Kulenović i Stevanović lažno se predstavljaju

Ljudi dođu ovdje kao 'vikend‑operateri', dobiju licencu za neki određeni period i vrate se. Mišljenja smo da se to treba uraditi na zakonit način, na način na koji ja, primjerice, dobijem licencu da bih mogao raditi u Zagrebu. Proceduru iz Hrvatske trebamo na isti način primijeniti u Sarajevu. Svi ljekari koji dolaze raditi u privatnim ordinacijama u Sarajevu moraju na zakonit, javan i transparentan način dobiti svoje licence da bi im se omogućio rad.

 

Sarajevski pedijatar Raho Spahović novi je predsjednik Ljekarske komore Kantona Sarajevo. Spahović je izabran na Vanrednoj skupštini održanoj 26. januara. Za dopredsjednike Komore izabrani su doktori Ranko Čović i Aida Nišić. Tako je okončana vladavina Fahrudina Kulenovića, koji je na dužnost predsjednika Komore imenovan 2005. godine, odmah nakon što je penzioniran.

“Skupština je organizirana na zakonit način. Sve je urađeno prema pravilima Statuta, s dovoljnim brojem delegata. Dio delegata bio je s Kliničkog centra, dio iz drugih ustanova u KS. Ukupno je bilo 53 delegata na skupštini. Od ta 53 delegata, samo su dva bila uzdržana, svi su ostali glasali za izbor novog predsjednika”, kaže Raho Spahović za Stav.

“Ono što nam sada preostaje jeste primopredaja dužnosti. Šesnaest godina postoji Ljekarska komora, a još uvijek ne znamo tačan broj članova, koliko članova plaća članarinu i koliko ima izdatih licenci. Problem su i licence za gostujuće ljekare, ljekare koji dolaze raditi u Sarajevo. Oni imaju neke privremene licence, i to je potpuno netransparentan proces. Ljudi dođu ovdje kao ‘vikend‑operateri’, dobiju licencu za neki određeni period i vrate se. Mišljenja smo da se to treba uraditi na zakonit način, na način na koji ja, primjerice, dobijem licencu da bih mogao raditi u Zagrebu. Proceduru iz Hrvatske trebamo na isti način primijeniti u Sarajevu. Svi ljekari koji dolaze raditi u privatnim ordinacijama u Sarajevu moraju na zakonit, javan i transparentan način dobiti svoje licence da bi im se omogućio rad.”

Spahović se osvrnuo i na medijske istupe Fahrudina Kulenovića, koji se u javnosti još uvijek predstavlja predsjednikom Komore, iako je s te dužnosti smijenjen.

“Mi smo izabrani na period od godinu dana. Odluka o smjeni dosadašnjeg rukovodstva donesena je natpolovičnom većinom i sve je napravljeno po odredbama Statuta. Jedan od glavnih zadataka jeste da pripremimo izbornu proceduru za skupštinu koja treba biti održana u aprilu 2018. godine. Plan nam je da obiđemo sve institucije u Kantonu Sarajevo, da u neposrednom razgovoru s kolegama vidimo koji su to problemi i koja su njihova viđenja rješenja. Moram napomenuti da je to prvi put da rukovodstvo Komore razmišlja na takav način, da želi da baza da rukovodstvu želje i način na koji Komora treba raditi. Novo je rukovodstvo Komore spremno raditi na pošten i zakonit način, potpuno transparentno.

Ima dosta stvari u prijašnjem načinu poslovanja koje nisu bile u redu, mislimo da se može napraviti puno kada su uštede u pitanju. Članarine su trošene netransparentno, Komora je bila privatizirana, postala je društvo jednog lica. Pojedini su uzurpirali Komoru, sebe su izjednačavali s Komorom. Tu prvenstveno mislim na uvažene primarijuse Kulenovića i Stevanovića. Primarijus Kulenović sebe u medijima predstavlja članom Upravnog odbora. Međutim, on je još na Skupštini u novembru prošle godine dao ostavku na sve dužnosti u Komori, što imamo verificirano zapisnikom. Taj nam je zapisnik dostavio primarijus Kulenović i u njemu jasno stoji da je dao ostavku. Prema Statutu Komore, ako date ostavku, prestajete biti član, a Stevanović se nekoliko mjeseci kasnije i dalje predstavlja kao predsjednik Odbora. Mislim da je to zloupotreba jedne institucije, a ipak je institucija najbitnija. Pojedinci su tu samo da zaštite ugled i dignitet institucije. Nisu tu postavljeni da ruše tu instituciju.”

PROČITAJTE I...

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!