvatska ne realiziraju na način na koji drugim državama dozvoljavaju da se brinu za svoje sunarodnike unutar Srbije i Hrvatske, a takav odnos u budućnosti neće proizvoditi niti mir niti dobrosusjedske odnose pa ni dobrobit upravo za one kojima je takav odnos, navodno, namijenjen.

Stabilno i korektno rješavanje odnosa sa susjedima temeljit će se na zdravom, korektnom i izbalansiranom dogovoru unutar same Bosne i Hercegovine. Unutrašnji dogovor u Bosni i Hercegovini, praktično, nije moguće odvojiti od uređivanja odnosa sa susjedima. Različiti narodi koji žive unutar Bosne i Hercegovine i šireg regiona u kome se BiH nalazi nisu osuđeni živjeti jedni pored drugih već su privilegirani da žive jedni s drugima.

Minimum postignutog konsenzusa unutar Balkana i BiH može potpuno promijeniti položaj i ulogu ovog prostora. Iz sadašnjeg stanja periferije i balasta za Evropu, ovaj prostor može lahko postati spona Okcidenta i Orijenta, Evrope i Azije, Mediterana i Centralne Evrope te jadranskog i crnomorskog basena.

Svako rješenje u okviru kojeg je nekom bolje na uštrb nekog drugog, neminovno će voditi u nestabilnosti i sukobe. To je razlog za traganjem za liderstvom na prostoru Bosne i Hercegovine pa i susjednih država Balkana, koje će neumorno i nesebično tragati za rješenjima koja nije lahko dostići, ali koja mogu odgovoriti zahtjevima vremena i testovima historije.

Bosna i Hercegovina, kao država koja je platila uvjerljivo najkrvaviju i najskuplju cijenu politike bezumlja unutar procesa u okviru kojeg je došlo do raspada prethodne zajedničke države, ima pravo i obavezu voditi u pozitivnim procesima i integracijama od zajedničkog interesa. Svakako, valja uočiti značajnu razliku da je prethodna država bila povezana na ideološkim i drugim nedovoljno transparentnim osnovama, a da se buduća integracija regiona može događati na interesnim osnovama uz puno učešće i odobravanje svakog od učesnika ponaosob.

Lideri-državnici koji budu sposobni artikulirati i usaglasiti ovakva gledišta, kako unutar Bosne i Hercegovine tako i unutar šireg regiona, mogu proizvesti historijsku promjenu položaja Balkana i suštinske paradigme odnosa na njegovom prostoru, transformirajući neke njegove tradicionalne nedostatke iz prošlih u nove pogodnosti budućih vremena.

U ovim će okolnostima biti iznimno važno zaživjeti tri ključne funkcije liderstva:

  • definirati orijentaciju procesa
  • ostvariti potrebnu zaštitu njegovih učesnika i
  • održati red unutar tako uspostavljenog stanja.

 

Ove funkcije liderstva naizgled djeluju jednostavno, ali ih nije lahko praktično realizirati ni u dobro organiziranim sredinama, a da i ne govorimo o uvjetima koji su prisutni u Bosni i Hercegovini.

POVEZANI TEKST: Liderstvo u Bosni i Hercegovini: Voditi na vjetrometini historije (1)

POVEZANI TEKST: Liderstvo u Bosni i Hercegovini: Kvalitet sljedbenika determinira i kvalitet lidera (2)

POVEZANI TEKST: Liderstvo u Bosni i Hercegovini: Higijena političke komunikacije (3)

 

 

Reforma odbrane – putokaz za kompromis

Jedan od vrlo ilustrativnih primjera svih aspekata promjena u Bosni i Hercegovini, zasigurno, jeste reforma odbrane. Na njenom je primjeru moguće jednostavno prepoznati sve aspekte promjena i ključnih funkcija liderstva. Kako je god bilo teško osigurati orijentaciju procesa, još je teže bilo osigurati zaštitu njegovih učesnika i vjerovatno najteže održati red u kasnijim fazama implementacije.

Izbor dobre orijentacije procesa bio je težak zbog suprotstavljenih ideoloških, političkih pa tek onda profesionalnih i praktičnih razloga koji su bili povezani s reformom. Liderstvo i snažna podrška američkih predstavnika u procesu omogućilo je i domaćim učesnicima reforme da dođu do kompromisa koji je podrazumijevao kvalitetno političko i profesionalno rješenje koje je bilo sposobno nositi se s bremenitim izazovima i zahtjevima prakse.

Zaštitu učesnika nije bilo lahko ostvariti jer su učesnici reforme na državnom nivou često na lokalnim nivoima bili prepoznavani kao izdajnici prethodnih (uglavnom ratnih) zajedničkih interesa. Iako je u manjoj ili većoj mjeri ovaj problem bio prisutan kod svih učesnika reforme, on se najvidnije manifestirao prema pripadnicima Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH iz reda srpskog naroda, kao i prema političkim predstavnicima iz reda srpskog naroda koji su podržavali reformu odbrane.

Održavanje reda, pogotovu u odmaklijim fazama reforme, kada se pojavljuju mnoga divergentna mišljenja, kvazikompetentna, a po suštini daleko od osnovne orijentacije reforme, predstavlja pravi izazov za lidere, ali i za ostale učesnike reforme i promjene.

Ovdje se suštinski testira snaga i pozicija lidera, stepen uključenosti sljedbenika u promjene, kao i veza i stepen podrške koju lider ima od strane svojih suradnika i sljedbenika. Prekid ugovornog odnosa profesionalnih vojnika kojima ističu ugovori zbog prelaska starosnih granica definiranih Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH dobar su primjer. Najveći otpor u ovoj fazi reforme, kako iz reda pripadnika Oružanih snaga BiH tako i iz političkih, vjerskih i nevladinih krugova, pokazuju predstavnici bošnjačkog naroda. Ovaj je otpor dijelom rezultat nekih dnevnih, ličnih ili uskostranačkih interesa, a dijelom i nedostatka spremnosti za poštivanje vlastite države i njenih zakona.

U uvjetima koji naizgled nude mnoštvo pravaca koje je moguće izabrati, od kojih je obično samo jedan ispravan, neće biti lahko pronaći ga i ostvariti pravilnu orijentaciju promjene koja se namjerava izvršiti. Svaka će promjena stanja u Bosni i Hercegovini, na određeni način i u nekoj mjeri, ugrožavati nečije pozicije i interese. Otpori promjenama bit će višestruki i manifestirat će se i prema liderima i prema njihovim sljedbenicima. Stoga će se određena zaštita učesnika promjene nametati kao jedna od ključnih pretpostavki uspjeha.

Realizacija promjene u velikoj mjeri zavisit će i od održavanja zamišljenog pravca promjene, odnosno od očuvanja reda unutar mehanizama promjene. Ova funkcija liderstva nije jednostavna kao što sam pojam reda može sugerirati. U mehanizmu promjena sposobnost održavanja reda može biti testirana od velikog broja činilaca, tako da je njeno trajanje veoma kompleksno.

Može biti da je ova funkcija liderstva u bosanskohercegovačkim uvjetima i najteže ostvariva. Naime, u uvjetima isprepletenog prisustva i utjecaja predstavnika međunarodnih organizacija, koji ostvaruju svoj utjecaj u interakciji s domaćim zvaničnicima (uključujući i lidere svih vrsta), često se događa da u kreiranju politike i promjena jedna garnitura osmišljava promjene a sasvim druga struktura ljudi vrši implementaciju te promjene. U tim se uvjetima gubi značajna funkcionalna i konstruktivna veza između osmišljavanja i realizacije određene promjene i često se neuspjeh promjene pripisuje nedostatku dosljednosti u primjeni ili nedovoljnom redu organizacije koja vrši implementaciju, a da je suština ipak u nedovoljnom poznavanju stvarnih namjera i prirode promjene onih koji je implementiraju.

 

Karizma lidera – dometi i ograničenja

Ovako shvaćene funkcije liderstva dobar su kontekst da se prokomentira i značaj karizme lidera za sam proces vođenja i mehanizam promjene.

Poimanje je liderstva u bosanskohercegovačkim uvjetima u izvjesnoj mjeri povezano s pojmom karizme, odnosno, pod samim pojmom lidera podrazumijeva se karizmatična ličnost. Karizma kao sposobnost lidera da proizvodi pozitivne emocionalne odgovore svojih suradnika i sljedbenika uvijek je poželjna i bitna, ali nije presudna. Iako je u određenoj mjeri karizma rezultat genetskih činilaca i samog karaktera lidera, bitno je znati da se ona može učiti i razvijati.

U procesu je vođenja u funkciji liderstva karizmu moguće razvijati kroz funkcije posmatranja, interpretacije i intervencija. Budući da se karizmi na prostoru Bosne i Hercegovine, i regiona u kome se ona nalazi, pridaje često i veći značaj od onog koji ona objektivno zaslužuje, potrebno je znati kako karizmu koristiti na pozitivan i realno mogući način i dovoditi je u funkcionalnu vezu i kontekst s ostalim dimenzijama i činiocima liderstva. Obilje će situacija u Bosni i Hercegovini zahtijevati izraženo liderstvo u promjenama. No, da bi se vršile društveno-korisne promjene, pored činjenice da jeste poželjna, karizma neće biti presudna.

Bitnije će biti izgraditi svojstva koja suštinski proizvode prostor i pretpostavke za promjene. Neophodni su sastojci promjene autoritativnost, prihvatljivost i sposobnost. Nakon što se posjeduju ili izgrade ovi kvaliteti, promjenu je potrebno realizirati kroz nekoliko jednostavnih koraka:

  • dijagnosticiranje stanja;
  • izrada strategije i
  • implementacija strategije.

Budući da svaki pojedinac i organizacija, pa i sistem, prave greške u okviru promjena koje se vrše i sistema koji se izgrađuju, potrebno je razvijati atmosferu i ugrađivati mehanizme koji brzo prepoznaju greške i stvaraju uvjete za njihovu korekciju. Uspjeh ili neuspjeh određenih promjena mjerit će se u nekim slučajevima stepenom straha od moguće greške. Stoga je veoma bitno za uspješnog lidera da svoje saradnike oslobodi takvog straha, ali i da razvije mehanizme koje će greške registrirati i pravovremeno ih korigirati, tako da ne trpe ni pojedinačni učesnici promjene koji griješe a ni organizacija, odnosno sistem u okviru kojeg se promjena realizira.

 

Lideri i javnost – dinamika odnosa

Interakcija lidera sa sljedbenicima i situacijom u kojoj djeluje, kao što je ranije već naglašeno, predstavlja jedan od temeljnih sadržaja liderstva.

Dobro poznavanje svojih suradnika, struktura države i društva, mehanizama kojima se ostvaruje saradnja s njima, poznavanje načina na koji oni funkcioniraju pojedinačno, a posebno uvjeta u kojima se ostvaruje njihova interakcija i međusobna veza, od iznimnog su značaja za kvalitet i uspjeh liderstva.

Savremene metode komuniciranja kvalificiraju se na više načina. Sve je prisutnija internacionalizirana sintagma ”public relations” – PR, koja se odnosi na mnoge sadržaje komuniciranja s javnošću, odnosno, odnose s javnošću. Komunikacija s javnošću i medijima predstavlja zahtjevnu zadaću za lidera u bilo kojim uvjetima, a zadaća postaje složenija što je ambijent u kome se komunicira kompleksniji. Stoga je preporučljivo razvijati umijeće javnih nastupa, kako pred auditorijima različite vrste i veličine tako i pred medijima.

Imajući u vidu stanje u medijima Bosne i Hercegovine, komunikacija lidera s javnošću u njoj predstavlja veoma kompleksan zadatak.

Ukoliko prihvatimo maksimu da „novinarstvo predstavlja prvi loš draft historije“, onda ova komunikacija dodatno dobija na značaju. Novinari, po pravilu, više vole pisati o problemima nego o pozitivnim vijestima, odnosno rješenjima. Sposobnost da se s medijima komuniciraju problemi neposredno prije momenta kada se mogu ponuditi rješenja jeste riskantan, ali istovremeno i najproduktivniji pristup. Priča o problemima probudi interes medija i javnosti i na najbolji način pripremi podlogu za pozitivne vijesti.

Ova je vrsta komunikacije vrlo bitna. Široka podrška za određeni projekt obično se najlakše dobija posredstvom medija. U ljudskoj je prirodi da želi učestvovati u uspješnim projektima. No, u BiH je posebno teško pokazati da se postiže pobjeda prije nego se pobjeda ostvari.

Pošto su promjene, po pravilu, povezane s rizikom i mogućim neuspjehom, nije preporučljivo da u njih ulazi neko ko nije spreman učiti iz neuspjelih pokušaja. Brzi i laki uspjesi potrebni su da bi se održalo prisustvo ljudi na strani promjene, ali je dugoročno, pored strategije uspjeha, u svijesti uvijek potrebno biti spreman na mogući neuspjeh i suočavanje s takvim ishodom.

Kakva se god promjena realizira u procesu vođenja, stepen uspješnosti lidera i efikasnosti organizacije mjerit će se njihovom sposobnošću da učinjenu promjenu institucionaliziraju, odnosno da je ugrade u praksu funkcioniranja organizacije i učine je održivom i stabilnom, tj. da pokažu sposobnost da očuvaju efekte promjene. Ukoliko to izostane, onda ni liderstvo ni promjena nemaju smisla.

 

Obrazovanje – ključ budućnosti

Bosni i Hercegovini u sadašnjem historijskom trenutku trebaju promjene i uspješno liderstvo, i to u mnogim sferama, kako bi se rješavala pitanja visokog stepena hitnosti.

No, ukoliko želimo da neku društvenu vrijednost ili proces institucionaliziramo i ugradimo u društvenu zajednicu ili društvenu praksu na dugoročnijoj vremenskoj osnovi, najbolji način da to uradimo jeste da tu vrijednost ili proces ugradimo u proces obrazovanja, odnosno u proces edukacije kadrova čiji će naknadni rad opredjeljivati stepen prihvatanja i korištenja tih procesa ili vrijednosti.

Veliki je renesansni mislilac Erazmo govorio da „najveća nada za jednu zemlju leži u pravilnom vaspitanju njene mladeži“.

Bosna i Hercegovina ima vrlo naglašenu potrebu za institucionaliziranjem liderstva koje je kvalitetnije i efikasnije od onog koje je trenutno prisutno na sceni, ima sve potrebne potencijale – i u smislu lidera i sljedbenika – da unaprijedi sadašnje stanje, a i razvijen obrazovni sistem koji je sposoban operacionalizirati jedan takav projekt.

Budući da se efekti ugrađivanja edukacije lidera u obrazovni sistem Bosne i Hercegovine očekuju u politici, državnim institucijama, biznisu, sportu, kulturi, obrazovanju i mnoštvu drugih društvenih i državnih sfera, sasvim je realno očekivati da će proces ugrađivanja teorije i prakse liderstva u obrazovne programe i sadržaje imati potrebnu podršku i pomoć spomenutih institucija. Svakako, uz pretpostavku da obrazovne institucije zatraže takvu vrstu pomoći i otvore prostor i mogućnosti da se ona i realizira.

 

Za lidere dostojne sljedbenika

Više je razloga za postavljanje pitanja snage i izgrađenosti političkih lidera u Bosni i Hercegovini u odnosu na stepen društvene izgrađenosti i vrijednosti, pojedinačnih i kolektivnih, građana i naroda koji ih slijede.

Iako je višestruko potvrđeno pravilo da narod ima vlast kakvu zaslužuje, što je primjenjivo i u slučaju Bosne i Hercegovine, postoje razlozi za razmatranje odnosa lidera i sljedbenika u najopćijem smislu, u kompletnoj Bosni i Hercegovini.

Jedan od prvih razloga treba tražiti u činjenici da su lideri odgovorni za napredak i izgrađivanje zajednice – društva, države i velikog broja različitih institucija – što se ne događa niti na očekivanom nivou niti realno mogućim tempom.

Pripadnici svih naroda iz Bosne i Hercegovine, u velikom broju slučajeva, postižu vrhunske rezultate u politici, nauci, biznisu, umjetnosti, sportu i mnogim drugim sferama ljudskog angažiranja širom svijeta, a da prije toga nisu imali mogućnost te svoje vrijednosti realizirati i pokazati u vlastitoj državi.

Podijeljenost između lidera na političkoj ravni sve je više prevladavana znatno većim i funkcionalnijim stepenom integriranosti sljedbenika u mnogim sferama društvenog angažmana. Možda je najočitiji stepen saradnje i međusobne uvezanosti kriminalaca u državi i regionu na znatno većem nivou od stepena integriranosti i funkcionalnosti državnih sigurnosnih struktura koje se trebaju suprotstavljati kriminalu i svim oblicima sigurnosti države, njenih institucija, naroda i građana.

Postoje i mnoga druga područja većeg stepena integriranosti sljedbenika od lidera u Bosni i Hercegovini – u biznisu, u kulturi, u društvenim zajednicama i sl.

Sve su ovo razlozi da politički lideri u Bosni i Hercegovini postave sebi samima pitanje vlastite uloge i vlastite liderske historijske odgovornosti te da se odrede prema vlastitom statusu – da li su državnici ili političari?! Drugo pitanje kojim se neminovno trebaju pozabaviti jeste pitanje suštinskog odnosa u odnosu na sljedbenike i situaciju – u smislu vrijednosti koje imaju, a kojima nadilaze mogućnosti, znanja i interese svojih suradnika i sljedbenika te vlastite sposobnosti da realno odgovore na zahtjevne situacije i mogućnosti koje im se nude na putu realizacije liderske uloge koju prakticiraju.

U Bosni i Hercegovini, u kojoj liderstvo ima naglašenu etničku a ne državničku narav, svaki od odgovornih lidera svoju veličinu i vrijednost treba mjeriti u odnosu na stepen svoje sposobnosti da razumije, uvažava i brine o interesima drugih i drugačijih (naroda i građana) u Bosni i Hercegovini (pa i u neposrednom okruženju), jer je moderna historija Bosne i Hercegovine već pokazala da oni koji isključivo brinu o interesima samo svoje etnije, samo svog naroda, ni izbliza ne pokazuju sposobnost da djeluju u skladu sa širim zahtjevima, očekivanjima i interesima sljedbenika i situacije. Time se, skoro po pravilu, događa da lideri za narode, etnije za koje se zalažu tako glasno i zdušno, proizvode više štete nego koristi. Primjer načina na koji se Slobodan Milošević borio za interese Srba postao je svjetska paradigma, ali je Bosna i Hercegovina, pa i neposredno susjedstvo, prepuna sličnih primjera i u drugim narodima i to na više različitih nivoa.

Liderstvo je od presudnog utjecaja za bilo koju vrstu organizacije, što se posebno odnosi na državu, kao jedan od najsloženijih oblika organiziranja ljudske zajednice uopće. Uspjeh i progres svake države direktno je uvjetovan kvalitetom i snagom liderstva, odnosno samog lidera koji se nalazi na njenom čelu.

Što je situacija u državi složenija, što se promjene postojećeg stanja neminovnije, liderstvo postaje bitnije. Stanje u Bosni i Hercegovini, prisutni problemi i način njihovog rješavanja posmatraju se različito iz različitih političkih centara i uglova. Ono što je zajednička crta svih tih razlika jeste stajalište da postojeće stanje ni izbliza ne odražava potrebe i mogućnosti države Bosne i Hercegovine, njenih naroda i građana. Promjene postojećeg stanja nameću se kao nasušna potreba, a liderstvo se prepoznaje kao krucijalno važan mehanizam za uspješnu orijentaciju, organizaciju i realizaciju kompleksnih mehanizama promjena i reformi koje je potrebno napraviti da stanje odsustva rata i nefunkcionalnosti države bude prevedeno u stanje stabilnog mira, održivog ekonomskog razvoja u ambijentu postojanja jednostavnije, racionalnije i funkcionalnije državne strukture.

U takvom ambijentu, gdje veliki broj područja vapi za promjenama i dobrim liderstvom, valja integrirati posebnosti Bosne i Hercegovine s općenitostima liderstva u cjelini, pri čemu će svaka od promjena zahtijevati dobro poznavanje i općenitosti i posebnosti vezanih za predstojeći izazov.

 

Historija – riznica pouka

Mnogo je razloga da se u prošlosti Bosne i Hercegovine traga za korisnim iskustvima upotrebljivim za rješavanje njenih sadašnjih problema, a i za budućnost uopće. Uostalom, engleska mudrost kaže da se „život živi unaprijed, ali razumije gledajući unazad“.

U svojoj dinamičnoj i dramatičnoj prošlosti prostori Bosne i Hercegovine zapamtili su mnoštvo različitih vladara i mislilaca čija su iskustva i danas primjenjiva. Jedan od dobrih poznavalaca suštine i unutrašnje naravi historijskih odnosa i prilika u Bosni i Hercegovini ustvrdio je da Bosnom i Hercegovinom niko nije vladao, samo mu se činilo, a da se u Bosni i Hercegovini obično može lijepo živjeti.

Mnogo je onih koji su u različitim ulogama djelovali u Bosni i Hercegovini tokom njenih različitih perioda i koji su snagom i dometom svojih ideja bili sposobni ponuditi rješenja ne samo za potrebe Bosne i Hercegovine već i za znatno šire prostore u svom vremenu. Nesumnjivo, u kategoriju ljudi takvih mogućnosti i reputacije spada i Hasan Kafija Pruščak, koji je, u vremenu u kome je djelovao, svojim idejama i sugestijama utjecao na tok državnih i historijskih događanja na trima kontinentima, odnosno na prostorima na kojima je osmanska država imala svoj utjecaj.

Posebno je spomena vrijedno njegovo djelo Nizam ul alem – Temelji mudrosti o uređenju svijeta. U ovom je djelu Pruščak iznio čitav set interdisciplinarnih preporuka, principa, pravila i mudrosti. Za dobro su liderstvo i danas korisni i upotrebljivi. Ilustracije radi, Pruščak je tvrdio da ovaj svijet počiva na četirima elementima: nauci učenjaka, pravednosti vladara, bogosluženju dobrih i velikodušnosti darežljivih. Zanimljivo je i mnoštvo drugih sudova o nekim bitnim osobinama lidera u tom vremenu. Pored ostalog tvrdi da vojskovođa treba imati svojstva nekih životinja: junaštvo horoza, srčanost lava, navalu krmka, lukavost lisice, strpljivost ranjenog psa, obazrivost ždrala, opreznost gavrana i grabežljivost kurjaka. Govoreći o ličnim osobinama ratnika Pruščak zaključuje: „Junak je drag i neprijatelju, a strašljivac je mrzak i rođenoj majci.“

U isto vrijeme valja zapaziti da je mnoštvo drugih mudrih i plodnih stvaralaca širom Bosne i Hercegovine, s njenih različitih prostora i iz različitih sredina, koji su obilježili ne samo svoju prošlost već značajno duže historijske periode, a čije se naslijeđe ne koristi, iako bi danas i više nego dobrodošlo. Zbog nepostojanja kontinuiteta pamćenja i baštinjenja pozitivnih vrijednosti iz bogate prošlosti Bosne i Hercegovine, država danas preživljava mnoge probleme koji su prepreka bržem razvoju i progresu.

PROČITAJTE I...

Strategija sadrži sastavnice koje počivaju na interesnim prožimanjima struktura bliskim Fahrudinu Radončiću i ostaloj skalameriji, onom najgorem djelu SDA koji je, srećom, otpadao, poput Bakira Alispahića. Riječ je o eksplozivnom spoju (para)obavještajnog, medijskog i političkog. Ne postoji nikakva ideologija koja je mogla spojiti te ljude, nikakva ideja, jedino i isključivo interes ili čak preživljavanje s obzirom na to da je neka sila reda i zakona takvim ljudima uvijek za repom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!