Kupci žele halal-hranu i kada je skuplja

“Islam se više ne doživljava samo kao religija već pruža i jedinstvenu osnovu za tržišno segmentiranje svojih sljedbenika, a to je halal-segment, koji iz godine u godinu raste i biva brendiran kao halal-industrija”

Halal-priča u Bosni i Hercegovini službeno počinje 2006. godine, kada šest proizvođača hrane dobijaju prve halal-certifikate. Ovom historijskom događaju prethodilo je usvajanje bosanskohercegovačkog halal-standarda, čime je Bosna i Hercegovina postala druga u svijetu s ovakvim nacionalnim standardom, odmah poslije Malezije.

Ovaj proces uspješno razvija Agencija za certificiranje halal-kvalitete u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Tuzli.

Godine 2013. održan je prvi Sarajevo halal-forum i sajam. Nakon petogodišnje pauze, ideju o organizaciji halal-sajma u glavnom gradu Bosne i Hercegovine preuzela je BBI banka, koja se već profilirala kao organizator velikih događaja kroz Sarajevo Business Forum.

Od 27. do 29. septembra 2018. godine Bosna Bank International d. d. Sarajevo, u saradnji s Islamic Development Bank Group i Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, organizirala je Međunarodni sajam halal-industrije – Sarajevo Halal Fair (SHF) 2018. Ovim sajmom potvrđeno je da je Sarajevo centar halal-ekonomije u Evropi.

Sajam je okupio učesnike iz više od 40 zemalja, te oko 100 izlagača iz cijelog svijeta. Tokom SHF 2018 omogućeni su susreti regionalnih proizvođača halal-proizvoda i pružalaca halal‑usluga iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Makedonije i Albanije s velikim kupcima i distributerima iz Evropske unije, Saudijske Arabije, Turske, Malezije, Bahreina, Libije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. To je bila jedinstvena prilika da se na jednom mjestu nađu svi oni koji imaju poslovne interese u halal-industriji, ne samo iz segmenta prehrane nego i iz oblasti usluga, turizma, bankarstva, investicija, hemijske industrije…

Naš sagovornik Hasan Karišik rođen je 1987. godine u Sarajevu. Završio je Ekonomski fakultet u Sarajevu, smjer marketing, a trenutno je magistrant na istom fakultetu, na smjeru za islamsko bankarstvo. Profesionalnu karijeru započeo je 2008. godine s glavnim fokusima na marketing, prodaju, finansije i bankarstvo. Aktivan je član triju nevladinih organizacija, kroz koje je angažiran na poslovima edukacije, projekt-menadžmenta i humanitarnog rada. Zaposlen je u BBI banci u Sektoru za poslovanje sa stanovništvom.

S Karišikom smo razgovarali o rezultatima njegovog istraživanja o halal-tržištu u Bosni i Hercegovini, o halal-ekonomiji, te o halalu kao stilu življenja.

STAV: Kako biste definirali pojam “halal lifestyle”, koji je sve više prisutan u javnosti?

KARIŠIK: Relevantne studije i statistički podaci govore o tome da u svijetu raste svijest o halal-načinu života, i to u svim oblastima. Kada govorimo o halal-načinu života, on nije samo u oblasti ishrane i ne definira samo način pripreme hrane i namirnica koje jedemo. Halal lifestyle, ustvari, predstavlja uređenost cjelokupnog našeg života u skladu s načelima islama. Način na koji obavljamo naše redovne poslove, obrazovanje, naš odnos prema roditeljima, bračnim partnerima, djeci, komšijama, poslodavcima, radnim kolegama, sve to potpada pod ono što se zove halal lifestyle ili halal-kultura življenja. Ova kultura nije ništa novo na ovim prostorima s obzirom na to da se ona ovdje stoljećima baštini, samo mijenja oblik i naziv u skladu s vremenom u kojem se primjenjuje.

STAV: Kakav je odnos između sektora u halal-ekonomiji?

KARIŠIK: Prema zastupljenosti u ukupnom omjeru sektora halal-proizvoda i usluga, na prvom mjestu prednjače islamske finansije, zatim slijedi prehrambena industrija, potom modna industrija, mediji, turizam, kozmetika i na kraju farmacija. Kada govorimo o brojevima, vrijednost prehrambene halal-industrije u 2017. godini iznosila je 1,4 triliona američkih dolara, i stalno je u porastu, te se očekuje da će do kraja 2023. godine njena ukupna vrijednost iznositi 2,6 triliona USD, što znači da će se ona u narednih pet godina gotovo udvostručiti. Značajna stopa rasta šalje jasan signal kompanijama da je prehrambeno halal-tržište jedno od tržišta na kojima trebaju biti prisutni. Zbog toga ne treba da nas iznenađuje da su najveće tržišno orijentirane kompanije iz segmenta prehrane ponudile muslimanima, u zemljama i sredinama gdje su zastupljeni, halal-program. Najveći izvoznici halal-mesa nisu muslimanske zemlje, upravo suprotno. Najveći uvoznici halal-mesa jesu Saudijska Arabija, Malezija, UAE, Indonezija i Egipat, dok su zemlje koje prednjače u izvozu Brazil, Australija, Indija, Francuska i Kina. Ovi podaci govore mnogo toga, ali u prvom redu o kontinuiranoj potrebi i potražnji potrošača za halal-prehranom u zemljama s muslimanskom većinom, a koju su prepoznale vodeće svjetske kompanije.

STAV: Da li je halal samo prolazan trend ili je riječ o stilu življenja, utemeljenom na dubokim vjerskim uvjerenjima potrošača? Koliko cijena utječe na prodaju i potražnju halal-proizvoda i usluga?

KARIŠIK: Ovo istraživanje imalo je za cilj da otkrije da li je halal samo prolazan trend ili je to uvjerenje koje nema cijenu. Pokazalo se da nije riječ o trendu, naprotiv. U vezi s tim, s obzirom na to da je prehrambeno halal-tržište u stalnom porastu, proizvođači hrane prisutni u Bosni i Hercegovini moraju svoju tržišnu orijentaciju usmjeriti ka ovom segmentu.

Teorija kaže da volja za plaćanjem predstavlja količinu novca koju je neko voljan potrošiti kupujući određeni proizvod ili uslugu. Rađena su istraživanja u više zemalja putem kojih se ispitivala volja potrošača da plate višu cijenu halal-proizvoda u odnosu na tržišnu cijenu, tj. u odnosu na istu vrstu prehrambenog proizvoda koji nije označen ili komuniciran s tržištem kao halal. Oduzelo bi nam vremena i prostora da ih sve taksativno navedemo te, osim za istraživačke potrebe i proširenje stranica ovog intervjua, posebnog značaja ne bi bilo. Također, postavlja se i pitanje njihove relevantnosti za naše područje budući da je većina istraživanja rađena u zemljama s natprosječnom muslimanskom populacijom. Međutim, naše polje interesiranja predstavlja tržište Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, prema vjeroispovijesti, 50,70% stanovnika Bosne i Hercegovine jesu muslimani, od ukupnog broja od 3.531,159 stanovnika. Dakle, govorimo o 1.790,298 muslimana.

Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, možemo različito posmatrati proizvode koji su etiketirani, označeni, certifikacijski deklarirani kao halal, na kojima je navedena oznaka kojom se to potvrđuje, i proizvode i ponuđače koji su, prvenstveno u formi usmenog oglašavanja, promovirani kao halal. Ovo se najviše odnosi na ugostiteljske objekte i mesare koji nisu zvanično certificirane kao halal od Agencije za halal-certificiranje BiH, ali su ipak brendirani kao halal među potrošačima. Veliki broj restorana promovira svoje proizvode kao halal i prihvaćeni su kao takvi u društvu, iako svega devet ponuđača u Bosni i Hercegovini ima halal-certifikat.

STAV: Šta je bio Vaš motiv za ovo istraživanje i do kakvih ste rezultata došli?

KARIŠIK: Akcent ovog istraživanja nije na tome da li ponuđači trebaju biti certificirani da bismo ih označili kao halal ili je dovoljna tvrdnja vlasnika da proizvodi zadovoljavaju halal‑standarde u prehrani, već na tome da li su potrošači spremni izdvojiti više novca za halal‑prehranu, te, ako jesu, u kojem omjeru.

Izvršeno je ispitivanje putem online anketnog upitnika građana dobi od 14. do 70. godine, putem kojih se ispitivala svjesnost potrošača o halal-ishrani, kao i spremnost potrošača da plate višu cijenu u odnosu na tržišnu za prehrambene halal-proizvode. Ova dva cilja predstavljaju osnovu predmetnog istraživanja iako su ostala pitanja anketnog upitnika interesantna za razmotriti, što može biti osnova drugim istraživačima u ovoj oblasti.

Anketu su ispunile 464 osobe, 60% muškaraca i 40 žena. 312 ispitanika imaju formiranu bračnu zajednicu, dok je njih 438, ili 94,4% s područja Federacije BiH, tako da se može reći da anketa oslikava stanje stanovništva ovog dijela Bosne i Hercegovine. Od ukupnog broja ispitanika, 61,9% jesu visokoobrazovani, a 38,1% sa završenom srednjom školom. Šezdeset posto ispitanika ostvaruje mjesečna primanja koja su ispod 1.000 KM, što je u ravni s iznosom prosječne plaće u FBiH, koja prema zadnjim podacima iznosi 904 KM. Također, 98,3% anketiranih jesu muslimani, a njih 81,2% redovno prakticira vjeru.

Na pitanje da li vodite računa da hrana koju konzumirate bude halal, 83,80% odgovorilo je potvrdno, 13,8% ponekad, dok je svega 2,4% odgovorilo da nikad ne vodi računa. Ispitanici su s 99,6% odgovorili s DA na pitanje da li znaju šta je halal-prehrana. Istraživanje je pokazalo da 57,4% ispitanika smatra da je u Bosni i Hercegovini moguće konzumirati samo halal-hranu, dok su ostali odgovorili s NE, ili su smatrali da nije uvijek to moguće.

Na ključno pitanje naše ankete, “Da li ste spremni platiti veću cijenu za prehrambeni halal‑proizvod u odnosu na onaj koji to nije”, 73,3% ispitanika odgovorilo je s “da, uvijek”, 17,5% anketiranih odgovorilo je s “da, ako je kvalitetniji proizvod”, dok je 7,3 posto odgovora glasilo “da, ako je neznatno skuplji”. Čak 32,8% ispitanika izjasnilo se da su za halal-proizvod spremni prihvatiti povećanje cijene od 10% i više.

STAV: Kako objašnjavate činjenicu da je sve više nemuslimana zainteresiranih za halal?

KARIŠIK: Danas usluge islamskih banaka, osiguravajućih društava, restorana i hotela koriste i muslimani i nemuslimani. U većini su prvi, ali se konstantno povećava broj drugih. Nakon finansijske krize 2007/2008. godine, koja je označavala krizu bankarstva, a započeta krizom tržišta nekretnina u SAD-u, svijet je ustanovio da je potrebno mnogo više etičnosti u poslovanju. Uzrok krize bilo je upravo neetično poslovanje i prekomjerna pohlepa koja je motivirala bankare da, zbog lične koristi u vidu bonusa i koristi za banke u vidu povećanja finansijskog rezultata, odobravaju kredite korisnicima koji nisu bili kreditno sposobni da ih vraćaju. Štaviše, išlo se dotle da su vršili lažiranja dokumentacije kako bi mogli odobravati kredite. Nakon što su ovi i drugi vidovi neetičnosti izašli na vidjelo, počelo se pribjegavati alternativnim bankarskim sistemima, u prvom redu islamskom bankarstvu, u čijim je temeljima etičnost zauzimala ključno mjesto. U tom periodu, a i nakon njega, mogle su se čuti parole “Lets bank the Muslim way”. Efekte toga mi uživamo i danas. Isti je slučaj i s drugim segmentima halal‑industrije. Oni u svojoj suštini predstavljaju korist korisnicima, te zbog toga postoji potražnja za njima.

STAV: Šta možemo zaključiti na osnovu rezultata Vašeg istraživanja i koje preporuke možete dati za proizvođače, kupce i nadležne institucije?

KARIŠIK: Islam se više ne doživljava samo kao religija već pruža i jedinstvenu osnovu za tržišno segmentiranje svojih sljedbenika, a to je halal-segment, koji iz godine u godinu raste i biva brendiran kao halal-industrija.

Ohrabruje podatak da je većina muslimana u Bosni i Hercegovini, prvenstveno u Federaciji BiH, koji su većinski pristupili anketi, svjesna značaja halal-ishrane u svom životu. Jasna je volja i odabir muslimana ove zemlje za konzumiranje halal-proizvoda. Čak su spremni platiti višu cijenu za takav proizvod. Ako bi on još bio konkurentniji po kvalitetu i bio cjenovno prihvatljiv, definitivno je da bi ostvario uspjeh na domaćem tržištu.

Iskazani rezultati šalju jasnu poruku domaćim proizvođačima hrane, kao i onima koji izvoze hranu u Bosnu i Hercegovinu, da ovom tržišnom segmentu posvete dužnu pažnju, te da razmisle o uvođenju halal-linija proizvodnje za bosanskohercegovačko tržište. To se, kao adekvatan strateški potez, samo nameće.

 

PROČITAJTE I...

Svi, naravno, želimo da se Bosna i Hercegovina ubrzano razvija, pa tako želimo da vidimo i da se na terenu realiziraju investicije, te očekujemo velike rezultate, i to odmah. U poslovnom svijetu stvari ne funkcioniraju tako jednostavno, potrebno je dosta analiza i istraživanja da se donese odluka o poslovnoj saradnji ili investiranju, a onda i dosta vremena da se ona provede u djelo, posebno ako imamo u vidu činjenicu da zbog ovdašnjeg kompliciranog administrativnog sistema ništa ne ide dinamikom koja je uobičajena i zamišljena

Sve je počelo kada su prije nekoliko mjeseci, odlukama tadašnjih kantonalnih ministara zdravstva, izmijenjene takozvane esencijalne liste na kojima su se nalazili lijekovi čije korištenje pacijentima plaćaju zavodi zdravstvenog osiguranja.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!